[eng. Dumplin']
Dobrodošli u Clover City: mali južnjački gradić u Teksasu, SAD. Clover
City je tip gradića iz kojeg, ako si tinejdžer i želiš neku promjenu u
svom životu, bježiš glavom bez obzira. Ovaj je gradić poznat po dvije
stvari: američkom nogometu i izboru za Miss Teen Blue Bonnet,
najstarijem poznatom natjecanju za najljepšu tinejdžersku kraljicu
ljepote.
A sada upoznajte Willowdean: tinejdžericu koja živi u Clover Cityu i čija je majka organizatorica spomenutog natjecanja za Miss. Majčino je najveće postignuće pobjeda na tom natjecanju, a Will je njena sušta suprotnost - i to ne samo zato što je bucka. Iako, to što je bucka nikada nije smetalo Will, uvijek se osjećala dobro u svojoj koži (bez obzira na sva buljenja i ruganja i komentare drugih ljudi).
"Ta riječ, naime, u ljudima izaziva nelagodu. Ali kad me vidiš, prvo što ćeš primijetiti moje je tijelo. A moje je tijelo gojazno. To vam je kao kad ja primijetim da neka cura ima velike cice, ili sjajnu kosu, ili kvrgava koljena. Takve je stvari okej reći. Ali riječ 'debela', ona koja me najbolje opisuje, tjera ljude da se namršte i da im iz obraza nestane boja.
Ali to sam ja. Debela sam. Nije to psovka. Ni uvreda. Barem kad je ja izgovorim. Pa sam uvijek mislila, zašto bih je izbjegavala?"
Sve funkcionira savršeno za Will - škola, najbolja prijateljica Ellen, život općenito - sve dok ne nađe ljetni posao u lokalnom restoranu brze hrane, gdje se zaljubi u dečka - Boa - koji također ondje radi. Romansa s Boom u Willinoj glavi zvuči savršeno i sve je super dok su samo njih dvoje u pitanju, ali kada ta ljetna ljubav dobije šansu da postane stvarna, povlačeći za sobom vječna govorkanja drugih ljudi i pitanja čime ga je osvojila (s obzirom na to da je Bo zgodan, a Will debela), za Will će sve to skupa biti malo previše. Po prvi put u životu, Will će se osjetiti nesigurno u svojoj koži. Tome nimalo ne pridonosi činjenica da se bliži izbor za Miss i da su svi totalno ludi za njime. Will ga mrzi iz dna duše, ali kada slučajno naleti na zaboravljenu prijavnicu za izbor, u glavi joj se pojavi misao: zašto ne?
Willina priča priča je o promjeni, ali ne onakvoj na kakvu mislite. Will neće krenuti s dijetama i fantastično smršaviti, o ne, Willina promjena odnosi se na nešto drugo, nešto puno bitnije: promjenu doživljaja i slike o samoj sebi.
Willina priča govori nam o vrlo bitnom problemu današnjice: ruganju i izrugivanju ljudima koji se ne uklapaju u nekakav koncept 'normalnog' i 'poželjnog' (čitaj: mršavog i skladno građenog) koji su stvorili mediji, TV i Internet. S ovim problemom svakodnevno se moraju nositi klinci širom svijeta, svi oni klinci koji su ili predebeli ili premršavi ili previsoki ili preniski, klinci s krivim zubima, nejednakim nogama ili čime god čime odskaču od ostatka svojih vršnjaka. I ne samo što ova knjiga o ovom problemu progovara, ona to čini na pozitivan, genijalno dobar način, postavljajući pitanje: zašto?
"Zašto bih se trebala osjećati loše jer želim ići na bazen, ili hodati uokolo u kupaćem kostimu? Zašto bih se trebala osjećati kao da moram navrat-nanos izjuriti iz vode tako da nitko ne vidi taj užas od mojih bedara?"
Jer, trenutno popularan izgled kojim svi teže samo je to - trenutan. Da smo, primjerice, u renesansi, poželjne bi bile obline, široki bokovi i izraženi trbusi. Izgled je samo površina ispod koje se krije neka osoba i nitko se ne bi trebao zamarati time uklapa li se njegov ili njezin izgled u društveno prihvaćene standarde. Ova knjiga to naglašava i podcrtava jednu važnu činjenicu: jedini cilj što se izgleda tiče trebao bi biti taj da se ugodno osjećaš u svojoj koži. I točka.
