Izdavač: Fokus, 2017.
2. knjiga serijala 'Prijestolje od stakla'
[eng: Throne of Glass: Crown of Midnight]
Nakon 'Prijestolja od stakla', u kojem se izborila za ulogu kraljevog borca, u 'Kruni ponoći'
nemilosrdna Adarlanova Ubojica Celaena Sardothien nastavlja svoj put
radeći za kralja kojeg prezire, ne bi li se dokopala slobode koju
zaslužuje.
Kralj Adarlana svojoj Ubojici zadaje jedan po jedan zadatak - jedno po jedno ime napisano na komadu papira - koje Ubojica mora eliminirati. Iako se pokorava njegovim naredbama, Celaena to i dalje ne čini ni iz kakve odanosti prema kralju ili kruni, već kako bi krvavo zaradila svoju slobodu. Za svako ime koje dobije, kralj tvrdi da se radi o izdajicama ili pobunjenicima protiv kralja, ali Celaena nije baš sigurna u to - pogotovo kad na papiru iskrsne ime nekoga koga poznaje.
Tragajući za odgovorima, Celaena je sve nesigurnija u to kome vjerovati i što učiniti da bi do tih odgovora i došla. U svijetu kojim vlada nemilosrdan tiranin, svaki korak je korak po rubu, prijatelji svakog trena mogu postati neprijatelji, a svaki pogrešan korak vodi ravno u smrt. A tu je, dakako, još i drevna magija i legendarna kraljica koja je Celaeni namijenila sudbonosnu ulogu o kojoj ovisi budućnost čitavog kraljevstva. Okružena tajnama sa svih strana, Celaena mora pažljivo odabrati svoj put. A koji god put odabrala, jedno je sigurno: na njemu, bez sumnje, leže brojne opasnosti - i još više tajni koje treba otkriti.
Nastavak 'Prijestolja od stakla' potpuno me zaokupio, posve obuzeo i totalno oduševio! Celaena je u ovom romanu, baš kao i sama priča, sazrela i formirala se u kompletan, fascinantan lik koji se vrlo brzo svrstao uz bok svim najdražim mi književnim likovima ikad. Nema više one maske razmažene goropadnice pod kojom se skrivala u prvom romanu - ovdje Celaenu imamo priliku upoznati u svom njenom sjaju, kao jednu od predstavnica generacije snažnih ženskih likova koji inspiriraju i oduševljavaju čitatelje bez obzira na njihov spol, dob i čitalačke preferencije.
Sama je priča i dalje nevjerojatno maštovita, originalna, uzbudljiva i zanimljiva, ali je i puno intenzivnija, intrigantnija i napetija no što je bila dosad. Mistika i magija koje su se tek povremeno pojavljivale u prvoj knjizi, ovdje su dobile značajniju ulogu, prožimajući čitavu priču i dajući joj novu, dodatnu notu zanimljivosti i slojevitosti. Radnja je također puno brža i dinamičnija, neprestano se pojavljuju neki novi zapleti, nove zavrzlame i iznenadni obrati zbog kojih sam često doslovce čupala kosu i grizla nokte, mahnito okrećući stranice da doznam what happens next.
Celaena nije jedina koja je sazrela kao lik u ovoj knjizi. Chaol Westfall, kapetan straže, ovdje je dobio puno značajniju ulogu i iskristalizirao se kao Celaenin najbliži prijatelj (a možda i nešto više od toga. #chaolena forever!) Kao i Celaena, i Chaol ima isti problem odlučiti kome je zapravo odan, ponekad u tolikoj mjeri da sam sebi u biti podmeće nogu. Pitanja časti i odanosti pitanja su koja ga i muče i određuju, a odgovore na njih ni sam još nije shvatio. Kraljević Dorian, pak, je konačno napustio ulogu bezbrižnog mladića koji je vječno u potrazi za novim oblicima zabave i ušao u ulogu prijestolonasljednika koji shvaća i propituje svoje odgovornosti budućeg kralja Adarlana, te koji otkriva da njegovim venama ne teče samo plava krv, već i nešto drugo.
Slika kraljevstva i čitavog Celaeninog svijeta u ovom romanu se znatno širi, a dobivamo i malo širi uvid u tiransku vadavinu kralja Adarlana i uvjete koji vladaju u njegovom kraljevstvu. Uz povremene slike iz Celaenine prošlosti i izlete van Riftholda i staklenog dvorca, ova priča poprima neku posve novu dimenziju, nove slojeve i nove fantastične sastojke na koje čitanjem nailazimo.
Ovaj roman nije samo fantastičan, napet i ludo zanimljiv. On je i romantičan, i pun akcije, i zagonetan, i zabavan, i dramatičan. Puno je zreliji, intrigantniji i još uzbudljiviji od prvog. Naravno, imajući na umu da je prvi roman Sarah J. Maas napisala sa tek šesnaest godina, vidljivi rast i sazrijevanje njene priče i likova u drugom romanu bili su i za očekivati. Što nam tek donose idući? Jedva čekam da saznam!
