PRIČE ZA LAKU NOĆ ZA MLADE BUNTOVNICE: 100 INSPIRATIVNIH DJEVOJAKA KOJE MIJENJAJU SVIJET

Znanje, 2025.

4. nastavak  Priča za laku noć za mlade buntovnice 

[eng. Good Night Stories for Rebel Girls: 100 Inspiring Young Changemakers] 

Prijevod: Silvia Sinković 

 

  

Četvrta knjiga u vrlo popularnom serijalu zbirki priča za laku noć namijenjenih djevojčicama širom svijeta sadrži, kako joj i sam naslov kaže, stotinu kratkih priča koje se bave stotinom iznimnih djevojaka, koje svojim trudom i zalaganjem pokušavaju svijet učiniti boljim  mjestom, a na koje se druge mlade djevojke - buntovnice - mogu ugledati. Svaka priča je, kao i uvijek, upotpunjena živopisnom ilustracijom koja prikazuje svaku od ovih stotinu djevojaka, a autorice ilustracija također su žene, vrlo talentirane slikarice i ilustratorice.

 

Ono što je posebnost ove knjige, kao i samog serijala, je to što priče u njoj sadržane nisu fikcionalne, već stvarne: sve su to istinite priče, mini biografije djevojaka koje ne samo da mogu biti uzor drugim djevojkama i djevojčicama širom svijeta, već im govore i da se svi njihovi snovi itekako mogu ostvariti i potiču ih da sanjaju i posežu više - jer one to mogu, bez obzira na sve prepreke na koje bi mogle naići na putu do cilja koji su si zacrtale. 

 

  

Od svima poznatih imena i lica, poput Taylor Swift, Zendaye i Grete Thunberg, do imena i lica djevojaka za koje ćete tek čuti (ali ih, vjerujem, i dobro zapamtiti), ova knjiga donosi stotinu priča o mladim ženama koje svojim radom, aktivizmom, idejama i upornošću pokušavaju promijeniti svijet. Priče su zanimljive i šarolike, a pričaju i o znanstvenicama i o sportašicama i o izumiteljicama i o umjetnicama i o poduzetnicama; o mnogim, mnogim djevojkama čijim se pričama možemo inspirirati i motivirati i čije korake možemo slijediti. 

 

  

Primjerice, Greta Thunberg svoju je borbu za svjetliju budućnost i očuvanje planeta započela običnim transparentom ispred škole, a danas za nju zna čitav svijet, i njen utjecaj na globalnu borbu protiv klimatskih promjena doista je značajan. Taylor Swift se od djevojčice s ožiljcima na jagodicama prstiju od neprestanog prebiranja po žicama gitare prometnula prvo u country superzvijezdu, a onda i u globalnu ikonu, koja se ne boji svoj glas podići i za borbu za ljudska prava. Tu su još brojne djevojke koje su svoj glas, svoj um, svoje ideje i svoje srce spremne upregnuti kako bi pomogle napuštenim životinjama, očuvale prirodu, pomogle drugima, borile se za inkluzivnost, jednakost, vidljivost i, općenito, bolji svijet za sve ljude.

 

 

Ono po čemu je upravo ovaj nastavak Priča za laku noć za mlade buntovnice vrlo poseban, je to što se četiri od stotinu priča sadržanih u ovoj zbirci odnosi i na naše, domaće buntovnice. Zrinka Ljutić, Mia Dimšić, Dina Levačić i Tena Nemet Brankov hrvatske su buntovnice čije priče nadopunjuju ovaj serijal, čineći ga bližim domaćoj publici. A moram reći da su se ove četiri buntovnice i njihove priče tu zaista sjajno uklopile.

 

  

Od prve do zadnje knjige ovog serijala, svaka je malo pomaknula granicu uobičajenih bajki koje čitamo djevojčicama prije spavanja, samim time također malo mijenjajući svijet. Čitajući o stvarnim junakinjama koje su vlastitim snagama napravile nešto, bilo da se radi o postizanju sportskih rezultata, uvođenju promjena u svojim sredinama, borbi za zaštitu prirode, pronalasku inovativnih rješenja za svakodnevne probleme, ili tek postizanju još jednog koraka k nekom cilju koji će omogućiti bolje i pravednije sutra nekim budućim generacijama, djevojčice (a i dječaci) motiviraju se i inspiriraju da budu odvažnije, hrabrije, snažnije te sigurnije u sebe i svoje sposobnosti. Neke od njih upravo će ova motivacija možda potaknuti da i same zasjaju u nekom trenutku u budućnosti i postignu nešto iznimno, a onda će njihove priče možda postati priče za laku noć za neke druge, buduće, buntovnice.

 

______________________________________

 

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/price-za-laku-noc-za-mlade-buntovnice-4/457310 

NEĆEŠ STIĆI KUĆI, Sebastian Fitzek

Mozaik knjiga, 2025.

