POSLJEDNJI SUSRET, Liv Constantine

Izdavač: Vorto Palabra, 2020.

[eng. The last time I saw you] 

Prijevod: Ivan Zorić

Sestre Lynne i Valerie Constantine, pod zajedničkim pseudonimom Liv, napisale su roman o dvjema prijateljicama, koje su jedna drugoj baš kao sestre.

Kate i Blaire godinama su bile najbolje prijateljice, praktički sestre, sve do jedne svađe tik pred Kateino vjenčanje, kada su se razišle i otkada nisu jedna s drugom progovorile ni riječi. Puno je godina prošlo otad, no nakon svih tih godina dvije će prijateljice ponovno spojiti jedan nesretni događaj, ali će im taj nesretni događaj dati i priliku da obnove svoje prijateljstvo.

Nesretni događaj o kojem je riječ je smrt Kateine majke, žene koju su svi, baš svi, voljeli, a koju je netko divljački usmrtio. Dok policija pokušava pronaći počinitelja, Kate počinje i sama dobivati prijetnje smrću. Uplašena i sve nepovjerljivija prema ljudima koje je do tada smatrala bliskima, pa čak i članovima vlastite obitelji, Kate se okreće jedinoj osobi koja je uvijek bila tu za nju - Blaire.

Blaire, uspješna autorica kriminalističkih romana, u želji da pomogne svojoj prijateljici, usporedo s policijom krenut će provoditi i svoju malu amatersku istragu. U naizgled idiličnoj sredini, gdje su svi povezani prijateljskim ili obiteljskim vezama, tko je taj prikriveni nemilosrdni ubojica, koji još uvijek predstavlja prijetnju i koji ne misli stati?

Sumnjat ćete u svakoga, ali konačni odgovor mogao bi vas iznenaditi.

Nisam se odmah ufurala u ovu priču, moguće zbog toga jer se s likovima jako teško povezati. Svi su likovi uglavnom pripadnici bogataških obitelji, većinom dosta površni i pomalo snobovi. Pomalo kao da ste upali u neku srednju školu, sa svim onim popularnim klincima koji jedni drugima podmeću noge, ali ovi su klinci odrasli, puni love, žive na ogromnim posjedima ispunjenima čitavom svitom posluge i mogu što god požele. Kate, npr.: majka male djevojčice, kojoj ta djevojčica predstavlja tek usputnih 15 minuta zanimacije dnevno, dok ostatak provodi s dadiljom. Teško je suosjećati i povezati se takvom osobom, bez obzira na tragediju koju je upravo iskusila.

No, ako se već nisam uspjela povezati sa samom Kate, uspjela sam se povezati i shvatiti njen osjećaj anksioznosti i panične tjeskobe koji ju često prati (ili, bolje rečeno, moj vlastiti osjećaj anksioznosti bez problema se povezao s njezinim :)).

Katein tok svijesti i ta paranoja koja ju ponekad doslovno guši super su mi opisani, pogotovo kada vidite da, kako priča ide dalje, ona sve više i više sumnja u svoj vlastiti razum i podliježe napadajima tjeskobe i paranoje. Majka joj je brutalno ubijena, a sada netko prijeti i njenom životu i njenoj obitelji. Stranac? Prijatelj? Susjed? Muž? Otac?

Mogućnosti su bezbrojne. A kada jednom počnete sumnjati u bliske ljude, taj put vodi samo u sve veće ludilo.

Velik dio romana pisan je poput neke sapunice (što ne mislim nužno u lošem smislu). Svatko svakoga izdaje, uhodi, trača, taji stvari, pretvara se, vadi kosture iz ormara (ili ih pokušava natrpati natrag u njega)... Svi su sumnjivi i svirepi i pomalo počnete, kao i Kate, već sumnjičiti i sami sebe.

Rasplet priče mi se jako svidio, sestre spisateljice sve su ispremiješale i potpuno prevrnule sve u što sam do tad vjerovala i što sam mislila. A ako ste mislili da ste do tada već vidjeli ludo, well, you ain't seen nothin' yet.