Kralj Adarlana svojoj Ubojici zadaje jedan po jedan zadatak - jedno po jedno ime napisano na komadu papira - koje Ubojica mora eliminirati. Iako se pokorava njegovim naredbama, Celaena to i dalje ne čini ni iz kakve odanosti prema kralju ili kruni, već kako bi krvavo zaradila svoju slobodu. Za svako ime koje dobije, kralj tvrdi da se radi o izdajicama ili pobunjenicima protiv kralja, ali Celaena nije baš sigurna u to - pogotovo kad na papiru iskrsne ime nekoga koga poznaje.
Tragajući za odgovorima, Celaena je sve nesigurnija u to kome vjerovati i što učiniti da bi do tih odgovora i došla. U svijetu kojim vlada nemilosrdan tiranin, svaki korak je korak po rubu, prijatelji svakog trena mogu postati neprijatelji, a svaki pogrešan korak vodi ravno u smrt. A tu je, dakako, još i drevna magija i legendarna kraljica koja je Celaeni namijenila sudbonosnu ulogu o kojoj ovisi budućnost čitavog kraljevstva. Okružena tajnama sa svih strana, Celaena mora pažljivo odabrati svoj put. A koji god put odabrala, jedno je sigurno: na njemu, bez sumnje, leže brojne opasnosti - i još više tajni koje treba otkriti.
Nastavak 'Prijestolja od stakla' potpuno me zaokupio, posve obuzeo i totalno oduševio! Celaena je u ovom romanu, baš kao i sama priča, sazrela i formirala se u kompletan, fascinantan lik koji se vrlo brzo svrstao uz bok svim najdražim mi književnim likovima ikad. Nema više one maske razmažene goropadnice pod kojom se skrivala u prvom romanu - ovdje Celaenu imamo priliku upoznati u svom njenom sjaju, kao jednu od predstavnica generacije snažnih ženskih likova koji inspiriraju i oduševljavaju čitatelje bez obzira na njihov spol, dob i čitalačke preferencije.
Sama je priča i dalje nevjerojatno maštovita, originalna, uzbudljiva i zanimljiva, ali je i puno intenzivnija, intrigantnija i napetija no što je bila dosad. Mistika i magija koje su se tek povremeno pojavljivale u prvoj knjizi, ovdje su dobile značajniju ulogu, prožimajući čitavu priču i dajući joj novu, dodatnu notu zanimljivosti i slojevitosti. Radnja je također puno brža i dinamičnija, neprestano se pojavljuju neki novi zapleti, nove zavrzlame i iznenadni obrati zbog kojih sam često doslovce čupala kosu i grizla nokte, mahnito okrećući stranice da doznam what happens next.
Celaena nije jedina koja je sazrela kao lik u ovoj knjizi. Chaol Westfall, kapetan straže, ovdje je dobio puno značajniju ulogu i iskristalizirao se kao Celaenin najbliži prijatelj (a možda i nešto više od toga. #chaolena forever!) Kao i Celaena, i Chaol ima isti problem odlučiti kome je zapravo odan, ponekad u tolikoj mjeri da sam sebi u biti podmeće nogu. Pitanja časti i odanosti pitanja su koja ga i muče i određuju, a odgovore na njih ni sam još nije shvatio. Kraljević Dorian, pak, je konačno napustio ulogu bezbrižnog mladića koji je vječno u potrazi za novim oblicima zabave i ušao u ulogu prijestolonasljednika koji shvaća i propituje svoje odgovornosti budućeg kralja Adarlana, te koji otkriva da njegovim venama ne teče samo plava krv, već i nešto drugo.
Slika kraljevstva i čitavog Celaeninog svijeta u ovom romanu se znatno širi, a dobivamo i malo širi uvid u tiransku vadavinu kralja Adarlana i uvjete koji vladaju u njegovom kraljevstvu. Uz povremene slike iz Celaenine prošlosti i izlete van Riftholda i staklenog dvorca, ova priča poprima neku posve novu dimenziju, nove slojeve i nove fantastične sastojke na koje čitanjem nailazimo.
Ovaj roman nije samo fantastičan, napet i ludo zanimljiv. On je i romantičan, i pun akcije, i zagonetan, i zabavan, i dramatičan. Puno je zreliji, intrigantniji i još uzbudljiviji od prvog. Naravno, imajući na umu da je prvi roman Sarah J. Maas napisala sa tek šesnaest godina, vidljivi rast i sazrijevanje njene priče i likova u drugom romanu bili su i za očekivati. Što nam tek donose idući? Jedva čekam da saznam!
