Izdavač: Znanje, 2017.
[eng. One-in-a-million boy]
Što se dogodi kada se sretnu sto i četverogodišnja svojeglava žena i
neobični jedanaestogodišnji dječak? Isto ono što se dogodi kada se
sretnu bremenita sto i četverogodišnja prošlost i entuzijastična
jedanaestogodišnja mašta - nikne sjeme jednog divnog prijateljstva.
Gospođica Ona Vitkus ima 104 godine i u svojih je stoljeće i nešto sitnog puno toga doživjela i proživjela. Nikad nije bila osoba koja baš osobito voli druge ljude i pod stare se dane nekako povukla i osamila i, da joj nije bila baš potrebna pomoć oko kuće, vjerojatno se ne bi baš puno družila s drugima. Tu u priču uskače Dječak. Iako je Ona očekivala da će Dječak biti samo još jedan od sličnih dječaka kakvi su joj povremeno dolazili pomoći nahraniti ptice i obaviti neke sitne posliće oko kuće, od trenutka u kojem je progovorio shvatila je da će ovaj biti drugačiji, da će joj se čak svidjeti. Nije očekivala da će postati prijatelji, kao ni da će joj nedostajati kad jednoga dana iznenada prestane dolaziti.
Tog se dana na Oninim vratima pojavi Quinn Porter - Dječakov otac. Razvedeni glazbenik, koji živi od povremenih gaža i svakojakih drugih poslića, Quinn se Oni obveže dovršiti ono što je Dječak započeo. A ono što je započelo kao obveza koju je trebao brzo obaviti i zatim se vratiti svom životu postupno se pretvori u nešto puno više - neočekivano prijateljstvo i neočekivanu (mini) pustolovinu, kao i priliku da, iako posredno, nadoknadi bar malo propuštenog vremena s Dječakom.
Ova nam knjiga priča jednu nevjerojatno dirljivu priču - priču o međugeneracijskom prijateljstvu koje nadilazi sve granice, životnoj avanturi s nesvakidašnjim ciljem i Dječaku koji je sve to započeo.
Neobičnost (i posebnost) je ove priče u tome što se lik Dječaka - lik koji je u biti pokretač sve daljnje radnje u knjizi - fizički pojavljuje tek u vrlo malom dijelu priče. Unatoč tome, Dječakova prisutnost je neupitna i osjeća se i u ostatku priče: koliko god čitali o sudbinama drugih likova ove priče, Dječak je taj koji sve te sudbine povezuje, koji ih usmjerava i upotpunjuje, a sve to bez potrebe da u njima aktivno sudjeluje. On je tu, a opet nije. A svejedno, bio tu ili ne, on je i srce i duša ove priče.
Ovaj je Dječak, također, neobičan sam po sebi. Ne uklapa se baš među svoje vršnjake, većinom stoga što, umjesto igre i sporta, on luduje za Guinnesovim rekordima, skuplja, bilježi i zapaža činjenice, a san mu je i samom postići nešto ili pomoći nekome da uđe u Guinnesovu knjigu rekorda. Dječakova neobičnost možda ima i neke korijene u kakvom psihološkom poremećaju, iako, unatoč par nagađanja, nigdje nije navedeno o čemu bi se točno tu moglo raditi. Bez obzira na to što je to što ga čini takvim kakav jest, on je vrlo osobit i poseban lik - 'Kišni čovjek' u malom - i sasvim sigurno ćete ga zavoljeti.
Zavoljet ćete i Onu Vitkus, zajedno sa svim njenim mušicama. Jako mi se sviđa ova nova generacija neobičnih likova, živopisnih starčića koji svojim umovima i svojom osebujnošću nadmašuju sve ostale - likova poput Ovea ili Stogodišnjaka. Ona je jedna od njih. I sjajna je.
Zavoljet ćete, sigurna sam, i Quinna i sve ostale likove čije su živote Dječak ili Ona dodirnuli i na njima ostavili traga. Svatko od njih ima svoj dio u ovoj priči i svatko joj daje svoj doprinos.
Ova priča je tužna i sretna i dirljiva i neobična i pustolovna i zabavna i topla i emotivna i zanimljiva i još milijun drugih stvari. Ona je jedna od milijun. Dotaknut će ono posebno mjesto u vama koje su prije nje dotakle samo one najposebnije priče, one koje zauvijek nosite sa sobom i kojih se uvijek rado sjećate. Ova priča vam govori o boli i o sreći i o nevjerojatnim postignućima i o drugim prilikama i o neprežaljenim pogreškama i o milijun drugih stvari, stvari o kojima ćete razmišljati i kojima ćete se vraćati i koje će s vama ostati još dugo nakon čitanja.