Ako mi je prva polovica romana bila pomalo naporna i ako me se u tom dijelu likovi nisu posebno dojmili, druga je polovica to nadoknadila. Kao da su autorice došle do određene točke u knjizi i rekle si: ok, let's get crazy. And crazy it is! Totalno neočekivan rasplet događaja, likovi koji skoče iz jedne krajnosti u neku posve drugu i potpuno se preobraze, obiteljske tajne koje nemilosrdno isplivaju na površinu samo kako bi dodatno sve začinile... Kad je bal, nek je bal! A unatoč sporom početku, ovaj su bal, po meni, Liv Constantine dosta dobro otplesale. 

____________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/3tk66gG

NA KRAJU BALADE, Anne Griffin

Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.

[eng. When all is said]

Prijevod: Mirna Čubranić

84-godišnji Maurice Hannigan dolazi u bar hotela jedne večeri i naručuje svoje prvo piće. Ovako bi moglo započeti na stotinu različitih pripovijesti, od kojih bi nas svaka odvela u nekom posve drugom smjeru. No, smjer u kojem je krenuo Maurice kreće se, polaganim i odmjerenim korakom, niz ulicu sjećanja.

Maurice Hannigan napravio je nešto što tek rijetkima od nas uspijeva - posložio je svoj život, sredio sve svoje poslove - i spreman je krenuti dalje. No, prije no što to napravi, odlučio je zastati i prisjetiti se ljudi koji su obilježili njegov život - njih petero - i nazdraviti im.

Petero ljudi, pet zdravica, podijeljenih u pet poglavlja. Od najranijih uspomena, neke od kojih su bile prilično teške i bolne, do relativno nedavnih, obilježenih i srećom, i tugom, i gubitkom. I usponima, i padovima. Nazdravljajući ljudima koji su mu obilježili život, Maurice nam priča priču o svom životu - potpunom, ispunjenom životu, životu punom iskorištenih, ali i propuštenih prilika, punom ljubavi, iskupljenja i (ne)ispunjenih snova.

Podižući čašu za svaku od pet osoba kojih se prisjeća, Maurice se pričajući o njima obraća svom sinu, Kevinu, koji živi na drugom kontinentu i povremeno ga posjećuje. Kad kažem da se Maurice prisjeća ljudi koji su mu obilježili život, ne mislim nužno da svi ti ljudi više nisu dio njegovog života, niti da su mrtvi, iako vidim da se može steći takav dojam. Također, svaka Mauriceova priča nije samo i isključivo o jednoj osobi, mnoge druge osobe preskaču iz jedne njegove priče u drugu, a same se priče međusobno stapaju, što primijetite tek kasnije kada počnete uočavati detalje koje Maurice isprva tek spomene, a onda se kasnije na njih vrati, baš u pravom trenutku.

Mauriceova priča priča je o jednom životu, jednom životnom putovanju ispunjenom događajima i ljudima, putovanju na kojem je Maurice, manje ili više hrabro, prevladao sva iskušenja koja je život pred njega postavio. I to bez da se, u biti, maknuo s mjesta.

Svoje zdravice Maurice iznosi tako pitko, tako da vam njegova priča skladno i bez prepreka klizi niz grlo, baš poput dobre boce tamnog piva ili raskošnog viskija, kojima, pričajući, nazdravlja. A vi, pritom, nazdravljate zajedno s njim.

Doživljaj ovog romana je kao da ste sjeli s nekim starim prijateljem na večeru, ili na piće, slušajući ga kako vam priča neke još nepoznate detalje o svom životu. Zanimljive, ponekad duhovite, ponekad tragične detalje, slušanje o kojima vas posve obuzme. Autorica je inspiraciju za ovaj roman dobila sličnim iskustvom, kada je na odmoru slučajno susrela jednog čovjeka s kojim je kratko proćaskala, a taj kratki razgovor ostavio ju je iznenađenom i oduševljenom, sve odjednom.

