Izdavač: Stilus, 2019.
[eng. 29 seconds]
T.M. Loganov triler prvijenac - 'Laži' - oduševio je fanove ovog žanra širom svijeta. Stoga nije čudno vidjeti da se većina osvrta na njegov drugi roman - '29 sekundi' - većim dijelom bavi usporedbom ova dva romana. Nekima su oba jednako dobra, nekima '29 sekundi' nije uspio nadmašiti 'Laži', a ja spadam u posljednju skupinu, onu kojoj je '29 sekundi' ipak malo bolji od 'Laži'.
Ova su dva romana po mnogočemu slična. I jedan i drugi kao glavne protagoniste imaju prosvjetne radnike, s tim da je u prvom glavni protagonist - Joe - predavao u školi, dok u drugom glavna protagonistica - Sarah - predaje na sveučilištu. Glavni likovi u oba romana nehotice se upetljaju u nešto što im živote potpuno izbaci izvan kontrole, te se u ostatku romana moraju nositi s posljedicama koje ti događaji u njihovim životima izazovu. Pri tome, ovi se likovi u oba romana najviše brinu oko posljedica koje će njihovi postupci ostaviti na njihovim obiteljima, posebno njihovoj djeci.
Glavna razlika između ova dva romana je u tome što su 'Laži' malo brže, imaju malo više tipičnih elemenata trilera: pregršt obrata, iznenađenja, brze radnje, akcijskih sekvenci. '29 sekundi' više je fokusiran na unutarnju borbu glavnog lika i brigu oko potencijalnih posljedica koje će pokrenuti svaki idući potez koji napravi. Nemojte me krivo shvatiti, ima i ovdje i iznenađenja i iznenadnih obrata - sasvim dovoljno da vas natjeraju da nastavite okretati stranicu za stranicom, stranicu za stranicom, do samog kraja. A kraj je, moram reći, posve neočekivan. Iako je neke stvari tijekom radnje moguće predvidjeti, posljednji obrat nije među njima, već je, barem meni, bio posve nepredvidiv i na sjajan je način zaokružio cijelu priču.
Što se tiče same priče, ona se vrti oko Sarah, majke dvojke djece i sveučilišne profesorice koju je nedavno suprug ostavio zbog druge žene i koja se bori za unaprjeđenje u karijeri - unaprjeđenje koje je svojim radom itekako zaslužila. Nažalost, kao prepreka tom unaprjeđenju stoji Sarin šef Alan Lovelock, renomirani profesor i zvijezda sveučilišta, koji pred javnošću skriva svoje pravo lice - ono seksualnog grabežljivca. Alan ne propušta niti jednu priliku kako bi Sari dao do znanja da je jedini način na koji će dobiti promaknuće taj da ode s njim u krevet.
Razmišljajući o ovoj moralnoj dilemi, s kojom se svakodnevno suočava velik broj žena u raznim institucijama i na raznim položajima, Sarah slučajno naleti na pokušaj otmice jedne djevojčice i spasi je od toga da je odvedu. Kasnije se ispostavi da je djevojčica kći ruskog mafijaša, koji Sari želi zahvaliti na jedini način koji je u njegovom svijetu prikladan - ponudom da ukloni jednu osobu iz Sarinog života, bilo koju osobu čije ime mu Sarah ima dati, a koja joj zagorčava život.
Kladim se da ste odmah pogodili koje ime prvo padne Sari na pamet.
Dovoljan je jedan poziv od 29 sekundi, tijekom kojeg će Sarah donijeti svoju odluku, a nakon kojeg će se čitav njen život promijeniti - u život pun osvrtanja, propitkivanja, kolebanja.
Mislite da je lako odlučiti da netko nestane, čak i ako je to osoba koja vam svakodnevno zagorčava život na najgore moguće načine?
Osim što se bavi zanimljivom nemoralnom ponudom i načinom na koji se ta ponuda odvija, ovaj se roman bavi i gorućim problemom seksualnog napastovanja s kojim se mnoge žene moraju svakodnevno nositi, a koje je i prečesto nešto što se smatra normalnim na putu do njihovog uspjeha u karijeri. Posebno je zanimljivo - i toliko realno! - portretiran lik Alana Lovelocka, čovjeka iza čijih će akademskih postignuća stati baš svi koji ga poznaju, pogotovo njegovi poslodavci, a isti će ti ljudi u isto vrijeme posve svjesno i s voljom zažmiriti na sve njegove prijestupe i zločine. Jer što je jedna, ili deset, ili stotinu, pripravnica i asistentica u usporedbi s muškom zvijezdom sveučilišta? Ništa. Zamjenjiva roba.
Je li strašno odlučiti da netko nestane i je li još strašnije kasnije nastaviti živjeti s tom odlukom? Naravno. Ali još je strašnije svakodnevno zatvarati oči na zlostavljanje svojih kolegica, zaposlenica, žena koje rade u tvojoj instituciji i time štititi zlostavljača koji svoje postupke neprestano širi na nove žene, nove žrtve.
29 sekundi dovoljno je vremena da poželiš da netko nestane. 29 sekundi je također dovoljno vremena da učiniš pravu stvar, poduzmeš nešto i prijaviš osobu za koju znaš da godinama zlostavlja žene u svojoj blizini. Razmislite malo o ovome ako se negdje nekad nađete u situaciji koja uključuje takvu osobu. Možda vaš postupak neće značiti ništa. Ali možda će nešto pokrenuti, možda će biti prvi domino koji će srušiti sve ostale i koji će nam konačno donijeti svijet u kojem nećeš morati, ako si žena, strahovati da ćeš za svoj uspjeh morati ući u nečiji krevet. Možda su ipak iznenađujući obrati mogući i u stvarnom životu.
