GLEDAM TE, Teresa Driscoll

Izdavač: Mozaik knjiga, 2019. 

[eng. I am watching you]

Prijevod: Dragana Grozdanić

Tijekom obične vožnje vlakom - one svakodnevne, uobičajene - Ella Longfield svjedoči razgovoru između dvije djevojke i dva mladića, koje su ove dvije djevojke netom upoznale. Iz razgovora Ella saznaje da su ovi mladići tek izašli iz zatvora, što, čini se, ne zabrinjava ove djevojke baš previše. Ella i dalje sluša razgovor, koji se pretvara u dogovor za kasniji izlazak u neki klub. U tom trenu Ella počinje razmišljati o tome da upozori ove djevojke kako možda nije baš najbolja ideja izlaziti na nepoznata mjesta s nepoznatim ljudima. Čak razmišlja i o tome da im zaprijeti kako će im nazvati roditelje ako ju ne budu htjele slušati. No, dok krene provesti svoj naum u djelo, Ella svjedoči još jednom događaju između ovih djevojaka i mladića, što ju natjera da promijeni mišljenje i ne učini ništa.

Idući dan, Ella u vijestima saznaje da je jedna od djevojaka, Anna Ballard, nestala, zbog čega će se Ella doživotno gristi jer dan prije u vlaku nije ništa učinila.

Postavljajući pred nas ovu premisu, ideju za koju je dobila uslijed sličnog događaja kojemu je i sama svjedočila tijekom jedne vožnje vlakom, autorica ovog romana pred nas postavlja i pitanje: što biste vi učinili?

Da svjedočite potencijalno opasnom (ili možda ne baš opasnom, ali svakako u neku ruku rizičnom) susretu ljudi koje uopće ne poznajete, biste li ih upozorili da bi ih njihovi postupci mogli odvesti ravno u opasnost? Biste li ih pokušali spriječiti? Možda dojavili nekome svoje sumnje? Kome?

Teško je znati kako ispravno reagirati u trenutku u kojem zapravo nismo sigurni niti tko su, niti kakvi su stranci s kojima dijelimo javni prijevoz, pogotovo ako u obzir uzmemo i mogućnost da smo ih možda posve pogrešno procijenili, što zbog nekih predrasuda, što zbog nepotpunih informacija koje o njima imamo. Bih li se ja usudila reagirati u situaciji u kojoj se našla Ella? Ne znam.

Godinu dana nakon scene kojoj je svjedočila u vlaku i godinu dana nakon Anninog nestanka, slučaj je još otvoren. Ella se u međuvremenu javila policiji i rekla im što zna, što je na nju svalilo (nezaslužen) gnjev javnosti. A privuklo je i nečiju neželjenu pozornost, koja se očituje u jezivim razglednicama koje Ella počinje primati, a koje ju optužuju i poručuju joj da je promatrana. Jeziv osjećaj da je netko neprestano gleda Ellu ne napušta ni kod kuće niti na poslu. A budući da Anna nikada nije pronađena, Ella se pita tko je osoba koja joj šalje te razglednice: netko tko ju osuđuje zbog toga što nije ništa učinila večer prije Anninog nestanka ili netko tko je u taj nestanak umiješan?

"Neobično je da možeš stajati na nekom mjestu... na kojemu se obično osjećaš veoma sretno i sigurno... a potom odjednom stajati doslovno na tom istom mjestu i osjećati se kao da si posve druga osoba."

Zagonetna priča o Anninom nestanku praćena je iz perspektive nekoliko različitih likova, uloge kojih stoje u nazivu svakog poglavlja: Elle ('svjedokinja'), čija poglavlja su jedina ispričana u prvom licu, zatim Anninog oca ('otac'), Annine prijateljice Sarah ('prijateljica') i privatnog istražitelja Matthewa Hilla ('privatni istražitelj'), čija poglavlja čitamo u trećem licu. Svaki od ovih likova ima neke svoje tajne, od kojih su tek neke povezane sa samim slučajem. Zapravo se u većem dijelu romana gotovo ništa ne otkriva, pratimo tek nepovezane djeliće tajni iz života svih ovih likova i likova s njima povezanih, koji nam više toga otkrivaju o svakome od njih nego o Anni i onome što joj se dogodilo.