Rezultat je sjajan prvijenac, prvijenac koji i sam zaslužuje zdravicu. Ukoliko ste u potrazi za jedinstvenim književnim napitkom, koji će napojiti i vašu dušu i oči, slobodno posegnite za ovim. 

__________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/3bOF0Zp

ČAROBNJACI IZ DAVNINE, Cressida Cowell

Izdavač: Profil, 2019.

1. knjiga istoimenog serijala

[eng. Wizards of once] 

Prijevod: Ozren Doležal

Prošle sam godine dovršila serijal 'How to train your dragon' Cresside Cowell, i malo je reći da sam se zaljubila u njene zmajeve i Vikinge. Ono što je počelo kao šašav i zabavan serijal za djecu postupno je raslo i gradilo se, pomalo poput 'Harrya Pottera', u nešto ozbiljnije, odraslije, s važnom porukom. Ako (još) niste čitali, nemojte propustiti! Filmovi su slatki, ali knjigama nisu ni do koljena (a i ne prikazuju sve baš vjerno, primjerice, Toothless je sićušan bezubi zmaj (hence the name), a ne rijetka noćna furija). Anyways, must read.

Nakon druženja s Cressidom kroz 12 knjiga punih zmajeva i Vikinga, jako me zanimalo kakav će biti njen drugi serijal. Sličan, ili posve različit? Nisam sumnjala da će biti fantastičan, ali željela sam otkriti u kojem se smjeru ovoga puta kretala nepresušna mašta ove genijalne autorice. Kakvi su, dakle, Čarobnjaci naspram Vikinga? I slični, i različiti, i jednako fantastični!

Priča prati dvoje likova sa suprotnih strana dvaju sukobljenih svjetova. Xar je Čarobnjak, iako Čarobnjak bez magije, ali spreman je učiniti sve, baš sve, kako bi se njegova magija konačno aktivirala. Želja je Ratnica, pripadnica rase koja mrzi magiju i želi ju iskorijeniti iz čitavog svijeta. No, Želja posjeduje dar koji je vezan upravo uz magiju, i, ma koliko ga pokušavala sakriti, ne može odoljeti njegovom zovu.

Igrom slučaja, Želja i Xar susrest će se pod pomalo čudnovatim i nepromišljenim okolnostima, te time nehotice pokrenuti pravu malu revoluciju. Dok njihova dva plemena vode međusobne bespoštedne borbe, nešto zlo, skriveno od pogleda, upravo se sprema probuditi. Mogu li Čarobnjaci i Ratnici na tren zakopati ratnu sjekiru i zajednički stati protiv većeg zla, koje im oboma prijeti? Pa, to će biti teško. Ali Želja i Xar malim će koracima svima hrabro pokazati tko su pravi junaci, a tko pravi neprijatelji.

Ovaj je roman sjajan početak novog serijala Cresside Cowell, serijala ispunjenog magijom, čudesnom bićima, hrabrim herojima, opasnim zlikovcima, pravim prijateljima i bespoštednim neprijateljima. Na primjeru dvoje pojedinaca iz dva sukobljena i, prema uvjerenjima, posve suprotna, plemena, Cowell nam pokazuje da se prijatelji mogu naći i na posve nemogućim mjestima, i kako je ponekad za prevladavanje razlika koje nam se čine golemima potrebno samo malo hrabrosti i dobre volje.

U svom poznatom stilu, Cressida je i ovaj serijal upotpunila vlastitim ilustracijama, prikazujući nam i približavajući likove i mjesta koje je ovdje zamislila. Ako ste čitali 'How to train your dragon', ovi će vam likovi izgledati pomalo poznato. Želja, npr., neodoljivo podsjeća na vikinšku ratnicu Camicazi, Xar je jako sličan Hiccupu, a Željin tjelohranitelj Bodkin Hiccupovom vjernom prijatelju Fishlegsu. Tu je čak i maleni vilenjak koji neodoljivo podsjeća na Toothlessa. No, neke sličnosti između ovih likova tu prestaju, dok se neke protežu i na njihove karakteristike. Svidjelo mi se to, mogu vam reći. Kao da se družim s poznatim, a opet posve novim, likovima. U svakom slučaju, i jedne i druge vrlo ćete brzo zavoljeti, vjerujte mi.

