ZATVORENIK, Sebastian Fitzek

Mozaik knjiga, 2024.

[njem. Der Insasse]

Prijevod: Alica Bjeli 

Sebastian Fitzek posebno je ime u svijetu trilera. Iako mi je ovo tek četvrti njegov roman, znala sam da mogu očekivati nešto posve... ludo. Creepy, napeto, neočekivano. Izvan svih granica, u trilerskom smislu.

Naslovni zatvorenik otac je dječaka Maxa, kojeg je oteo serijski ubojica, koji je u međuvremenu uhvaćen i smješten na zatvoreni dio psihijatrijske bolnice. Iako je ubojica priznao dio svojih zlodjela, nikada nije priznao i Maxovo ubojstvo, niti otkrio kamo je sakrio njegovo tijelo. Želeći saznati gdje mu je sin i što mu se dogodilo, Maxov otac - Till - odlučuje se na potez očajnika: preuzeti identitet psihijatrijskog pacijenta i pod tom se krinkom zatvoriti u prihijatrijsku bolnicu, ne bi li se približio ubojici svoga sina i doznao istinu.

Premisa ovog zapleta već je dovoljno suluda, uzimajući u obzir sve što bi potencijalno moglo poći po zlu, ali, kada zagrebete površinu ove priče, dočekat će vas toliko toga neočekivanog, izvrnutog i još luđeg nego što ste mogli i zamisliti. Jer, sa Sebastianom Fitzekom, ništa nikada nije onako kako se čini.

Fitzek je pravi majstor psiholoških trilera, a to je i ovdje još jednom dokazao. Način na koji vas uvuče u priču, izloži opasnostima, suoči s nevjerojatnim (a, opet, jednom kada ih predstavi, tako očitim!) činjenicama i iznenadi s posve neočekivanim obratima teško je opisati ikako drugačije osim 'fitzekovski'. Pri tome, on zna biti brutalan, pogotovo pri opisima nasilja i krstarenjima poremećenim umovima psihopata, koji su uvijek vrlo, vrlo perfidni, natprosječno inteligentni i jezivo zli.

Fitzekovi romani znaju na neki način biti nalik serijalu filmova Mission: Impossible, u smislu da sadrže gomilu nevjerojatnih i suludih poteza likova, koji se često iz bezizlaznih situacija izvuku na ludo sretne načine. Ovaj je roman prepun takvih situacija, što ga čini pomalo neuvjerljivim, ali kao i u M:I, uvjerljivost nije ono zbog čega ste tu. Till cijelo vrijeme kao da hoda po žici, koja se neprestano trese, puca i gori mu pod nogama, ali on i dalje gura naprijed, bez obzira na sve. Bilo mi je jasno da na kraju te žice čeka neki veliki obrat, i premda sam ga očekivala i donekle naslutila, nisam pogodila da će biti baš tako...obrnut. :)

Žanrovski gledano, Fitzekovi trileri klasa su za sebe. Ne znam odakle vuče inspiraciju i kako mu mašta radi (ne znam ni želim li to znati, haha), ali ono što uspije staviti na papir doista zna biti zadivljujuće jezivo i zapetljano. Usudite li se zatvoriti u ovu knjigu, znate što možete očekivati. Upozorit ću vas samo da su neki opisi nasilja prilično naturalistički, onakvi kakvih se ni Zola ne bi posramio. A ni Quentin Tarantino, možda. :D 

______________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/zatvorenik/

SVIBANJSKE RUŽE, Dot Hutchison

Stilus, 2020.

2. knjiga The Collector serijala

[eng. The roses of May]

Prijevod: Ira Martinović

Vrt leptira Dot Hutchison jedan je od onih trilera koji odskaču od drugih, i načinom na koji je pisan i po tome što je zbilja jeziv. Jedan od najviše uznemirujućih trilera koje sam pročitala. Očekivala sam da će i nastavak biti takav, ali on je ipak nekoliko nijansi (koliko god to čudno zvučalo za roman koji se bavi serijskim ubojstvima) blaži.

