Znala sam što će se dogoditi, znala sam da će se
dogoditi... Na kraju (ili na početku), sve jasno stoji u naslovu. Znala
sam i da će me vjerojatno pogoditi, ali, čovječe, nisam znala koliko.
Ova je knjiga baš divno grozna, ili grozno divna. Satrala me. Ali volim
ju.
Mateo i Rufus dva su dečka koji jednog lijepog dana prime
poziv kojega se svi užasavaju - onaj Agencije Death-Cast, koji vas
obavještava kako je danas dan kada umirete. Kako im je obojici preostalo
maksimalno 24 sata života, jer nitko ne zna u kojem točno trenutku će
unutar dana na koji umire stvarno i umrijeti, i Mateo i Rufus moraju
donijeti odluku kako će proživjeti svoj, ma koliko kratak, ostatak
života.
Ono što će ih spojiti bit će aplikacija Posljednji
prijatelj, a iako niti jedan niti drugi to nisu doista očekivali, taj
spoj doista će im obojici donijeti posljednjeg prijatelja te promijeniti
im život - a i mnogo više od toga.
Ako ste se ponadali, nemojte - i dalje na kraju obojica umiru.
Mateo
i Rufus karakterno su posve različiti - Mateo je povučen i
introvertiran, sve ga plaši, dok je Rufus pustolovan i pomalo sklon
opasnostima. Splet okolnosti natjerat će Rufusa da se na svoj posljednji
dan malo primiri, dok će Mateo odlučiti - po prvi i posljednji put u
životu - biti hrabar i iskušati nešto novo. Kako ne želi dodatno
opterećivati ljude koje voli, a baš i nema prijatelja, Mateo u
aplikaciji PP vidi priliku za pokušaj stjecanja prijatelja - ili barem
nekoga tko će biti uz tebe da ne umreš sam.
"...ne znam je li
tužnije umrijeti sam ili u društvu nekoga tko ne samo da ti ništa ne
znači nego vjerojatno ni ti njemu ne značiš baš puno."
Rufus
je, s druge strane, okružen ekipom prijatelja s kojima je odrastao, ali
od kojih ga par nepromišljenih postupaka, i to baš na posljednji dan
života, odvoji. No, kao i Mateo, i Rufus će u svom novostečenom
prijatelju naći puno više od onoga što je uopće tražio.
"U
obitelji se možda rodite, ali u prijateljstva svjesno uđete. Za neka
otkrijete da ih treba napustiti. Druga vrijede svakog rizika."
Prijateljstvo
je ono što je srž ovog romana, veze koje nastaju i rastu između ljudi,
bilo da su nastale slučajno ili namjerno, spletom okolnosti ili
promišljeno. U pozadini svega toga lagano titra činjenica da mnogi od
nas svoje vrijeme i ljude koje imamo uzimamo zdravo za gotovo, a nikad
zapravo ne znamo koliko nam je vremena s njima još ostalo, kao što i ne
znamo hoće li idući susret s nekom nepoznatom osobom možda rezultirati
vječnim prijateljstvom.
Zabavan i poprilično vedar, ovaj roman je
divno putovanje kroz posljednji dan života dvojice jako dragih likova.
No, bez obzira na vedrinu i zabavu, i sve odluke koje Mateo i Rufus
donesu, kraj se i dalje ne mijenja, ma koliko puta to pomislili tijekom
čitanja.
"Bez obzira na to kako odlučimo živjeti, na kraju obojica umiremo."
Koliko
je divna ova priča, toliko je i tužna. Dodatnu dinamiku unosi i
nekolicina sporednih likova, putem kojih vidimo neke komadiće Mateova i
Rufusova putovanja koji nam daju širu perspektivu od one koju smo
vidjeli kroz njihove oči. Je li prava nesreća upoznati nekog i zaljubiti
se na posljednji dan svog života, kada vam nije preostalo skoro nimalo
vremena da uživate u zajedničkom društvu, ili je to zapravo sreća u
nesreći? Nesretni paradoks.
"Poljubim dečka koji me vratio u život na dan kada umiremo."
Kad
se taj trenutak, očekivan još od naslova, konačno dogodi, koliko god da
sam bila spremna na to - zapravo nisam. Baš me pogodilo. A iako je
tužno, ujedno je i divno - ne smrt, već sve ono što je zbog te očekivane
smrti nastalo i dogodilo se. Kao što sam već rekla, ova je knjiga baš
divna i baš grozna, i lijepo mi ju je bilo čitati, i smrskala me u
komadiće. Tu su all the feels. I sve ih trebate, čitajući, iskusiti.
<3
"'Da smo imali više vremena, volio bih te. (...) Možda
te već i volim. (...) Ljudi imaju vremenske odrednice o tome koliko dugo
nekoga trebaš poznavati da bi stekao pravo to izreći, ali ne bih ti
lagao, bez obzira na to koliko nam je malo vremena preostalo. Ljudi
troše vrijeme i čekaju pravi trenutak, ali mi nemamo taj luksuz. Da su
pred nama cijeli životi, kladim se da bi se umorio od toga da ti govorim
koliko te volim; uvjeren sam u to da bismo stigli do te faze. No, kako
ćemo uskoro umrijeti, želim to izgovoriti koliko god puta želim - volim
te, volim te, volim te, volim te.'"
________________________________
Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/adam-silvera-na-kraju-obojica-umiru/
