Izdavač: Vorto Palabra, 2018.
[eng. The Lie Tree]
U kratkoj biografiji Frances Hardinge na Goodreadsu stoji da je Frances
djetinjstvo provela u ogromnoj, izoliranoj staroj kući u malom, čudnom
seocetu, što ju je inspiriralo da već od rane dobi počne pisati
čudnovate, magične priče. Njeno 'Drvo laži' upravo je takva priča.
Smješten u viktorijansku Englesku, na izolirani (fikcionalni) otok Vane, ovaj roman govori o Faith Sunderly, župnikovoj kćeri koja, u svijetu u kojem se na žene gleda kao na intelektualno inferiorne muškarcima, gaji izniman interes i iznimno je nadarena za znanost. Faithin otac slavni je prirodoslovac, čija otkrića neočekivano upadnu u golemi skandal, od kojeg on s obitelji odluči pobjeći i sakriti se na otok Vane. Međutim, uskoro smrtno strada pod veoma sumnjivim okolnostima, a Faith je jedina koja odlučno ustraje u misiji da otkrije istinu o očevoj smrti.
Pretražujući očeve bilješke i istraživanja, Faith otkrije tajnu o neobičnom drvetu koje se hrani lažima, a zauzvrat daje plodove koji onome tko ih kuša otkrivaju skrivene istine. Tajnovito drvo postat će Faithin jedini saveznik u potrazi za istinom o smrti njenog oca, ali da bi tu istinu doznala, Faith će ga morati nahraniti - pažljivo biranim lažima. Pri tome će morati čitavo vrijeme biti na oprezu, jer čak i bezazlene laži lako narastu u nešto čudovišno i potencijalno opasno - čak i po Faithin život.
'Drvo laži' sedmi je roman Frances Hardinge, žanrovski smješten među fantastičnu književnost namijenjenu djeci. Nimalo ne sumnjam kako će se ovaj roman dječjim čitateljima kojima je namijenjen jako svidjeti, ali osobno ga ne bih ograničila samo na tu čitalačku dobnu skupinu. 'Drvo laži' sjajan je roman, koji spaja dječju književnost, povijest, fantastiku, misterij, horor i dobru staru detektivsku priču. 2015. godine, kad je objavljen, osvojio je nagradu Costa u kategoriji najbolje knjige za djecu (Children's Book Award), ali i knjige godine (Book of the Year).
Pokušavajući rasvijetliti misterij iznenadne smrti uglednog znanstvenika, ovaj roman ne bavi se samo rješavanjem ovog misterija, već se bavi i temom položaja žena u viktorijanskom društvu, odrastanjem u negostoljubivoj sredini, te grudama laži koje se, jednom kad se zakotrljaju, obrušavaju nezaustavljivo poput lavine.
"Faith je počela uviđati da je laž kao vatra. Isprva je treba poticati i hraniti oprezno i nježno. Lagani će povjetarac raspuhati novorođene plamičke, ali presilovit će ih nalet ugasiti. Neke se laži rasplamsaju i uzbuđeno pucketajući počnu širiti pa ih više ne treba potpirivati. No, tada prestaju biti naše laži. Započnu vlastiti život i više ih se ne može kontrolirati."
Uz sve to, Frances Hardinge nam precizno i s pažnjom priklonjenom povijesnim detaljima sjajno prikazuje povijesnu sliku tadašnjeg društva. Vremenski smještena netom nakon Darwinove objave 'Podrijetla vrsta', ta se slika i društvo na njoj nalaze na svojevrsnoj prekretnici u smislu dotadašnjeg poimanja svijeta oko sebe: društvo koje je dotada bezrezervno smatralo kako je poteklo iz biblijske priče o stvaranju svijeta, sada se suočava s mnogo vjerojatnijom i znanstvenim činjenicama potkrijepljenom teorijom evolucije, što stubokom mijenja čitavu njihovu dotadašnju sliku svijeta.
Bilo je strašno zanimljivo, iako istodobno i frustrirajuće, čitati o povijesnom razdoblju u kojem je ženama bilo zabranjeno obrazovati se, sudjelovati u raspravama, učiti, te su općenito bile smatrane teretom za svoju obitelj. Zbog apsurdnih teorija poput one dr. Jacklersa u ovom romanu, koja kaže kako se inteligencija mjeri veličinom lubanje, te stoga žene nikako ne mogu biti jednako inteligentne kao muškarci, budući da su im lubanje općenito manje; žene su se dugi niz godina morale nositi s nepriznavanjem ili nejednakim tretmanom njihovog rada i truda u usporedbi s njihovim muškim kolegama, a repovi toga razdoblja vuku se još i danas. Puno su puta žene morale prešutjeti ili pretrpjeti omalovažavanje zbog ovakvih suludih teorija, iako su u sebi znale da su te teorije posve neutemeljene.