Čitajući, imala sam dojam kao da gledam neku reality emisiju o rekonstrukciji nekog događaja. Znate one emisije u kojima nam opisuju neku nesreću ili zločin koji se nekada davno dogodio, pa priču o tom događaju svako malo presijecaju svjedočanstvima ljudi koji su u tom događaju sudjelovali. Kao kad na vijestima intervjuiraju susjede i poznanike i svatko od njih nam govori svoju verziju događaja i opisuje svoje viđenje žrtve. No sam slučaj nije baš pretjerano detaljno objašnjen.

Knjiga se brzo čita i nije nezanimljiva, ali nedostajao mi je neki dublji uvid u ono što se događa i neka bolja poveznica između događaja. Autorica se fokusirala na dvije glavne točke: početni susret koji je prethodio Anninom nestanku i konačni epilog i otkrivanje počinitelja, bez da je te dvije točke povezala čvrstim poveznicama. Kraj me iznenadio, priznajem, ali nije mi objasnio zašto je počinitelj učinio to što je učinio, odnosno nije mi to objasnio u dovoljnoj mjeri. Nisam saznala što tog počinitelja motivira, zašto je odlučio djelovati u trenutku u kojem je to odlučio, što je bio okidač koji ga je natjerao na daljnje postupke. Zbog svega toga, priča mi je ostala malo nedorečena. A ni bizarna izmjena aorista i prezenta u istim odlomcima, pa čak i rečenicama, mi nije imala baš nekog smisla. Kao da je autorica željela ideju koju je dobila u vlaku pošto-poto ispričati, ne mareći pretjerano za stil pisanja i načine na koje će to učiniti.

Ovo je posve okej roman za čitanje na plaži, ne pretjerano zahtjevan i brz za čitanje. No ako vas privlače neke veće dubine, s ovim biste mogli ostati nasukani u plićaku.

________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/30ukAg2

SVAKA NOTA ODSVIRANA, Lisa Genova

Izdavač: Naklada Ljevak, 2019. 

[eng. Every note played]

 

Prva stvar koja uslijedi nakon dijagnoze amiotrofične lateralne skleroze, tj. ALS-a, obično je poricanje. U svom umu vidiš slike ljudi u kasnijim fazama ove bolesti i znaš kako će to izgledati, baš kao što znaš i da će se to i tebi dogoditi, ali svejedno nekako ne možeš u to još povjerovati. Nemoguće da mi je ostalo tako malo vremena! Pa osjećam se sasvim ok.

Uskoro taj 'pa osjećam se sasvim ok' preraste u 'pa barem još mogu...'

...brinuti se sam o sebi.

...hodati.

...samostalno disati.

Lisa Genova, biopsihologinja i neuroznanstvenica po struci, u svojim se romanima specijalizirala za prikazivanje i približavanje nam nekih od najstrašnjih bolesti koje ljude uopće mogu snaći. U ovom nam je romanu, kroz lik pijanista Richarda, dala veoma realističan i veoma emotivan uvid u ono s čim se moraju nositi ljudi oboljeli od ALS-a. Vidljivo je, pri tome, kako je Lisa pri pisanju ovoga romana obavila iscprno istraživanje teme o kojoj piše, ali unatoč tome što napredovanje ove zloćudne bolesti opisuje veoma detaljno i realistično, Lisin roman ni u jednom trenu nije medicinski suhoparan niti teško razumljiv za čitanje.

Kada pomislite na ALS, na um vam vjerojatno odmah padne Stephen Hawking, koji je možda i najpoznatija osoba koja je bolovala od ove bolesti. Stephen Hawking ujedno je i iznimka i medicinsko čudo, jer je uspio za čak 50 godina premašiti očekivani životni vijek od dvije godine koji su mu liječnici prognozirali kada mu je dijagnosticiran ALS u 21. godini života. Većina oboljelih od ALS-a ne uspije s ovom bolešću proživjeti ni približno toliko dugo.

Lisa Genova za likove svojih romana uvijek odabire upravo one koji, s pojavom bolesti koja će im obilježiti život, imaju najviše za izgubiti. U 'Još uvijek Alice' to je bila kognitivna psihologinja i ugledna sveučilišna profesorica, žena koja se u svemu uvijek najviše oslanjala na svoj um, a upravo je taj um bio najviše pogođen pojavom ranog Alzheimera koji će joj, u godinama koje slijede, taj najdragocjeniji dio nje malo-pomalo gasiti. Ovdje, osoba koju napada ALS je Richard, svjetski poznati pijanist, čiji talent i sve ono što mu je najdragocjenije, počiva u njegovim rukama, njegovim prstima koji, klizeći po tipkama klavira, proizvode savršene simfonije bez kojih Richard ne može (i ne zna kako) živjeti. A upravo će ruke biti te koje će ga prve napustiti.

