Ritualno ubojstvo mlade djevojke, povezano s poganskim simbolima,
događaj je kojim započinje ovaj roman i koji izgleda kao da nas uvodi u
neki mračan i zagonetan slučaj. Smješten u malu zajednicu, u kojoj
svatko svakoga poznaje, na otoku odsječenom od kopna, koji je i sam
bogat simbolikom i poviješću poganskih običaja...izgledalo je kao da
preda mnom leži jedan zanimljiv britanski krimić.
Opisan kao
spoj romanse i krimića, uspoređivan s romanima Roberta Galbraitha, ovo
je mogao biti doista jako dobar spoj ova dva žanra. Međutim, samo je
jedna strana ovog spoja uspjela ostati iznad vode, da se tako izrazim. A
Galbraith? Nije mu ni blizu.
Krenimo od onog što valja.
Zagonetan slučaj ubojstva dobro je zamišljen i stvarno je zagonetan.
Slijedeći zamršenu nit istrage, sve samo postaje još zagonetnije i
nejasnije, upliće se sve više ljudi i potencijalnih sumnjivaca, a
odgovori svejedno stalno izmiču. Otkrivaju se raznorazne veze između
stanovnika otoka, i prošle i sadašnje, kao i prošli i sadašnji događaji
koji u cijelu priču unose još više zbrke. Dodatnu zanimljivost dodaje i
izmjena POV-a, od kojih se neki odnose na tajanstvenu sektu koja djeluje
na otoku, a o kojoj isto ne znamo skoro ništa, iako je jasno da i tu
sigurno postoji neka veza. Solidno zamišljeno, solidno postavljeno,
jedino je rasplet malo pretjeran, ali ajde, čak bih i tome mogla
progledati kroz prste, da nije onog što ne valja u ovoj priči, a to je,
prije svega, naslovni lik ovog serijala, detektiv Ryan.
Ryan
je... krasan. Krasan je vjerojatno pridjev koji se u ovom romanu
najčešće spominje, u 98% slučajeva uz Ryana. Ryan je, dakle, zgodan.
Autorica ne propušta ovu činjenicu ponoviti milijun puta, čisto ako vam
je slučajno negdje promaklo. Apsolutno svaka žena na otoku očarana je
ovim detektivom, i to u većoj ili manjoj mjeri pokazuju u svakoj mogućoj
prilici. No izgled je, nažalost, sve što Ryan ima jer osobnost mu
je...nikakva. Kolege su također zadivljeni Ryanom i njegovim stilom
šefovanja, ali nisam vidjela nikakvu podlogu za tu razinu divljenja.
Ryan bi htio biti Prljavi Harry, ali za to jednostavno nema karizme.
Fura nekakvu ulogu mačo mena, opravdavajući ju traumom iz prošlosti, ali
sve je to skupa jednostavno...neuvjerljivo. Ne znam, možda je do mene,
ali mene nije uspio očarati. Ni blizu.
A onda imamo Annu, i taj
romantični dio priče. Anna je također lik kojem fali i dubine i
karaktera. Pozvana na otok kao stručnjakinja za poganske simbole i
rituale, pretpostavljam da je trebala biti snažan ženski lik, k tome još
znanstvenica, dakle kul inteligentna žena koja će privući zatvorenog
mačo detektiva i otopiti mu srce. Anna također ima traume iz prošlosti,
zbog čega su valjda ona i Ryan trebali biti logičan spoj. No, romansa
između njih dvoje jednostavno je isforsirana (u činjenicu da je također i
nevjerojatno neprikladna uopće neću ulaziti). Koji je njen smisao,
zbilja ne bih znala reći. Usporedila bih je s porno filmom, i to ne zato
što je spicy (jer nije!) nego zato što je fejk. Prvi susret Ryana i
Anne, tijekom kojeg oni kao privuku jedno drugo opisan je kao da su se
srela dva lista praznog papira - i ne napravila ništa. Također, jedini
doprinos Annine stručnosti razjašnjenju slučaja je 'objašnjenje'
nekolicine simbola koje bi mogao objasniti bilo tko s pristupom
Wikipediji. Anna definitivno nije Robert Langdon, ali od doktorice
znanosti sam ipak očekivala nešto više od objašnjenja što je to
pentagram, što je nešto što bi doslovno bilo tko mogao objasniti, i to
bez pomoći AI chatbota.
Kad bismo izbacili romantičan dio iz ove
knjige, dobili bismo solidan krimić sa zanimljivim slučajem i dvoje
nesnosnih likova. No, njih bi donekle uravnotežili drugi likovi, kojih
ima poprilično, a koji znaju biti jako zanimljivi - i na različite
načine upetljani u slučaj. Svi Ryanovi kolege bili su mi puno
zanimljiviji i simpatičniji od samog Ryana, a i Anna je jedan od
najdosadnijih likova u čitavom gradu. Šteta. Radnja krene sporo, ali se
tempo ubrzava što se događaji sve više kompliciraju, zbog čega sam prvu
trećinu romana čitala znatno sporije nego ostatak. Rasplet je malo...
pretjeran. I to ne kažem samo zbog Ryanovog nepromišljenog igranja
pomorca pri samom kraju, već je sve skupa ispalo toliko zapetljano i
apsurdno da je jako blizu granice neuvjerljivog. Close, but not heart.
Što mi je dovoljan razlog za prolaznu ocjenu.
Ponijela sam ovaj
roman na more, čitajući ga na plaži, zbog čega mi se bilo teško ufurati u
zimsko doba u kojem se radnja odvija. Tko zna, možda bi mi se više
svidio da me sunce nije udarilo u glavu, haha. Ostavljam vam da sami
odaberete vremenske uvjete i mogućnost čitanja. ;)
______________________________________
Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/sveti-otok/