[njem. Der Heimweg] 

Prijevod: Branka Grubić  

Još jedan nevjerojatno zapetljan i zbilja jeziv roman iznjedrio je maštoviti (u horor smislu, dakako) Sebastian Fitzek. Kod njega uvijek očekujem neočekivano, ali me svaki put to neočekivano iznenadi.

Već je i sam naslov romana nekako zlokoban: nećeš stići kući. Igrom slučaja, odabrala sam ovu knjigu za busno čitanje, što znači da sam ju cijelo vrijeme čitala vraćajući se kući, bilo s posla, bilo s putovanja. Onako, odabir je ispao malo uznemirujuć, ali, srećom, ipak sam stigla kući.

Roman prati Klaru, ženu zarobljenu u zlostavljačkom braku, koju kratak izlet u preljubništvo umjesto u utočište i ljubavnu sreću odvede na još gore mjesto - ravno u ruke serijskom ubojici. Poznat pod nazivom Kalendarski ubojica, ovaj monstrum ne ubija svoje žrtve odmah, već im pri prvom susretu ostavi datum na koji će ih ubiti, te ubojstvo izvrši točno na taj datum.

Znajući da joj se smrt bliži, i da joj vrijeme polako ističe, Klara naziva liniju za pomoć, ne očekujući stvarno da joj osoba s druge strane žice tu pomoć i pruži. No Jules, operater s kojim ju spoje, ima druge planove. A dok njih dvoje razgovaraju i čekaju da se (ne) desi ono neizbježno, Klarina se priča polako odmotava, otkrivajući sve horore kojima je bila izložena u braku s psihopatom, od kojih ovaj trenutni horor čak nije ni najgori, već samo najrecentniji.

Klarina priča je brutalna, groteskna čak, ispunjena bolom, modricama, i svim mogućim oblicima zlostavljanja. Prikazana je jednako brutalno, ništa ne umatajući u zaštitne slojeve, a ono najgore od te priče je činjenica da ono što je u njoj opisano ovdje definitivno jest fikcionalno, ali postoji i u stvarnosti. Sadisti poput Klarinog muža, klubovi u koje se takvi sociopati udružuju, stvari koje rade i u kojima uživaju jednostavno su strašni. A činjenica da postoje žene koje postaju njihovim plijenom i žrtvama, još je strašnija.

Navikla sam na doista naturalističke i prilično gadne opise nasilja i zločina kod Fitzeka, on definitivno nije pisac za one slabijeg želuca. No maestralan je u skiciranju ljudske zloće i krstarenju izopačenim umovima, toliko da jednostavno čitaš i ne vjeruješ. Briljantan je u šokiranju čitatelja i izazivanju osjećaja jeze, baš kao i u momentima iznenađenja, koje postavi na prava mjesta u priči.

Kad smo već kod iznenađenja, kod Fitzeka je sve uvijek toliko zapetljano, da nema šanse da pogodite tko je tko i zašto je što, sve dok vam on to sam ne servira na pladnju. Ovdje je čak malo i pretjerao s tim, jer je sve ispalo toliko izvrnuto i obrnuto da je izgubilo na uvjerljivosti. Priča mi je bila zbilja dobra, ali taj sam kraj mi je ipak bio malo too much. Inače ostanem paf na kraju svakog njegovog romana, no ovdje mi je završna misao bila više 'ma sigurno'.

Ako volite Fitzeka, znate da vas neće razočarati, ako volite nešto pomaknuto i jezivo, Fitzek je uvijek dobar odabir. Nemojte možda čitati na putu kući, pogotovo navečer, čisto da ne jinxamo. ;) 

____________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/neces-stici-kuci/ 

LJETO U GRADU, Alex Aster

Stilus, 2025.

[eng. Summer in the City] 

Prijevod: Ela Horvat  

Kako se Grinch osjećao u vezi Božića u Whovilleu, tako se nekako otprilike i ja osjećam u vezi romansi opisanih u (ljetnim) ljubavnim romanima. Neizbježni klišeji, od suludo bogatog i nevjerojatno zgodnog glavnog muškog lika i neugledne ženske junakinje koja, čim obuče kratku haljinu, postigne efekt iz filma 'She's all that' kad Laney skine naočale, enemies-to-lovers trope, koji je toliko očit da se vjerojatno vidi i sa Međunarodne svemirske postaje, pa sve do seksa koji je uvijek fantastičan, traje pet sati i, naravno!, njegov alat je toliko golem da, my oh my, kako će uspjeti ući?! - it makes my eyes roll back, but not in a sexy way.

Ovaj roman ima baš sve gore navedeno, ali - ima i nekoliko stvari koje su uspjele nadvladati ove klišeje i tropeove, zbog kojih mi se svidio i natjerao me da se više smijuckam i zabavljam nego što kolutam očima. (Što ovakvim romanima nije lako, samo da znate.)