"Svaka odsvirana nota pitanje je života i smrti."

Richardov ALS napreduje brzo i opako. Od gubitka jedne ruke, Richard vrlo brzo gubi i ostatak svog tijela, svodeći se na nekoga kome je potrebna svakodnevna pomoć i za izvođenje najjednostavnijih radnji, poput tuširanja, jela i disanja. Prikazujući napredovanje Richardove bolesti, Lisa nam prikazuje i koliko je bitno da, kod ljudi oboljelih od ove bolesti, postoji sustav potpore, da postoje neki ljudi koji će se o njima brinuti i na koje se mogu osloniti. Kod Richarda, ta je osoba Karina, njegova bivša supruga, koja se, iz osjećaja dužnosti, sažaljenja ili traženja oprosta, pokaže jedinom na koju Richard može računati. Pri tome, svjedočimo i tijeku popravljanja odnosa između Richarda i Karine, odnosa koji je uglavnom bio težak i pun zamjeranja, budući da je sam Richard osoba veoma teške naravi, a Karina, pak, zarobljena u vrtlogu zamjeranja i njemu i samoj sebi zbog svih pogrešaka koje su oboje napravili u prošlosti. ALS im je ovdje oboma otvorio oči, odlučivši odnijeti Richarda u veoma kratkom vremenu, u kojem je Richard morao riješiti sve ono što možda nikada ne bi, da mu vrijeme koje još ima poživjeti nije bilo ovako okrutno skraćeno.

ALS je doista okrutna bolest. Iako se neprekidno radi na novim lijekovima i metodama liječenja, ALS je još uvijek neizlječiv. Prikazujući nam kako izgleda život nekoga s ovom bolesti i što je toj osobi sve potrebno kako bi nastavila živjeti najboljim mogućim životom kojim to uopće može, knjige poput ove podižu svijest o ovoj bolesti i govore nam koliko je oboljelima od te bolesti potrebna pomoć i podrška okoline, kako one medicinskog osoblja, tako i obitelji i prijatelja.

Richardova borba s ALS-om, prikaz njegovog napretka i načina na koji Richard gubi samog sebe, komadić po komadić, doista je sjajno opisan. Biti zarobljen u vlastitom tijelu koje više ne funkcionira djeluje zastrašujuće, pogotovo kad neprestano živiš u strahu od otkazivanja novog mišića, novog organa, od kojih bi svaki mogao biti fatalan. No, u Richardovoj priči ključan nije samo prikaz njegove bolesti, već i prikaz njegovog pomirenja sa ljudima koje voli, pomirenja sa samim sobom, nalaženja načina da, kad već mora otići, ode smiren, znajući da je riješio sve što je trebalo riješiti, oprostio sve što je trebalo oprostiti i pružio ljubav svima kojima ju je trebao pružiti.

Možda zvuči patetično, ali, kada ti je kraj blizu, jasnije vidiš ono što je stvarno bitno. Na sve ostalo nije vrijedno trošiti vrijeme, jer ono vrijeme koje je preostalo, previše je dragocjeno da bi ga se protratilo na nebitne stvari, svađe i zamjeranja. Na kraju, nije bitno jesu li sve note savršeno odsvirane, bitna je glazba koja je tijekom sviranja stvorena i osjećaj koji nakon nje ostane.

______________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2YNjyKq

UVIJEK I ZAUVIJEK, LARA JEAN, Jenny Han

Izdavač: Fokus, 2019.

3. dio serijala Dečki koje sam voljela

[eng. Always and forever, Lara Jean]

Sugar, spice & everything nice. Ovo nisu samo sastojci od kojih bismo mogli napraviti savršene male djevojčice (ak ne kužite referencu, očito niste proveli onoliko vremena koliko ja uz Cartoon Network i Powerpuff girls :D), već su i sastojci koje je Jenny Han upotrijebila kako bi stvorila najslađi romantični YA serijal na svijetu i njegovu slatku, slatku heroinu - Laru Jean.