Samom Vrtu nastavak možda nije niti bio potreban, ali troje agenata FBi-a koje smo upoznali u prvom romanu dosta su karizmatični i lijepo ih je ponovno vidjeti, a nit priče koju prošli roman nije uspio do kraja slijediti zaslužila je doći do kraja.

Neposredno nakon događaja u Vrtu, djevojke oslobođene iz Vrta pokušavaju se naviknuti na život na slobodi, dok Vrtlar i njegov sin čekaju suđenje. Suđenje jedva čekaju i agenti Hanoverian, Eddison te agentica Ramirez, iako uz nešto strepnje, jer, čak i sa svim mogućim dokazima, ishod suđenja nikada nije moguće pogoditi. No, dok bi pravda ovdje na koji god način trebala biti zadovoljena, Priya Sravasti za slučaj svoje ubijene sestre Chavi ne može se nadati ni tome, budući da je čovjek koji je ubio Chavi i još 16 drugih djevojaka još na slobodi, i još nepoznat. Uz to, stiže proljeće, vrijeme u kojem obično nestane još jedna djevojka, a ovoga puta čini se da je na meti ubojice upravo Priya.

Dot Hutchison odlučila je slijediti nit priče koja je u Vrtu leptira bila tek naznaka, a njeni vjerni agenti ovoga su puta i osobno upleteni u istragu, budući da se svo troje zbližilo s Priyom i njenom majkom, tretirajući ih poput obitelji.

Kao ni Vrt leptira, ni ovaj roman nije klasično praćenje slučaja serijskih ubojstava, već se više fokusira na preživjele, žrtve i njihove obitelji, pa i same agente koje je slučaj itekako obilježio, te načine na koje svi oni pokušavaju nastaviti sa životom. Za Priyu, to je nemoguće, jer joj je očajnički potreban svršetak - ali kakav bi svršetak bio zadovoljavajući? To je pitanje kojim se ovaj roman najviše bavi.

Pravda je spora i pitanje je kakva bi kazna bila dovoljna za monstruozna djela koja terete počinitelje. Doživotni zatvor? Smrt? A čak i da se uspije dobiti željeno, to ne bi vratilo one koji su izgubljeni. Rupa koja je za njima ostala zauvijek će biti tu, i kako onda uopće nastaviti dalje? Ovaj roman puno se bavi ovim, inače dosta slabo istraženim, kutem gledanja, što mi se svidjelo.

U usporedbi s Vrtom, ovaj roman nije ni jeziv ni uznemirujuć u onoj mjeri u kojoj je to bio Vrt, a u nekim je dijelovima čak i predvidiv. No, Dot Hutchison ima taj stil pisanja koji te uvuče u priču i poveže s likovima, zbog kojeg se roman čita brzo i zbog kojeg je zanimljiv. A žene koje predvode likove u ovom romanu, na čelu s majkom i kćeri Sravasti, genijalne su. I na genijalan način daju glas žrtvama, poručujući da te preživjeti horor ne čini vječnom žrtvom, već borbenom ženom koja svoj život drži u vlastitim rukama - i ne da nikome da joj ga oduzme. 

___________________________________

Kako do knjige: https://www.knjizara-dominovic.hr/svibanjske-ruze-proizvod-29480/

ILLEGAL, Eoin Colfer & Andrew Donkin

Hodder Children's Books, 2017.

 

Riječ migrant u posljednje je (i to jako dugo) vrijeme riječ koja izaziva neugodu, zaziranje, pa čak i neskriveno neprijateljstvo kod onoga tko ju izgovara. Na migrante se gleda kao na neku vrstu nepogode, neželjenog problema, bolesti koje se treba što prije riješiti. 'Zašto dolaze' i 'nek se vrate otkuda su došli' samo su neki od zlobnih i pogrdnih komentara koji se migrantima svakodnevno upućuju, a odgovor na pitanje s početka ove rečenice svi misle da znaju, ali zapravo malo tko doista zna, i doista razumije.