Prije svega, likovi su prilično okej. On - Parker - je stopostotni klišej, ali ona - Elle - je iznenađujuće drugačija. Namjerno je povučena, iz razloga koje ćete saznati tijekom čitanja, a koji imaju smisla, ovisna je o kavi i pecivima (s čim se mogu poistovjetiti, iako njoj, naravno, ništa od ovoga ne utječe na liniju unatoč tome što se gotovo uopće ne kreće) i vrlo je uspješna scenaristica. Ono što mi se posebno svidjelo je to kako joj je jako bitno da se probije i ostvari svojim vlastitim zaslugama, u čemu je i uspjela, i što se trudi ne pasti pod utjecaj dečka milijardera koji joj jednim treptajem može nabaviti sve što je ikad htjela. Super mi je i kako je taj problem kupovanja ljubavi, da to tako nazovemo, ovdje prikazan, i način na koji se Elle tome suprotstavila. Naposlijetku, love don't cost a thing, zar ne? J.Lo bi bila ponosna!

Druga stvar, dijalozi između Elle i Parkera znaju biti zbilja zabavni. Od šašavih situacija do onih ozbiljnih, njihova međusobna dinamika, razgovori i česta zadirkivanja znaju biti zbilja duhoviti. A s nekima se čak i lako povezati, jer, iako ima, dakako, suludo nerealnih scena, ima ih i zbilja autentično romantičnih, pa i onih posve realnih i svakodnevnih. U tim malim običnim scenama leži ono zbilja romantično ovdje, i to mi se svidjelo.

Elleina priča je šira od same romanse s Parkerom, a veza s njim pomogne joj da se otvori i promijeni i u nekim drugim aspektima svog života, što ispadne zbilja pozitivna stvar za nju, i to je nešto što ovom romanu daje dodatni plus. Jer prava veza funkcionira samo kada dvoje u njoj ljudi zajedno rastu i sazrijevaju, svaki na svoj način, a Elle i Parker s početka romana definitivno neće biti posve isti kao Elle i Parker na njegovom kraju.

Iako započne kao scenografija za grad koji Elle mrzi, New York je u ovom romanu bitan dio priče, i čini mi se kao da mu je sam roman ujedno i neka posveta. Možda je jako dobro poslužio kao kulisa za romantičnu priču, ali uz tu priču dobit ćete i mini putopis, ili barem vodič na neka zanimljiva mjesta, a saznat ćete i štošta zanimljivo. Ja, primjerice, nisam imala pojma da postoji poseban trenutak zalaska Sunca, koji trebaš vidjeti s posebno određenog mjesta. Zvuči cool. (Manhattanhenge, proguglajte.)

Čitanju svakako ne škodi ni to što je ova knjiga, sa svojim sprayed edgesima, ispunjenim mini srčekima, baš jako, jako slatka. Moje srce, za razliku od Grincha, nije nakon čitanja postalo tri broja veće, ali bilo je zabavno provesti ljeto u ovom gradu. Tropes and all. :) 

_______________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/ljeto-u-gradu/ 

SVE ŠTO SMO IZGUBILI, Kerry Lonsdale

Stilus, 2021.

2. dio trilogije Everything

[eng. Everythig we left behind] 

Prijevod: Igor Rendić  

Nakon što me njen prvi roman - 'Sve što nam je ostalo' - iznenadio, zanimalo me kako će mi sjesti nastavak ove priče Kerry Lonsdale. U prvom se priča vrtjela oko Aimee, žene koja je izgubila zaručnika zbog kognitivne fuge koja ga je zadesila nakon traumatičnog događaja kroz koji je prošao, a zbog koje je on postao druga osoba (doslovno!), dok se drugi dio fokusira na zaručnika - Jamesa - i njegov povratak iz kognitivne fuge u svoju vlastitu osobnost.

Malo televisa presenta, jel? Jest, ali nije loše.

Nakon što je preživio svojevrstan mafijaški obračun i pokušaj ubojstva (maglovite događaje iz prve knjige, koji su sve započeli, a koji će se rasvijetliti u ovoj), James je šest i pol godina proveo u stanju kognitivne fuge, živeći kao netko posve drugi - Carlos. Nakon što ga je bivša zaručnica, Aimee, pronašla i objasnila mu što se dogodilo, Carlos je počeo shvaćati da se njegovo stanje u svakom trenutku može preokrenuti, zbog čega se pobrinuo da se pripremi za to, kada se dogodi - i sebe, i svoje sinove, koje je u tih 6 i pol godina dobio.

Neizbježan događaj Jamesa ipak zatekne posve nespremnog, ali Carlosove bilješke puno mu pomognu u tome da shvati tko je i što mu se dogodilo. Ipak, u 6 i pol godina Jamesov se život potpuno promijenio, a on se u njemu uopće ne snalazi. Odjednom otac, odjednom bez Aimee, zbunjen osjećajem gubitka svojeg prošlog života, ali i odgovornosti prema ovom novom, kao i ljudima u njemu, pogotovo sinovima, James se trudi pohvatati konce i shvatiti tko je on sada - James, Carlos, ili neki skup njih dvojice? Da stvar bude teža, opasnost po njegov život, zbog koje je i završio u fugi, još uvijek postoji, a u njegovom životu, osim sinova, je i žena (Natalya), koju je poznavao samo kao Carlos, ali do koje mu je i kao Jamesu neobjašnjivo stalo.