Za Laru Jean, život je trenutno savršen - ili barem savršeno isplaniran. Sretno je zaljubljena, sprema se maturirati, uživa družeći se sa svojom obitelji i njenim najnovijim dodatkom - gospođom Rothschild. Nakon mature, sprema se upisati faks koji je samo petnaestak minuta udaljen od njene kuće, što će joj omogućiti da nastavi živjeti kao i do sada. A najbolje od svega, na isti faks već je primljen i Peter, njen dečko. Stvari ne mogu biti bolje.

A onda jedna neočekivana vijest izbaci Laru Jean iz kolosijeka kojim se do tada uredno kretala prema zacrtanom cilju. I samo tako, sve se promijeni. A Lara Jean više od svega strepi od promjena. No, od nekih promjena ne možeš pobjeći, a Lara Jean morat će pronaći način kako da se s njima nosi - i kako da ipak ostvari sve svoje ciljeve, uključujući izradu savršenog keksa s komadićima čokolade.

Priča Lare Jean ukusna je baš poput spomenutog keksa s komadićima čokolade: uživaš u svakom zalogaju. Je li bilo potrebno napisati još jednu knjigu o Lari Jean, budući da su i prva i druga završile smisleno i zaokruženo i bez ikakvih loose endsa? Možda i ne, ali, kao kad se radi o keksima s komadićima čokolade, možeš ih sve pojesti i biti neizmjerno zadovoljan, ali uvijek ćeš željeti barem još jedan. :)

Lara Jean pravo je osvježenje među tinejdžerskim heroinama. U svijetu u kojem se tinejdžeri žure što prije odrasti, osamostaliti se i ostaviti svoj dotadašnji život za sobom, Lara Jean želi što duže ostati ondje gdje jest, uz ljude koje voli i stvari koje su joj poznate. Možete ju zbog toga smatrati dosadnom, ali Laru Jean njena averzija prema promjenama nimalo ne sprečava da živi život punim plućima i sve osjeća u svoj punini koja joj se pruža.

I Lara Jean i svi ostali likovi u ovom serijalu beskrajno su šarmantni. Čitati o njima i družiti se s njima neopisivo je ugodno iskustvo, u kojem sam uživala baš u svakom trenutku, čak i onda kada su me pojedini likovi znali i naživcirati. Priča Lare Jean priča je o odrastanju, sazrijevanju i promjenama koje ono donosi. To je priča koju smo svi mi prošli ili smo trenutno u nekoj fazi prolaska kroz nju. Možda se upravo zato s ovim likovima tako lako povezati i možda ih je zato tako lako učiniti 'svojima'.

Svaki serijal jednom mora doći svome kraju, a Jenny Han potvrdila je kako je ovo njeno (i naše) posljednje druženje s Larom Jean. Sviđa mi se kako je završila Larinu priču, na način da ju je ostavila pred novim početkom, s novim izazovima koji ju čekaju. Možda nećemo čitati o tome kako se Lara Jean snašla u tim novim izazovima, ali svatko od nas može joj zamisliti sudbinu kakvu misli da bi joj najboje odgovarala. Volim takve krajeve: one koji stvari ne ostavljaju konačnima, već otvorenima za nove mogućnosti.

Nedostajat će mi ova priča i ovi likovi, nedostajat će mi Lara Jean i njena uporna pozitivnost. Lara Jean, bilo je lijepo družiti se s tobom. Sigurna sam da ćemo to druženje, s vremena na vrijeme, ponoviti. :) 

________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2LL3oPE

KRISTINA ŠVEDSKA: ŽENA GOTOVO SLUČAJNO, Dario Fo

Izdavač: Naklada Ljevak, 2019.

[tal. Quasi per caso una donna - Cristina di Svezia]

Prijevod: Ita Kovač

“Ovo je priča o ‘nemogućoj kraljici’, prosvijećenoj i buntovnoj, nepredvidljivoj i odvažnoj, vladarici kojoj su se divili i protivili. Ženi po svemu iznimnoj, čiju smo priču željeli ispripovijedati na svoj način, nastojeći da se, između dokumenata i teatra, čuje i njezin glas. Proučavali smo povijesne tekstove, promatrali slike koje je prikazuju, uzimali u ruke kronike iz njezina doba, a pomalo je i izmaštali, sve ne bismo li dočarali njezinu jedinstvenost.”