Za razliku od 'How to train your dragon' serijala, ovaj je već od samog početka nešto mračniji i ozbiljniji. Već na prvih par stranica dobit ćete žmarce od naznaka zla koje se budi, i tijekom cijele priče iščekivat ćete kada će se konačno to zlo razotrkiti u punom svjetlu. Tu već priča postaje puno zamršenija no što se na prvi tren čini, a polako shvaćate i da u njoj postoje neke tajne o kojima se ne govori, kao i puno drugih tajni koje oba plemena brižno skrivaju od onih drugih, ali i vlastitih pripadnika.

Čitajući, proći ćete kroz mnogo uzbudljivih dijelova, mnogo wow trenutaka, mnogo napetih situacija i onih u kojima vas oblijeva znoj. Sprijateljit ćete se s raznim bićima, zavoljeti razne likove, zaželjeti ući u svijet koji ih okružuje. Ovo potonje barem je lako: potrebno je samo otvoriti knjigu i nastaviti okretati njene stranice.

Nakon ovakvog početka, jedva čekam saznati što će se dalje događati sa Željom, Xarom i čitavim njihovim svijetom. Čeka nas tu još puno pustolovina, koje ćemo, sigurna sam, zajedno s likovima s veseljem proživljavati. 

_______________________________________ 

Kako do knjige: http://bit.ly/3bvzpa9

VJEŠTICE, Roald Dahl

Izdavač: Znanje, 2020.

[eng. The Witches]

Prijevod: Nika Radić

"U bajkama, vještice uvijek nose budalaste crne šešire i crne plašteve i jašu na metlama.
Ali ovo nije bajka. Ovo je o PRAVIM VJEŠTICAMA."

Prvi put objavljen prije 38 godina, ovaj roman Roalda Dahla jedan je od njegovih najpoznatijih i, ako mene pitate, najzabavnijih. Doživio je čak dvije ekranizacije, bio pretvoren u radio-dramu, operu, a zaživio je i na kazališnim daskama. Koju god njegovu adaptaciju da ste pogledali ili poslušali, jednostavno morate pročitati i original koji je sve to inspirirao.

Upotpunjen ilustracijama Dahlovog vjernog književnog suputnika Quentina Blakea, ovaj je roman omiljena zabava djece i, općenito, čitatelja svih uzrasta.

Roman nam priča o jednom dječaku i njegovoj baki i njihovoj hrabroj borbi s vješticama Engleske.

Možda mislite da je vješticu lako prepoznati i uočiti, ali upravo je u tome stvar: vještice se tako dobro uklapaju u svaku sredinu da je gotovo nemoguće reći tko je, a tko nije vještica. Ipak, postoje mali znaci raspoznavanja, koje valja vrlo pažljivo gledati i za tim znakovima tragati. (Rekla bih vam koji su, ali bolje je da to držimo u tajnosti. Nikada ne znate vreba li negdje u blizini kakva vještica, spremna otkriti naša tajna oružja za borbu s njome i njoj sličnima.)

Dječak iz ove priče, usred bezbrižnog odmora s voljenom bakom, slučajno nabasa ne na jednu, ni na deset, nego na čitavu gomilu vještica, koje baš u istom hotelu u kojem su on i baka odsjeli upravo održavaju konferenciju koja okuplja baš sve vještice Engleske, uključujući i strahovitu vrhovnu velevješticu. Slučajno se našavši na krivom mjestu u krivo vrijeme, ovaj hrabri dječak posvjedočit će groznom planu groznih vještica da se jednim potezom riješe sve djece u čitavoj Engleskoj.

