Knjiga koju sam započela čitati na Majčin dan, datum koji u mojoj
obitelji inače nikada nismo posebno obilježavali, privukla me svojim
naslovom i nagovještajem onoga što bi se u njoj moglo nalaziti.
Očekivala sam srcedrapateljno štivo, nešto dramatično, ozbiljno i - pa -
tužno, ali avantura na koju me ova knjiga otisnula bila je potpuno
drukčija - zabavna i živopisna.
Umjesto tragične drame dobila sam nešto što je jako nalik na sezonu serije Emily in Paris,
skup putopisno živopisnih razglednica s jednog putovanja majke i kćeri,
ispunjenih predivnim mjestima, razgledavanjima arhitekture i
umjetnosti, obiljem dobre hrane i - u nešto manjoj mjeri nego što bi to
bilo kod Emily - romantičnih susreta. A tu je i Pariz, dakako.
Majka
i kći o kojima je riječ su Liz i Laurie, jedna svjetski poznata
liječnica, druga reklamna agentica, jedna otmjena i uvijek savršeno
uređena, druga do smrti vjerna svojoj prastaroj platnenoj torbi. Liz i
Laurie ne mogu se više razlikovati jedna od druge, gotovo kao da je krv
jedino što ih povezuje. Na zajedničko putovanje odluče se nakon što Liz
pretrpi srčani udar, ne bi li se na putovanju malo zbližile, opustile i
naučile nositi se jedna s drugom onako kako to čitav život nisu uspjele.
Duhovitost
romana proizlazi upravo iz tih razlika Liz i Laurie, na koje jedna
prema drugoj prvo okreću očima, a poslije se sve više razumiju i
prihvaćaju. Svaka majka i kći imaju svoje nesuglasice i stvari oko kojih
se nikako ne mogu složiti, a odnos majke i kćeri u tom je smislu ovdje
jako dobro prikazan. Dok istražuju mjesta u koja su doputovale, Liz i
Laurie pomalo istražuju i jedna drugu, na neki se način upoznaju i
pokušavaju onu drugu bolje shvatiti, što im nekada uspije, nekada ne.
Baš kao i u stvarnom životu.
Ovaj roman bavi se ozbiljnim temama
odnosa majke i kćeri, utjecaja bolesti na nečiji život, obiteljskim i
emotivnom odnosima i istraživanjem obiteljske prošlosti, ali to ne čini
na težak i sumoran način, zbog čega ga je lako čitati. A unatoč tome što
je zabavan, sposoban vas je i potresti i natjerati vas da razmislite o
vlastitim odnosima, ne samo s majkom, već i ostatkom obitelji.
Inspiraciju
za ovaj roman autorice su našle u vlastitim majkama, koristeći priliku
da im kažu sve ono što su možda htjele, a nikada nisu stigle reći. U tom
je smislu ovaj roman određena posveta svim majkama, ili možda majkama i
kćerima, i njihovim međusobnim odnosima.
Kraj romana me
iznenadio, donio je obrat koji nisam očekivala, s porukom koja sažima u
mnogočemu komplicirani odnos majke i kćeri, a koju definitivno vrijedi
zapamtiti.
"Draga majko: ima toliko toga što ti nikada nisam
stigla ispričati, podijeliti s tobom, reći ti. (...) Tek sada, godinama
kasnije, počela sam shvaćati što si me sve naučila i kakav si bila uzor.
Možda najvažnije što sam naučila od tebe: ljudi ti ne pruže uvijek ono
što želiš. Pruže ti ono što imaju za dati. No ako zastaneš i razmisliš,
to može biti dovoljno."
______________________________________________
Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/sve-sto-sam-htjela-reci-majci/
