Izdavač: Profil, 2018.
3. dio serijala Tisućiti kat
[eng. The towering sky]
Moj najdraži guilty pleasure serijal došao je svome kraju. Penjao se do
tisućitog kata, letio blistavim visinama i na kraju se vinuo nebu pod
oblake. Tijekom ovog uspona puno se toga dogodilo: svjedočili smo dvama
ubojstvima, bezbrojnim spletkama i intrigama, ljubavnoj sreći i
brodolomima glamuroznih stanovnika newyorškog mega-nebodera.
Kao i oba mu prethodnika, i ovaj roman započeo je najavom tragičnog događaja, s tim da se u ovom, kao i u prvom romanu trilogije, radilo o padu s vrha nebodera. Ovaj je početak obilježio i ono što će mi kasnije tijekom čitanja, kada će se iz zaborava vratiti neki prijašnji događaji koji su obilježili prva dva romana, postati jasno, a to je da ovaj roman savršeno zaokružuje sve što se do sada dogodilo i na neki način čini puni krug natrag k mjestu i trenutku od kojeg je sve počelo.
Avery, Leda, Watt, Rylin, a odnedavno i Calliope, puno su toga prošli od trena u kojem smo ih prvi put sreli. Pokazali su nam da nije sve tako sjajno i blještavo gore na vrhu, te da se prijateljstva, ljubavi i razne druge veze između ljudi mogu jednako čvrsto isplesti bez obzira na kojim se katovima ljudi povezani tim vezama nalazili.
Nakon turbulentnih događaja iz prva dva romana, u ovom se situacija, barem na početku, malo primirila. Svaki od likova nastavio je sa svojim životom. Avery je konačno pronašla sreću bez Atlasa; Leda je prekinula sve veze sa ranijim životom kako bi se mogla oporaviti i postati nova osoba, neka koju ne muče demoni iz prošlosti; Watt se koncentrirao na to da upadne na fakultet na koji želi upasti; Rylin se vratila staroj ljubavi i normalnosti uobičajenog života na nižim katovima tornja. Jedina osoba koju još muči nemir je Calliope, koja se ne može pomiriti s ulogom dobre, brižne i pokorne kćeri kakvu njen novi očuh priželjkuje. Svakoga more njegove male, uobičajene brige - sve dok policija ne počne dublje kopati po smrti Mariel, a potom i Eris - smrtima koje su obilježile i na neki način povezale živote svih ovih likova.
I Avery i Leda i Watt i Rylin i Calliope imaju tajne za koje ne žele da isplivaju na površinu. A te tajne, za koje su mislili da su dovoljno duboko zakopane, svakim danom se čine zakopanima sve pliće. Samo je pitanje trenutka kada će netko neku od njih otkriti - a posljedice koje bi to moglo prouzročiti nijedno od njih ne može niti zamisliti. Zato su nakanili dati sve od sebe da te tajne ostanu skrivene. No, hoće li to biti dovoljno?
Umjesto odgovora na ovo pitanje reći ću vam samo da se u ovom romanu sve neriješeno rješava, sve nedorečeno dobiva kompletnu završnicu, sva pitanja pronalaze odgovore. Veze se stvaraju i pucaju, lažni sjaj otkriva svoje pravo lice i konačno doznajemo kakva je tko osoba ispod sveg onog blještavila koje je ondje samo za pokazivanje drugima. Možda će se stvari za likove koji su vam dragi odviti onako kako ste željeli, a možda baš i neće. Ako mene pitate, stvari su se odvile baš onako kako treba. Sviđa mi se kako je sve završilo.
