Izdavač: Profil, 2019.
[eng. Hag-seed]
Prijevod: Giga Gračan
Prijevod: Giga Gračan
Nakon Nesbøovog 'Macbetha', 'Vražji okot' još je jedna knjiga iz serijala Hogarth Shakespare koja nam je stigla u hrvatskom prijevodu.
Hogarth Shakespare naziv je serijala romana koji se bave prepričavanjem nekih od najpoznatijih Bardovih djela, smještajući dobro nam poznate priče u moderno okruženje. Kad su ju pozvali da se pridruži ovom projektu, i napiše re-telling jednog od Bardovih djela, Margaret Atwood odmah je izabrala 'Oluju'. Kako 'Oluja' sadrži mnogo neodgovorenih pitanja, kao i nekoliko vrlo kompleksnih likova, za Margaret je, kako kaže, pokušaj da odgovori na ta pitanja i malo razmrsi tu kompleksnost bio privlačan motiv da se uhvati baš tog djela.
Središnji lik Atwoodičine 'Oluje' je Felix, kazališni redatelj koji je, zaslugom svog (dotadašnjeg) prijatelja Tonya, dobio otkaz na mjestu umjetničkog redatelja festivala Makeshiweg, i to netom prije no što je njegova ovogodišnja predstava - Shakespearova 'Oluja' koju je posvetio svojoj pokojnoj kćeri Mirandi - uspjela ugledati svjetlo dana. Uz izliku da se odboru festivala ne sviđa Felixov umjetnički koncept i smjer u kojem je krenuo, Tony ga je vješto izigrao kako bi sebe postavio na Felixovo mjesto.
Prisilno umirovljen, Felix se povlači u izolaciju i počinje pod lažnim imenom raditi kao predavač u zatvoru, gdje zatvorenike uči zavoljeti Shakespeara kroz postavljanje predstava njegovih djela. A svo to vrijeme, Felix sanja o osveti koju će poslužiti Tonyu i svima koji su ga izdali. Strpljiv i uporan, Felix konačno dočeka trenutak u kojem će se moći osvetiti: naime, Tony - sada političar na visokoj poziciji - u pratnji nekolicine i svojih i Felixovih bivših suradnika dolazi obići upravo onaj zatvor u kojem Felix radi. Za tu prigodu Felix se sprema sa svojim učenicima kao predstavu postaviti upravo 'Oluju', a zajedno s njom uvaženim gostima planira servirati i svoju osvetu. I onda, konačno, pronaći mir i zadovoljstvo koji mu tako dugo izmiču.
Kad biste me pitali koje bi, po meni, Shakespeareovo djelo bilo najteže prebaciti u moderno okruženje, rekla bih, bez ikakve sumnje, da je to upravo 'Oluja'. Možda zbog sve te magije i mistike koji ju okružuju, ili možda zbog vrlo osebujnih i šarolikih likova koje mi je bilo teško zamisliti u nekoj verziji modernog svijeta. Bilo je teško to zamisliti, da - sve do sad.
Margaret Atwood sjajno je transformirala ovu Shakespearovu priču i fantastično ju prenijela s mističnog otoka u obični kanadski gradić. Lik milanskog vojvode Prospera sjajno je utjelovila u umirovljenom kazalištarcu Felixu, a utkavši u svoju priču i samu 'Oluju' savršeno je prenijela srž tog djela i pokazala nam koliko je to djelo zapravo bezvremensko.
Posebno mi se svidjelo kako je Atwood u ovom romanu otišla i korak dalje, ispitujući način na koji originalna 'Oluja' završi i, uz pomoć Felixovih učenika iz zatvora, dajući nam čak nekoliko verzija dodatnog završetka tog djela, mogućih sudbina koje čekaju Bardove likove nakon one s kojom ih je Shakespeare ostavio. Također mi se svidio i način na koji je Atwood obilježila poglavlja, savršeno u skladu s dramom koju je naumila ponovno ispričati.
Nemojte se zastrašiti ako niste čitali 'Oluju': na kraju romana naći ćete njen kratak sadržaj, koji možete pročitati i prije nego što krenete s čitanjem 'Vražjeg okota', ili poslije. Kako god odabrali, taj je kratak sadržaj ovdje sjajno ukomponiran kako bismo mogli usporediti ova dva djela i vidjeti koliko jedno savršeno prenosi drugo.
Margaret Atwood obavila je sjajan posao. 'Vražji okot' je moderno izvedena priča o bezvremenskoj temi osvete i samonametnutog zatočeništva, priča koja propituje, tjera na razmišljanje i uz to je neodoljivo zabavna. Giga Gračan također je obavila majstorski posao s prijevodom ovog djela, a njene su fusnote bile jednako duhovite kao i duhoviti dijelovi koje je Margaret Atwood utkala u svoju pripovijest.
Oduševljena sam ovim romanom, a sve više i samim serijalom Hogarth Shakespare. Neki dan je izašao hrvatski prijevod još jednog romana u ovom serijalu - 'Nemoguća djevojka' Anne Tyler, također u izdanju Profila - koji će nam na moderan način prepričati Shakespeareovu 'Ukroćenu goropadnicu'. Tko bi rekao da Shakespeare može biti toliko moderan i toliko fantastično ispričan na sto novih načina? Pa, nakon dva sjajna romana, ja bih.