Puno sam se lakše povezala s Aimee u prvom romanu nego s Jamesom u ovom, ali i Jamesova mi je priča, baš kao Aimeeina, bila puno zanimljivija no što sam očekivala da će biti. Jamesova priča fokusira se na pronalaženje samog sebe u svijetu koji je odjednom posve nepoznat, njegovom trudu da se uklopi u iznenadnu ulogu oca najbolje kako umije, i njegovu borbu s osjećajima koje nije očekivao i kojima se nije nadao - kako prema sinovima, tako i prema Natalyi, a sve to dok istodobno pokušava razriješiti vlastitu prošlost i raspetljati spone koje ga s njom vežu.

Jamesove obiteljske tajne i pogreške, o kojima je u prvom romanu bilo tek naznake, ovdje se razotkrivaju, a sam James, tražeći svoj put, usput popravlja i sve one razrušene puteve koji vode k članovima njegove obitelji, posebno majci i bratu, s kojima je oduvijek imao zategnut odnos.

Ono što je jako lijepo razrađeno, a što bi mogla biti i nekakva poruka ovog romana, je to da i kad misliš da si toliko toga izgubio da uopće ne znaš kako dalje, uvijek postoji još toliko toga što imaš, što si dobio, a ne primjećuješ, i što te čeka u budućnosti. Sviđa mi se na koji način je Jamesova priča ispričana i u kojem smjeru je otišla, doista nisam očekivala da će se sve odviti tako kako jest. U tom me smislu i ovaj roman iznenadio, zbog čega mi je drago.

Dio koji se odnosi na Jamesov nestanak, a u koji je upetljana mafija i meksički karteli, pa čak i federalci, dodaje tu neku triler notu, koja mi, iskreno, nije bila potrebna, ali tu je da razjasni sve mutne dijelove priče. Cijeli je taj dio malo i zbrzan i zbrkan, ali dobro, krajnji konci se koliko-toliko uspiju pohvatati.

Sve u svemu - solidan nastavak - jedan od onih za koji mislite da ih uopće nije bilo potrebno napisati, sve dok ne dođete do kraja, i shvatite da je to to što je priči ipak falilo. 

_____________________________________

Kako do knjige: https://eknjizara.hr/artikli/sve-sto-smo-izgubili/ 

EVVIE DRAKE POČINJE IZNOVA, Linda Holmes

Znanje, 2020.

[eng. Evvie Drake starts over] 

Prijevod: Mirjana Valent  

Kad se pojavila serija 'Nobody wants this', bilo je za očekivati da će gledanost biti dobra, jer rom-comovi općenito dobro prolaze po tom pitanju, ali nisam sigurna je li itko očekivao da će popularnost ove serije baš toliko narasti i da će je publika baš toliko zavoljeti. U smislu rom-coma, nema tu ništa sad ne znam kako posebno, ali ljude je, myself included, ova serija očarala prikazom zdrave veze u kojoj ljudi komuniciraju i trude se, što dovoljno govori o tome koliko su niska ljubavna očekivanja u današnje vrijeme i koliko su malo zdrave veze zastupljene u serijama, filmovima, knjigama, itd.

Ovaj me se roman dojmio iz istog tog razloga.

Evvie Drake je udovica čiji je suprug Tim poginuo u prometnoj nesreći na isti dan kada ga je ona odlučila napustiti. Kako je bio svima poznat i svima omiljen, čini se da za Timom baš svi tuguju i svima nedostaje...svima osim Evvie. Naime, ono što nitko ne zna je da je Tim kao suprug bio jedna užasna osoba, čije je emocionalne ucjene i zlostavljanja Evvie dugo trpjela. Ipak, Evvie se, umjesto da osjeti olakšanje što je slobodna, osjeća kao čudovište. Jer, trebala bi tugovati, baš kao i svi, ali kako da tuguje za nekim tko je zapravo bio baš pravi gad?

Zabrinut za Evvieno izoliranje iz društva i to što izgleda kao da ne može krenuti dalje ni nakon godine dana od Timove smrti, Evvien prijatelj Andy predloži joj da uzme podstanara, ne bi li se malo socijalizirala, a i nešto zaradila. Spomenuti podstanar Andyev je stari prijatelj Dean, ujedno i velika baseballska zvijezda, ali kojeg sada svi pamte po tome što više ne igra dobro. I sam do grla u problemima sa samim sobom, Dean će se pokazati kao upravo onaj prijatelj kakvog je Evvie trebala - i obrnuto. A, s vremenom, možda i nešto više...