Možda im ovaj strip u tome pomogne.

Illegal prati put jednog dječaka, Eba, odnosno njegov pokušaj da iz Afrike stigne u Europu, u potrazi za boljim životom i sestrom koja je istim putem ranije pokušala proći, i sama u potrazi za boljim životom. S tim da je za Eba jedini način za ovaj put onaj ilegalni, krijumčarski.

Zašto jednostavno nije legalno pokušao doći u Europu? Zato jer nemaju svi sredstava da bi si to mogli omogućiti, zato jer te u nekom trenutku netko prevari, ucijeni, i otme ti dokumente, zato jer nikoga nije briga odakle dolaziš i zašto, kao što nikoga nije briga za to što će ti se dogoditi ako te vrate na početnu točku i hoćeš li zbog toga možda i umrijeti. Nitko svojevoljno ne bira opasniji i smrtonosniji put, ako postoji alternativa. Ali kad alternative nema?

Ovaj strip prikazuje svu surovost i brutalnost s kojom se migranti svakodnevno susreću, pokušavajući pronaći svoj komadić mjesta na svijetu, pokušavajući pobjeći od rata, nasilja, neimaštva, ili pokušavajući jednostavno preživjeti. Od lanaca krijumčara ljudima, koji mare samo za novac, preko doslovno neljudskih uvjeta samog putovanja, preživljavanje kojeg je također avantura sama po sebi, do izuzetno negostoljubivog stanovništva u zemljama u kojima ovi ljudi samo pokušavaju pronaći utočište. Ne znam što je strašnije, prilike iz kojih se pokušava pobjeći, tijek tog bijega, ili onaj trenutak kad si na korak do toga da uspiješ sve to preživjeti samo da bi se suočio s mogućnosti da je sve bilo uzalud i da će te vratiti natrag odakle si jedva izvukao živu glavu.

Nazovite me radikalnom, ali mislim da bi ljudima trebalo dopustiti da putuju i žive gdje god žele. Da ljudima koji bježe iz ratom pogođenih područja, ili iz bilo kakvih nevolja, treba pružiti ruku i ponuditi im utočište. Jasno, postoje opasnosti koje treba uzeti u obzir, postoje ljudi s lošim namjerama, ali većina migranata samo su izbjeglice, nesretni ljudi u potrazi za boljim životom negdje drugdje.

Potresna priča ispričana u sličicama ovog stripa pokušava poslati upravo takvu poruku. Da migranti nisu nešto od čega se treba obraniti, već ljudi kojima je potrebna pomoć i koji su prošli kroz brojne užase samo da bi stigli onamo kamo su krenuli. A mnogi od njih nikada niti ne uspiju stići.

Divan strip, ispričan onako kako to samo Eoin Colfer zna ispričati. Namijenjen je mlađoj publici, pa brutalnost koja je dio njegove priče nije prikazana unutar samih sličica stripa, već se na nju asocira i referira nekako izvan, ali dovoljno jasno da doista shvatite sve užase s kojima se likovi susreću i svu opasnost koja im prijeti. Priča je emotivna, dirljiva, tragična, ali i puna nade. Nade da će s Ebom na kraju biti sve okej, ali i nade da će sama priča prenijeti svoju poruku i približiti patnje migranata ljudima koji od njih zaziru, pa da taj neopravdani animozitet konačno nestane.

________________________________

Kako do knjige: https://www.amazon.de/-/en/gp/product/1444931687?ie=UTF8&psc=1

ISPOVIJEST, Jessie Burton

Izdavač: Profil, 2019.

[eng. The Confession]

Prijevod: Davorka Herceg-Lockhart 

Žene o kojima piše Jessie Burton, kao i način na koji o njima piše, svaki me put zaintrigiraju, pa čak i zadive. Dogodilo se to s Minijaturisticom i Muzom, a sada i sa sa ženama u ovoj priči, ponajviše Rose.

