subota, 27. srpnja 2024.

RIJEKE LONDONA, Ben Aaronovitch

Izdavač: Fokus, 2023.
1. knjiga istoimenog serijala
[eng. Rivers of London]
Prijevod: Igor Rendić 

Kad je magija u pitanju, nekako se najčešće poklopi da je ta magija smještena u neki oblik srednjevjekovnog i/ili steampunk okruženja, kakvo sam otprilike očekivala da ću vidjeti i u Londonu u ovoj priči. No, London u ovoj priči najnormalniji je suvremeni London, spojen s magijom, mistikom i mitologijom, a taj se spoj magičnog, modernog i urbanog - po mom mišljenju - pokazao baš uspješnim.

Roman počinje kao klasična detektivska priča, osim što je niz zločina koji je ovdje prezentiran izrazito neklasičan. Naime, kako da policija riješi niz zločina u kojima naizgled nasumični incidenti prerastu u ubojstva, u kojima žrtvama otpadaju lica, a jedini svjedoci su odavno mrtvi? Tako da u njihovo rješavanje uključi poseban odred za magične istrage, koji se sastoji od ukupno dvije osobe, za kojeg se svi prave da ne postoji i kojeg ostatak policije smatra, pa, u najmanju ruku smiješnim.

Iako obiluje komičnim situacijama i crnim humorom, ovu priču nikako ne bih nazvala smiješnom (u onom pogrdnom smislu), već jako zabavnom, karizmatičnom, zanimljivom i - dakako - magičnom! Ona je također i svojevrsna oda Londonu, čije ulice, građevine i - jasno - rijeke, istražujemo zajedno s glavnim likom, policajcem Peterom Grantom, učeći o samom gradu iz pozicije njegovog dugogodišnjeg stanovnika, koji sve njegove dijelove, čak i one skrivene, vrlo dobro poznaje. (Mogao bi nas, možda, u razgledavanje ponekad odvesti uz mrvicu manje bezglavog jurcanja okolo, ali, ok, nećemo mu to uzeti za zlo. :))

Rijeke Londona ovdje i jesu i nisu ono što mislite - pozadinska priča koja teče iza istrage zločina u ovom romanu jako je zanimljiva, mitološki potkrijepljena i vrlo dobro razrađena. A i skroz je fora, moram priznati.

Peter je jako simpatičan, na sebi svojstven način, baš kao i ostali likovi (bilo živi, bilo mrtvi, ljudski ili neljudski) koje ovdje susrećemo, a ono čime se on ovdje tek počinje baviti nešto je čemu u ovom romanu i mi sami, u ulozi čitatelja, se tek spremamo zagrepsti po površini. Bit će jako zanimljivo čitati o svemu što Petera još čeka u tajnovitom policijskom odjelu koji se bavi magijom i magičnim poslovima, kao i doznati još (i još! i još!) o tom odjelu, magičnom podzemlju Londona i svim skrivenim bićima koji u tom gradu obitavaju. Da, baš se veselim nastavcima. :) 

_________________________________________

Kako do knjige: https://fokusnahit.com/proizvod/rijeke-londona/

ponedjeljak, 22. srpnja 2024.

U SJENI MASLINE, Lucinda Riley

Izdavač: Egmont, 2022.
[eng. The Olive Tree]
Prijevod: Romana Čačija

Za moju prvu knjigu Lucinde Riley odabrala sam upravo knjigu koja se razlikuje od njoj uobičajenih knjiga, knjigu bez povijesne fikcije i priča koje se protežu kroz više desetljeća. Ova se knjiga uglavnom vrti oko jednog ljeta, jedne obitelji i obiteljskih tajni koje kao da su izvirile iz meksičkih sapunica, no unatoč tome, mislim da me ova knjiga ipak dobro upoznala s načinom na koji Lucinda piše, a koji mi se zbilja svidio.

2006. godine Alex, tada dječak, proveo je ljeto sa svojom obitelji i nekolicinom obiteljskih prijatelja na Cipru, u Pandori - imanju koje je njegova majka naslijedila od svog ujaka, a za koje su ju vezale lijepe uspomene na neka davno prošla ljeta, kada je i sama bila djevojčica. Deset godina kasnije, Alex se prisjeća tog ljeta, svih uspomena, ali i tajni koje su to ljeto izašle na vidjelo i zauvijek obilježile i njega i sve koji su to ljeto proveli u Pandori.

Pandora je u ovom romanu - baš poput božanske joj imenjakinje - ljudima koji su u njoj gostovali otvorila kutiju tajni iz prošlosti, tajni koje su značajno utjecale na sve, obilježile cijelo ljeto i uzdrmale obiteljske i prijateljske odnose koji su se do tada činili čvrstima poput stijene. No, baš kao što je to bio slučaj s Pandorinom kutijom iz grčke mitologije, i ova je Pandora, nakon što je sve iz nje izašlo na vidjelo, za kraj ostavila nadu da se stvari mogu popraviti i odnosi ponovno izgraditi. Koliko je to već bilo moguće, barem.

