utorak, 13. siječnja 2026.

TAKVE SAM SREĆE, Adele Parks

Stilus, 2021.
[eng. Just my luck
Prijevod: Hana Klak Ustolin 

Namučila me ova knjiga. Do negdje polovice sam ozbiljno razmišljala o tome da odustanem od čitanja, ali na kraju sam ipak odlučila ustrajati, misleći da će se to sad pretvoriti u poprilični hate read. Na kraju sam drugu polovicu pročitala neočekivano brzo, a kraj me - iako ne baš posve - uspio iznenaditi.

U čemu je bila muka? Pa, izuzev Lexi, apsolutno svi likovi ovdje su jednostavno užasni. Razmaženi, naporni i nevjerojatno glupi. Od tinejdžerskih likova bih možda i očekivala da se ponašaju poput nesnosnih derišta, ali i odrasli su takvi. Lexi je bila jedina koja je pokazala imalo integriteta, zdravog razuma i nekakve odgovornosti, iako je većinu romana bila suviše statična da bi imala ikakav utjecaj na događaje ili ponašanje drugih likova. Tek se pred kraj romana konačno malo uključila u radnju i napravila...pa, nešto.

Premisa romana je zanimljiva i dobro postavljena - par ljudi osvoji ogroman dobitak na lutriji, i sve oko njih preko noći se promijeni, uključujući i njih same. Nit koju ovaj roman slijedi je ona koja poteže pitanje koliko novac mijenja ljude - i sve one oko njih: prijatelje, obitelj, susjedstvo, druge nasumične ljude koji za novac saznaju iz prve, druge ili treće ruke. A ono na što je posebno usmjeren je negativna strana tog novostečenog bogatstva - zamjeranje, ljutnja, zavist, ljubomora, pohlepa - uobičajene stvari koje od nekih manje, a od nekih više očekuješ, sve do svega onoga što ni u snu ne bi očekivao, a odjednom se događa (i nije ni najmanje lijepo ni ugodno).

Zavrzlama koja dodaje na napetosti u ovoj priči je činjenica kako su - sve do dana dobitka - u toj istoj lutriji s tim istim brojevima sudjelovala 3 bračna para, međusobni prijatelji. Međutim, neposredno prije samog dobitka, u ovoj se grupi dogodio raskol i samo je jedan par nastavio igrati - i pobijedio. Ili se barem tako čini. Ono što uslijedi zorno prikazuje, sa svim gnjusnim detaljima, na što su sve spremni dotadašnji tobožnji prijatelji ne bi li se domogli (svojeg dijela) novca.

Iako me zbilja zanimalo što se to dogodilo s tom lutrijom, plitkost, površnost i nevjerojatna imbecilnost likova odbijala me od čitanja, u tolikoj mjeri da sam se stvarno teško probila kroz prvu polovicu knjige. Tek negdje nakon toga, radnja se (konačno!) počne malo komplicirati i odmakne se od neprestanih kupovina, suludih hirova i samoživosti svih uključenih, a svi ti nesnosni likovi počnu otkrivati i svoja druga - jednako nesnosna, ali i otvoreno zlobna - lica.

Kada bih antipatiju spram likova stavila sa strane, dobra je stvar to što su poglavlja relativno kratka i knjiga se relativno brzo čita. Jednom kad se radnja pokrenula (i preokrenula), bilo mi je lakše nastaviti i doći do kraja. Kraj krije ponešto iznenađenja, neka od kojih sam predvidjela i na koja sam sumnjala, ali doista nije loš.

U ovom je romanu doista sjajno prikazano koliko negativnih stvari golema količina novca nekome može donijeti, i što sve taj novac o ljudima oko tebe može otkriti. Tobožnji prijatelji pokazuju svoja čudovišna lica, obiteljski sklad nestaje kao da je bio tek iluzija, odnosi se nemilosrdno raspadaju i trgaju, rasipajući komade dotadašnje bliskosti kao da je obična prašina. A do koje mjere su tek neki dotada ti najbliskiji ljudi spremni ići ne bi li se dočepali još koje funte više je naprosto zastrašujuće i, ujedno, odvratno. Da... neki od likova ovdje su, osim svega što sam već navela, još i naprosto odvratni primjerci ljudskih bića.

Ne znam što reći za konačnu ocjenu. Drago mi je da nisam odustala, jer općenito ne volim ostavljati stvari nedovršenima, a sad... jesam li mogla vrijeme utrošeno na ovu knjigu bolje utrošiti? Vjerojatno. Ipak, ne mogu reći da je bio totalni hate read. Da likovi nisu bili ovako užasni i tako očajno plitki, ovo bi vjerojatno bio sasvim solidan triler. Ali, eto, takve sam sreće, valjda.

_______________________________________

Kako do knjige: https://eknjizara.hr/artikli/takve-sam-srece-2/