"Veliki ljudi obično imaju velike glave. Muškarci nisu ništa pametniji od nas, gospođice Sunderly. Samo su viši."
No ono što je bilo još zanimljivije bilo je čitati o ženama koje su, unatoč tim preprekama koje im je tadašnje društvo nametnulo, uspjele izboriti se za ono što žele. Iako su morale za ostatak svijeta biti nevidljive i pretvarati se da su baš kao i svaka druga dama, potajno su znale vući konce iza svojih supruga, prijatelja i očeva i upravljati svojim životima onako kako su željele, bez obzira na to što su im drugi govorili i kakvima su ih smatrali. Ovaj roman odaje počast upravo tim ženama: hrabrim, nevidljivim, snažnim. I spremnim preuzeti stvari u svoje ruke.
"Faith je znala da se majka brine jer ju je sram što ima dosadnjikavu, ekscentričnu kći s intelektualnim pretenzijama. Myrtle se brinula s pravom. Krene li Faith u smjeru prirodoslovne znanosti, kao ženu vjerojatno će je cijelog života ismijavati, omalovažavati, gledati svisoka i ignorirati.
(...)
A možda će neka druga djevojka istražujući očevu knjižnicu, u znanstvenom časopisu naići na fusnotu i pročitati ime "Faith Sunderly". Faith?, pomislit će. To je žensko ime. Ovo je djelo žene. Ako je tako... onda i ja to mogu. Plamen nade, odlučnosti i vjere u sebe upalit će se u još jednom srcu."
Ovaj roman nije samo sjajno i pametno napisan. On je prožet feminizmom, on je oda svim buntovnicama, istraživačicama, znanstvenicama, svim ženama kojima je ne jednom netko rekao da se ne petljaju u 'muške' poslove. U Faithino doba, biti žena znanstvenica bilo je sablažnjivo. Žena znanstvenica bila je loš primjer drugim, poslušnim i prikladnim, ženama.
"'Što onda želiš?' upita je Myrtle.
(...)
'Želim biti loš primjer', rekla je."
Kada dobar primjer čini kalup savršene žene koji je napravilo pretežno muško društvo, drage djevojke, uvijek birajte biti lošim primjerom. Baš kao Faith.
Smješten u viktorijansku Englesku, na izolirani (fikcionalni) otok Vane, ovaj roman govori o Faith Sunderly, župnikovoj kćeri koja, u svijetu u kojem se na žene gleda kao na intelektualno inferiorne muškarcima, gaji izniman interes i iznimno je nadarena za znanost. Faithin otac slavni je prirodoslovac, čija otkrića neočekivano upadnu u golemi skandal, od kojeg on s obitelji odluči pobjeći i sakriti se na otok Vane. Međutim, uskoro smrtno strada pod veoma sumnjivim okolnostima, a Faith je jedina koja odlučno ustraje u misiji da otkrije istinu o očevoj smrti.
Pretražujući očeve bilješke i istraživanja, Faith otkrije tajnu o neobičnom drvetu koje se hrani lažima, a zauzvrat daje plodove koji onome tko ih kuša otkrivaju skrivene istine. Tajnovito drvo postat će Faithin jedini saveznik u potrazi za istinom o smrti njenog oca, ali da bi tu istinu doznala, Faith će ga morati nahraniti - pažljivo biranim lažima. Pri tome će morati čitavo vrijeme biti na oprezu, jer čak i bezazlene laži lako narastu u nešto čudovišno i potencijalno opasno - čak i po Faithin život.
'Drvo laži' sedmi je roman Frances Hardinge, žanrovski smješten među fantastičnu književnost namijenjenu djeci. Nimalo ne sumnjam kako će se ovaj roman dječjim čitateljima kojima je namijenjen jako svidjeti, ali osobno ga ne bih ograničila samo na tu čitalačku dobnu skupinu. 'Drvo laži' sjajan je roman, koji spaja dječju književnost, povijest, fantastiku, misterij, horor i dobru staru detektivsku priču. 2015. godine, kad je objavljen, osvojio je nagradu Costa u kategoriji najbolje knjige za djecu (Children's Book Award), ali i knjige godine (Book of the Year).
