Izdavač: Mozaik knjiga, 2018.
[eng. Little fires everywhere]
Najbolji roman po izboru
članova Goodreadsa 2017. godine vješto je napisana priča koja na
primjeru idiličnog i progresivnog američkog gradića propituje mnoge
'užarene' teme, poput rasizma, neželjene trudnoće, borbe za skrbništvo
nad djetetom, obiteljskih problema, itd., dopuštajući malom požaru koji
svaka ta tema započne da se rasplamsa u nešto nepredvidivo, što će
nastaviti gorjeti nekim svojim tijekom, neovisno o ostatku priče.
Priča je smještena u Shaker Heights, idilično uređen gradić u kojem sve ima svoja pravila, od rasporeda i boje fasada kuća do načina na koji ljudi žive i odgajaju djecu, a ta pravila njegovi stanovnici poštuju iznad svega drugog. Idilično uređen život u Shakeru poremetit će Mia Warren i njena kći Pearl, koje će u Shaker dovesti i natruhu svog nekonvencionalnog života i načina razmišljanja, a koji će, posredno ili neposredno, na neki način utjecati na sve ljude s kojima njih dvije dođu u doticaj.
Budući da je i sama odrasla u Shaker Heightsu, Celeste Ng jako dobro zna o čemu piše, iako, naravno, ne možemo sa sigurnošću znati koliko je sličnosti ili razlika između pravog i fikcionalnog Shakera koji je Celeste stvorila u ovom romanu.
Glavnina priče fokusira se na Miu Warren i njenu kćer Pearl, te na Elenu Richardson, ženu kod koje Mia i Pearl unajme stan, i njenu obitelj, posebno četvero djece Richardsonovih, s kojima se Pearl brzo sprijatelji. Richardsoni i Mia ne mogu biti različitiji, od načina na koji žive, načina na koji promatraju svijet oko sebe, načina na koji u tom svijetu sudjeluju. Ipak, miran suživot možda bi bio i moguć da u fokus javnosti nije došla borba za skrbništvo između mlade Azijatkinje, Mijine prijateljice Bebe, i bračnog para McCullough, dugogodišnjih prijatelja Richardsonovih. Ovaj će događaj započeti neviđeni požar u inače idiličnom Shakeru, i usto potaknuti sve one male požare koji su do tada samo tinjali, da se rasplamsaju.
Fascinantno mi je bilo promatrati Miu i Elenu, dvije tako različite, a opet, u nekim drugim okolnostima možda vrlo slične žene, kako reagiraju na događanja u Shakeru, i jedna na drugu. Mia je umjetnica slobodna duha, koja se ne boji izreći svoje mišljenje čak i kada se ono razlikuje od mišljenja svih ostalih i kada je samim time već potencijalno opasno. Elena je, s druge strane, možda čak i jednako strastvena kao Mia oko stvari koje su joj važne, ali je naučila svoju strast zatomiti i odreći je se radi idiličnog života o kakvom možda nije sanjala, ali kakav smatra da zaslužuje i da je najbolji za nju.
"Život ju je naučio da je strast, kao vatra, opasna stvar. Previše lako izmakne kontroli. Penje se po zidovima i preskakuje rovove. Iskre frcaju kao buhe i jednako se brzo šire, lagan povjetarac može odnijeti žeravu kilometrima daleko. Bolje je držati tu iskru pod nadzorom i oprezno je prenijeti s jedne generacije na drugu, kao olimpijsku baklju. Ili je možda brižno čuvati kao vječnu vatru: kao podsjetnik na svjetlo i dobrotu koji nikad neće - nikad ne mogu - ništa zapaliti. Brižno kontroliranu. Pripitomljenu. Sretnu u zatočeništvu. Najvažnije je izbjeći veliki požar, zaključila je."