Rose Simmons u srednjim je tridesetima i čitav se život pitala što se dogodilo s njenom majkom, Elise, koja je netragom nestala nedugo nakon Roseinog rođenja. Nakon što joj otac otkrije kako je vjerojatno posljednja osoba koja je vidjela njenu majku bila Constance Holden, ekscentrična spisateljica, koja je s Elise jedno vrijeme bila u ljubavnoj vezi, ali koja se zadnjih trideset godina povukla od svijeta i teško je do nje doći, Rose dobije ideju da se nekako približi Constance ne bi li doznala više o majci i onome što se dogodilo.

Usporedo s Roseinom pričom, radnja prati i Elise, trideset godina ranije, otkrivajući nam malo po malo kako je Elise upoznala Constance i kako se razvijao i produbljivao njihov odnos. Kroz ovu vezu, Jessie Burton sjajno oslikava kako je to kada upoznaš nekoga tko te privuče poput Sunca, a ti ostaneš gravitirati u sjeni te osobe, okrećući se oko nje poput satelita bez vlastite orbite.

"Usprkos pogledima, Elise se i dalje osjećala nevidljivom, sve dok jednoga dana na Hampstead Heathu pokraj cimetnih stabala nije ugledala Constance Holden."

Za razliku od Elise, koju je privukla snažna ličnost u obliku Constance, i koja se uz nju osjećala sjajnijom i važnijom, Rose je sigurno učahurena u vezu s Joeom, kojeg voli, ali s kojim joj ni veza niti život nisu ni osobito uzbudljivi ni osobito neuzbudljivi. Ono što je zapravo zajedničko i Elise i Rose je to da obje u određenom trenutku shvate kako su zapele u životu koji zapravo ne žele, odnosno životu u kojem se ne osjećaju slobodnima da budu ono što žele, što god to bilo.

Poduzeti taj prvi korak da izađeš iz ovakvog života, i promijeniš nešto, zahtijeva ogromnu hrabrost. Neuzbudljiva, ali poznata rutina uvijek se čini ugodnijom od uzbudljive, ali nepoznate promjene, i svih mogućnosti koje vrebaju - i dobrih i loših. Burton sjajno opisuje trenutke spoznaje želje za promjenom, trenutke prihvaćanja ustajalosti nekog odnosa i razmišljanja o posljedicama napuštanja tog stausa quo, a u tim previranjima mi se s njenim likovima najlakše bilo povezati i u njima pronaći i komadiće sebe.

"U prošlosti mi se događalo da su me prestali voljeti kada to nisam htjela. Bilo je okrutno. Mislila sam da ću poludjeti. Ali ovo još nikada nisam doživjela. Kada ljubav koju si imao za nekoga... nestane iz tebe. Kao da je ishlapjela, i ne možeš reći je li to dobro ili loše, je li to nešto što želiš ili ne želiš. Želiš li doista prekinuti ugovor, i priznati da to što imaš nije dovoljno."

Tri žene oko kojih se vrti radnja ovog romana međusobno su jako različite - i karakterno, i po godinama. Elise je mlada, nestalna, s potrebom za nečim da ju usidri i da joj bude svrha. Constance joj u tom smislu čini savršenu protutežu, sa svojim snažnim karakterom, jasnoćom onoga što želi i ne želi i pomalo arogantnim ponašanjem, kojim uvijek sebe stavlja na prvo mjesto. Rose je najnesigurnija, ali i najodlučnija u tome da pronađe samu sebe, nakon godina pristajanja na manje i ugađanja drugima.

Roseina potraga za odgovorima, potraga za majkom, zapravo se u konačnici pretvori u potragu za samom sobom i ženom kakva je oduvijek željela biti, ali se nikada nije usudila. Ispovijest jedne žene o sudbini druge u ovom romanu odvest će treću ženu onamo kamo želi otići, bez da je taj put isprva uopće planirala. Burton je ove tri žene i njihove sudbine sjajno ispreplela, stapajući njihove priče u jednu - još jednu majstorski ispričanu.

