Izdavač: Luna Tree Publishing, 2015.
Ova je knjiga u moje ruke došla od same autorice, koja me zamolila za iskrenu recenziju.
Moram
spomenuti, prije svega, da knjiga zaista izgleda predivno. Tko god da
je osmislio naslovnicu, napravio je sjajan posao. Naslov je misteriozan i
neobičan, te me odmah nekako vukao da otkrijem o čemu se to ovdje radi.
(Neću vam otkriti koja je tajna iza naslova, kako vam ne bih uskratila
užitak da pročitate i saznate sami. ;))
Radi se o autobiografskoj
priči same autorice, Maye Berger, koja se, susrevši se s rijetkom
autoimunom bolesti, odlučila svoje iskustvo o suočavanju s istom te,
konačno, i prevladavanju iste, podijeliti s drugima, ne bi li time možda
još nekome pomogla ili ga inspirirala ako se on ili ona ikad nađe u
sličnoj situaciji.
Na početku, Mayina priča djeluje poput
dnevničkih zapisa, u kojima ona priča o svome životu prije bolesti i
susretanju s njome, istodobno otkrivajući i dosta toga o samoj sebi,
svojim razmišljanjima, snovima i ljubavima. Zbog ovakvog načina pisanja,
nekako sam se, čitajući, osjećala kao da zabadam nos u nečiji privatni
dnevnik, što ova knjiga u biti i jest, pa ne mogu ne odati respekt
autorici na hrabrosti da sve to podijeli s drugima, čak i one trenutke
koji ju ne ostavljaju u naboljem svjetlu - trenutke za koje i sama za
sebe priznaje da je u njima bila naporna, zahtjevna ili teška. Nema
mnogo ljudi koji bi se to usudili.
Moram, ipak, priznati, da mi je
u nekim dijelovima bilo pomalo teško skoncentrirati se na priču, jer,
pričajući svoju životnu priču, Maya u nju uvodi i iz nje izvodi brojne
likove - članove njene obitelji, njene sadašnje i bivše ljubavi,
poznanike i prijatelje, koji u tom pričanju imaju epizodne uloge i
uskaču po potrebi, često nasumično, dovodeći sa sobom i male mini
digresije zbog kojih je lako izgubiti nit koju priča slijedi. Također se
nisam mogla oteti dojmu da Maya koristi svaku priliku kako bi ubacila i
pokoju kritiku svakoj od osoba u svome životu, što me u par navrata
nagnalo da pomislim kako sam se našla na partiji tračanja na kavi, na
kojoj mi se povjerava netko koga ne poznajem i iznosi mi prilično
intimne stvari i primjedbe o ljudima u svom životu, pri tome ih nimalo
ne štedeći. Pomalo čudan osjećaj, ali tek u par navrata, i opet, to sam
samo ja, drugi čitatelj to možda ne bi doživio na ovaj način.
Mayina
bolest naziva se Ankylosing Spondylitis, odnosno ankilozantni
spondilitis, a radi se (prema medicinskom rječniku) o autoimunoj
reumatskoj bolesti vezivnog tkiva u kojoj se javlja upala kralješnice i
velikih zglobova, što dovodi do ukočenosti i bolova. Ova bolest je
rijetka i nisam se nikada s njom ranije susrela, te sam ovim putem
dobila priliku mnogo o njoj doznati i naučiti.
Pričajući svoju
priču, Maya ništa ne skriva: hrabro iznosi sve detalje svog života,
pokušavajući nam približiti i otkriti sve faktore koji su možda utjecali
na njenu bolest, i koji su, kasnije, bili ti koji su pomogli da je
prebrodi. U Mayinom hrvanju s bolesti mnogi će se čitatelji, bez sumnje,
prepoznati: beskrajni posjeti bezbrojnim liječnicima i specijalistima,
nemogućnost da se dođe do prave dijagnoze, bezuspješna liječenja i
terapije, iskušavanje bezbrojnih alternativnih metoda i onaj krajnji
osjećaj frustracije i nemoći kada ništa od toga svega ne upali i ne da
nikakve rezultate. Kroz sve je to i Maya prošla, sve dok nije konačno
pronašla onu jednu stvar koja je, na kraju, upalila.
Za Mayu, ta
'stvar' bila je Energija, i to Energija s velikim 'E', jer se pod tim
terminom ovdje ne misli na energiju koja proizlazi iz fizičke aktivnosti
i rada, nego Energiju koja stvara svjetlost i toplinu, onu koja može
biti i izvor iscijeljenja. Odmah ću vam reći da nisam baš neki pobornik
alternativne medicine niti alternativnih metoda liječenja, iako ih niti u
potpunosti ne odbacujem. No, u smislu što ova Energija predstavlja,
kako funkcionira i što jest, Maya ju je jako dobro predstavila u ovoj
knjizi, te ona i sa znanstvenog gledišta, po meni, ima smisla. U metode
kako se njome koristiti u liječenju neću pobliže ulaziti, jer tu nikako
nisam stručnjak, ali one su također iznijete u ovoj knjizi i ostavljene
na čitatelju da ih prihvati ili promotri sa skepsom.
To je ono što
mi se najviše svidjelo kod ove knjige: to što autorica ne nameće svoj
stav, odnosno svoj izbor liječenja kao jedini ispravan - ona ga
jednostavno predstavlja, iznosi svoja iskustva s njim, njegove dobre,
ali i njegove loše strane, kao što je, primjerice, visoka cijena
tretmana. Maya nikoga ne pokušava nagovoriti da isproba ovu metodu
liječenja, ona samo želi nekome pružiti informaciju o njoj, baš kao što
je i njoj ona bila pružena, ta inspirirati nekoga i ohrabriti ga da ne
odustane, čak ni kada mu se čini da mu baš ništa ne može pomoći i da
nikada neće uspjeti riješiti svoj problem.
Ili, onako kako sama kaže na početku knjige: "My hope is that my story will inspire and encourage others."
Maya
želi ohrabriti ljude da ne odustanu od ostvarivanja svojih snova zato
jer ih bolest u tome sprečava. I ona je imala san - zasnovati obitelj -
pred kojim se bolest ispriječila, ali uspjela je pobijediti i ostvariti
ga. Zašto to onda ne bi mogao i svatko od nas?
