Izdavač: Sonatina, 2023.
[eng. Remarkably bright creatures]
Prijevod: Mirna Čubranić
"Tova se nikad nije voljela rukovati, barem ne s ljudima. Hobotnice su druga priča."
Neobično pametna priča Shelby Van Pelt upoznaje nas s grupom neobično zanimljivih ljudi, koje na posve neuobičajen način spaja jedna fantastična hobotnica.
U malom gradiću blizu Seattlea, Tova radi kao čistačica u lokalnom akvariju. Nakon što je izgubila i muža i sina, akvarij je mjesto na kojem se Tova osjeća najsmirenije, pazeći da se sve ondje obavlja onako kako treba. Akvarij je ujedno i (nametnuti) dom Marcellusa, divovske pacifičke hobotnice sa neobičnom sklonosti povremenim nestašlucima.
Marcellus je izrazito perceptivan i inteligentan, a njegova moć zapažanja vidi veze između ljudi koje oni sami uopće ne primjećuju. Kada mu Tova jednom prilikom priskoči u pomoć, između Marcellusa i Tove razvit će se neobično, ali snažno prijateljstvo, koje će im oboma promijeniti živote - i ne samo njima.
Priča o Marcellusu i Tovi i skupini ljudi koji uđu u njihove živote predivna je, životna priča, jedna od onih koje vam uljepšaju dan i koje zauvijek zapamtite. To je priča koja daje nadu i koja vas usreći baš onda kada vam je potrebno, a da niste ni znali da to uopće trebate.
Ima u ovoj priči i tuge i boli i mnoštva drugih stvari koje se ne mogu izbjeći, jer život ne štedi nikoga, ali apsolutno ništa na što u njoj naiđete ne pokoleba vas u uvjerenju da će ova priča, nekako, završiti pozitivno.
Marcellus je ono što ovoj priči daje dodatnu notu ljepote, ta fantastična hobotnica je naprosto genijalan lik, kojeg ćete zavoljeti svim srcem. Znam da ja jesam.
Kada biste me pitali, rekla bih vam da nisam osoba koja pretjerano voli ljude. Mislim da smo, kao vrsta, nevjerojatno zli i sebični i grozni (dakako, postoje iznimke). Životinje smatram daleko boljim bićima. Ono što je fantastično u ovoj priči je to da je jedna hobotnica baš onaj lik koji zapravo vraća vjeru u - ljude, podsjeća nas da možemo biti sjajni, empatični, požrtvovni i prijateljski nastrojeni, onda kada se to potrudimo biti.
Hobotnice se, inače, smatraju nainteligentnijim beskralješnjacima. Inspiracija za ovu priču potekla je od snimke jedne hobotnice, koja je autoricu toliko fascinirala da je za tečaj kreativnog pisanja napisala priču o mrzovoljnoj hobotnici kojoj su ljudi dosadni i ljute je, koja je kasnije iznjedrila ideju Marcellusa. S obzirom na to da aktivno uništavamo sve što je još ostalo čitavo od ovog planeta i njegovih mora i oceana, lako je shvatiti ljutnju na ljudsku vrstu. No, ova nam priča pruža nadu u to da nije sve tako crno i da na svijetu ima i dobrih ljudi. Možda i više no što mislimo. Marcellusovim riječima:
"Ljudi. Većinom ste tupi i nesposobni. Ali katkad možete biti neobično pametna stvorenja."
Neobično pametna priča Shelby Van Pelt upoznaje nas s grupom neobično zanimljivih ljudi, koje na posve neuobičajen način spaja jedna fantastična hobotnica.
U malom gradiću blizu Seattlea, Tova radi kao čistačica u lokalnom akvariju. Nakon što je izgubila i muža i sina, akvarij je mjesto na kojem se Tova osjeća najsmirenije, pazeći da se sve ondje obavlja onako kako treba. Akvarij je ujedno i (nametnuti) dom Marcellusa, divovske pacifičke hobotnice sa neobičnom sklonosti povremenim nestašlucima.
Marcellus je izrazito perceptivan i inteligentan, a njegova moć zapažanja vidi veze između ljudi koje oni sami uopće ne primjećuju. Kada mu Tova jednom prilikom priskoči u pomoć, između Marcellusa i Tove razvit će se neobično, ali snažno prijateljstvo, koje će im oboma promijeniti živote - i ne samo njima.
Priča o Marcellusu i Tovi i skupini ljudi koji uđu u njihove živote predivna je, životna priča, jedna od onih koje vam uljepšaju dan i koje zauvijek zapamtite. To je priča koja daje nadu i koja vas usreći baš onda kada vam je potrebno, a da niste ni znali da to uopće trebate.
Ima u ovoj priči i tuge i boli i mnoštva drugih stvari koje se ne mogu izbjeći, jer život ne štedi nikoga, ali apsolutno ništa na što u njoj naiđete ne pokoleba vas u uvjerenju da će ova priča, nekako, završiti pozitivno.
Marcellus je ono što ovoj priči daje dodatnu notu ljepote, ta fantastična hobotnica je naprosto genijalan lik, kojeg ćete zavoljeti svim srcem. Znam da ja jesam.
Kada biste me pitali, rekla bih vam da nisam osoba koja pretjerano voli ljude. Mislim da smo, kao vrsta, nevjerojatno zli i sebični i grozni (dakako, postoje iznimke). Životinje smatram daleko boljim bićima. Ono što je fantastično u ovoj priči je to da je jedna hobotnica baš onaj lik koji zapravo vraća vjeru u - ljude, podsjeća nas da možemo biti sjajni, empatični, požrtvovni i prijateljski nastrojeni, onda kada se to potrudimo biti.
Hobotnice se, inače, smatraju nainteligentnijim beskralješnjacima. Inspiracija za ovu priču potekla je od snimke jedne hobotnice, koja je autoricu toliko fascinirala da je za tečaj kreativnog pisanja napisala priču o mrzovoljnoj hobotnici kojoj su ljudi dosadni i ljute je, koja je kasnije iznjedrila ideju Marcellusa. S obzirom na to da aktivno uništavamo sve što je još ostalo čitavo od ovog planeta i njegovih mora i oceana, lako je shvatiti ljutnju na ljudsku vrstu. No, ova nam priča pruža nadu u to da nije sve tako crno i da na svijetu ima i dobrih ljudi. Možda i više no što mislimo. Marcellusovim riječima:
"Ljudi. Većinom ste tupi i nesposobni. Ali katkad možete biti neobično pametna stvorenja."
_____________________________________
