Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.
[eng. I am watching you]
Prijevod: Dragana Grozdanić
Tijekom obične vožnje
vlakom - one svakodnevne, uobičajene - Ella Longfield svjedoči razgovoru
između dvije djevojke i dva mladića, koje su ove dvije djevojke netom
upoznale. Iz razgovora Ella saznaje da su ovi mladići tek izašli iz
zatvora, što, čini se, ne zabrinjava ove djevojke baš previše. Ella i
dalje sluša razgovor, koji se pretvara u dogovor za kasniji izlazak u
neki klub. U tom trenu Ella počinje razmišljati o tome da upozori ove
djevojke kako možda nije baš najbolja ideja izlaziti na nepoznata mjesta
s nepoznatim ljudima. Čak razmišlja i o tome da im zaprijeti kako će im
nazvati roditelje ako ju ne budu htjele slušati. No, dok krene provesti
svoj naum u djelo, Ella svjedoči još jednom događaju između ovih
djevojaka i mladića, što ju natjera da promijeni mišljenje i ne učini
ništa.
Idući dan, Ella u vijestima saznaje da je jedna od djevojaka, Anna Ballard, nestala, zbog čega će se Ella doživotno gristi jer dan prije u vlaku nije ništa učinila.
Postavljajući pred nas ovu premisu, ideju za koju je dobila uslijed sličnog događaja kojemu je i sama svjedočila tijekom jedne vožnje vlakom, autorica ovog romana pred nas postavlja i pitanje: što biste vi učinili?
Da svjedočite potencijalno opasnom (ili možda ne baš opasnom, ali svakako u neku ruku rizičnom) susretu ljudi koje uopće ne poznajete, biste li ih upozorili da bi ih njihovi postupci mogli odvesti ravno u opasnost? Biste li ih pokušali spriječiti? Možda dojavili nekome svoje sumnje? Kome?
Teško je znati kako ispravno reagirati u trenutku u kojem zapravo nismo sigurni niti tko su, niti kakvi su stranci s kojima dijelimo javni prijevoz, pogotovo ako u obzir uzmemo i mogućnost da smo ih možda posve pogrešno procijenili, što zbog nekih predrasuda, što zbog nepotpunih informacija koje o njima imamo. Bih li se ja usudila reagirati u situaciji u kojoj se našla Ella? Ne znam.
Godinu dana nakon scene kojoj je svjedočila u vlaku i godinu dana nakon Anninog nestanka, slučaj je još otvoren. Ella se u međuvremenu javila policiji i rekla im što zna, što je na nju svalilo (nezaslužen) gnjev javnosti. A privuklo je i nečiju neželjenu pozornost, koja se očituje u jezivim razglednicama koje Ella počinje primati, a koje ju optužuju i poručuju joj da je promatrana. Jeziv osjećaj da je netko neprestano gleda Ellu ne napušta ni kod kuće niti na poslu. A budući da Anna nikada nije pronađena, Ella se pita tko je osoba koja joj šalje te razglednice: netko tko ju osuđuje zbog toga što nije ništa učinila večer prije Anninog nestanka ili netko tko je u taj nestanak umiješan?
"Neobično je da možeš stajati na nekom mjestu... na kojemu se obično osjećaš veoma sretno i sigurno... a potom odjednom stajati doslovno na tom istom mjestu i osjećati se kao da si posve druga osoba."
Zagonetna priča o Anninom nestanku praćena je iz perspektive nekoliko različitih likova, uloge kojih stoje u nazivu svakog poglavlja: Elle ('svjedokinja'), čija poglavlja su jedina ispričana u prvom licu, zatim Anninog oca ('otac'), Annine prijateljice Sarah ('prijateljica') i privatnog istražitelja Matthewa Hilla ('privatni istražitelj'), čija poglavlja čitamo u trećem licu. Svaki od ovih likova ima neke svoje tajne, od kojih su tek neke povezane sa samim slučajem. Zapravo se u većem dijelu romana gotovo ništa ne otkriva, pratimo tek nepovezane djeliće tajni iz života svih ovih likova i likova s njima povezanih, koji nam više toga otkrivaju o svakome od njih nego o Anni i onome što joj se dogodilo.
Čitajući, imala sam dojam kao da gledam neku reality emisiju o rekonstrukciji nekog događaja. Znate one emisije u kojima nam opisuju neku nesreću ili zločin koji se nekada davno dogodio, pa priču o tom događaju svako malo presijecaju svjedočanstvima ljudi koji su u tom događaju sudjelovali. Kao kad na vijestima intervjuiraju susjede i poznanike i svatko od njih nam govori svoju verziju događaja i opisuje svoje viđenje žrtve. No sam slučaj nije baš pretjerano detaljno objašnjen.
Knjiga se brzo čita i nije nezanimljiva, ali nedostajao mi je neki dublji uvid u ono što se događa i neka bolja poveznica između događaja. Autorica se fokusirala na dvije glavne točke: početni susret koji je prethodio Anninom nestanku i konačni epilog i otkrivanje počinitelja, bez da je te dvije točke povezala čvrstim poveznicama. Kraj me iznenadio, priznajem, ali nije mi objasnio zašto je počinitelj učinio to što je učinio, odnosno nije mi to objasnio u dovoljnoj mjeri. Nisam saznala što tog počinitelja motivira, zašto je odlučio djelovati u trenutku u kojem je to odlučio, što je bio okidač koji ga je natjerao na daljnje postupke. Zbog svega toga, priča mi je ostala malo nedorečena. A ni bizarna izmjena aorista i prezenta u istim odlomcima, pa čak i rečenicama, mi nije imala baš nekog smisla. Kao da je autorica željela ideju koju je dobila u vlaku pošto-poto ispričati, ne mareći pretjerano za stil pisanja i načine na koje će to učiniti.