Elena, koja je nekoć gajila velike nade za svoju karijeru u novinarstvu, zadovoljila se puno manje uzbudljivim, ali sigurnim i uređenim, životom novinarke koja izvještava o lokalnim sajmovima i sličnim, jednako dosadnim, temama. No Elena redovito uvjerava samu sebe kako svim svojim malim djelima ljubaznosti i pomaganja onima manje sretnima od sebe ipak radi nešto značajno i na neki način doprinosi boljitku svijeta. I tu se, i to ne samo kod Elene, već kod većine stanovnika Shakera, vidi ono što izvire ispod naoko progresivne, tolerantne i idilične površine: prikriveni rasizam, isključivanje drugačijih, neistomišljenika, ljudi koji se ne uklapaju u kalupe savršenih stanovnika Shakera.
Ovo je sjajno oslikano na primjeru Bebeinog odvjetnika Eda Lima, koji se, kao Azijac, bez obzira na svoj uspjeh i postignuća, u idilično stanovništvo Shakera uklapa samo dok ne izlazi iz unaprijed mu određenog kalupa javnog mišljenja koje drugi o njemu imaju:
"Ali istina je bila - i tu je istinu gospodin Richardson prepoznao - da se bijesni Azijac ne uklapa u očekivanja javnosti i da je zato zazoran. Azijci mogu biti neuklopljeni u društvo, nesposobni i smiješni, kao Long Duk Dong, ili u najboljem slučaju dobroćudni i pomalo budalasti, kao Jackie Chan. Nije im dopušteno biti bijesni, artikulirani i moćni."
Malim požarima koje je ovaj roman posvuda zapalio moju je pažnju posve zaokupio tijekom čitavog vremena čitanja. Svaki od ovih malih požara natjerao me da se zapitam kako bih ja reagirala u određenoj situaciji, a svi ti požari zajedno zapalili su plamen koji postavlja i jedno veće pitanje: koliko je idilični i progresivni Shaker zapravo idiličan i progresivan, kada u fokus zbivanja dođe nešto što je zbilja bitno i o čemu ovise ljudske sudbine? Jesu li njegovi stanovnici progresivni i tolerantni samo na papiru, odnosno samo kada potencijalni problem (ne)tolerancije ne dođe pred njihova vrata i natjera ih da se uključe?
Ovo nije knjiga koju ćete samo pročitati. Ovo je knjiga o kojoj ćete, s vremena na vrijeme, i malo mozgati. Ona postavlja puno pitanja, ali ne nameće nikakve odgovore. Oni su, baš kao i način na koji ova priča završava, na čitateljima da odgonetnu u kojem su se smjeru zaputili.
Priča je smještena u Shaker Heights, idilično uređen gradić u kojem sve ima svoja pravila, od rasporeda i boje fasada kuća do načina na koji ljudi žive i odgajaju djecu, a ta pravila njegovi stanovnici poštuju iznad svega drugog. Idilično uređen život u Shakeru poremetit će Mia Warren i njena kći Pearl, koje će u Shaker dovesti i natruhu svog nekonvencionalnog života i načina razmišljanja, a koji će, posredno ili neposredno, na neki način utjecati na sve ljude s kojima njih dvije dođu u doticaj.
Budući da je i sama odrasla u Shaker Heightsu, Celeste Ng jako dobro zna o čemu piše, iako, naravno, ne možemo sa sigurnošću znati koliko je sličnosti ili razlika između pravog i fikcionalnog Shakera koji je Celeste stvorila u ovom romanu.
Glavnina priče fokusira se na Miu Warren i njenu kćer Pearl, te na Elenu Richardson, ženu kod koje Mia i Pearl unajme stan, i njenu obitelj, posebno četvero djece Richardsonovih, s kojima se Pearl brzo sprijatelji. Richardsoni i Mia ne mogu biti različitiji, od načina na koji žive, načina na koji promatraju svijet oko sebe, načina na koji u tom svijetu sudjeluju. Ipak, miran suživot možda bi bio i moguć da u fokus javnosti nije došla borba za skrbništvo između mlade Azijatkinje, Mijine prijateljice Bebe, i bračnog para McCullough, dugogodišnjih prijatelja Richardsonovih. Ovaj će događaj započeti neviđeni požar u inače idiličnom Shakeru, i usto potaknuti sve one male požare koji su do tada samo tinjali, da se rasplamsaju.