"Ušla si i izašla iz mnogih kuća. Stvorila si dom negdje drugdje, a zatim shvatila da su ti prodali priču. A nešto nikada nije bilo sasvim kako treba - ni tada, ni tamo, ni s njim, ni s njom - to nikada nije bila savim tvoja priča. (...) Ali ti želiš krenuti dalje jer ovo je tvoja priča koju tek stvaraš. Tako nesavršena, katkad tako kriva i nesretna. Ali kada se konačno pojave biseri svjetla (...) - ti shvatiš. Kako si dugo stajala u mraku za taj trenutak svjetlosti."

________________________________________

Kako do knjige: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/drama/ispovijest

MILIJUNAŠ S ULICE, Vikas Swarup

Izdavač: Znanje, 2023.

[eng. Q and A] 

Prijevod: Vladimir Cvetković Sever

Najdosadnija stvar kod televizijskih kvizova, po mom mišljenju, je upoznavanje natjecatelja. Svi oni razgovori i ćaskanja između kviz pitanja, koji me ni najmanje ne zanimaju, baš kao što me ne zanimaju niti sami natjecatelji. Ili možda samo ni u jednom kvizu nisam naišla ni na koga zanimljivog ili dovoljno karizmatičnog, kao što je to Ram Mohammad Thomas, pobjednik popularnog indijskog kviza u ovoj knjizi.

Neočekivani 'milijunaš' Ram, inače neobrazovani konobar, sa svih 12 točnih odgovora, nakon sudjelovanja u najpopularnijem indijskom televizijskom kvizu umjesto na slavlju završi na ispitivanju, osumnjičen za varanje. Ondje Ram pokuša objasniti kako je nevjerojatnim spletom okolnosti znao odgovore na baš svako pitanje, a Ramova priča vodi nas u uzbudljivu avanturu kroz sve boje i slojeve indijskog društva.

Debitantski roman Vikasa Swarupa maštovit je i originalan, satiričan prikaz indijskog društva, odrastanja u siromaštvu i životnog probijanja kroz sve društvene slojeve i raspone - od bijede slamova do sjaja Bollywooda - na posve nevjerojatne i ponekad posve sulude načine.

Ramov život živopisna je zbirka nevjerojatnih priča, sretnih slučajnosti i tragičnih događaja, istovremeno i topla i okrutna, u koju je utkano toliko toga ružnog, od ubojstava do izrabljivanja djece, a opet i toliko toga lijepog, u obliku ljubavi i prijateljstava koje Ram putem pronalazi.

Duhovit, satiričan, negdje i tragikomičan, ovaj je roman tako šarolik i zabavan, ispunjen jednako šarolikim likovima i situacijama, koje idu od nevjerojatnih i neobičnih do posve ludih i nezamislivih. Pri tome, događaji u Ramovom životu češće padaju no što se uspinju, češće su crni no šareni, no čitavo vrijeme ozračje je nekako optimistično, unatoč - ili možda baš usprkos - svemu.

Poput modernog Dickensa, Vikas Swarup oslikava svijet pun bijede i nesreće, ali i likova koje odmah zavolite. Održavajući nadu u pozitivan ishod događaja, čitat ćete i smijati se, i šokirati, i biti zgroženi i iznenađeni svako malo. Ovaj je roman poput lude vožnje na vrtuljku za koji ne znate točno kamo ide i što vas na toj vožnji čeka, koliko uspona i padova, koliko iznenadnih skretanja i vrtoglavice.

Meni je bio wow. Zabavan, i dirljiv, i neobičan. Prvi kviz u kojem sam doista poželjela nešto doznati o natjecatelju, i u kojem mi je bilo jako stalo da on doista pobijedi.