Kao inspiracija za ovu priču, prema riječima spisateljice, poslužila je Dolly Parton - žena koja i sama iskače iz kalupa u koju su ju htjeli strpati. Dolly je također i bitan dio ove priče, opsjednutost njenim pjesmama i životom je ono što povezuje Will i Ellen, što im je na neki način i obilježilo živote, baš kao i Willinoj teti Lucy. Dolly je toliko prisutna u ovoj priči da ćete, čitajući ju, u pozadini si u glavi vrtjeti glazbenu podlogu njenih najvećih hitova. Ili ćete barem, kao Bo, neprestano pjevušiti 'Jolene', pjesmu koja za Will ima vrlo duboko značenje i koja joj puno znači.
"Pjesma je zarazna i svi znaju riječi, ali meni je ona podsjetnik na to da uvijek postoji netko ljepši, pametniji, mršaviji. Savršenost je ništa doli fantomska sjenka za kojom svi jurimo."
Willina avantura s izborom za Miss izbacit će je iz njene komfort-zone, ali će na kraju ispasti puno bolja no što je u početku mislila da bude. Iako je u tu avanturu Will krenula s jednim ciljem, na njenom kraju ostvarit će ih i još nekoliko. A najvažnije od svega, naučite će da uvijek vjeruje u sebe - prije svega ostalog.
"'Što su htjeli?' pita Amanda.
'Samo su rekli da se vratimo kad navršimo osamnaest.'
'Imaš ruž na čelu', primijeti Hannah.
'Znam.' Želim da mi tamo ostane zauvijek, kao blagoslov. Posljednji podsjetnik na to da sama sebi trebam biti uzor."
Ova priča nam šalje još jednu važnu poruku, a ta je da je sve moguće - uz malu pomoć prijatelja. Jer, Will nije sama: ona ima prijatelje koji su uvijek uz nju, čak i kada se s njima posvađa i misli da se više nikad neće pomiriti. Također, među prijateljima uvijek ima mjesta za nove - čak i neke za koje nikad nisi mislio da ćeš se s njima sprijateljiti: prijatelje koji te shvaćaju i razumiju, čak i kada se ponašaš kao zadnji kreten.
Glavni fokus ove priče je na promicanju tzv. body positivity - odnosno pozitivnog osjećaja vezanog uz vlastiti izgled i vlastito tijelo. To je posebno bitno u današnje doba kada ljude često posramljuju zbog debljine, čineći da se osjećaju manje vrijednima, ružnima i nepoželjnima, a sve na temelju izgleda (tzv. fat-shaming). Taj je problem pogotovo izražen među tinejdžerima, koji kritike na račun izgleda najviše primaju k srcu.
"Lijepo je razgovarati s nekim tko me razumije. Hannah možda ne razumije sasvim kako je to kad se pitaš možeš li stati u fotelju, ili kako je to kad pod tvojom težinom škripe podne daske pa svi bulje u tebe kao da ćeš srušiti zgradu. Možda ne shvaća kako je to kad uđeš u trgovački centar, znajući da ti devedeset posto odjeće neće pristajati, ili da je i sama pomisao na bife loša ideja, jer debela osoba i bife u istoj rečenici mogu biti samo dobar vic. Ali ne tapša me po leđima i ne govori mi da bih trebala raditi ono što me usrećuje, a to mi je svojevrsno olakšanje."
U cijeloj toj priči i trudu da se postigne nekakav ideal ljepote, s uma nam je nestala jedna neporeciva istina: ta da je ljepota u oku promatrača. Ne postoji univerzalna ljepota i neće se svakome svidjeti sve. Ne možeš kontrolirati srce, ono će se zaljubiti u onoga ili onu u koju se zaljubi po vlastitom nahođenju. Ne možemo svi imati savršeno tijelo, niti je definicija savršenog za sve ljude ista. Prihvati sebe takvim kakav/a jesi - i što te briga što itko drugi ima za reći.
"Postoji to nešto u kupaćim kostimima što te nagoni na pomisao kako moraš zaslužiti pravo da ih nosiš. A to je pogrešno. Zbilja, kriterij je jednostavan. Imaš li tijelo? Onda lijepo na njega navuci kupaći."
Poanta cijele priče je da nitko nije savršen - odnosno svi smo mi savršeni - svatko na svoj način.
"Valjda je savršenstvo koje vidimo u drugima napravljeno od cijele hrpe majušnih nesavršenosti, jer ponekad se vražja haljina naprosto ne da zakopčati."