Uz malo lukavstva, puno hrabrosti i ponešto domišljatosti, dječak i njegova baka možda imaju šansu ne samo spriječiti vještice da svoj grozni plan provedu, već i pobijediti te vještice jednom zauvijek. No, da bi to postigli, morat će proći kroz svašta, uključujući i postati miševima. (Duga je to - i urnebesno zabavna - priča. Vidjet ćete. ;))

Vrckava, zabavna - a ponekad i malo strašna - priča o strašnim vješticama koje iz dna duše mrze svu djecu ispričana je upečatljivim stilom jednog i jedinog Roalda Dahla, a uz nju ćete se zabaviti, nasmijati i podsjetiti na sve one najbolje stvari vašeg djetinjstva. Bilo da ovaj roman čitate radi sebe, ili ga čitate svojim klincima ili zajedno s njima, jednako će vas očarati.

Dahlovi likovi uvijek su specifični, nipošto uobičajeni i unutar nekih normi. Često su neposlušni, pomalo buntovni, čak drski. No, suočeni s prijetnjom, uvijek reagiraju onako kako bi svi junaci trebali reagirati - hrabro i neustrašivo.

Dahlu su često zamjerali da način na koji piše o djeci - koja su uvijek junaci njegovih romana - nije baš laskav, odnosno da se ponekad čini kao da ni sam pisac ne voli djecu, budući da ih uvijek postavlja u grozne situacije, među ljude koji ih zlostavljaju, zanemaruju ili im suprotstavlja negativce koji - doslovno - tu djecu mrze, kao što je ovdje slučaj s vješticama. No ono što je Dahl u svojim romanima tako sjajno prikazao je zapravo to da prijetnja djeci nikada nisu čudovišta sama po sebi, već ljudi koju su zapravo čudovišta pod maskom ljudskosti. Možda su upravo zato Dahlovi romani toliko popularni - jer nam prikazuju opasnosti stvarnosti, vješto upakirane u najčudnovatije priče i dogodovštine, i jer šalju poruku da je sve te opasnosti itekako moguće savladati. Čak i ako si samo miš.

Mislim da ne moram posebno naglašavati da su knjige Roalda Dahla apsolutni must have u svakoj dječjoj biblioteci, ali posebno ću naglasiti da je upravo ova knjiga ona koju morate u toj biblioteci imati. Ona je Roald Dahl u svom najboljem izdanju. Svakako pročitajte! I pripazite na vještice. Nikada ne znate otkuda vrebaju i kakve nove spačke smišljaju. ;)

________________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/3qkXGUq

POLAGAN POGLED NIJEMIH STVARI, Patrick Rothfuss

Izdavač: Vorto Palabra, 2020.

Novela iz serijala Kronike Kraljosjeka

[eng. The slow regard of silent things]

Prijevod: Petra Mrduljaš Doležal

"Možda ne trebate kupiti ovu knjigu."

Kada neka knjiga započne ovakvom rečenicom, već u startu ne znate što pomisliti o samoj knjizi, čak i ako ste bili uzbuđeni dok ste ju iščekivali i nabavljali. Možda neuobičajen i podosta sumnjičav, autorov proslov koji je ovako započeo zapravo me samo još više zaintrigirao za priču koja leži unutar korica ove knjige.

Radi se o noveli iz svijeta Rothfussovih 'Kronika Kraljosjeka', koja je radnjom smještena nakon druge knjige ovog serijala. Radnjom je možda loš izbor riječi jer ova novela u biti i nema neku radnju, ali o tome ću malo poslije. Htjela bih vam prvo reći zašto sam ju uopće krenula čitati.