__________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/milijunas-s-ulice/472070

SVE ŠTO SAM HTJELA REĆI MAJCI, Susan Patterson i Susan DiLallo, s Jamesom Pattersonom

Izdavač: Egmont, 2024.

[eng. Things I wish I told my mother]

Prijevod: Valentina Markasović 

Knjiga koju sam započela čitati na Majčin dan, datum koji u mojoj obitelji inače nikada nismo posebno obilježavali, privukla me svojim naslovom i nagovještajem onoga što bi se u njoj moglo nalaziti. Očekivala sam srcedrapateljno štivo, nešto dramatično, ozbiljno i - pa - tužno, ali avantura na koju me ova knjiga otisnula bila je potpuno drukčija - zabavna i živopisna.

Umjesto tragične drame dobila sam nešto što je jako nalik na sezonu serije Emily in Paris, skup putopisno živopisnih razglednica s jednog putovanja majke i kćeri, ispunjenih predivnim mjestima, razgledavanjima arhitekture i umjetnosti, obiljem dobre hrane i - u nešto manjoj mjeri nego što bi to bilo kod Emily - romantičnih susreta. A tu je i Pariz, dakako.

Majka i kći o kojima je riječ su Liz i Laurie, jedna svjetski poznata liječnica, druga reklamna agentica, jedna otmjena i uvijek savršeno uređena, druga do smrti vjerna svojoj prastaroj platnenoj torbi. Liz i Laurie ne mogu se više razlikovati jedna od druge, gotovo kao da je krv jedino što ih povezuje. Na zajedničko putovanje odluče se nakon što Liz pretrpi srčani udar, ne bi li se na putovanju malo zbližile, opustile i naučile nositi se jedna s drugom onako kako to čitav život nisu uspjele.

Duhovitost romana proizlazi upravo iz tih razlika Liz i Laurie, na koje jedna prema drugoj prvo okreću očima, a poslije se sve više razumiju i prihvaćaju. Svaka majka i kći imaju svoje nesuglasice i stvari oko kojih se nikako ne mogu složiti, a odnos majke i kćeri u tom je smislu ovdje jako dobro prikazan. Dok istražuju mjesta u koja su doputovale, Liz i Laurie pomalo istražuju i jedna drugu, na neki se način upoznaju i pokušavaju onu drugu bolje shvatiti, što im nekada uspije, nekada ne. Baš kao i u stvarnom životu.

Ovaj roman bavi se ozbiljnim temama odnosa majke i kćeri, utjecaja bolesti na nečiji život, obiteljskim i emotivnom odnosima i istraživanjem obiteljske prošlosti, ali to ne čini na težak i sumoran način, zbog čega ga je lako čitati. A unatoč tome što je zabavan, sposoban vas je i potresti i natjerati vas da razmislite o vlastitim odnosima, ne samo s majkom, već i ostatkom obitelji.

Inspiraciju za ovaj roman autorice su našle u vlastitim majkama, koristeći priliku da im kažu sve ono što su možda htjele, a nikada nisu stigle reći. U tom je smislu ovaj roman određena posveta svim majkama, ili možda majkama i kćerima, i njihovim međusobnim odnosima.

Kraj romana me iznenadio, donio je obrat koji nisam očekivala, s porukom koja sažima u mnogočemu komplicirani odnos majke i kćeri, a koju definitivno vrijedi zapamtiti.

"Draga majko: ima toliko toga što ti nikada nisam stigla ispričati, podijeliti s tobom, reći ti. (...) Tek sada, godinama kasnije, počela sam shvaćati što si me sve naučila i kakav si bila uzor. Možda najvažnije što sam naučila od tebe: ljudi ti ne pruže uvijek ono što želiš. Pruže ti ono što imaju za dati. No ako zastaneš i razmisliš, to može biti dovoljno."

______________________________________________

Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/sve-sto-sam-htjela-reci-majci/

HAWTHORNEOVO NASLJEĐE, Jennifer Lynn Barnes

Izdavač: Egmont, 2024.