Netko je u svom osvrtu na Goodreadsu napisao kako je ovaj serijal guilty pleasure, ali se ne osjeća nimalo guilty što ga voli čitati. Ni ja! Sulude živote bogatih i prelijepih tinejdžera s najviših katova tornja i njihove zavrzlame nalazim vrlo zabavnima, a kad tome pridodam činjenicu da je ovo u biti i futuristički roman, jedini dio ovog 'guilty pleasure' osjećaja koji doista imam dok čitam je ovaj potonji. :)
Ako ste uživali u prva dva, vjerujem da ćete uživati i u ovom, posljednjem dijelu trilogije. Samo budite oprezni u visinama i ne idite preblizu rubu. ;)
Kao i oba mu prethodnika, i ovaj roman započeo je najavom tragičnog događaja, s tim da se u ovom, kao i u prvom romanu trilogije, radilo o padu s vrha nebodera. Ovaj je početak obilježio i ono što će mi kasnije tijekom čitanja, kada će se iz zaborava vratiti neki prijašnji događaji koji su obilježili prva dva romana, postati jasno, a to je da ovaj roman savršeno zaokružuje sve što se do sada dogodilo i na neki način čini puni krug natrag k mjestu i trenutku od kojeg je sve počelo.
Avery, Leda, Watt, Rylin, a odnedavno i Calliope, puno su toga prošli od trena u kojem smo ih prvi put sreli. Pokazali su nam da nije sve tako sjajno i blještavo gore na vrhu, te da se prijateljstva, ljubavi i razne druge veze između ljudi mogu jednako čvrsto isplesti bez obzira na kojim se katovima ljudi povezani tim vezama nalazili.
Nakon turbulentnih događaja iz prva dva romana, u ovom se situacija, barem na početku, malo primirila. Svaki od likova nastavio je sa svojim životom. Avery je konačno pronašla sreću bez Atlasa; Leda je prekinula sve veze sa ranijim životom kako bi se mogla oporaviti i postati nova osoba, neka koju ne muče demoni iz prošlosti; Watt se koncentrirao na to da upadne na fakultet na koji želi upasti; Rylin se vratila staroj ljubavi i normalnosti uobičajenog života na nižim katovima tornja. Jedina osoba koju još muči nemir je Calliope, koja se ne može pomiriti s ulogom dobre, brižne i pokorne kćeri kakvu njen novi očuh priželjkuje. Svakoga more njegove male, uobičajene brige - sve dok policija ne počne dublje kopati po smrti Mariel, a potom i Eris - smrtima koje su obilježile i na neki način povezale živote svih ovih likova.
I Avery i Leda i Watt i Rylin i Calliope imaju tajne za koje ne žele da isplivaju na površinu. A te tajne, za koje su mislili da su dovoljno duboko zakopane, svakim danom se čine zakopanima sve pliće. Samo je pitanje trenutka kada će netko neku od njih otkriti - a posljedice koje bi to moglo prouzročiti nijedno od njih ne može niti zamisliti. Zato su nakanili dati sve od sebe da te tajne ostanu skrivene. No, hoće li to biti dovoljno?
Umjesto odgovora na ovo pitanje reći ću vam samo da se u ovom romanu sve neriješeno rješava, sve nedorečeno dobiva kompletnu završnicu, sva pitanja pronalaze odgovore. Veze se stvaraju i pucaju, lažni sjaj otkriva svoje pravo lice i konačno doznajemo kakva je tko osoba ispod sveg onog blještavila koje je ondje samo za pokazivanje drugima. Možda će se stvari za likove koji su vam dragi odviti onako kako ste željeli, a možda baš i neće. Ako mene pitate, stvari su se odvile baš onako kako treba. Sviđa mi se kako je sve završilo.
Netko je u svom osvrtu na Goodreadsu napisao kako je ovaj serijal guilty pleasure, ali se ne osjeća nimalo guilty što ga voli čitati. Ni ja! Sulude živote bogatih i prelijepih tinejdžera s najviših katova tornja i njihove zavrzlame nalazim vrlo zabavnima, a kad tome pridodam činjenicu da je ovo u biti i futuristički roman, jedini dio ovog 'guilty pleasure' osjećaja koji doista imam dok čitam je ovaj potonji. :)
Ako ste uživali u prva dva, vjerujem da ćete uživati i u ovom, posljednjem dijelu trilogije. Samo budite oprezni u visinama i ne idite preblizu rubu. ;)
