Izdavač: Algoritam, 2005.
[eng. Forrest Gump]
[eng. Forrest Gump]
Ne znam postoji li još itko tko nije pogledao film 'Forrest Gump', s Tomom Hanksom u glavnoj ulozi. Ja sam ga gledala već nekoliko puta, prvi put davno, i svaki me put oduševio. Nisam odmah znala da postoji i knjiga prema kojoj je film snimljen, ali kasnije, kad sam saznala, sam ju i kupila, iako sam ju, eto, tek sad pročitala. Zašto tek sad? Ne znam. Zašto neke knjige dugo stoje na polici dok neke budu pročitane istog trena nakon što ih donesemo doma? Nemam odgovor na to pitanje. Bilo kako bilo, uhvatila sam se, eto, konačno i Forresta, koji me oduševio baš kao i film, ali i iznenadio jer se ta dva prikaza Forresta Gumpa poprilično razlikuju.
Počnimo od samog Forresta: filmski Forrest Gump je kržljavi mršavac (bar na početku) koji ima problema s iskrivljenom kralježnicom, zbog čega mora nositi specijalna pomagala za noge, koja mu pak otežavaju hodanje i onemogućuju trčanje. Knjižni Forrest je potpuno suprotan tome: on je vrlo visok i snažan i teži preko 120 kila, zbog čega ga ne biste baš svrstali među najbrže trkače na svijetu, ali Forrest zaista može biti strašno brz, pogotovo kad misli da ga netko goni. No, ona posebnost koja čini lik Forresta Gumpa u oba je Forresta prisutna, pa sve druge razlike u biti čini zanemarivima: Forrest je mentalno zaostao, odnosno, kako sam za sebe zna reći, on je 'idijot', ali 'idijot' u najpozitivnijem mogućem smislu.
Forrestova priča počinje odrastanjem u malom američkom gradiću, gdje je pohađao školu za djecu s mentalnim poteškoćama (ili školu 'za ostale', kako ju on zove), i gdje se među ostalom djecom isticao svojom veličinom. Zbog te su ga veličine zamijetili srednjoškolski sportski treneri, te ga uvrstili u nogometnu momčad. Tako je nekako ipak uspio i maturirati i čak se upisati na faks. Kako nije bilo moguće da studira, a da ne upiše niti jedan predmet osim sporta, Forrest je morao pohađati još pokoji kolegij, čime se ispostavilo da je izuzetno nadaren za matematiku i složene izračune, te da je Forrest zapravo 'idiot savant', kako ga kasnije medicinski ispravnim nazivom nazove jedan profesor psihologije.
Nakon što ipak, unatoč nadarenosti za određene predmete, Forrest padne prvu godinu faksa, njegov se život počne odvijati u nevjerojatnim i posve nepredviđenim smjerovima, u kojima će iskusiti i ono najbolje i ono najgore od života, sve vrijeme upadajući u jednu avanturu za drugom, i živeći život punim plućima, onako kako nikada nije očekivao da će to moći.
Počnimo od samog Forresta: filmski Forrest Gump je kržljavi mršavac (bar na početku) koji ima problema s iskrivljenom kralježnicom, zbog čega mora nositi specijalna pomagala za noge, koja mu pak otežavaju hodanje i onemogućuju trčanje. Knjižni Forrest je potpuno suprotan tome: on je vrlo visok i snažan i teži preko 120 kila, zbog čega ga ne biste baš svrstali među najbrže trkače na svijetu, ali Forrest zaista može biti strašno brz, pogotovo kad misli da ga netko goni. No, ona posebnost koja čini lik Forresta Gumpa u oba je Forresta prisutna, pa sve druge razlike u biti čini zanemarivima: Forrest je mentalno zaostao, odnosno, kako sam za sebe zna reći, on je 'idijot', ali 'idijot' u najpozitivnijem mogućem smislu.
Forrestova priča počinje odrastanjem u malom američkom gradiću, gdje je pohađao školu za djecu s mentalnim poteškoćama (ili školu 'za ostale', kako ju on zove), i gdje se među ostalom djecom isticao svojom veličinom. Zbog te su ga veličine zamijetili srednjoškolski sportski treneri, te ga uvrstili u nogometnu momčad. Tako je nekako ipak uspio i maturirati i čak se upisati na faks. Kako nije bilo moguće da studira, a da ne upiše niti jedan predmet osim sporta, Forrest je morao pohađati još pokoji kolegij, čime se ispostavilo da je izuzetno nadaren za matematiku i složene izračune, te da je Forrest zapravo 'idiot savant', kako ga kasnije medicinski ispravnim nazivom nazove jedan profesor psihologije.