Posljednji roman Nobelom nagrađenog talijanskog književnika Daria Foa bavi se švedskom kraljicom Kristinom. Ova 'nemoguća kraljica' vladala je Švedskom sredinom 17. stoljeća, u vrijeme dok je Europom harao Tridesetogodišnji rat. A čak i u ovo nemilosrdno ratno doba, Kristina je uspjela švedsku prijestolnicu učiniti središtem umjetnosti i kulture, čime je Stockholmu priskrbila naziv "Atene sjevera".

Kristina Švedska kraljicom je postala u vrlo ranoj dobi od samo šest godina. Već od malih nogu Kristina se pokazala kao nepredvidiva i odvažna žena koja vrlo dobro zna što želi i kako to dobiti. Neizmjerno je voljela umjetnost, filozofiju i kazalište, a i sama je voljela glumiti. Sagradila je prvo dvorsko kazalište u Stockholmu, oko sebe okupljala umjetnike i filozofe te poticala umjetničko stvaralaštvo i slobodno izražavanje.

Odbacujući sve uvriježene norme, Kristina je čvrsto odlučila nikada se ne udati, svojom odlukom redefinirajući ono što se od nje kao vladarice očekuje. Samostalna i samovoljna, Kristina je bila feministica daleko prije no što je taj pojam uopće zaživio kao takav, žena slobodna uma i duha, koja je jednakim žarom voljela i žene i muškarce, ali nikome nije dopuštala da je veže za jedno mjesto i jednu osobu.

U ovaj kratki roman Dario Fo sažeo je kompletnu Kristininu biografiju, napisavši je ne kao povijesni roman, već više kao dramsko djelo, odabirući na onim mjestima na kojima službeni podaci o Kristini nisu posve jasni onu varijantu priča o Kristini koje bi se bolje uklopile u njen buntovni i slobodoumni karakter.

Kristina je znala biti i pomalo luckasta i nestašna, te posve nepredvidiva. Zaljubljivala se često, snažno i potpuno. Prijateljevala je s nekim od najistaknutijih književnika 17. stoljeća, poput Descartesa i Molierea, kojem je pomogla privoljeti francuskog kralja da ipak dopusti prikaz 'Tartuffea', iako je prvobitno bio odlučio zabraniti premijeru te komedije u Parizu. Abdicirala je iznenada, preobratila se na katoličanstvo i preselila u Rim, postavši jedna od rijetkih žena kojima je život ondje bio dozvoljen.

Na sebi svojstven način, spajajući teatar, biografiju i dramu, Dario Fo predstavio nam je jednu iznimnu ženu, 'ženu gotovo slučajno', koja je obilježila velik dio švedske povijesti svojom hrabrošću, odvažnošću i nesvakidašnjim odlukama. Kristina je bila revolucionarna žena u doba u kojem je biti takvom ženom bilo veoma opasno, možda i sablažnjivo. Nikada nije skrivala ono što jest niti se sramila onoga što želi, a, kao takva, ona predstavlja primjer snažne žene i uzora svim ženama koje će doći poslije, čak i gotovo pola stoljeća kasnije. 

_________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2Yjb2Xm

FB Naklade Ljevak: https://www.facebook.com/ljevak.hr/

VRAŽJI OKOT, Margaret Atwood

Izdavač: Profil, 2019.

[eng. Hag-seed]
Prijevod: Giga Gračan

Nakon Nesbøovog 'Macbetha', 'Vražji okot' još je jedna knjiga iz serijala Hogarth Shakespare koja nam je stigla u hrvatskom prijevodu.

Hogarth Shakespare naziv je serijala romana koji se bave prepričavanjem nekih od najpoznatijih Bardovih djela, smještajući dobro nam poznate priče u moderno okruženje. Kad su ju pozvali da se pridruži ovom projektu, i napiše re-telling jednog od Bardovih djela, Margaret Atwood odmah je izabrala 'Oluju'. Kako 'Oluja' sadrži mnogo neodgovorenih pitanja, kao i nekoliko vrlo kompleksnih likova, za Margaret je, kako kaže, pokušaj da odgovori na ta pitanja i malo razmrsi tu kompleksnost bio privlačan motiv da se uhvati baš tog djela.