Najprije da vam priznam, ne, nisam (još) pročitala 'Kronike Kraljosjeka'. Također, imam čitalački OCD koji mi uglavnom brani čitanje izvan redoslijeda propisanog serijalom. A opet sam prije prve dvije knjige pročitala baš ovu novelu. Zašto? Pa... Rothfuss u proslovu kaže kako ova novela nije dobar izbor za započeti sa serijalom. Kaže i kako je svijet koji je stvorio puno bolje objašnjen u prve dvije knjige. Kaže i da novela priča o jednom od najzagonetnijih likova serijala, Auri. No, također kaže i kako bi oni koji su čitali 'Kronike Kraljosjeka', i oni kojima se svidio lik Auri, mogli ostati razočarani ovom pričom jer u njoj neće pronaći ono što traže. Pomislila sam, nakon svega toga, plaši li me više pomisao da ništa neću razumjeti, jer nisam čitala serijal, ili pomisao da će me novela razočarati nakon što ga pročitam?

Ispalo je da je strah od razočaranja veći, pa sam zagušila svoj OCD i odlučila pružiti joj priliku. Napokon, uvijek ju mogu ponovno pročitati nakon što pročitam serijal, zar ne?

Aurina priča neobična je priča, što je nešto što i sam Rothfuss više puta spominje u proslovu i, kasnije, pogovoru. Ova priča nema radnje, napetosti, sukoba, dijaloga. Prati samo jednog jedinog lika i njenu svakodnevnu, iako neuobičajenu i tajanstvenu, rutinu, koja se proteže kroz splet zamršenih podzemnih hodnika i prostorija, koji više nalikuju nekakvom zapetljanom krtičnjaku nego nečemu u čemu živi jedna sitna djevojka. Auri pronalazi i brine za različite predmete koji joj na neki način govore i kojima pronalazi ime i njihovo savršeno mjesto. Jer, sve ima svoje pravo mjesto. A na Auri je da to mjesto čuva i održava, i brine za stvari koje ondje s njom obitavaju.

Iako joj nedostaju neki uobičajeni elementi koji tvore svaku priču, i iako se možda čini dosta suhoparnom i prepunom... pa, ničega, zapravo, nekako mi se njom bilo vrlo lako povezati. Auri je pomalo neobična, slomljena i osamljena djevojka, okružena kaosom prostorija, hodnika i stvari u kojima samo ona nalazi neki neobičan red. Nije svaki dan u Aurinom svijetu dobar, ima onih u kojima joj sve polazi od ruke s lakoćom, a ima onih u kojima ništa nije kako bi trebalo biti. A stvari koje pronalazi, iako nijeme i trome, tvore svojevrsni splet dodatnih likova, koje na neki neobičan način osjećate i za koje brinete. Šašavo je, znam, ali ne znam kako bih to objasnila.

Ne znam što očekujete od ove priče: uvod u svijet 'Kronika Kraljosjeka', ili neki njegov smisleni nastavak. Nećete dobiti ni jedno ni drugo, baš kao što je Rothfuss i najavio. Ova je priča puno neobičnija, ne uklapa se ni u što, ne odaje puno toga. Ali daje vam pogled u Aurin svijet, onaj izvana i onaj unutar nje same, a lik Auri je takav da ćete se ili s njim instantno povezati ili nećete baš ništa kužiti.

Da sumiramo, ovo nije priča namijenjena svima, čak ni poklonicima serijala 'Kronika Kraljosjeka'.

Rothfussovim riječima:

"Čitatelji nešto očekuju. Ljudi će ovo pročitati i ostati razočarani. Ne pruža ono što bi normalna priča trebala pružati."

Riječima njegove prve čitateljice:

"Neka ti drugi ljudi čitaju svoje normalne priče. Ovo nije priča za njih. Ovo je priča za ljude kao što sam ja."

Mislim da će vam ova priča najbolje sjesti ako u Auri prepoznate neki djelić sebe. Ako ste možda mrvicu neobični, mrvicu napuknuti, mrvicu drugačiji. Rothfuss ju isprva nije ni htio objaviti, misleći kako se apsolutno nikome neće svidjeti. A onda ju je ipak dao nekolicini ljudi na testno čitanje i svima se baš svidjela. Meni također. Teško je reći kome će se ova priča svidjeti, a kome ne. Bi li 'Kronike Kraljosjeka' mogle i bez nje, ili čini njihov nezaobilazan dio? Najbolje da to sami ustanovite.