Priča o Pandori priča je o jednoj obitelji, odnosima koji unutar te obitelji vladaju te svemu onome i dobrom i lošem što uz to ide. I da, način na koji obiteljske tajne ovdje izađu na vidjelo, kao i to o kakvim se tajnama radi, pomalo jest u stilu sapunica, ali Lucinda Riley nekako je uspjela iz te sapunice izvući samo one najbolje mjehuriće, a one ostale pustiti da puknu i odlepršaju dalje.

Kad smo već kod strašnih obiteljskih tajni, moram priznati da meni osobno tajne o kojima je ovdje riječ nisu bile baš tako strašne kako su ih doživjeli pojedini likovi u ovoj priči, i da Alexova majka definitivno nije zaslužila tretman kakav je od svoje obitelji dobila nakon što im je te tajne priznala, uzimajući u obzir da se sve dogodilo jako davno, prije no što je itko od aktera u ovoj priči u tu priču uopće bio uključen. Ali, dobro, ljudi često reagiraju na nepromišljene i nepredvidive načine, pa je tako bilo i ovdje. Srećom, način na koji se priča dalje odvila nadoknadio je taj početni nedostatak razumijevanja i zapravo mi se svidjelo kako je sve završilo.

Ono što mi se posebno svidjelo su i opisi Pandore i samog Cipra, zbog kojih sam imala doživljaj baš kao da sam i sama ondje na odmoru. Imanje i sve oko njega zvuči predivno, baš zove na odmor i odmak od svega. Divno.

U ovoj Pandorinoj kutiji skriva se jedna zanimljiva obiteljska priča, priča o jednom lijepom ljetu, o obitelji, prijateljstvu i važnosti njegovanja odnosa s ljudima koji su nam važni i do kojih nam je stalo. To je, isto tako, priča o životu i njegovim prekretnicama te onome kako tajne iz prošlosti mogu itekako utjecati na nečiju budućnost i sve promijeniti. Da, ima ovdje pokoji mjehurić sapunice, ali način na koji je pisana i likovi kojima je ispunjena priču ipak drže bistrom i pitkom za čitanje. A prelijepo opisano mjesto radnje samo je po sebi razlog da otputujete na Cipar - barem unutar ovih korica, ako već nikako drugačije. 

_______________________________________

Kako do knjige: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/ljubavni-erotski/u-sjeni-masline

petak, 19. srpnja 2024.

PROGNANICE, Christina Baker Kline

Izdavač: Mozaik knjiga, 2022.
[eng. The Exiles]
Prijevod: Tomislav Žilić  

Christina Baker Kline majstorica je u oslikavanju i rasvjetljavanju onih slabije osvijetljenih i pomalo skrivenih dijelova šire, poznate nam, povijesti. Napravila je to već s 'Vlakom siročadi', i to jako dobro, a sada je isto ponovila i s 'Prognanicama'.

Roman nas vodi u 19. stoljeće, na prekomorsko putovanje kojim su žene osuđene za raznorazne zločine stizale na odrađivanje svoje kazne, koja se obično sastojala od podužeg niza godina progonstva u kažnjeničkim kolonijama Australije. Ovom konkretnom brodu kojim ćemo, kao čitatelji, zaploviti, odredište je otok Tasmanija, odnosno predio tada nazivan Van Diemenovom zemljom.

Među brojnim ženama koje su se, zbog nesretnih okolnosti, našle na ovom putu u progonstvo, su Evangeline i Hazel, obje osuđene zbog tričarija. Dvije žene, iako posve različite, tijekom mukotrpnog putovanja i neprestanog zlostavljanja od strane mornara, također kažnjenika, zbližit će se i postati istinske prijateljice, a čak i kada ih sudbina kasnije razdvoji, njihovi životi ostat će isprepleteni.

U međuvremenu, u Van Diemenovoj zemlji, upoznajemo i Mathinnu, Aboridžinku koja se također nađe u progonstvu, kada ju žena guvernera poželi za svoj najnoviji projekt i dodatak svojoj zbirci neobičnih stvari. A stvar je upravo ono kako se prema Mathinni doseljenici ponašaju, govoreći o njoj kao o predmetu iako stoji ravno ispred njih, čudeći se njenoj ljudskosti i manirima i buljeći u nju kao u neku začudnu cirkusku atrakciju.

Iako isprva pričane kao zasebne priče, priče sve tri spomenute žene postupno će se povezati u jednu - fascinantnu priču o snažnim ženama u nepravednom i surovom svijetu, koji ih na svakom koraku pokušava zagušiti i slomiti.

