Izdavač: Lumen, 2015.
1. knjiga istoimenog serijala
[eng. Splintered]
Knjiga, koju bismo mogli nazvati svojevrsnim nastavkom Lewis Carrollove 'Alice u Zemlji čudesa', zanimljiva je fantastična priča o Alyssi, prapraprapraunuci slavne Alice Liddell, koja je Carrolla inspirirala da napiše svoju priču o Alice.
Čim ju upoznate, vidjet ćete da Alyssa nije tipična heroina popularnih fantastičnih YA romana. Ona je skejterica s neobičnim ukusom za modu, a ono što ju dodatno razlikuje od njenih vršnjaka je sposobnost da čuje i razumije govor kukaca i biljaka. Alyssa nije jedina u svojoj obitelji koja ima tu sposobnost, ona se, izgleda, prenosi ženskom nasljednom linijom, a posljednja koja je imala tu sposobnost i koja je sada zbog te sposobnosti zatvorena u umobolnicu, jest Alyssina majka, Alicia. Alyssa živi u neprekidnom strahu da će i ona potpuno poludjeti i završiti na istom mjestu kao njena majka, zbog čega svoju sposobnost nije otkrila nikome, pa čak ni svom najboljem prijatelju Jedu, u kojeg je potajno zaljubljena.
Nakon što svjedoči neobičnom pokušaju ubojstva njene majke od strane njene vlastite kose (!), Alyssa shvaća da mora nešto napraviti ne bi li nekako spasila i svoju majku i sebe od sudbine kakva ju čeka. Vođena glasom tajanstvenog čovjeka-leptira, koji joj kaže da je jedina šansa da to postigne ta da ode u London i nađe zečju rupu, koja je davno, davno prije, njenu praprapraprabaku odvela do bajkovite Zemlje čudesa, i tamo ispravi stvari koje je ona prva Alice ostavila u rasulu prije no što je otišla. Jednom kad se nađe u Zemlji čudesa, Alyssa će otkriti da ona nije baš onako bajkovita kako ju je opisao Carroll, niti su u njoj svi likovi baš onakvi kakvima se predstavljaju...
Zemlja čudesa kakvu je opisala Howard gotovo uopće ne nalikuje na onu kakvu je opisao njen izvorni tvorac, Lewis Carroll. Howardičina Zemlja čudesa više nalikuje na onu iz filmske verzije Tima Burtona, ali još izvrnutiju i nekako zlokobniju. Svi originalni likovi nalaze se u njoj, ali oni nisu onakvi kakvih ih se sjećate iz Carrollovog romana (pri tome mislim na onu pravu verziju, ne uljepšanu Disneyevsku iz dječjih lektira): svi su malo drugačiji, izvrnutiji, tajnovitiji i puni skrivenih namjera.
Alyssinu pustolovinu u Zemlji čudesa u biti bismo mogli nazvati iznova ispričanom originalnom pričom, ali s puno drugačijih skretanja, obrata i ishoda, gotovo kao da ponovno čitate originalni roman, ali ovaj puta imate mogućnost odabrati više mogućih putova kojima će priča dalje krenuti i više mogućih ishoda kojima će završiti.
Kao i u mnogim drugim YA romanima, i u središtu ovog je ljubavna priča: ona između Alysse i Jeda. Sama ta priča ima smisla i dobro se uklapa u ostatak radnje, iako mi se Jed kao lik nije pretjerano svidio. Osim osobe koju Alyssa voli, Jedova je uloga i ona njezinog samoprozvanog zaštitnika, a upravo je ta uloga ona koja njegov lik čini pomalo iritantnim: on neprestano propituje sve Alyssine odluke, ne dozvoljava joj da niti jedan korak učini sama, neprestano ima potrebu držati ju za ruku i upravljati njenim postupcima ne bi li 'ostala sigurna'. Pri tome prigovara svemu na što naiđe i pruža otpor svakom Alyssinom planu, bivajući time kamen spoticanja tijekom čitave priče. Također, Jedova prisutnost u priči osigurava mnogo onih iznenadnih izljeva nježnosti između glavnih likova, koji se obično dogode u najnepogodnijim mogućim situacijama. No, bez obzira na to koliko mi Jed bio mrzak, priča mi je, čak i uz njega, bila cijelo vrijeme zanimljiva, napeta i uzbudljiva za čitanje.