Pokušavajući rasvijetliti misterij iznenadne smrti uglednog znanstvenika, ovaj roman ne bavi se samo rješavanjem ovog misterija, već se bavi i temom položaja žena u viktorijanskom društvu, odrastanjem u negostoljubivoj sredini, te grudama laži koje se, jednom kad se zakotrljaju, obrušavaju nezaustavljivo poput lavine.
"Faith je počela uviđati da je laž kao vatra. Isprva je treba poticati i hraniti oprezno i nježno. Lagani će povjetarac raspuhati novorođene plamičke, ali presilovit će ih nalet ugasiti. Neke se laži rasplamsaju i uzbuđeno pucketajući počnu širiti pa ih više ne treba potpirivati. No, tada prestaju biti naše laži. Započnu vlastiti život i više ih se ne može kontrolirati."
Uz sve to, Frances Hardinge nam precizno i s pažnjom priklonjenom povijesnim detaljima sjajno prikazuje povijesnu sliku tadašnjeg društva. Vremenski smještena netom nakon Darwinove objave 'Podrijetla vrsta', ta se slika i društvo na njoj nalaze na svojevrsnoj prekretnici u smislu dotadašnjeg poimanja svijeta oko sebe: društvo koje je dotada bezrezervno smatralo kako je poteklo iz biblijske priče o stvaranju svijeta, sada se suočava s mnogo vjerojatnijom i znanstvenim činjenicama potkrijepljenom teorijom evolucije, što stubokom mijenja čitavu njihovu dotadašnju sliku svijeta.
Bilo je strašno zanimljivo, iako istodobno i frustrirajuće, čitati o povijesnom razdoblju u kojem je ženama bilo zabranjeno obrazovati se, sudjelovati u raspravama, učiti, te su općenito bile smatrane teretom za svoju obitelj. Zbog apsurdnih teorija poput one dr. Jacklersa u ovom romanu, koja kaže kako se inteligencija mjeri veličinom lubanje, te stoga žene nikako ne mogu biti jednako inteligentne kao muškarci, budući da su im lubanje općenito manje; žene su se dugi niz godina morale nositi s nepriznavanjem ili nejednakim tretmanom njihovog rada i truda u usporedbi s njihovim muškim kolegama, a repovi toga razdoblja vuku se još i danas. Puno su puta žene morale prešutjeti ili pretrpjeti omalovažavanje zbog ovakvih suludih teorija, iako su u sebi znale da su te teorije posve neutemeljene.
"Veliki ljudi obično imaju velike glave. Muškarci nisu ništa pametniji od nas, gospođice Sunderly. Samo su viši."
No ono što je bilo još zanimljivije bilo je čitati o ženama koje su, unatoč tim preprekama koje im je tadašnje društvo nametnulo, uspjele izboriti se za ono što žele. Iako su morale za ostatak svijeta biti nevidljive i pretvarati se da su baš kao i svaka druga dama, potajno su znale vući konce iza svojih supruga, prijatelja i očeva i upravljati svojim životima onako kako su željele, bez obzira na to što su im drugi govorili i kakvima su ih smatrali. Ovaj roman odaje počast upravo tim ženama: hrabrim, nevidljivim, snažnim. I spremnim preuzeti stvari u svoje ruke.
"Faith je znala da se majka brine jer ju je sram što ima dosadnjikavu, ekscentričnu kći s intelektualnim pretenzijama. Myrtle se brinula s pravom. Krene li Faith u smjeru prirodoslovne znanosti, kao ženu vjerojatno će je cijelog života ismijavati, omalovažavati, gledati svisoka i ignorirati.
(...)
A možda će neka druga djevojka istražujući očevu knjižnicu, u znanstvenom časopisu naići na fusnotu i pročitati ime "Faith Sunderly". Faith?, pomislit će. To je žensko ime. Ovo je djelo žene. Ako je tako... onda i ja to mogu. Plamen nade, odlučnosti i vjere u sebe upalit će se u još jednom srcu."
Ovaj roman nije samo sjajno i pametno napisan. On je prožet feminizmom, on je oda svim buntovnicama, istraživačicama, znanstvenicama, svim ženama kojima je ne jednom netko rekao da se ne petljaju u 'muške' poslove. U Faithino doba, biti žena znanstvenica bilo je sablažnjivo. Žena znanstvenica bila je loš primjer drugim, poslušnim i prikladnim, ženama.
"'Što onda želiš?' upita je Myrtle.
(...)
'Želim biti loš primjer', rekla je."
Kada dobar primjer čini kalup savršene žene koji je napravilo pretežno muško društvo, drage djevojke, uvijek birajte biti lošim primjerom. Baš kao Faith.
______________________
Knjigu kupi ovdje: http://bit.ly/2rVebej
