Krimići i trileri su žanr koji je uvijek popularan, a u svijetu krimića i
trilera (i onih knjiških i onih televizijskih) u zadnje vrijeme sve
popularniji postaju oni s protagonistima treće životne dobi. Okej, nije
da ih nije bilo i prije, sjetimo se samo gospođice Marple ili pak oca
Browna, ali i relativno nedavni serijal romana (uskoro ekraniziranog!) 'Kluba istražitelja ubojstava četvrtkom' ili pak serija 'Only murders in the building' rado su čitani i gledani.
Tess
Gerritsen ubacila se u ovaj penzionerski svijet trilera, da ga tako
nazovem, predstavivši nam novi set umirovljenika u akciji, samo što
njeni umirovljenici nisu samo obični amaterski detektivi ili true crime
entuzijasti, već umirovljeni bivši špijuni.
Ideja za roman
nastala je prema stvarnoj zanimljivosti - naime, u gradiću u kojem i
sama živi, Tess je naišla na zanimljivi podatak kako ondje živi
popriličan broj umirovljenih bivših agenata CIA-e, a tu je zanimljivost
prenijela i u fiktivni gradić Purity u svom romanu, poigravši se
razlozima zbog kojih se umirovljeni agenti okupljaju na istom mjestu
kako bi uživali u zasluženoj mirovini.
Glavna junakinja ovog
romana, Maggie, umirovljena je špijunka koja je svoje špijunske dane
zamijenila za miran život uzgajivačice pilića. Nekolicina njenih bivših
kolega također živi u istom gradu i svatko od njih u mirovini uživa na
vlastiti način, običnim, povučenim životom. Sve dok jednog dana na
Maggienom pragu ne osvane truplo, koje za sobom povuče razna pitanja o
tome tko ga je ostavio i s kojom porukom, a uskoro postane jasno kako bi
i Maggie i njenim kolegama brižno izgrađen identitet običnih
umirovljenika i uživanje u zasluženoj mirovini - a nekima i život -
mogli biti ozbiljno ugroženi.
Iako je ispunjen i akcijom i
ubojstvima i ostalim strašnim stvarima koje prate trilere, ovaj mi je
špijunski triler zapravo bio jako zabavan i nekako puno 'lakši', da to
tako kažem, od uobičajenih Tessinih romana. Možda je do toga što su
umirovljeni špijuni o kojima se ovdje radi naprosto jako karizmatični i
nekako simpatični (posebno bračni par Slocum). Možda je i do toga što,
iz nekog razloga, Tess gotovo svako poglavlje završi usklikom (ponekad
prilično duhovitim). Što god bilo, mene je baš zabavilo, i uživala sam
čitajući.
Špijunski dio trilera prilično je zapetljan, ima tu i
Rusa, i podmetnutih ubojstava, i krtica u najvišim slojevima vlade, i
izdaja i još puno toga čega se ne bi posramio ni slavni agent 007. Ali
zapravo je zanimljivo bilo vidjeti kako Maggie pokušava izbalansirati
svoj poslovni i privatni život, stavljajući dužnost uvijek na prvo
mjesto, te vidjeti i kako joj je pošlo za rukom nastaviti živjeti nakon
svega toga, u penziji, sa svim žaljenjima i odlukama koje je donijela, a
koje su je dovele tu gdje je sada.
Iako umirovljeni, ima u ovim
špijunima penzionerima još elana i vještina koje nikako nisu za baciti.
Zato hrabro preuzimaju stvari u svoje ruke (nervirajući time šeficu
lokalne policije i nazivajući se klubom amaterskih detektiva Martini) i
još jednom rješavaju nastali problem, čuvajući leđa jedni drugima i
pazeći da svi skupa ostanu na životu.
I inače jako volim Tess i
sve što napiše, a ovaj njen iskorak u špijunske trilere također se
pokazao vrlo uspješnim. Svakako ću nastaviti čitati o ekipi špijuna u
penziji, mislim da će imati još štošta za pokazati.
_________________________________________
Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/spijunska-obala/