Unatoč tome što je jedan od likova profesionalni igrač baseballa, za kojeg ne mogu reći da je baš svakodnevna vrsta podstanara, ova je priča baš nekako realistična i uvjerljiva. Dvoje ljudi upoznaju jedno drugo, svatko sa svojom vrećom emocionalnog tereta, sprijatelje se i pomažu jedno drugom prebroditi za svakoga od njih jedan prilično težak period u životu. Naravno, razvije se romansa, ali ta je romansa tako...normalna. Uvjerljiva. Stvarna. A i zabavna, puna dobrih dijaloga i baš nekako - topla. Cozy.

Ono što mi se jako svidjelo je što nema srljanja. Evvie je svjesna da nije spremna za ikakvu vezu dok sama sa sobom ne riješi stvari koje je muče, a Dean, i sam suočen sa vlastitim stvarima koje ga muče, ništa ne forsira, već joj daje i vremena i prostora koji joj je potreban, svejedno ostajući uz nju i dajući joj podršku. A i Evvie to čini zauzvrat. Sviđa mi se i to što se Evvien i Deanov odnos krene razvijati u prijateljstvo, pa tek onda u nešto više, a cijeli taj proces traje - i to poprilično. S tim da ova slow burn romansa nije nestrpljiva, već baš ide korak po korak, i dok čitate, nekako znate da koračate baš u pravom smjeru.

S Evvie se jako lako povezati i shvatiti je - njene nesigurnosti i način razmišljanja nešto su što je većini nas blisko i poznato. A ono što je baš savršeno opisala je onaj osjećaj kada zapneš, jer neprestano misliš da se nešto u tvom životu treba dogoditi nekad poslije, pa nema smisla krenuti ikamo prije nego što se to dogodi.

"Mislim da se u svakom mojem planu sve trebalo dogoditi nekad poslije. Imaš dvadeset dvije godine, dvadeset tri, i vrijeme je beskonačno. Kao da si u bazenu i ne možeš dotaknuti dno. Znala sam da postoji i nešto drugo, ali to je uvijek bilo poslije. Poslije, poslije. Kao da sam čekala da nešto započne, a zapravo sam sve vrijeme bila usred toga."

Čak i ovaj, naizgled savršen spoj dvoje ljudi, ima svojih problema i posrtanja, što je još nešto što je svima nam poznato i blisko. A kao i u seriji s početka ovog teksta, Evvie i Dean odabiru riješiti svoje probleme i nesuglasice i raditi na tome da ostanu zajedno, umjesto da puste da ih okolnosti, nedostatak komunikacije i vlastiti ego međusobno udalje.

Ne znam, ali nekako mi je drago gledati ovakve priče i čitati o njima. Imaš osjećaj kao da ljubav ipak još postoji, kao i trud i razumijevanje, i da zdravi romantični odnosi nisu izbrisani s lica Zemlje. *fingers crossed*

__________________________________

Kako do knjige: https://www.new.zuzi.hr/kategorija-proizvoda/beletristika/ljubici/linda-holmes-evvie-drake-pocinje-iznova 

DOBRI DETEKTIV, John McMahon

Znanje, 2022. 

1. knjiga serijala o detektivu P.T. Marshu

[eng. The good detective] 

Prijevod: Drago Štajduhar 

 

"Ja sam detektiv. (...) Svijet je prepun murjaka. Dobrih momaka. Koji imaju dobre namjere. Pametnih. (...) Ali veoma je malo dobrih detektiva."

Ime naslovnog dobrog detektiva je P.T. Marsh. P.T. je doista dobar detektiv, vrlo perspektivan, samo što ima i jednu - ne baš profesionalnu, ali onakvu kakva utječe na profesionalnost - manu: sklonost alkoholu. Alkoholu se odao nakon gubitka žene i sina, zbog čega sada zna imati rupe u sjećanju i ostale pogodnosti koje prekomjerno uživanje u piću sa sobom nosi.

Kada ga jedna striptizeta zamoli da malo zastraši njenog dečka zlostavljača, P.T. to dobrodušno napravi, međutim, jutro nakon njegova posjeta, spomenutog dečka nađu mrtvog, a P.T. se ne sjeća što se točno dogodilo. Da stvar bude gora, isti tip ispadne upleten u ružno ubojstvo jednog crnog dječaka. Situacija se komplicira, nemiri oko pitanja rasizma u gradu rastu, a dodatna otegotna okolnost u svemu je to što je razlog smrti glavnog osumnjičenika možda upravo detektiv koji tu smrt istražuje.

P.T. Marsh nije loš lik, iako mi je djelovao 'već viđeno'. Dobar istražitelj kojega muče vlastiti demoni povezani s osobnim gubitkom - P.T. jako, jako, nalikuje nekakvom miksu Nesboovog Harrya Holea i Engerovog Henninga Juula. Best of both worlds?

