Nakon 'Ti i ja na odmoru', 'Sretno mjesto' druga je knjiga
Emily Henry koju sam ponijela da mi pravi društvo na ljetovanju, i još
jednom se to pokazalo kao izvrstan odabir. Mogla bi mi to ubuduće biti
tradicija. :)
Naslovno sretno mjesto odnosi se na jednu vikendicu
u Knott's Harboru, Maine, u kojoj u početku troje, a kasnije šestero
prijatelja (zapravo tri para) dolazi provesti odmor i biti zajedno. To
je uvijek bilo mjesto opuštanja, zabave i druženja s onima koje najviše
voliš, samo što bi se ovoga puta to moglo promijeniti.
Naime,
Harriet i Wyn, jedan od spomenuta tri para, prije nekog su vremena
prekinuli, ali nisu to još rekli svojim prijateljima. Njihovu namjeru da
im ovom prilikom kažu omest će činjenica da će ovaj put ujedno biti i
posljednji put da se svi zajedno nalaze na svom sretnom mjestu, budući
da vikendica ide na prodaju. Odlučivši pričekati s vijestima za koje
misle da bi mogle raskoliti čitavu njihovu grupu, Harriet i Wyn pokušat
će do kraja odmora glumiti kako se ništa nije promijenilo, trudeći se
sakriti istinu - i od svojih prijatelja i od sebe samih - samo što ni
sami nisu sigurni što točno ta istina jest.
Urnebesno zabavan,
ovaj roman nije samo romantična priča, već i priča o prijateljstvu i
svemu onome što zapravo neko mjesto čini sretnim. Igrom slučaja, čitala
sam ju upravo na svom vlastitom sretnom mjestu, pa mi se bilo lako
povezati s time koliko sretno mjesto iz knjige svim likovima u toj
knjizi znači.
Roman je prepun duhovitih dijaloga i šašavih
situacija, svega onoga na što sam kod Emily Henry već navikla i što
njene romane čini neizmjerno zabavnima. No, ispod sve te zabave, ovaj
roman priča o tome kako sreću nikada nećeš pronaći u drugoj osobi, ako
ju nisi najprije pronašla sama u sebi, što se u odnosu Harriet i Wyna
baš sjajno vidi.
U početku prijatelji, Wyn i Harriet primjer su
one veze kakvoj svi težimo - pronalaska osobe s kojom se osjećaš sigurno
i opušteno, koju poznaješ skoro bolje nego sebe samu, i s kojom se
fantastično razumiješ. Nekoga tko ti je i najbolji prijatelj i ljubav
tvog života, sve u jednom.
"Postao mi je najbolji prijatelj
onako kako su mi to postali i ostali: malo-pomalo, kao pijesak koji tako
polako curi u pješčanom satu da je nemoguće točno odrediti trenutak kad
se to dogodilo."
Sva tri para u ovoj knjizi zapravo su
takva, ljudi koji se međusobno baš savršeno poklapaju, a svi skupa divno
nadopunjuju čitavu tu prijateljsku šestorku. Bilo se baš lijepo sa
svima njima družiti, čak i u trenucima u kojima sam pojedinu osobu
poželjela ošamariti zbog neke naočigled glupe odluke koju je naumila
donijeti. Nema sretnog kraja bez bar malo drame, a Emily uvijek zna kako
taj sretan kraj na najbolji mogući način ostvariti.
Ono zbog
čega se također bilo lako pronaći u ovoj priči su teme životnih promjena
i rasta, koji ponekad prijatelje odvode u različitim smjerovima, te
problem kako održati prijateljstvo tim promjenama unatoč. Osim toga, ova
priča govori i o pronalasku samog sebe i vlastite sreće unutar nekog
odnosa, ali na način da ne ovisiš isključivo o tom odnosu, te problemu
kada usred vječnog udovoljavanja drugima i njihovim očekivanjima izgubiš
iz vida vlastitu sreću i ono što je tebi bitno.
Nasmijao me ovaj
roman, još kako, ali me uspio čak i rasplakati. Možda jer sam ga čitala
u posebno emotivnom stanju, možda zbog sretnog mjesta, možda jer sam se
s određenim likovima baš povezala i u njima pronašla, možda jer sam i
sama suočena s promjenama kroz koje likovi ovdje prolaze, nisam sigurna
koji je točno razlog. Ali svidio mi se, u to jesam sigurna, kao i poruka
koju šalje:
"Sve se mijenja. Mora se mijenjati. Ne možeš
zaustaviti vrijeme. Možeš samo krenuti u jednom smjeru i nadati se da će
te vjetar pustiti da tamo i doploviš."
Sretno mjesto s
početka i kraja romana možda neće biti isto, ali ono što ga je činilo
sretnim i dalje je tu. Samo je možda svaki put malo drugačije.
__________________________________________________
Kako do knjige: https://znanje.hr/product/sretno-mjesto/476742