2. knjiga u serijalu Igre nasljedstva

[eng. The Hawthorne legacy]

Prijevod: Tanja Jelinić

Igre nasljedstva započete u prvoj knjizi ovog serijala nastavljaju se, otkrivajući zamršene odnose članova obitelji Hawthorne i njihove davno zakopane tajne.

Dok Avery Grambs, neočekivana nasljednica multimilijardera Tobiasa Hawthornea, pokušava otkriti što je to zbog čega je Tobias baš nju odabrao, Tobiasovi unuci udružuju se s njom probijajući se kroz šumu zagonetki, ne bi li saznali što im je to djed ostavio u nasljeđe da otkriju i što im je time htio poručiti. Naravno, nisu svi članovi obitelji Hawthorne zadovoljni time što je svo bogatsvo prešlo na Avery, pa ne prežu ni od čega kako bi ju izbacili iz igre.

Dok smo u prvoj knjizi dobili tek nagovještaj kostura zakopanih u ormarima širom Kuće Hawthorne, ovdje vidimo da je broj tih kostura znatno veći no što smo možda mislili. Otkriva se i sve više o mogućoj povezanosti Avery i Tobiasa, a nit koju smo s tim u vezi počeli slijediti još u prošloj knjizi počinje se petljati na sve moguće načine. Taman kad pomisliš da je rješenje zagonetke na pomolu, sve se preokrene i ono ispadne još jedna, posve nova zagonetka.

Krugovi potrage za odgovorima Avery i braće Hawthorne sve se više šire, i vode ih sve dalje od same Kuće Hawthorne, na sve strane svijeta. Naravno, put do tih odgovora puno je lakši kada su ti na raspolaganju privatni zrakoplovi, automobili, imanja na kojima se može odsjesti i whatnot, pa se sve uvijek dosta lako i brzo riješi. To je nekako i minus i plus ovog serijala, jer, s jedne strane, povećava dinamičnost i brzinu čitanja, dok, s druge strane, pomalo trivijalizira cijelu igru zagonetki, koja je ipak okosnica čitave radnje.

U ovoj se knjizi otkriva puno toga o prošlosti članova obitelji Hawthorne, njihovih međusobnih odnosa, pomno skrivanih tajni i pogreški koje ih čitav život prate. Zagledajući sve dublje u tu prošlost, Avery će, usput, puno naučiti i o svojoj vlastitoj, u čemu joj slijedi i jedan neočekivani obrat (da ne spojlam).

Burni životi bogataša i njihovo skandalozno ponašanje nešto je što se u ovakvoj priči može i očekivati, a opet je JLB to nekako uspjela servirati na način koji baš i ne očekuješ. Da, ovaj serijal zna poprimiti obrise onih najboljih sapunica, u kojima obiteljske veze nastaju i nestaju u beskrajnim obratima, ali je istovremeno i zabavan i pun zagonetki (doslovno :)) zbog kojih ga se brzo čita i zbog kojih želiš saznati što će se iduće dogoditi, koja nova vrata će rješenje iduće zagonetke otvoriti.

Libby i Nash i dalje su mi najdraži likovi, Avery, Jameson i Grayson u bespotrebnom su ljubavnom trokutu (#teamGrayson!!!), neki likovi (Mellie, tebe gledam) i niti priče su mi suvišni, a neki su, pak, vrlo simpatični i zabavni. Ima tu i wow momenata, i bezglave jurnjave, i dirljivih trenutaka, i tinejdžerske drame, i bliskih susreta sa smrću, pa čak i malo dobre stare otmice. A u centru svega toga, stari Hawthorne, njegove zagonetke i bogato nasljeđe.

Hawthorneovo nasljeđe širok je pojam. Koliko širok i što sve podrazumijeva, još treba otkriti - u idućem nastavku. :) 

_____________________________________

Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/hawthorneova-nasljede/