Izdavač: Profil, 2016.
1. knjiga istoimenog serijala
[eng. The thousandth floor]
Sjećate se 'Tračerice'? Spletki, intriga, sukoba i raznih drugih dogodovština iz života lijepih, bogatih i popularnih klinaca newyorškog Upper East Sidea? (Usput, kod ovog prisjećanja mislim više na TV seriju nego na istoimeni serijal knjiga - jedan od rijetkih primjera gdje je serija nadmašila svoj književni predložak.) Ako ste voljeli 'Tračericu' i ako vam nedostaje nešto takvo, dobrodošli na 'Tisućiti kat'!
Zamislite Manhattan, ili barem njegov dobar dio - recimo, Central Park i blokove ulica koje ga okružuju, ali sve to skupa smješteno unutar jednog megatornja, izgrađenog na temeljima parka, u kojem se ulice i blokovi i čitave četvrti pružaju uvis. Imovinski i društveni statusi stanovnika megatornja rastu s brojem katova, a na najvišim katovima smjestila se elita - oni najbogatiji i najutjecajniji, na čelu s obitelji Fuller, koja stanuje na posljednjem, tisućitom katu.
Priča prati nekolicinu popularnih klinaca s najviših katova: Avery Fuller i njenog brata Atlasa, Ledu Cole i Eris Dodd-Radson, njihove međusobne sukobe, spletke i podmetanja, nedozvoljene ljubavi, ovisnosti, nade i strahove; kao i par likova s nižih katova: Watta, Rylin i Mariel, koji se igrom slučaja nađu među popularnom ekipom i nizom malih slučajnosti postanu njen dio.
Radnja se odvija stotinu godina u budućnosti, a započinje padom jedne djevojke s najvišeg kata tornja. Tko je ona i zašto je pala, postupno doznajemo kroz ostatak priče, u kojem upoznajemo i sve ostale njene sudionike.
'Tisućiti kat' futuristička je i intrigantnija verzija 'Tračerice', ali nemojte zbog ove usporedbe odmah pomisliti da ćete čitati nešto 'već viđeno'. Radnja i likovi jesu slični (da, Avery je neodoljivo slična Sereni, Leda Blair, Atlas Nateu, a Watt Danu, npr.), ali ovaj roman, po meni, je puno dublji, zamršeniji, intrigantniji i razrađeniji od 'Tračerice'. Da ne spominjem i misteriozan pad (ubojstvo?) pozadinu kojeg tek treba otkriti. Ovi su klinci također nemilosrdniji, moćniji i beskrupulozniji od bilo kojeg groznog lika kojeg smo mogli sresti u 'Tračerici'. A i zanimljiviji (barem meni). :)
Ova knjiga sadrži onaj tajni sastojak koji vas tjera da ju čitate bez prestanka. (Ako prema njoj snime seriju, o čemu se već šuška, vjerujem da će to biti jedna od onih koje ćemo binge-watchati.) S nekim od likova ćete se možda i poistovjetiti, iako mogućnost poistovjećivanja s likovima nije razlog zašto volimo čitati ovakve knjige - volimo ih jer nam prikazuju živote kakve mi sami nikada nećemo moći živjeti: živote u nezamislivoj moći i bogatstvu, u svijetu u kojem ti je cijeli taj svijet pred nogama i u kojem možeš raditi što god želiš - samo zato jer to možeš.
Futuristički dio ovog romana bio mi je vrlo zanimljiv - nove tehnologije, novi načini transporta, kao i sama konstrukcija megatornja, u razmjerima veličine koje je teško i zamisliti. Ne mogu reći da mi se taj svijet budućnosti - nekako siv i sumoran i glomazan - svidio, ali bio mi je fascinantan. Čak pomalo kao svijet iz 'Silosa' Hugha Howeya, samo sa silosima koji ovog puta idu u visinu umjesto u dubinu.
Uživala sam čitajući ovu knjigu. Možda je guilty pleasure, ali baš je bilo dobro. Uživat ću i u nastavcima, čim izađu. Provjerite hoćete li i vi.
Zamislite Manhattan, ili barem njegov dobar dio - recimo, Central Park i blokove ulica koje ga okružuju, ali sve to skupa smješteno unutar jednog megatornja, izgrađenog na temeljima parka, u kojem se ulice i blokovi i čitave četvrti pružaju uvis. Imovinski i društveni statusi stanovnika megatornja rastu s brojem katova, a na najvišim katovima smjestila se elita - oni najbogatiji i najutjecajniji, na čelu s obitelji Fuller, koja stanuje na posljednjem, tisućitom katu.
Priča prati nekolicinu popularnih klinaca s najviših katova: Avery Fuller i njenog brata Atlasa, Ledu Cole i Eris Dodd-Radson, njihove međusobne sukobe, spletke i podmetanja, nedozvoljene ljubavi, ovisnosti, nade i strahove; kao i par likova s nižih katova: Watta, Rylin i Mariel, koji se igrom slučaja nađu među popularnom ekipom i nizom malih slučajnosti postanu njen dio.
Radnja se odvija stotinu godina u budućnosti, a započinje padom jedne djevojke s najvišeg kata tornja. Tko je ona i zašto je pala, postupno doznajemo kroz ostatak priče, u kojem upoznajemo i sve ostale njene sudionike.
'Tisućiti kat' futuristička je i intrigantnija verzija 'Tračerice', ali nemojte zbog ove usporedbe odmah pomisliti da ćete čitati nešto 'već viđeno'. Radnja i likovi jesu slični (da, Avery je neodoljivo slična Sereni, Leda Blair, Atlas Nateu, a Watt Danu, npr.), ali ovaj roman, po meni, je puno dublji, zamršeniji, intrigantniji i razrađeniji od 'Tračerice'. Da ne spominjem i misteriozan pad (ubojstvo?) pozadinu kojeg tek treba otkriti. Ovi su klinci također nemilosrdniji, moćniji i beskrupulozniji od bilo kojeg groznog lika kojeg smo mogli sresti u 'Tračerici'. A i zanimljiviji (barem meni). :)
Ova knjiga sadrži onaj tajni sastojak koji vas tjera da ju čitate bez prestanka. (Ako prema njoj snime seriju, o čemu se već šuška, vjerujem da će to biti jedna od onih koje ćemo binge-watchati.) S nekim od likova ćete se možda i poistovjetiti, iako mogućnost poistovjećivanja s likovima nije razlog zašto volimo čitati ovakve knjige - volimo ih jer nam prikazuju živote kakve mi sami nikada nećemo moći živjeti: živote u nezamislivoj moći i bogatstvu, u svijetu u kojem ti je cijeli taj svijet pred nogama i u kojem možeš raditi što god želiš - samo zato jer to možeš.
Futuristički dio ovog romana bio mi je vrlo zanimljiv - nove tehnologije, novi načini transporta, kao i sama konstrukcija megatornja, u razmjerima veličine koje je teško i zamisliti. Ne mogu reći da mi se taj svijet budućnosti - nekako siv i sumoran i glomazan - svidio, ali bio mi je fascinantan. Čak pomalo kao svijet iz 'Silosa' Hugha Howeya, samo sa silosima koji ovog puta idu u visinu umjesto u dubinu.
Uživala sam čitajući ovu knjigu. Možda je guilty pleasure, ali baš je bilo dobro. Uživat ću i u nastavcima, čim izađu. Provjerite hoćete li i vi.