Središnji lik Atwoodičine 'Oluje' je Felix, kazališni redatelj koji je, zaslugom svog (dotadašnjeg) prijatelja Tonya, dobio otkaz na mjestu umjetničkog redatelja festivala Makeshiweg, i to netom prije no što je njegova ovogodišnja predstava - Shakespearova 'Oluja' koju je posvetio svojoj pokojnoj kćeri Mirandi - uspjela ugledati svjetlo dana. Uz izliku da se odboru festivala ne sviđa Felixov umjetnički koncept i smjer u kojem je krenuo, Tony ga je vješto izigrao kako bi sebe postavio na Felixovo mjesto.

Prisilno umirovljen, Felix se povlači u izolaciju i počinje pod lažnim imenom raditi kao predavač u zatvoru, gdje zatvorenike uči zavoljeti Shakespeara kroz postavljanje predstava njegovih djela. A svo to vrijeme, Felix sanja o osveti koju će poslužiti Tonyu i svima koji su ga izdali. Strpljiv i uporan, Felix konačno dočeka trenutak u kojem će se moći osvetiti: naime, Tony - sada političar na visokoj poziciji - u pratnji nekolicine i svojih i Felixovih bivših suradnika dolazi obići upravo onaj zatvor u kojem Felix radi. Za tu prigodu Felix se sprema sa svojim učenicima kao predstavu postaviti upravo 'Oluju', a zajedno s njom uvaženim gostima planira servirati i svoju osvetu. I onda, konačno, pronaći mir i zadovoljstvo koji mu tako dugo izmiču.

Kad biste me pitali koje bi, po meni, Shakespeareovo djelo bilo najteže prebaciti u moderno okruženje, rekla bih, bez ikakve sumnje, da je to upravo 'Oluja'. Možda zbog sve te magije i mistike koji ju okružuju, ili možda zbog vrlo osebujnih i šarolikih likova koje mi je bilo teško zamisliti u nekoj verziji modernog svijeta. Bilo je teško to zamisliti, da - sve do sad.

Margaret Atwood sjajno je transformirala ovu Shakespearovu priču i fantastično ju prenijela s mističnog otoka u obični kanadski gradić. Lik milanskog vojvode Prospera sjajno je utjelovila u umirovljenom kazalištarcu Felixu, a utkavši u svoju priču i samu 'Oluju' savršeno je prenijela srž tog djela i pokazala nam koliko je to djelo zapravo bezvremensko.

Posebno mi se svidjelo kako je Atwood u ovom romanu otišla i korak dalje, ispitujući način na koji originalna 'Oluja' završi i, uz pomoć Felixovih učenika iz zatvora, dajući nam čak nekoliko verzija dodatnog završetka tog djela, mogućih sudbina koje čekaju Bardove likove nakon one s kojom ih je Shakespeare ostavio. Također mi se svidio i način na koji je Atwood obilježila poglavlja, savršeno u skladu s dramom koju je naumila ponovno ispričati.

Nemojte se zastrašiti ako niste čitali 'Oluju': na kraju romana naći ćete njen kratak sadržaj, koji možete pročitati i prije nego što krenete s čitanjem 'Vražjeg okota', ili poslije. Kako god odabrali, taj je kratak sadržaj ovdje sjajno ukomponiran kako bismo mogli usporediti ova dva djela i vidjeti koliko jedno savršeno prenosi drugo.

Margaret Atwood obavila je sjajan posao. 'Vražji okot' je moderno izvedena priča o bezvremenskoj temi osvete i samonametnutog zatočeništva, priča koja propituje, tjera na razmišljanje i uz to je neodoljivo zabavna. Giga Gračan također je obavila majstorski posao s prijevodom ovog djela, a njene su fusnote bile jednako duhovite kao i duhoviti dijelovi koje je Margaret Atwood utkala u svoju pripovijest.

Oduševljena sam ovim romanom, a sve više i samim serijalom Hogarth Shakespare. Neki dan je izašao hrvatski prijevod još jednog romana u ovom serijalu - 'Nemoguća djevojka' Anne Tyler, također u izdanju Profila - koji će nam na moderan način prepričati Shakespeareovu 'Ukroćenu goropadnicu'. Tko bi rekao da Shakespeare može biti toliko moderan i toliko fantastično ispričan na sto novih načina? Pa, nakon dva sjajna romana, ja bih.

NEBU POD OBLACIMA, Katharine McGee

Izdavač: Profil, 2018.