"Ova priča je za malčice slomljene ljude na svijetu.
Ja sam jedan od vas. Niste sami. I meni ste prelijepi."

 _________________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/37aJUNh

TIJELO DOM, Rupi Kaur

Izdavač: Stilus, 2020.

[eng. home body] 

Prijevod: Ira Martinović

Nakon što su se prve dvije zbirke Rupi Kaur - 'mlijeko i med' i 'sunce i njeni cvjetovi' - prodale u milijunima primjeraka, završile na vrhovima top lista bestselera i priskrbile joj preko milijun pratitelja na društvenim mrežama, treću je zbirku - kako kaže sama Rupi - bilo nešto teže napisati.

U intervjuu za CBC Radio, Rupi je ispričala kako se tijekom pisanja treće zbirke pjesama borila s tjeskobom i snažnim osjećajem nedoraslosti, brige i straha da više nikada neće napisati nešto što će ponoviti uspjeh prve dvije zbirke.

Velik dio ove zbirke bavi se upravo tim njenim strahovima, problemima depresije, anksioznosti, pritiska da ponoviš uspjehe iz prošlosti i straha od neuspjeha. Problemi su to s kojima se svi mi neprestano nosimo, zbog čega će upravo ove pjesme publici zvučati možda bliže no ikad.

"depresija je tiha
ne čuješ je kako se prikrada
a odjednom je
najglasniji glas u tvojoj glavi"

Zbirka je podijeljena na 4 dijela: um, srce, odmor i buđenje i bavi se unutarnjim borbama sa samom sobom, prevladavanjem osjećaja neadekvatnosti i sumnje u samu sebe, te konačnim samoprihvaćanjem i slobodom koju ono donosi.

Velik dio Rupinih pjesama ponovno je u znaku žena i ženstvenosti, što se dosada pokazalo njezinim zaštitnim znakom, a i ovoga se puta Rupi pozabavila i aktualnim društvenim temama: položajem žena u društvu, problemima zlostavljanja žena i osude žrtava, te rasnim problemima, neizravno aludirajući na aktualne #metoo i #blacklivesmatter pokrete. Feminizam je još jednom snažna nota u svim njenim pjesmama, baš kao i slavlje žena, ženske snage i svega što žene čini ženama.

Ni tema pandemije nije izostavljena iz ove zbirke, a stranica koja se na tu temu odnosi najdraža mi je u cijeloj zbirci - a ta stranica ujedno pokazuje i upravo koliko Rupina poezija može biti jezgrovita i pronicljiva, sadržavajući golemo značenje i zadirući u samu bit problema o kojem govori, i to samo jednim jedinim stihom:

"naši najstariji nisu potrošna roba"

Može li samo jedan stih činiti čitavu pjesmu? Je li tzv. 'insta-poezija' 'prava' poezija i možemo li uopće tvrditi da postoji nešto što je 'prava' i 'kriva' poezija? Može li samo nekoliko riječi toliko točno opisati upravo to kako se sada osjećate, možete li se zbog nekoliko stihova osjetiti povezanima s masom drugih ljudi, koji se osjećaju baš isto kao i vi? Odgovori su da, da, da i da.

Uvijek će postojati ljudi koji će tvrditi da je prava poezija samo ona zaključana rimom i formom, da su prave knjige samo one papirnate, da su pravi pisci samo... ne znam. Za mene, Rupi i njena poezija nešto su posebno. Inspiracija, utjeha, motivacija; osnaženje, ohrabrenje, podrška; suputnica, prijateljica, sestra - svakome će ova knjiga predstavljati nešto drugo, ovisno o trenutku i raspoloženju u kojem će ju čitati. Otkrijte što će predstavljati vama.

"sada kada si slobodna
i jedino što te obavezuje
jesu tvoji snovi
što ćeš sada
sa svim tim vremenom"

__________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/3tukHXG

PREGRŠT PRAŠINE, Evelyn Waugh

Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.