Ova priča ima ono nešto što vas neprekidno privlači njenom čitanju i što osigurava da ćete ostati uz njene stranice bez uzimanja pauze sve dok ih ne sve ne pročitate. Ona ima originalne likove i originalnu priču, unatoč tome što se temelji na jednoj već ispričanoj. Ne znam, možda je to stoga što volim onu Burtonovu verziju kojoj je ova priča najviše nalik, ali, bilo kako bilo, istina je da mi se ona veoma svidjela. A priča ne završava s ovom knjigom: postoje i nastavci, za koje na kraju ove knjige ostane sasvim dovoljno otvorenih pitanja da ih nestrpljivo čekamo. Nadajmo se, ipak, da nećemo čekati predugo. :)
Čim ju upoznate, vidjet ćete da Alyssa nije tipična heroina popularnih fantastičnih YA romana. Ona je skejterica s neobičnim ukusom za modu, a ono što ju dodatno razlikuje od njenih vršnjaka je sposobnost da čuje i razumije govor kukaca i biljaka. Alyssa nije jedina u svojoj obitelji koja ima tu sposobnost, ona se, izgleda, prenosi ženskom nasljednom linijom, a posljednja koja je imala tu sposobnost i koja je sada zbog te sposobnosti zatvorena u umobolnicu, jest Alyssina majka, Alicia. Alyssa živi u neprekidnom strahu da će i ona potpuno poludjeti i završiti na istom mjestu kao njena majka, zbog čega svoju sposobnost nije otkrila nikome, pa čak ni svom najboljem prijatelju Jedu, u kojeg je potajno zaljubljena.
Nakon što svjedoči neobičnom pokušaju ubojstva njene majke od strane njene vlastite kose (!), Alyssa shvaća da mora nešto napraviti ne bi li nekako spasila i svoju majku i sebe od sudbine kakva ju čeka. Vođena glasom tajanstvenog čovjeka-leptira, koji joj kaže da je jedina šansa da to postigne ta da ode u London i nađe zečju rupu, koja je davno, davno prije, njenu praprapraprabaku odvela do bajkovite Zemlje čudesa, i tamo ispravi stvari koje je ona prva Alice ostavila u rasulu prije no što je otišla. Jednom kad se nađe u Zemlji čudesa, Alyssa će otkriti da ona nije baš onako bajkovita kako ju je opisao Carroll, niti su u njoj svi likovi baš onakvi kakvima se predstavljaju...
Zemlja čudesa kakvu je opisala Howard gotovo uopće ne nalikuje na onu kakvu je opisao njen izvorni tvorac, Lewis Carroll. Howardičina Zemlja čudesa više nalikuje na onu iz filmske verzije Tima Burtona, ali još izvrnutiju i nekako zlokobniju. Svi originalni likovi nalaze se u njoj, ali oni nisu onakvi kakvih ih se sjećate iz Carrollovog romana (pri tome mislim na onu pravu verziju, ne uljepšanu Disneyevsku iz dječjih lektira): svi su malo drugačiji, izvrnutiji, tajnovitiji i puni skrivenih namjera.
Alyssinu pustolovinu u Zemlji čudesa u biti bismo mogli nazvati iznova ispričanom originalnom pričom, ali s puno drugačijih skretanja, obrata i ishoda, gotovo kao da ponovno čitate originalni roman, ali ovaj puta imate mogućnost odabrati više mogućih putova kojima će priča dalje krenuti i više mogućih ishoda kojima će završiti.
Kao i u mnogim drugim YA romanima, i u središtu ovog je ljubavna priča: ona između Alysse i Jeda. Sama ta priča ima smisla i dobro se uklapa u ostatak radnje, iako mi se Jed kao lik nije pretjerano svidio. Osim osobe koju Alyssa voli, Jedova je uloga i ona njezinog samoprozvanog zaštitnika, a upravo je ta uloga ona koja njegov lik čini pomalo iritantnim: on neprestano propituje sve Alyssine odluke, ne dozvoljava joj da niti jedan korak učini sama, neprestano ima potrebu držati ju za ruku i upravljati njenim postupcima ne bi li 'ostala sigurna'. Pri tome prigovara svemu na što naiđe i pruža otpor svakom Alyssinom planu, bivajući time kamen spoticanja tijekom čitave priče. Također, Jedova prisutnost u priči osigurava mnogo onih iznenadnih izljeva nježnosti između glavnih likova, koji se obično dogode u najnepogodnijim mogućim situacijama. No, bez obzira na to koliko mi Jed bio mrzak, priča mi je, čak i uz njega, bila cijelo vrijeme zanimljiva, napeta i uzbudljiva za čitanje.
Ova priča ima ono nešto što vas neprekidno privlači njenom čitanju i što osigurava da ćete ostati uz njene stranice bez uzimanja pauze sve dok ih ne sve ne pročitate. Ona ima originalne likove i originalnu priču, unatoč tome što se temelji na jednoj već ispričanoj. Ne znam, možda je to stoga što volim onu Burtonovu verziju kojoj je ova priča najviše nalik, ali, bilo kako bilo, istina je da mi se ona veoma svidjela. A priča ne završava s ovom knjigom: postoje i nastavci, za koje na kraju ove knjige ostane sasvim dovoljno otvorenih pitanja da ih nestrpljivo čekamo. Nadajmo se, ipak, da nećemo čekati predugo. :)
