Nisam baš revna čitateljica publicistike, pogotovo one koja spada u
self-help literaturu, ili njoj naginje. No, katkad je se uhvatim, ako
spazim nešto posebno, nešto što me neočekivano privuče, poput ove
knjige. I najbolji je osjećaj kad ondje gdje to nisam imala nikakvu
namjeru, pronađem pravi dragulj.
Čitajući, nisam uopće imala
osjećaj kao da čitam publicistiku, niti samopomoćnicu - ova knjiga
djelovala je na mene kao pravi roman, i to onaj koji te privuče i učini
da se zamisliš.
Osobno, obožavam zimu. Možda je do toga što sam
rođena upravo zimi, ne znam, ali ovo me godišnje doba uvijek najviše
radovalo od svih. No, zima o kojoj je ovdje riječ, iako vuče neke
zajedničke karakteristike s pravom zimom, nije ona zima godišnjeg doba,
već unutarnja zima, metaforičko razdoblje hladnoće koje svakoga od nas
ponekad obuzme.
"Postoje pukotine u metežu svakodnevice koje
se katkad otvore i vi propadnete kroz njih u Negdje Drugdje. To Negdje
Drugdje ima drukčiji tempo kretanja od Sada i Ovdje, gdje su svi drugi.
Negdje Drugdje je mjesto na kojem žive duhovi, zaklonjeni od pogleda
tako da ih ljudi u stvarnom svijetu mogu samo nazrijeti. Negdje Drugdje
postoji kao odgoda, tako da ne možete držati korak s drugima. Možda sam
već otprije teturala na ivici tog Negdje Drugdje, ali sad sam propala u
njega, lako i neprimjetno poput prašine koja upada između daščica
parketa. I zapanjeno sam otkrila da se tu osjećam kao kod kuće. Počela
je zima."
Zimsko godišnje doba razdoblje je mira i zimskog
sna - u biti preživljavanja do proljeća. Katherine May poziva nas da i
naše unutarnje zime promatramo na ovaj način, da na njih gledamo kao na
razdoblje povlačenja od svijeta, iscijeljenja, oporavka. Da nam one budu
nužan zimski san koji nam je potreban da dođemo k sebi nakon burnouta i
nagomilanog stresa, ili što god bilo to što nas je pogodilo i smrznulo.
"Zima je razdoblje provedeno u hladnoći. Razdoblje mirovanja
kada ste odsječeni od svijeta, kada se osjećate isključeno i odbačeno,
kao da vas nešto drži na mjestu i ne da vam naprijed, kao da ste gurnuti
u ulogu autsajdera. Neke nam se zime prikradu sporije (...) neke su
zastrašujuće iznenadne. Kako god nam došla, zima obično stiže nepozvana,
usamljenička i strašno bolna."
Pričajući o vlastitom
iskustvu i vlastitim zimama, autorica nam pokazuje male stvari, sitne
korake koje možemo činiti kako bismo uspjeli prezimiti i uspješno izaći
iz stanja hibernacije. Njeni prijedlozi nisu borbe, već prihvaćanje -
kretanje ukorak sa zimom i odnošenje prema toj zimi kao prema
prijateljici, a ne neprijateljici.
Jedna od stvari koja se u
knjizi spominje kao lijek za lakše prezimljavanje je i, dakako, čitanje,
a ovdje sam neočekivano pronašla i jedan od sada mi najdražih citata o
čitanju:
"U ovo doba dana malokoja se aktivnost čini
ispravnom. Zato uglavnom čitam, prolazeći kroz stog knjiga uz omiljeni
stolac koje me ne pozivaju na detaljno iščitavanje od korica do korica
nego nude fragmente učenja. Pročitam poglavlje ovdje, segment tamo ili
po kazalu tražim nešto što me posebno zanima. Obožavam takvo slobodno,
istraživačko čitanje. Barem jedamput ne čitam kako bih pobjegla; već sam
to učinila pa sad mogu tumarati dodatnim prostorom koji sam našla,
nespokojna i nestrpljiva do mile volje, nalazeći užitak u svojoj
preokupaciji. Kažu da trebamo plesati kao da nas nitko ne gleda. Ja
mislim da se to odnosi i na čitanje."
Baš poput godišnjih
doba, neke su zime samo pospane i relativno tople, dok su neke baš
ledene i surove. No svaka je od njih i lekcija i prilika za oporavak.
Jednom kad to shvatimo, zime nam neće biti zastrašujuće, već nešto što
prirodno povremeno nailazi. A kao što se sve u prirodi na svoj način
prilagođava zimi, tako možemo i mi.
Jako lijepa knjiga. Moja preporuka.
________________________________________
Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/zima-u-nama/