Ovo je posve okej roman za čitanje na plaži, ne pretjerano zahtjevan i brz za čitanje. No ako vas privlače neke veće dubine, s ovim biste mogli ostati nasukani u plićaku.
Idući dan, Ella u vijestima saznaje da je jedna od djevojaka, Anna Ballard, nestala, zbog čega će se Ella doživotno gristi jer dan prije u vlaku nije ništa učinila.
Postavljajući pred nas ovu premisu, ideju za koju je dobila uslijed sličnog događaja kojemu je i sama svjedočila tijekom jedne vožnje vlakom, autorica ovog romana pred nas postavlja i pitanje: što biste vi učinili?
Da svjedočite potencijalno opasnom (ili možda ne baš opasnom, ali svakako u neku ruku rizičnom) susretu ljudi koje uopće ne poznajete, biste li ih upozorili da bi ih njihovi postupci mogli odvesti ravno u opasnost? Biste li ih pokušali spriječiti? Možda dojavili nekome svoje sumnje? Kome?
Teško je znati kako ispravno reagirati u trenutku u kojem zapravo nismo sigurni niti tko su, niti kakvi su stranci s kojima dijelimo javni prijevoz, pogotovo ako u obzir uzmemo i mogućnost da smo ih možda posve pogrešno procijenili, što zbog nekih predrasuda, što zbog nepotpunih informacija koje o njima imamo. Bih li se ja usudila reagirati u situaciji u kojoj se našla Ella? Ne znam.
Godinu dana nakon scene kojoj je svjedočila u vlaku i godinu dana nakon Anninog nestanka, slučaj je još otvoren. Ella se u međuvremenu javila policiji i rekla im što zna, što je na nju svalilo (nezaslužen) gnjev javnosti. A privuklo je i nečiju neželjenu pozornost, koja se očituje u jezivim razglednicama koje Ella počinje primati, a koje ju optužuju i poručuju joj da je promatrana. Jeziv osjećaj da je netko neprestano gleda Ellu ne napušta ni kod kuće niti na poslu. A budući da Anna nikada nije pronađena, Ella se pita tko je osoba koja joj šalje te razglednice: netko tko ju osuđuje zbog toga što nije ništa učinila večer prije Anninog nestanka ili netko tko je u taj nestanak umiješan?
"Neobično je da možeš stajati na nekom mjestu... na kojemu se obično osjećaš veoma sretno i sigurno... a potom odjednom stajati doslovno na tom istom mjestu i osjećati se kao da si posve druga osoba."
Zagonetna priča o Anninom nestanku praćena je iz perspektive nekoliko različitih likova, uloge kojih stoje u nazivu svakog poglavlja: Elle ('svjedokinja'), čija poglavlja su jedina ispričana u prvom licu, zatim Anninog oca ('otac'), Annine prijateljice Sarah ('prijateljica') i privatnog istražitelja Matthewa Hilla ('privatni istražitelj'), čija poglavlja čitamo u trećem licu. Svaki od ovih likova ima neke svoje tajne, od kojih su tek neke povezane sa samim slučajem. Zapravo se u većem dijelu romana gotovo ništa ne otkriva, pratimo tek nepovezane djeliće tajni iz života svih ovih likova i likova s njima povezanih, koji nam više toga otkrivaju o svakome od njih nego o Anni i onome što joj se dogodilo.
Čitajući, imala sam dojam kao da gledam neku reality emisiju o rekonstrukciji nekog događaja. Znate one emisije u kojima nam opisuju neku nesreću ili zločin koji se nekada davno dogodio, pa priču o tom događaju svako malo presijecaju svjedočanstvima ljudi koji su u tom događaju sudjelovali. Kao kad na vijestima intervjuiraju susjede i poznanike i svatko od njih nam govori svoju verziju događaja i opisuje svoje viđenje žrtve. No sam slučaj nije baš pretjerano detaljno objašnjen.
Knjiga se brzo čita i nije nezanimljiva, ali nedostajao mi je neki dublji uvid u ono što se događa i neka bolja poveznica između događaja. Autorica se fokusirala na dvije glavne točke: početni susret koji je prethodio Anninom nestanku i konačni epilog i otkrivanje počinitelja, bez da je te dvije točke povezala čvrstim poveznicama. Kraj me iznenadio, priznajem, ali nije mi objasnio zašto je počinitelj učinio to što je učinio, odnosno nije mi to objasnio u dovoljnoj mjeri. Nisam saznala što tog počinitelja motivira, zašto je odlučio djelovati u trenutku u kojem je to odlučio, što je bio okidač koji ga je natjerao na daljnje postupke. Zbog svega toga, priča mi je ostala malo nedorečena. A ni bizarna izmjena aorista i prezenta u istim odlomcima, pa čak i rečenicama, mi nije imala baš nekog smisla. Kao da je autorica željela ideju koju je dobila u vlaku pošto-poto ispričati, ne mareći pretjerano za stil pisanja i načine na koje će to učiniti.
Ovo je posve okej roman za čitanje na plaži, ne pretjerano zahtjevan i brz za čitanje. No ako vas privlače neke veće dubine, s ovim biste mogli ostati nasukani u plićaku.
________________________________
Kako do knjige: http://bit.ly/30ukAg2