Slučaj koji P.T. istražuje već je u samom startu jedna golema zbrka, iako na prvi pogled izgleda kao da su krivci i motiv očiti. Međutim, kopanjem ispod površine otkriva se puno više od blata rasizma, a motivi sežu do daleko u prošlost, i vuku i u nadrealne sfere.

Sam slučaj je zanimljiv i dobro postavljen, smješten u južnjačko okružje čija atmosfera baš nekako vlada čitavim romanom. Vječni problemi rasizma i bogatih privilegiranih obitelji koje misle da im je sve dopušteno ovdje su uklopljeni u malo drugačiju priču no što biste na prvu očekivali, koja je nekako i jeziva i fascinantna. Obrate sam uspjela predvidjeti, čak su me i oni podsjetili na nešto već viđeno, ali odgovarali su priči.

Sve u svemu - dobar detektiv - solidan roman.

_________________________________

Kako do knjige: https://www.zuzi.hr/kategorija-proizvoda/beletristika/krimici/john-mcmahon-dobri-detektiv  

KNJIGA JEGULJA, Patrik Svensson

Stilus, 2020.

[šved. Alevangeliet] 

Prijevod: Luka Miličević  

Fun fact about me: bojim se riba. Ne volim ih susretati u svojoj neposrednoj blizini, što nekad bude zbilja zabavno na moru. Mogu si samo zamisliti kako bi izgledao moj susret s jeguljom uživo. And yet...moj susret s jeguljom na papiru bio je zbilja fascinantno iskustvo.

Kako joj i sam naslov govori, ovo je knjiga - o jeguljama. Pomalo neobičan spoj memoara i znanstvene knjige, u kojem autor kroz opise povijesnih istraživanja, djelovanja znamenitih filozofa i znanstvenika te vlastita iskustva s jeguljama iznosi sve ono što znamo i ne znamo o tim tajanstvenim ribama, za koje se dugo nije uopće znalo spadaju li pod ribe ili su nekakva mitološka bića nastala iz blata i mulja.

Krstareći vlastitim sjećanjima na tradicionalan lov na jegulje koji ga je oduvijek povezivao s ocem, autor nas odvodi na plovidbu rijekama, jezerima i morima, u potrazi za odgovorima na fascinantno 'jeguljino pitanje'. Naime, jegulje su sve do današnjeg dana svojevrsna misterija znanstvenicima širom svijeta, budući da je njihov jedinstveni ciklus razvoja i razmnožavanja predmet istraživanja već stotinama godina, a iako smo dobili neka saznanja o tome na koji se način odvija, velik se dio ovog procesa još uvijek bazira samo na teoriji.

Od Aristotela, preko Sigmunda Freuda (za kojeg vjerojatno ne biste pretpostavili da je imao značajnu ulogu u istraživanju jegulja), do modernih biologa i zoologa, ljudsko shvaćanje jegulje i onoga što ona doista jest mijenjalo se gotovo kao i sama jegulja. Knjiga se fokusira na europsku jegulju, iako tu i tamo dotiče i ostale vrste, koje su, po pitanju tajanstvenosti njihovog razvoja i razmnožavanja, sve jednako nedokučive.

Jegulja je doista fascinantno biće. Razmnožava se samo na jednom mjestu na cijelom svijetu, do kojega će putovati koliko god dugo trebalo, iako nitko ne zna točno kako ga zna pronaći i kako zna da je vrijeme da krene na put. Također, različite vrste jegulja nikad se ne miješaju, iako sve dolaze na to isto mjesto, i s njega odlaze, a nijedna nikad ne završi među krivom vrstom. Razvojni stadiji jegulje toliko su različiti, a svaki se ponaša na posve drugačiji način, kao i sama odrasla jegulja, koja kao da je posve drugačije biće prije i nakon potrebe za razmnožavanjem. Neke jegulje poživjele su nevjerojatno dugo, nevjerojatno ih je teško uzgojiti u zatočeništvu, ne zna se točno ni zašto jegulja zadnjih desetljeća kao da izumire...gotovo sve u vezi ove ribe je nevjerojatno - kao što je i nevjerojatno teško dobiti konkretan odgovor zašto je tome tako.

Jegulja je obilježila mnoge živote, a kroz ovu knjigu autor nam otkriva i koliko je obilježila njegov. Prisjećajući se oca i svih avantura koje je s njim dijelio, a koje su uvijek, baš uvijek, uključivale jegulje, autor ovoj, pretežno znanstvenoj knjizi, dodaje osobnu, sentimentalnu notu, koja samo pojačava fascinaciju i želju za znanjem više toga o ovoj misterioznoj životinjici.

Za postojanje jeguljinog pitanja do prije ove knjige nisam ni znala, a Patrik Svensson uspio me u tolikoj mjeri za njega zainteresirati da sada i mene zanima hoćemo li na njega ikada dobiti jednoznačan odgovor. I sve to unatoč tome što nisam ni najmanje ljubitelj riba - što dovoljno govori o tome koliko mi je ova knjiga bila fascinantna. Preporučam. 