3. dio serijala Tisućiti kat

[eng. The towering sky] 

 

Moj najdraži guilty pleasure serijal došao je svome kraju. Penjao se do tisućitog kata, letio blistavim visinama i na kraju se vinuo nebu pod oblake. Tijekom ovog uspona puno se toga dogodilo: svjedočili smo dvama ubojstvima, bezbrojnim spletkama i intrigama, ljubavnoj sreći i brodolomima glamuroznih stanovnika newyorškog mega-nebodera.

Kao i oba mu prethodnika, i ovaj roman započeo je najavom tragičnog događaja, s tim da se u ovom, kao i u prvom romanu trilogije, radilo o padu s vrha nebodera. Ovaj je početak obilježio i ono što će mi kasnije tijekom čitanja, kada će se iz zaborava vratiti neki prijašnji događaji koji su obilježili prva dva romana, postati jasno, a to je da ovaj roman savršeno zaokružuje sve što se do sada dogodilo i na neki način čini puni krug natrag k mjestu i trenutku od kojeg je sve počelo.

Avery, Leda, Watt, Rylin, a odnedavno i Calliope, puno su toga prošli od trena u kojem smo ih prvi put sreli. Pokazali su nam da nije sve tako sjajno i blještavo gore na vrhu, te da se prijateljstva, ljubavi i razne druge veze između ljudi mogu jednako čvrsto isplesti bez obzira na kojim se katovima ljudi povezani tim vezama nalazili.

Nakon turbulentnih događaja iz prva dva romana, u ovom se situacija, barem na početku, malo primirila. Svaki od likova nastavio je sa svojim životom. Avery je konačno pronašla sreću bez Atlasa; Leda je prekinula sve veze sa ranijim životom kako bi se mogla oporaviti i postati nova osoba, neka koju ne muče demoni iz prošlosti; Watt se koncentrirao na to da upadne na fakultet na koji želi upasti; Rylin se vratila staroj ljubavi i normalnosti uobičajenog života na nižim katovima tornja. Jedina osoba koju još muči nemir je Calliope, koja se ne može pomiriti s ulogom dobre, brižne i pokorne kćeri kakvu njen novi očuh priželjkuje. Svakoga more njegove male, uobičajene brige - sve dok policija ne počne dublje kopati po smrti Mariel, a potom i Eris - smrtima koje su obilježile i na neki način povezale živote svih ovih likova.

I Avery i Leda i Watt i Rylin i Calliope imaju tajne za koje ne žele da isplivaju na površinu. A te tajne, za koje su mislili da su dovoljno duboko zakopane, svakim danom se čine zakopanima sve pliće. Samo je pitanje trenutka kada će netko neku od njih otkriti - a posljedice koje bi to moglo prouzročiti nijedno od njih ne može niti zamisliti. Zato su nakanili dati sve od sebe da te tajne ostanu skrivene. No, hoće li to biti dovoljno?

Umjesto odgovora na ovo pitanje reći ću vam samo da se u ovom romanu sve neriješeno rješava, sve nedorečeno dobiva kompletnu završnicu, sva pitanja pronalaze odgovore. Veze se stvaraju i pucaju, lažni sjaj otkriva svoje pravo lice i konačno doznajemo kakva je tko osoba ispod sveg onog blještavila koje je ondje samo za pokazivanje drugima. Možda će se stvari za likove koji su vam dragi odviti onako kako ste željeli, a možda baš i neće. Ako mene pitate, stvari su se odvile baš onako kako treba. Sviđa mi se kako je sve završilo.

Netko je u svom osvrtu na Goodreadsu napisao kako je ovaj serijal guilty pleasure, ali se ne osjeća nimalo guilty što ga voli čitati. Ni ja! Sulude živote bogatih i prelijepih tinejdžera s najviših katova tornja i njihove zavrzlame nalazim vrlo zabavnima, a kad tome pridodam činjenicu da je ovo u biti i futuristički roman, jedini dio ovog 'guilty pleasure' osjećaja koji doista imam dok čitam je ovaj potonji. :)

Ako ste uživali u prva dva, vjerujem da ćete uživati i u ovom, posljednjem dijelu trilogije. Samo budite oprezni u visinama i ne idite preblizu rubu. ;)

BEZ GRANICA, Jussi Adler-Olsen

Izdavač: Znanje, 2019.