A sada upoznajte Willowdean: tinejdžericu koja živi u Clover Cityu i čija je majka organizatorica spomenutog natjecanja za Miss. Majčino je najveće postignuće pobjeda na tom natjecanju, a Will je njena sušta suprotnost - i to ne samo zato što je bucka. Iako, to što je bucka nikada nije smetalo Will, uvijek se osjećala dobro u svojoj koži (bez obzira na sva buljenja i ruganja i komentare drugih ljudi).
"Ta riječ, naime, u ljudima izaziva nelagodu. Ali kad me vidiš, prvo što ćeš primijetiti moje je tijelo. A moje je tijelo gojazno. To vam je kao kad ja primijetim da neka cura ima velike cice, ili sjajnu kosu, ili kvrgava koljena. Takve je stvari okej reći. Ali riječ 'debela', ona koja me najbolje opisuje, tjera ljude da se namršte i da im iz obraza nestane boja.
Ali to sam ja. Debela sam. Nije to psovka. Ni uvreda. Barem kad je ja izgovorim. Pa sam uvijek mislila, zašto bih je izbjegavala?"
Sve funkcionira savršeno za Will - škola, najbolja prijateljica Ellen, život općenito - sve dok ne nađe ljetni posao u lokalnom restoranu brze hrane, gdje se zaljubi u dečka - Boa - koji također ondje radi. Romansa s Boom u Willinoj glavi zvuči savršeno i sve je super dok su samo njih dvoje u pitanju, ali kada ta ljetna ljubav dobije šansu da postane stvarna, povlačeći za sobom vječna govorkanja drugih ljudi i pitanja čime ga je osvojila (s obzirom na to da je Bo zgodan, a Will debela), za Will će sve to skupa biti malo previše. Po prvi put u životu, Will će se osjetiti nesigurno u svojoj koži. Tome nimalo ne pridonosi činjenica da se bliži izbor za Miss i da su svi totalno ludi za njime. Will ga mrzi iz dna duše, ali kada slučajno naleti na zaboravljenu prijavnicu za izbor, u glavi joj se pojavi misao: zašto ne?
Willina priča priča je o promjeni, ali ne onakvoj na kakvu mislite. Will neće krenuti s dijetama i fantastično smršaviti, o ne, Willina promjena odnosi se na nešto drugo, nešto puno bitnije: promjenu doživljaja i slike o samoj sebi.
Willina priča govori nam o vrlo bitnom problemu današnjice: ruganju i izrugivanju ljudima koji se ne uklapaju u nekakav koncept 'normalnog' i 'poželjnog' (čitaj: mršavog i skladno građenog) koji su stvorili mediji, TV i Internet. S ovim problemom svakodnevno se moraju nositi klinci širom svijeta, svi oni klinci koji su ili predebeli ili premršavi ili previsoki ili preniski, klinci s krivim zubima, nejednakim nogama ili čime god čime odskaču od ostatka svojih vršnjaka. I ne samo što ova knjiga o ovom problemu progovara, ona to čini na pozitivan, genijalno dobar način, postavljajući pitanje: zašto?
"Zašto bih se trebala osjećati loše jer želim ići na bazen, ili hodati uokolo u kupaćem kostimu? Zašto bih se trebala osjećati kao da moram navrat-nanos izjuriti iz vode tako da nitko ne vidi taj užas od mojih bedara?"
Jer, trenutno popularan izgled kojim svi teže samo je to - trenutan. Da smo, primjerice, u renesansi, poželjne bi bile obline, široki bokovi i izraženi trbusi. Izgled je samo površina ispod koje se krije neka osoba i nitko se ne bi trebao zamarati time uklapa li se njegov ili njezin izgled u društveno prihvaćene standarde. Ova knjiga to naglašava i podcrtava jednu važnu činjenicu: jedini cilj što se izgleda tiče trebao bi biti taj da se ugodno osjećaš u svojoj koži. I točka.
Kao inspiracija za ovu priču, prema riječima spisateljice, poslužila je Dolly Parton - žena koja i sama iskače iz kalupa u koju su ju htjeli strpati. Dolly je također i bitan dio ove priče, opsjednutost njenim pjesmama i životom je ono što povezuje Will i Ellen, što im je na neki način i obilježilo živote, baš kao i Willinoj teti Lucy. Dolly je toliko prisutna u ovoj priči da ćete, čitajući ju, u pozadini si u glavi vrtjeti glazbenu podlogu njenih najvećih hitova. Ili ćete barem, kao Bo, neprestano pjevušiti 'Jolene', pjesmu koja za Will ima vrlo duboko značenje i koja joj puno znači.