_______________________________

Kako do knjige: https://www.knjizara-dominovic.hr/knjiga-jegulja-proizvod-29139/ 

KAKO ZAGRLITI DIKOBRAZA, Debbie Joffe Ellis

Stilus, 2025.

[eng. How to Hug a Porcupine: Easy Ways to Love the Difficult People in Your Life] 

Prijevod: Julijana Jurković   

Self-help literatura nije nešto što ću često odabrati za čitanje, no ponekad mi neka od ovih samopomoćnica zna privući pozornost. Nekad zbog teme, nekad zbog naslovnice, nekad jer me asocira na nešto iz vlastitog života s čim bi mi doista dobro došla pomoć ili bar samo malo više informacija.

Ova mi je knjiga na prvi pogled bila nekako slatka - i kratka, ali najviše me privukao ovaj naslovni dikobraz. Jednom su me nazvali dikobrazom, i to baš u smislu zagrljaja - tj. tvrdnje da mi se teško približiti. Iako se pojam dikobraza koji se odnosio na mene baš i ne poklapa s pojmom dikobraza o kakvima se radi u ovoj knjizi, pomislila sam, svejedno, da ne bi škodilo da prelistam ovaj priručnik o dikobrazima i vidim što ima.

Ne znam je li dikobraz baš najprikladnija metafora za ljude o kojima je u ovoj knjizi riječ, jer mene dikobrazi asociraju na nešto slatko i malo povučeno, a ne teško i teško za razumjeti, iako shvaćam zašto je odabir morao pasti na nekog bodljikavca.

Dikobrazi o kakvima je u ovoj knjizi riječ su ono što bi se generalno moglo nazvati 'teškim ljudima' ili ljudima s teškim karakterom, onima koji drugima zadaju glavobolje i čije bodlje je bolje izbjegavati. Ova knjižica ne ulazi duboko u istraživanje karaktera dikobraza, niti se detaljno bavi psihološkim aspektima (su)života s njima, već predstavlja zbirku svojevrsnih smjernica i savjeta kako se u određenim situacijama najbolje ponijeti ukoliko je neka osoba u vašem neposrednom okruženju dikobraz - ili ukoliko iznenadno naletite na jednog od njih.

Ne bih čak rekla da se primjeri boljeg ophođenja s dikobrazima koji su ovdje opisani nužno svode samo na dikobraze, mogu se bez problema primijeniti na bilo koga. U tom je smislu ova knjižica skup savjeta kako se najbolje ponijeti u slučaju sukoba, razmirica, ili bilo kakvih drugih situacija u koje se može upasti tijekom interakcije s drugim ljudima, s ciljem da rezultat te interakcije nema trajnog lošeg utjecaja ni na koga od uključenih.

Iako je knjiga fokusirana na ljude-dikobraze, ima tu par zanimljivosti i o pravim dikobrazima, kao i slatkih ilustracija. Nije ovo neki revolucionarni priručnik za sređivanje svih bodljikavih odnosa na koje ćete ikad naići, već ukratko posložen set ideja kako najbolje reagirati u određenoj situaciji, bez da se pritom ubodete.

Kao netko tko je bio optužen da je dikobraz, reći ću vam i to da mislim da nije stvar u tome da dikobrazi ne dopuštaju da ih zagrlite, već je tu samo stvar u odabiru pravog pristupa za zagrljaj. ;)

_______________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/kako-zagrliti-dikobraza/ 

SVE ŠTO NAM JE OSTALO, Kerry Lonsdale

Stilus, 2020.

1. dio trilogije Everything

[eng. Everything we keep] 

Prijevod: Igor Rendić 

 

  

Ovaj sam roman za ljetno čitanje odabrala uglavnom zbog morske naslovnice, iako ne mogu reći da mi je sama naslovnica bila osobito privlačna. Prema opisu na koricama, očekivala sam nekakvu čeznutljivu romantičnu priču, s laganom primjesom trilera. Iznenadilo me ono što sam na kraju dobila - i u smislu priče, i u smislu naslovnice - jer mi je sam roman bio iznenađujuće dobar.

Zvijezda prvijenca Kerry Lonsdale je Aimee, mlada žena čiji je zaručnik James misteriozno nestao tijekom poslovnog puta u Meksiko, a par mjeseci potom, na dan koji je trebao biti dan njihova vjenčanja, Aimee je za Jamesa održala pogreb. Nakon pogreba, Aimee pristupi tajanstvena žena, tvrdeći joj da je James zapravo živ. Aimee, uz podršku prijateljica, odbaci tu tvrdnju kao suludu, iako će ju neodgovorena pitanja oko Jamesove smrti nastaviti kopkati.