Fascinantno mi je bilo promatrati Miu i Elenu, dvije tako različite, a opet, u nekim drugim okolnostima možda vrlo slične žene, kako reagiraju na događanja u Shakeru, i jedna na drugu. Mia je umjetnica slobodna duha, koja se ne boji izreći svoje mišljenje čak i kada se ono razlikuje od mišljenja svih ostalih i kada je samim time već potencijalno opasno. Elena je, s druge strane, možda čak i jednako strastvena kao Mia oko stvari koje su joj važne, ali je naučila svoju strast zatomiti i odreći je se radi idiličnog života o kakvom možda nije sanjala, ali kakav smatra da zaslužuje i da je najbolji za nju.
"Život ju je naučio da je strast, kao vatra, opasna stvar. Previše lako izmakne kontroli. Penje se po zidovima i preskakuje rovove. Iskre frcaju kao buhe i jednako se brzo šire, lagan povjetarac može odnijeti žeravu kilometrima daleko. Bolje je držati tu iskru pod nadzorom i oprezno je prenijeti s jedne generacije na drugu, kao olimpijsku baklju. Ili je možda brižno čuvati kao vječnu vatru: kao podsjetnik na svjetlo i dobrotu koji nikad neće - nikad ne mogu - ništa zapaliti. Brižno kontroliranu. Pripitomljenu. Sretnu u zatočeništvu. Najvažnije je izbjeći veliki požar, zaključila je."
Elena, koja je nekoć gajila velike nade za svoju karijeru u novinarstvu, zadovoljila se puno manje uzbudljivim, ali sigurnim i uređenim, životom novinarke koja izvještava o lokalnim sajmovima i sličnim, jednako dosadnim, temama. No Elena redovito uvjerava samu sebe kako svim svojim malim djelima ljubaznosti i pomaganja onima manje sretnima od sebe ipak radi nešto značajno i na neki način doprinosi boljitku svijeta. I tu se, i to ne samo kod Elene, već kod većine stanovnika Shakera, vidi ono što izvire ispod naoko progresivne, tolerantne i idilične površine: prikriveni rasizam, isključivanje drugačijih, neistomišljenika, ljudi koji se ne uklapaju u kalupe savršenih stanovnika Shakera.
Ovo je sjajno oslikano na primjeru Bebeinog odvjetnika Eda Lima, koji se, kao Azijac, bez obzira na svoj uspjeh i postignuća, u idilično stanovništvo Shakera uklapa samo dok ne izlazi iz unaprijed mu određenog kalupa javnog mišljenja koje drugi o njemu imaju:
"Ali istina je bila - i tu je istinu gospodin Richardson prepoznao - da se bijesni Azijac ne uklapa u očekivanja javnosti i da je zato zazoran. Azijci mogu biti neuklopljeni u društvo, nesposobni i smiješni, kao Long Duk Dong, ili u najboljem slučaju dobroćudni i pomalo budalasti, kao Jackie Chan. Nije im dopušteno biti bijesni, artikulirani i moćni."
Malim požarima koje je ovaj roman posvuda zapalio moju je pažnju posve zaokupio tijekom čitavog vremena čitanja. Svaki od ovih malih požara natjerao me da se zapitam kako bih ja reagirala u određenoj situaciji, a svi ti požari zajedno zapalili su plamen koji postavlja i jedno veće pitanje: koliko je idilični i progresivni Shaker zapravo idiličan i progresivan, kada u fokus zbivanja dođe nešto što je zbilja bitno i o čemu ovise ljudske sudbine? Jesu li njegovi stanovnici progresivni i tolerantni samo na papiru, odnosno samo kada potencijalni problem (ne)tolerancije ne dođe pred njihova vrata i natjera ih da se uključe?
Ovo nije knjiga koju ćete samo pročitati. Ovo je knjiga o kojoj ćete, s vremena na vrijeme, i malo mozgati. Ona postavlja puno pitanja, ali ne nameće nikakve odgovore. Oni su, baš kao i način na koji ova priča završava, na čitateljima da odgonetnu u kojem su se smjeru zaputili.
____________________
Kako do knjige: http://bit.ly/2GOgyrJ