Nakon što ipak, unatoč nadarenosti za određene predmete, Forrest padne prvu godinu faksa, njegov se život počne odvijati u nevjerojatnim i posve nepredviđenim smjerovima, u kojima će iskusiti i ono najbolje i ono najgore od života, sve vrijeme upadajući u jednu avanturu za drugom, i živeći život punim plućima, onako kako nikada nije očekivao da će to moći.
Forrestove dogodovštine su ono po čemu se film i knjiga najviše razlikuju. Ipak, to ne znači da i jedan i drugi nisu dobri, već samo da su različiti. Filmska je verzija malo blaža, malo realističnija, dok je ova knjižna puna svega i svačega što bi bilo teško pretočiti u film, a da on ne traje 12 sati. Forrestova književna avantura puna je apsurdnih situacija, potpuno nevjerojatnih, ali izrazito komičnih, događaja i cijele gomile najšarolikijih likova koje je moguće zamisliti. Pri tome moram napomenuti da, ma koliko se činilo da, čitajući, svjedočimo teatru apsurda, Forrestova je priča svejedno i više no uvjerljiva.
Forrest je i srce i duša ove priče, a ova je pak priča nešto što jednostavno morate pročitati. Jer, ona je jedna od rijetkih koje na mentalne probleme gledaju pozitivno, podižući time svijest o osobama s mentalnim poteškoćama i govoreći nam kako su i one, na kraju krajeva, samo obični ljudi, koji se od nas razlikuju samo stigmom koju im mi sami namećemo. I oni su sretni, i tužni, i hrabri, i sramežljivi, i pametni, i luckasti, i snalažljivi, i odlučni, i sve drugo baš kao i svi mi ostali. A takav je i Forrest. Njegova zaostalost nije nešto što ga čini drukčijim, nego samo nešto što ga čini posebnijim. On na svoj problem ne gleda kao na problem, on ga prihvaća i korača dalje s njim, ne dopuštajući mu da ga obeshrabri ili ga zaustavi da postigne ono što želi, a to je ono što je, za mene, najinspirativnija i najznačajnija stvar kod ove knjige.
Mislim da ova knjiga nosi snažnu poruku, koja glasi da, bez obzira kakva su nam ograničenja dana, bilo rođenjem, bilo nečim drugim, svatko od nas može uspjeti u životu i ostvariti svoje ciljeve, samo ako ne dopusti da ga ta nametnuta ograničenja sprečavaju u tome. Treba se prestati brinuti o uklapanju i problemima, i prepustiti se strujama života, da nas nose onamo kamo trebamo ići. Ako je to mogao Forrest, možete i vi.
Forrest je i srce i duša ove priče, a ova je pak priča nešto što jednostavno morate pročitati. Jer, ona je jedna od rijetkih koje na mentalne probleme gledaju pozitivno, podižući time svijest o osobama s mentalnim poteškoćama i govoreći nam kako su i one, na kraju krajeva, samo obični ljudi, koji se od nas razlikuju samo stigmom koju im mi sami namećemo. I oni su sretni, i tužni, i hrabri, i sramežljivi, i pametni, i luckasti, i snalažljivi, i odlučni, i sve drugo baš kao i svi mi ostali. A takav je i Forrest. Njegova zaostalost nije nešto što ga čini drukčijim, nego samo nešto što ga čini posebnijim. On na svoj problem ne gleda kao na problem, on ga prihvaća i korača dalje s njim, ne dopuštajući mu da ga obeshrabri ili ga zaustavi da postigne ono što želi, a to je ono što je, za mene, najinspirativnija i najznačajnija stvar kod ove knjige.
Mislim da ova knjiga nosi snažnu poruku, koja glasi da, bez obzira kakva su nam ograničenja dana, bilo rođenjem, bilo nečim drugim, svatko od nas može uspjeti u životu i ostvariti svoje ciljeve, samo ako ne dopusti da ga ta nametnuta ograničenja sprečavaju u tome. Treba se prestati brinuti o uklapanju i problemima, i prepustiti se strujama života, da nas nose onamo kamo trebamo ići. Ako je to mogao Forrest, možete i vi.
"I tako mislim: bez obzira na to što se dogodilo, možem se uvjek prisjetit prošlosti i reć: barem nisam imo dosadan život.
Jel shvaćate što vam oću reć?"
Jel shvaćate što vam oću reć?"