Ova su dva romana po mnogočemu slična. I jedan i drugi kao glavne protagoniste imaju prosvjetne radnike, s tim da je u prvom glavni protagonist - Joe - predavao u školi, dok u drugom glavna protagonistica - Sarah - predaje na sveučilištu. Glavni likovi u oba romana nehotice se upetljaju u nešto što im živote potpuno izbaci izvan kontrole, te se u ostatku romana moraju nositi s posljedicama koje ti događaji u njihovim životima izazovu. Pri tome, ovi se likovi u oba romana najviše brinu oko posljedica koje će njihovi postupci ostaviti na njihovim obiteljima, posebno njihovoj djeci.
Glavna razlika između ova dva romana je u tome što su 'Laži' malo brže, imaju malo više tipičnih elemenata trilera: pregršt obrata, iznenađenja, brze radnje, akcijskih sekvenci. '29 sekundi' više je fokusiran na unutarnju borbu glavnog lika i brigu oko potencijalnih posljedica koje će pokrenuti svaki idući potez koji napravi. Nemojte me krivo shvatiti, ima i ovdje i iznenađenja i iznenadnih obrata - sasvim dovoljno da vas natjeraju da nastavite okretati stranicu za stranicom, stranicu za stranicom, do samog kraja. A kraj je, moram reći, posve neočekivan. Iako je neke stvari tijekom radnje moguće predvidjeti, posljednji obrat nije među njima, već je, barem meni, bio posve nepredvidiv i na sjajan je način zaokružio cijelu priču.
Što se tiče same priče, ona se vrti oko Sarah, majke dvojke djece i sveučilišne profesorice koju je nedavno suprug ostavio zbog druge žene i koja se bori za unaprjeđenje u karijeri - unaprjeđenje koje je svojim radom itekako zaslužila. Nažalost, kao prepreka tom unaprjeđenju stoji Sarin šef Alan Lovelock, renomirani profesor i zvijezda sveučilišta, koji pred javnošću skriva svoje pravo lice - ono seksualnog grabežljivca. Alan ne propušta niti jednu priliku kako bi Sari dao do znanja da je jedini način na koji će dobiti promaknuće taj da ode s njim u krevet.
Razmišljajući o ovoj moralnoj dilemi, s kojom se svakodnevno suočava velik broj žena u raznim institucijama i na raznim položajima, Sarah slučajno naleti na pokušaj otmice jedne djevojčice i spasi je od toga da je odvedu. Kasnije se ispostavi da je djevojčica kći ruskog mafijaša, koji Sari želi zahvaliti na jedini način koji je u njegovom svijetu prikladan - ponudom da ukloni jednu osobu iz Sarinog života, bilo koju osobu čije ime mu Sarah ima dati, a koja joj zagorčava život.
Kladim se da ste odmah pogodili koje ime prvo padne Sari na pamet.
Dovoljan je jedan poziv od 29 sekundi, tijekom kojeg će Sarah donijeti svoju odluku, a nakon kojeg će se čitav njen život promijeniti - u život pun osvrtanja, propitkivanja, kolebanja.
Mislite da je lako odlučiti da netko nestane, čak i ako je to osoba koja vam svakodnevno zagorčava život na najgore moguće načine?
Osim što se bavi zanimljivom nemoralnom ponudom i načinom na koji se ta ponuda odvija, ovaj se roman bavi i gorućim problemom seksualnog napastovanja s kojim se mnoge žene moraju svakodnevno nositi, a koje je i prečesto nešto što se smatra normalnim na putu do njihovog uspjeha u karijeri. Posebno je zanimljivo - i toliko realno! - portretiran lik Alana Lovelocka, čovjeka iza čijih će akademskih postignuća stati baš svi koji ga poznaju, pogotovo njegovi poslodavci, a isti će ti ljudi u isto vrijeme posve svjesno i s voljom zažmiriti na sve njegove prijestupe i zločine. Jer što je jedna, ili deset, ili stotinu, pripravnica i asistentica u usporedbi s muškom zvijezdom sveučilišta? Ništa. Zamjenjiva roba.
Je li strašno odlučiti da netko nestane i je li još strašnije kasnije nastaviti živjeti s tom odlukom? Naravno. Ali još je strašnije svakodnevno zatvarati oči na zlostavljanje svojih kolegica, zaposlenica, žena koje rade u tvojoj instituciji i time štititi zlostavljača koji svoje postupke neprestano širi na nove žene, nove žrtve.
29 sekundi dovoljno je vremena da poželiš da netko nestane. 29 sekundi je također dovoljno vremena da učiniš pravu stvar, poduzmeš nešto i prijaviš osobu za koju znaš da godinama zlostavlja žene u svojoj blizini. Razmislite malo o ovome ako se negdje nekad nađete u situaciji koja uključuje takvu osobu. Možda vaš postupak neće značiti ništa. Ali možda će nešto pokrenuti, možda će biti prvi domino koji će srušiti sve ostale i koji će nam konačno donijeti svijet u kojem nećeš morati, ako si žena, strahovati da ćeš za svoj uspjeh morati ući u nečiji krevet. Možda su ipak iznenađujući obrati mogući i u stvarnom životu.