Hogarth Shakespare naziv je serijala romana koji se bave prepričavanjem nekih od najpoznatijih Bardovih djela, smještajući dobro nam poznate priče u moderno okruženje. Kad su ju pozvali da se pridruži ovom projektu, i napiše re-telling jednog od Bardovih djela, Margaret Atwood odmah je izabrala 'Oluju'. Kako 'Oluja' sadrži mnogo neodgovorenih pitanja, kao i nekoliko vrlo kompleksnih likova, za Margaret je, kako kaže, pokušaj da odgovori na ta pitanja i malo razmrsi tu kompleksnost bio privlačan motiv da se uhvati baš tog djela.
Središnji lik Atwoodičine 'Oluje' je Felix, kazališni redatelj koji je, zaslugom svog (dotadašnjeg) prijatelja Tonya, dobio otkaz na mjestu umjetničkog redatelja festivala Makeshiweg, i to netom prije no što je njegova ovogodišnja predstava - Shakespearova 'Oluja' koju je posvetio svojoj pokojnoj kćeri Mirandi - uspjela ugledati svjetlo dana. Uz izliku da se odboru festivala ne sviđa Felixov umjetnički koncept i smjer u kojem je krenuo, Tony ga je vješto izigrao kako bi sebe postavio na Felixovo mjesto.
Prisilno umirovljen, Felix se povlači u izolaciju i počinje pod lažnim imenom raditi kao predavač u zatvoru, gdje zatvorenike uči zavoljeti Shakespeara kroz postavljanje predstava njegovih djela. A svo to vrijeme, Felix sanja o osveti koju će poslužiti Tonyu i svima koji su ga izdali. Strpljiv i uporan, Felix konačno dočeka trenutak u kojem će se moći osvetiti: naime, Tony - sada političar na visokoj poziciji - u pratnji nekolicine i svojih i Felixovih bivših suradnika dolazi obići upravo onaj zatvor u kojem Felix radi. Za tu prigodu Felix se sprema sa svojim učenicima kao predstavu postaviti upravo 'Oluju', a zajedno s njom uvaženim gostima planira servirati i svoju osvetu. I onda, konačno, pronaći mir i zadovoljstvo koji mu tako dugo izmiču.
Kad biste me pitali koje bi, po meni, Shakespeareovo djelo bilo najteže prebaciti u moderno okruženje, rekla bih, bez ikakve sumnje, da je to upravo 'Oluja'. Možda zbog sve te magije i mistike koji ju okružuju, ili možda zbog vrlo osebujnih i šarolikih likova koje mi je bilo teško zamisliti u nekoj verziji modernog svijeta. Bilo je teško to zamisliti, da - sve do sad.
Margaret Atwood sjajno je transformirala ovu Shakespearovu priču i fantastično ju prenijela s mističnog otoka u obični kanadski gradić. Lik milanskog vojvode Prospera sjajno je utjelovila u umirovljenom kazalištarcu Felixu, a utkavši u svoju priču i samu 'Oluju' savršeno je prenijela srž tog djela i pokazala nam koliko je to djelo zapravo bezvremensko.
Posebno mi se svidjelo kako je Atwood u ovom romanu otišla i korak dalje, ispitujući način na koji originalna 'Oluja' završi i, uz pomoć Felixovih učenika iz zatvora, dajući nam čak nekoliko verzija dodatnog završetka tog djela, mogućih sudbina koje čekaju Bardove likove nakon one s kojom ih je Shakespeare ostavio. Također mi se svidio i način na koji je Atwood obilježila poglavlja, savršeno u skladu s dramom koju je naumila ponovno ispričati.
Nemojte se zastrašiti ako niste čitali 'Oluju': na kraju romana naći ćete njen kratak sadržaj, koji možete pročitati i prije nego što krenete s čitanjem 'Vražjeg okota', ili poslije. Kako god odabrali, taj je kratak sadržaj ovdje sjajno ukomponiran kako bismo mogli usporediti ova dva djela i vidjeti koliko jedno savršeno prenosi drugo.
Margaret Atwood obavila je sjajan posao. 'Vražji okot' je moderno izvedena priča o bezvremenskoj temi osvete i samonametnutog zatočeništva, priča koja propituje, tjera na razmišljanje i uz to je neodoljivo zabavna. Giga Gračan također je obavila majstorski posao s prijevodom ovog djela, a njene su fusnote bile jednako duhovite kao i duhoviti dijelovi koje je Margaret Atwood utkala u svoju pripovijest.
Oduševljena sam ovim romanom, a sve više i samim serijalom Hogarth Shakespare. Neki dan je izašao hrvatski prijevod još jednog romana u ovom serijalu - 'Nemoguća djevojka' Anne Tyler, također u izdanju Profila - koji će nam na moderan način prepričati Shakespeareovu 'Ukroćenu goropadnicu'. Tko bi rekao da Shakespeare može biti toliko moderan i toliko fantastično ispričan na sto novih načina? Pa, nakon dva sjajna romana, ja bih.