[eng. A handful of dust]

Prijevod: Petra Mrduljaš

Postoji puno raznih začina kojima će pisci začiniti svoja djela, a meni omiljeni je - sarkazam. Kad bi postojao slikovni rječnik u kojem bi kao objašnjenje svake riječi stajala samo jedna slika, slika ovog romana savršeno bi prikazala upravo sarkazam, budući da on ovdje doslovno pršti sa svake stranice, viri iz svake rečenice. Ne govorim to u lošem smislu i ne mislim da je pretjerano upotrebljavan (može li uopće negdje biti PREVIŠE sarkazma? :)), sarkazam se ovdje savršeno upio u tekst i priču i baš je taman.

Iskreno, kad sam tek dobila ovu knjigu u ruke i pročitala o čemu se radi, nije me pretjerano zaintrigirala. Čak sam razmišljala hoću li je uopće pročitati, ali nešto me nagnalo da je baš sada uzmem u ruke. Srećom da jesam, jer propustila bih nešto neočekivano zabavno i pitko - baš pravi gušt za čitanje!

Roman govori o engleskom društvu negdje u vrijeme između dva svjetska rata i prati bračni par Tonya i Brendu Last i ljude iz društvenih krugova u kojima se kreću. Lastovi žive u ogromnoj staroj kući na imanju koje je već generacijama u Tonyevoj obitelji te je Tonyu posebno priraslo srcu. Njegovoj ženi Brendi, pak, baš i nije. Dok Tony uživa u samoći na ladanju, Brenda žudi za društvenim događajima i zabavama užurbanog Londona. Posebno nakon što upozna mladog Beavera, posve beznačajnog i ni po čemu posebnog pozera koji bi rado i sam bio dio visokog društva, ali mu to nikako ne polazi za rukom.

Brenda se (ne)promišljeno upusti u vezu Beaverom, sve se više odvajajući od Tonya i uživajući u gradskom životu. Tonyu će jako dugo trebati da shvati da se Brenda ne misli vratiti, a u međuvremenu će ih oboje zadesiti tragedija zbog koje će njihova ionako slaba veza konačno puknuti, a životi im krenuti posve neočekivanim putevima (Tonyev pogotovo).

Parafrazirajući vlastiti raspad braka, Evelyn Waugh na veoma duhovit način, ispunjen sarkazmom i finom ironijom, ali i određenom dozom gorčine, prikazuje razilaženje dvoje ljudi čiji se životni put nenadano počne račvati, a njihove osobne razlike sve više dolaziti do izražaja. Također, Waugh maestralno opisuje englesko društvo toga razdoblja, bogataško društvo egoističnih dokoličara, koji malo mare za išta osim sočnog trača i društvenog ranga, a iz tračnica ih neće izbaciti čak ni tragedija sa smrtnim ishodom.

Posljednja trećina knjige malo me iznenadila, odvevši priču u neočekivanom smjeru. Taj me dio romana, pretvorivši se iz kronike društva u pustolovnu avanturu, stilom i događajima podsjetio malo na 'Izgubljeni grad Z' Davida Granna. Zanimljiv preokret radnje i zanimljiva avantura, moram reći.

Zanimljivo je spomenuti i da ovaj roman, od prve objave 1934. godine, nikada nije izašao iz tiska. Čini se da je jednako popularan danas, baš kao što je bio gotovo stoljeće ranije.

Naslov romana dio je stiha iz pjesme T.S. Eliota 'The waste land', a odnosi se na neodgovorno ponašanje i potpun nedostatak morala društva u njemu opisanog. No moglo bi ga se shvatiti i ovako: da od jedne veze dvoje ljudi, ili planiranog zajedničkog života, ili života pojedinca koji je od tog života toliko puno očekivao, na kraju ostane tek šačica (a ponegdje i pregršt) prašine. Ova šačica prašine svakako zaslužuje biti pročitana. Nemojte ju pomesti pod tepih. ;) 

________________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/3pHG9Xc