"Pjesma je zarazna i svi znaju riječi, ali meni je ona podsjetnik na to da uvijek postoji netko ljepši, pametniji, mršaviji. Savršenost je ništa doli fantomska sjenka za kojom svi jurimo."
Willina avantura s izborom za Miss izbacit će je iz njene komfort-zone, ali će na kraju ispasti puno bolja no što je u početku mislila da bude. Iako je u tu avanturu Will krenula s jednim ciljem, na njenom kraju ostvarit će ih i još nekoliko. A najvažnije od svega, naučite će da uvijek vjeruje u sebe - prije svega ostalog.
"'Što su htjeli?' pita Amanda.
'Samo su rekli da se vratimo kad navršimo osamnaest.'
'Imaš ruž na čelu', primijeti Hannah.
'Znam.' Želim da mi tamo ostane zauvijek, kao blagoslov. Posljednji podsjetnik na to da sama sebi trebam biti uzor."
Ova priča nam šalje još jednu važnu poruku, a ta je da je sve moguće - uz malu pomoć prijatelja. Jer, Will nije sama: ona ima prijatelje koji su uvijek uz nju, čak i kada se s njima posvađa i misli da se više nikad neće pomiriti. Također, među prijateljima uvijek ima mjesta za nove - čak i neke za koje nikad nisi mislio da ćeš se s njima sprijateljiti: prijatelje koji te shvaćaju i razumiju, čak i kada se ponašaš kao zadnji kreten.
Glavni fokus ove priče je na promicanju tzv. body positivity - odnosno pozitivnog osjećaja vezanog uz vlastiti izgled i vlastito tijelo. To je posebno bitno u današnje doba kada ljude često posramljuju zbog debljine, čineći da se osjećaju manje vrijednima, ružnima i nepoželjnima, a sve na temelju izgleda (tzv. fat-shaming). Taj je problem pogotovo izražen među tinejdžerima, koji kritike na račun izgleda najviše primaju k srcu.
"Lijepo je razgovarati s nekim tko me razumije. Hannah možda ne razumije sasvim kako je to kad se pitaš možeš li stati u fotelju, ili kako je to kad pod tvojom težinom škripe podne daske pa svi bulje u tebe kao da ćeš srušiti zgradu. Možda ne shvaća kako je to kad uđeš u trgovački centar, znajući da ti devedeset posto odjeće neće pristajati, ili da je i sama pomisao na bife loša ideja, jer debela osoba i bife u istoj rečenici mogu biti samo dobar vic. Ali ne tapša me po leđima i ne govori mi da bih trebala raditi ono što me usrećuje, a to mi je svojevrsno olakšanje."
U cijeloj toj priči i trudu da se postigne nekakav ideal ljepote, s uma nam je nestala jedna neporeciva istina: ta da je ljepota u oku promatrača. Ne postoji univerzalna ljepota i neće se svakome svidjeti sve. Ne možeš kontrolirati srce, ono će se zaljubiti u onoga ili onu u koju se zaljubi po vlastitom nahođenju. Ne možemo svi imati savršeno tijelo, niti je definicija savršenog za sve ljude ista. Prihvati sebe takvim kakav/a jesi - i što te briga što itko drugi ima za reći.
"Postoji to nešto u kupaćim kostimima što te nagoni na pomisao kako moraš zaslužiti pravo da ih nosiš. A to je pogrešno. Zbilja, kriterij je jednostavan. Imaš li tijelo? Onda lijepo na njega navuci kupaći."
Poanta cijele priče je da nitko nije savršen - odnosno svi smo mi savršeni - svatko na svoj način.
"Valjda je savršenstvo koje vidimo u drugima napravljeno od cijele hrpe majušnih nesavršenosti, jer ponekad se vražja haljina naprosto ne da zakopčati."
Willina priča je poput filma 'Ona je sve to', samo što se ovdje ružno pače nije pretvorilo u labuda - već je shvatilo da je ono cijelo vrijeme bilo labud. Ako su vam se svidjeli romani poput 'Krpe' Kody Keplinger ili 'Obožavateljice' ili 'Eleanor i Parka' Rainbow Rowell, i ova bi vam se knjiga itekako mogla svidjeti. Will je snažan ženski lik s kojim ćete suosjećati, koju ćete zavoljeti i koju ćete čak ponekad poželjeti i zadaviti. Svejedno, Will je sjajno društvo. Ne propustite se malo podružiti s njome ;)
