Još jedan nevjerojatno zapetljan i zbilja jeziv roman iznjedrio je
maštoviti (u horor smislu, dakako) Sebastian Fitzek. Kod njega uvijek
očekujem neočekivano, ali me svaki put to neočekivano iznenadi.
Već
je i sam naslov romana nekako zlokoban: nećeš stići kući. Igrom
slučaja, odabrala sam ovu knjigu za busno čitanje, što znači da sam ju
cijelo vrijeme čitala vraćajući se kući, bilo s posla, bilo s putovanja.
Onako, odabir je ispao malo uznemirujuć, ali, srećom, ipak sam stigla
kući.
Roman prati Klaru, ženu zarobljenu u zlostavljačkom braku,
koju kratak izlet u preljubništvo umjesto u utočište i ljubavnu sreću
odvede na još gore mjesto - ravno u ruke serijskom ubojici. Poznat pod
nazivom Kalendarski ubojica, ovaj monstrum ne ubija svoje žrtve odmah,
već im pri prvom susretu ostavi datum na koji će ih ubiti, te ubojstvo
izvrši točno na taj datum.
Znajući da joj se smrt bliži, i da
joj vrijeme polako ističe, Klara naziva liniju za pomoć, ne očekujući
stvarno da joj osoba s druge strane žice tu pomoć i pruži. No Jules,
operater s kojim ju spoje, ima druge planove. A dok njih dvoje
razgovaraju i čekaju da se (ne) desi ono neizbježno, Klarina se priča
polako odmotava, otkrivajući sve horore kojima je bila izložena u braku s
psihopatom, od kojih ovaj trenutni horor čak nije ni najgori, već samo
najrecentniji.
Klarina priča je brutalna, groteskna čak,
ispunjena bolom, modricama, i svim mogućim oblicima zlostavljanja.
Prikazana je jednako brutalno, ništa ne umatajući u zaštitne slojeve, a
ono najgore od te priče je činjenica da ono što je u njoj opisano ovdje
definitivno jest fikcionalno, ali postoji i u stvarnosti. Sadisti poput
Klarinog muža, klubovi u koje se takvi sociopati udružuju, stvari koje
rade i u kojima uživaju jednostavno su strašni. A činjenica da postoje
žene koje postaju njihovim plijenom i žrtvama, još je strašnija.
Navikla
sam na doista naturalističke i prilično gadne opise nasilja i zločina
kod Fitzeka, on definitivno nije pisac za one slabijeg želuca. No
maestralan je u skiciranju ljudske zloće i krstarenju izopačenim
umovima, toliko da jednostavno čitaš i ne vjeruješ. Briljantan je u
šokiranju čitatelja i izazivanju osjećaja jeze, baš kao i u momentima
iznenađenja, koje postavi na prava mjesta u priči.
Kad smo već
kod iznenađenja, kod Fitzeka je sve uvijek toliko zapetljano, da nema
šanse da pogodite tko je tko i zašto je što, sve dok vam on to sam ne
servira na pladnju. Ovdje je čak malo i pretjerao s tim, jer je sve
ispalo toliko izvrnuto i obrnuto da je izgubilo na uvjerljivosti. Priča
mi je bila zbilja dobra, ali taj sam kraj mi je ipak bio malo too much.
Inače ostanem paf na kraju svakog njegovog romana, no ovdje mi je
završna misao bila više 'ma sigurno'.
Ako volite Fitzeka, znate
da vas neće razočarati, ako volite nešto pomaknuto i jezivo, Fitzek je
uvijek dobar odabir. Nemojte možda čitati na putu kući, pogotovo
navečer, čisto da ne jinxamo. ;)
____________________________________
Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/neces-stici-kuci/