Povijest progonstava osuđenika u Australiju svima nam je bar donekle poznata, ali malo sam toga znala o konkretnim uvjetima u kojima su kažnjenici, pogotovo žene, bili otpremani u taj novi svijet, što ih je ondje dočekalo i u kakvim su uvjetima bili prisiljeni ondje (pre)živjeti. CBK je to ovdje divno ispričala i prikazala, sa svim ružnim i surovim detaljima. Isto vrijedi i za ponašanje doseljenika prema autohtonom stanovništvu, koje su uglavnom iskorištavali za zabavu i ugnjetavali ih kako i kada im se htjelo, pokušavajući ih pretvoriti u nešto što nisu i modelirati ih prema svojim rigidnim uvjerenjima.

Unatoč ozbiljnosti i surovosti priče o progonstvu triju žena, ovaj roman ipak cijelo vrijeme održava onaj plamen nade za kakav-takav dobar kraj. A ispod svih nedaća i groznih situacija kroz koje su tri žene morale neprestano prolaziti, tu je snaga ženskog prijateljstva, odanost i međusobna briga, koju nitko i ništa ne uspijeva uništiti. Svaka je od ove tri žene snažna na svoj način i svaka daje sve od sebe da preživi i opstane. To se najbolje vidi na Hazel, koju najkasnije upoznamo i koja se isprva čini najslabijom, ali čija vatra, prkos i želja za preživljavanjem na kraju gore najjače.

Zanimljiv roman o skrivenom dijelu sumorne povijesti kolonizacije, kojega je CBK iscrpno istražila i detaljno prenijela u likove triju fantastičnih žena. Životi ovih triju žena neko vrijeme idu istim putem, a kasnije se razilaze (ne nužno tim redoslijedom), no svaka od njih svoj put mora proći na svoj način i stići do njegovog kraja, kakav god on bio. Taj kraj CBK ostavlja pomalo otvorenim, pogotovo u Mathinninom slučaju, ostavljajući prostora čitatelju da daljnju sudbinu njenih likova zamisli na svoj način. 

______________________________________

 Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/prognanice/

ponedjeljak, 1. srpnja 2024.

KĆI DUBINA, Rick Riordan

Izdavač: Profil, 2022. 
[eng. Daughter of the Deep]
Prijevod: Ivana Brozić 

Inspiriran romanom '20.000 milja pod morem', ovaj je roman odgovor na pitanje što bi bilo da je kapetan Nemo imao nasljednike, i da se njegova ostavština, ispunjena svim onim izumima koji su bili daleko ispred svoga vremena, sačuvala za nove generacije.

Utjelovljenje tog odgovora je Ana Dakkar, Nemova praprapraunuka, koja, još nesvjesna svojeg podrijetla, biva iznenada uvučena u žestok sukob za otkrivanje dugo čuvane tajne kapetana Nema, u kojem njeni protivnici ne prezaju ni pred čim kako bi se te tajne domogli.

U nemilosrdnoj i pogibeljnoj avanturi, koja će ih odvesti daleko preko mora i kroz tajanstvene morske dubine, Ana i nekolicina njenih prijatelja morat će uprijeti sve svoje snage kako bi pobjegli neprijateljima i sačuvali vrijednu Nemovu ostavštinu da ne upadne u pogrešne ruke.

Rick Riordan odavno me osvojio serijalom o Percyu Jacksonu, inspiraciju za kojeg je također djelomice povukao iz priča o kapetanu Nemu, a kako mi je i sam Jules Verne jedan od najdražih autora, spoj ova dva svijeta već mi je i u ideji zvučao kao jedna fantastična avantura. A upravo to i jest.

Prepun akcije i avantura, ovaj roman ne miruje niti na jednoj stranici. Bilo ploveći njegovom površinom, bilo suludom brzinom roneći njegovim dubinama, more u koje čitatelj ovdje zaranja ne presušuje događajima, koji se samo nižu jedan za drugim, svaki pogibeljniji - i s više zapanjujućih otkrića - od prethodnog.

Ideja potomaka kapetana Nema i proširenje te kultne Verneove priče pun je pogodak, i jako je dobro razrađena. A osim fantastičnih izuma, ludih jurnjava i pogibeljnih misija, u centru su ove priče prijateljstvo, obitelj i sve ono što smo spremni napraviti kako bi spasili ljude koje volimo.

Želite li još jednom krenuti putevima najpoznatije književne podmornice, i doznati što se s njom dogodilo otkako je kapetan Nemo završio onako kako je završio na kraju Verneovog romana, te otkriti još koju njenu tajnu i putovati neistraženim morskim dubinama, samo uskočite među korice ove knjige. U ronilačkoj opremi ili bez, svejedno je. ;) 

_______________________________________

Kako do knjige: https://www.profil.hr/proizvod/kci-dubina/