6. roman o Sektoru Q

[dan. Den grænseløse] 

 

Zaboravljeni neriješeni slučajevi uvijek nađu svoj put do stola šefa Sektora Q Carla Mørcka. Naravno, ne prije nego kroz njih prošvrljaju njegovi asistenti, Assad i Rose.

Mørckov uobičajeni jutarnji spavanac tog će jutra naprasno prekinuti poziv kolege Habersaata iz Bornholma, koji se tiče još jednog gotovo posve zaboravljenog slučaja na kojem Habersaat radi već skoro dva desetljeća. Mørck ga isprva odbije, a onda, nedugo potom, Habersaat počini samoubojstvo. Nakon što čuju za ovaj tragični događaj, Mørckov tim ipak otputuje u Bornholm, a kako sve više okolnosti ovog nemilog događaja dolazi na svjetlo, Assad i Rose inzistiraju da krenu u istragu baš svakog traga, uključujući i Habersaatov stari slučaj.

Istraga će uskoro, kako to već uoičajeno biva u Sektoru Q, postati ekstremno komplicirana i zamršena, a svaka iskopana stara tajna otkopat će neku drugu, još stariju. Tijekom istrage, Mørck i njegov tim pronaći će razne svjedoke i sumnjivce, a u priču će se uplesti i skriveni kult sa švedskog otoka Ölanda.

Šesti roman iz serijala o Sektoru Q još nam jednom donosi intrigantnu i zapetljanu istragu jednog davnog zločina. Kod serijala koji se protežu na više od 4 romana često se dogodi da zanimljivost i tečnost radnje ili rastu ili opadaju sa svakim novim romanom. Kod Sektora Q to nije slučaj - on nastavlja biti jednako zanimljiv i tečan (a i zabavan!) od prvog do posljednjeg romana u seriji.

U ovom romanu pratimo dvije simultane priče, koje su vrlo pametno postavljene. Ove priče nikada ne pokazuju sve svoje karte. O poveznici između njih čitatelj može cijelo vrijeme nagađati, može razmišljati o tome na koji su način povezane, ali ta glavna poveznica ostat će skrivena sve dok ne dođe vrijeme da se sama razotkrije.

Istraga zaboravljenih slučajeva ne ide cijelo vrijeme uzlaznom putanjom, ona često zapinje, ponekad ode u krivom smjeru, ponekad se vrti u mjestu. Ponekad stagnira. Ali čak i tada, sve što je potrebno je samo jedan novi trag, jedna nova ideja, da se istraga ponovno pokrene. Riječima Hardya Hennigsena, Habersaatovog prijatelja:

"Kako se ono kaže kad priča dođe do mrtve točke? Samo treba ubaciti neko čudovište da je se ponovno pokrene. Ili letećeg slona, u nedostatku boljega."

Prateći ovu istragu (a i općenito istrage Sektora Q) možemo dobiti uvid u to koliko je zapravo teško riješavati stare neriješene slučajeve. Svi dokazi su prastari, svjedoci se jedva sjećaju, a za pronaći novi trag potrebno je nešto ravno zgoditku na lutriji - pronicljiv i uporan um. Srećom, toga Mørcku i njegovom timu ne manjka.

Kažu da se policijski kriminalistički serijali, kako knjige tako i TV serije ili filmovi, mogu pročitati ili pogledati tek određen broj puta prije nego ti sve postane 'već viđeno'. Ja se s time ne bih složila. Uvijek će tu biti neki novi intrigantni slučaj, nešto novo što je potrebno istražiti. A ako su ti likovi dragi, poput ovih u Sektoru Q, htjet ćeš se s njima družiti zauvijek.

Još jedna intrigantna istraga i ovaj je put pred nama, još jedno ugodno druženje s Mørckom, Assadom i Rose, još jedno zabavno čitanje uz obilje (crnog) humora koji Jussi uvijek tako vješto utka u svoje romane, još šašavih viceva o devama kakve samo Assad zna ispričati.

Od svih mogućih kriminalističkih serijala, od kojih su mnogi vrlo uzbudljivi, napeti i zanimljivi, ovaj je sve to, ali je još i nevjerojatno zabavan. Šesti put ništa manje od prvih pet. Volite li čitati o Mørcku i njegovom timu, navalite!

 

__________________________

 

Kako do knjige: http://bit.ly/2xpT5Hp