'Dječak kakvog nema' je priča kakve nema. Svakako ju pročitajte. Teško da ćete doskora naletjeti na još jednu takvu. ;)
Gospođica Ona Vitkus ima 104 godine i u svojih je stoljeće i nešto sitnog puno toga doživjela i proživjela. Nikad nije bila osoba koja baš osobito voli druge ljude i pod stare se dane nekako povukla i osamila i, da joj nije bila baš potrebna pomoć oko kuće, vjerojatno se ne bi baš puno družila s drugima. Tu u priču uskače Dječak. Iako je Ona očekivala da će Dječak biti samo još jedan od sličnih dječaka kakvi su joj povremeno dolazili pomoći nahraniti ptice i obaviti neke sitne posliće oko kuće, od trenutka u kojem je progovorio shvatila je da će ovaj biti drugačiji, da će joj se čak svidjeti. Nije očekivala da će postati prijatelji, kao ni da će joj nedostajati kad jednoga dana iznenada prestane dolaziti.
Tog se dana na Oninim vratima pojavi Quinn Porter - Dječakov otac. Razvedeni glazbenik, koji živi od povremenih gaža i svakojakih drugih poslića, Quinn se Oni obveže dovršiti ono što je Dječak započeo. A ono što je započelo kao obveza koju je trebao brzo obaviti i zatim se vratiti svom životu postupno se pretvori u nešto puno više - neočekivano prijateljstvo i neočekivanu (mini) pustolovinu, kao i priliku da, iako posredno, nadoknadi bar malo propuštenog vremena s Dječakom.
Ova nam knjiga priča jednu nevjerojatno dirljivu priču - priču o međugeneracijskom prijateljstvu koje nadilazi sve granice, životnoj avanturi s nesvakidašnjim ciljem i Dječaku koji je sve to započeo.
Neobičnost (i posebnost) je ove priče u tome što se lik Dječaka - lik koji je u biti pokretač sve daljnje radnje u knjizi - fizički pojavljuje tek u vrlo malom dijelu priče. Unatoč tome, Dječakova prisutnost je neupitna i osjeća se i u ostatku priče: koliko god čitali o sudbinama drugih likova ove priče, Dječak je taj koji sve te sudbine povezuje, koji ih usmjerava i upotpunjuje, a sve to bez potrebe da u njima aktivno sudjeluje. On je tu, a opet nije. A svejedno, bio tu ili ne, on je i srce i duša ove priče.
Ovaj je Dječak, također, neobičan sam po sebi. Ne uklapa se baš među svoje vršnjake, većinom stoga što, umjesto igre i sporta, on luduje za Guinnesovim rekordima, skuplja, bilježi i zapaža činjenice, a san mu je i samom postići nešto ili pomoći nekome da uđe u Guinnesovu knjigu rekorda. Dječakova neobičnost možda ima i neke korijene u kakvom psihološkom poremećaju, iako, unatoč par nagađanja, nigdje nije navedeno o čemu bi se točno tu moglo raditi. Bez obzira na to što je to što ga čini takvim kakav jest, on je vrlo osobit i poseban lik - 'Kišni čovjek' u malom - i sasvim sigurno ćete ga zavoljeti.
Zavoljet ćete i Onu Vitkus, zajedno sa svim njenim mušicama. Jako mi se sviđa ova nova generacija neobičnih likova, živopisnih starčića koji svojim umovima i svojom osebujnošću nadmašuju sve ostale - likova poput Ovea ili Stogodišnjaka. Ona je jedna od njih. I sjajna je.
Zavoljet ćete, sigurna sam, i Quinna i sve ostale likove čije su živote Dječak ili Ona dodirnuli i na njima ostavili traga. Svatko od njih ima svoj dio u ovoj priči i svatko joj daje svoj doprinos.
Ova priča je tužna i sretna i dirljiva i neobična i pustolovna i zabavna i topla i emotivna i zanimljiva i još milijun drugih stvari. Ona je jedna od milijun. Dotaknut će ono posebno mjesto u vama koje su prije nje dotakle samo one najposebnije priče, one koje zauvijek nosite sa sobom i kojih se uvijek rado sjećate. Ova priča vam govori o boli i o sreći i o nevjerojatnim postignućima i o drugim prilikama i o neprežaljenim pogreškama i o milijun drugih stvari, stvari o kojima ćete razmišljati i kojima ćete se vraćati i koje će s vama ostati još dugo nakon čitanja.
'Dječak kakvog nema' je priča kakve nema. Svakako ju pročitajte. Teško da ćete doskora naletjeti na još jednu takvu. ;)
