Onaj tko kontrolira začin, kontrolira i svemir.
Tri i pol tisućljeća nakon događaja iz 'Djece Dine', tu kontrolu preuzeo je - i još je drži - Paulov sin i nasljednik, Leto II. Odnosno: Božanski car Leto II.
Sjedinivši
se s pješčanim crvom, Leto je postao božansko biće kojem se nitko ne
može suprotstaviti, i kao takav, praktički cijeli svemir drži u svojim
rukama. Leto, dakako, za cilj ima samo mir i prosperitet svog carstva,
no njegove metode su, blago rečeno, opresivne. Leto se vodi premisom da
cilj opravdava sredstvo, te je uvjeren da je njegov put jedini put da
čovječanstvo preživi u vremenu koje dolazi. Naravno, kako to uvijek
biva, postoje pobunjenici nezadovoljni Letoovom tiranijom. Problem je
samo što kod superiornog i u svemu nadmoćnog bića, koje je samo
posložilo sve kockice na ploču svemira, i pobunjenici su samo još jedna
od tih kockica, čime je zapravo svaki pokušaj pobune uzaludan i prije
nego što je uopće počeo, osim ako se na neki način poklapa s Letoovim
planovima.
No, kako bi postigao svoj cilj, Leto će možda morati i sam biti uništen u tom procesu.
U
smislu karakterizacije likova, ovaj je roman možda i najkompleksniji
roman čitavog serijala. Herbert s Letom ide u dubinsku karakterizaciju
kakvom je nadmašio sve dosadašnje. A s obzirom na to da se radi o jednom
vrlo kompleksnom biću, i sama je karakterizacija tim kompleksnija.
S
jedne strane, Leto je superiorno biće sposobno čitav svemir podrediti
svojoj volji, pogotovo stoga što on ne predstavlja samo jednu osobu,
jedno biće, već skup svih svojih predaka prije njega, a samim time i svo
njihovo znanje i iskustvo. Upravo zbog toga, za njega ne postoje
nepredvidive situacije te mu kontrola smjera u kojem će se svemir
kretati ne predstavlja osobitu poteškoću: što god da se dogodi, dogodilo
se već nekad prije u povijesti, sve je već viđeno, samim time za Leta i
pomalo - u nedostatku bolje riječi - dosadno.
S druge strane,
Leto je jedino takvo biće koje uopće postoji i koje je ikada postojalo.
Već je samim time on prilično osamljen, a iz razgovora koje vodi s
drugima, posebno Duncanom Idahoom (odnosno jednom njegovom verzijom),
možemo vidjeti i da mu određeni aspekti 'običnog' života pomalo i
nedostaju. Leto je na sebe preuzeo ogromnu odgovornost, a mjere koje je
potrebno poduzeti kako bi ostvario ono što je naumio nitko osim njega ne
može razumjeti. Još više nego što je to bio njegov otac, Paul, Leto je,
u svojoj posebnosti i otuđenosti od drugih, također pomalo tragičan
lik.
Herbert u ovom romanu još jednom, kao što je to već napravio u 'Djeci Dine',
pokazuje kako svakog vladara, pa bio on i savršen i savršeno predoređen
za vladarsku poziciju, kao što je to bio Paul, u nekom trenutku čeka
neizbježan pad. A također nas pokušava naučiti i jednoj lekciji: da ne
možeš, i uz nepresušne izvore sveg mogućeg prošlog znanja i sve moguće
metode predviđanja, oblikovati savršenu budućnost točno onako kako si
zamislio, bez da pritom izgubiš sve ono što je sadašnjost činilo ugodnom
za život. Uvijek se ispostavi da su sloboda i pravednost cijena za neki
takav cilj, a ta je cijena uvijek previsoka da bi je se platilo.
Leto
će ovu lekciju naučiti na sebi svojstven način, no cilj će postići -
samo ne točno onakav kakav je na početku zamislio. A tijek čitavog ovog
procesa podrobno je opisan u ovoj posebnoj književnoj poslastici, kakvu
nećete kušati niti u jednom drugom romanu, tj. serijalu, koji igdje
drugdje postoji. Božanski care, što volim ovaj serijal! :D
_____________________________
Kako do knjige: https://bit.ly/3qRaupB