Boreći se s tugom i gubitkom, ali se istodobno trudeći ponovno stati na noge, Aimee se koncentrira na ostvarivanje svog poslovnog sna - otvaranja vlastitog kafića. Malo po malo, uz podršku obitelji i prijatelja, Aimee nastavlja sa svojim životom, pa čak i upoznaje zanimljivog fotografa koji joj se zbilja svidi. Ipak, nerazjašnjene okolnosti Jamesove smrti i ono što joj je ona tajanstvena žena rekla na pogrebu i dalje je muče, jer...što ako?

Jedini način da dobije odgovor na to pitanje je da ga sama ode potražiti - i da njena priča s Jamesom dobije svoj kraj, kakav god on bio.

Ono što započne kao priča o gubitku i čežnji za izgubljenim životom, kroz Aimeeinu potragu za odgovorima vrlo brzo preraste u priču o nastavljanju s vlastitim životom, prevladavanju teškoća i pronalasku razloga za ponovnu sreću. Elementi trilera i cijeli taj misterij oko Jamesovog nestanka i smrti tu su da dodaju dozu napetosti, ali Aimee je ovdje bit priče. Tražeći odgovore o Jamesu, Aimee pronalazi odgovore o samoj sebi i svom životu te prvi put gleda na taj život iz drugačije perspektive, shvaćajući što bi sve mogla biti i postići.

Aimee mi se svidjela kao lik. Mislim da izvrsno prikazuje ženu koja se ne samo nosi s gubitkom svega što joj je do tada bilo poznato, nego uspješno sve to prevladava, oslanjajući se na samu sebe. Umjesto da se fokusira na ono što je izgubila, Aimee pronalazi novu sebe, iskušava tko je točno ona bez Jamesa i što je sve još pred njom. Aimee cijelo to vrijeme pati, ali uči kako se s tom boli nositi i kako ju pustiti, pri čemu ne srlja, što je nešto što mi se posebno svidjelo. Naime, upoznavši Iana, koji joj se očito sviđa, Aimee donosi svjesnu odluku da pričeka s ulaženjem u nešto novo, dok ne bude spremna za to, što je nešto što ja prva vjerojatno ne bih bila u stanju napraviti, a trebala bih - trebao bi svatko.

Misterij oko Jamesa na početku je samo tajanstvena nit koja se lagano otpliće, no kako se to klupko krene raspetljavati i kako malo po malo upoznajemo i Jamesovu i Aimeeinu prošlost, sve se to skupa pretvori u pravu televisa presenta sapunicu (hej, ipak je dio radnje smješten u Meksiko :)). Obiteljske tajne dobivaju potpuno novu dimenziju i ima tu svega, od mafijaških kartela do incesta. Hold my popcorn.

Roman me nije oborio s nogu, ali čitanje je bilo iznenađujuće zanimljivo. Bonus u priči je, ako ste ljubitelj kave, kao ja, to što je i kava mali dio priče i Aimeeinog sna o vlastitom kafiću, a kava je i nešto što poveže nju i Iana, što mi je bilo slatko. Općenito mislim da je romansa u ovom romanu (ona između Aimee i Iana) jedna od zdravijih o kojima sam imala prilike čitati, tako da velike pohvale i za to. Cliffhanger u epilogu sam, priznat ću, očekivala, ali jako je dobro izveden i potiče na čitanje nastavka - što mi je i plan. :)

 

_____________________________________

 

Kako do knjige: https://www.knjizara-dominovic.hr/sve-sto-nam-je-ostalo-proizvod-29140/ 

ITAKA, Claire North

Stilus, 2023.

1. dio trilogije The Songs of Penelope 

[orig. Ithaca] 

Prijevod: Paula Jurišić 

 

  

Ilijada, Odiseja, Eneida...grčka i rimska mitologija prepune su priča o bogovima i junacima, njihovim slavnim junačkim pohodima i opjevanim avanturama. U ovom muškom svijetu, žene obično predstavljaju nagradu koju slavni junak ima osvojiti, prepreku čiji hirovi tom junaku stoje na putu, ili tek statiste, vjerne pratilje koje stoje sa strane i strpljivo čekaju da se njihov junak vrati i podari im malo pažnje.

Ili su nas barem uvjerili da je takva bila ženska uloga.

Jako me veseli činjenica da postoji sve više romana koji propituju mitološke uloge žena i bave se njihovim sudbinama, prikazujući nam ih u posve drugačijem svjetlu. Isto je to u ovom romanu učinila i Claire North s Penelopom.

Penelopa, ideal ženske vjernosti, supruga koja je 20 godina strpljivo čekala da joj se muž vrati, odbijajući povjerovati u to da ju je napustio ili umro, i odbijajući brojne prosce koji su je uporno snubili da se preuda.

Ili je to ipak Penelopa, simbol ženske strpljivosti i snage, koja, oboružana samo vlastitom dovitljivošću i intelektom, štiti i uspijeva održati čitavo jedno kraljevstvo na životu, pazeći pritom da u javnosti ostavlja sasvim drugu sliku i da ne prijeđe nametnute joj ovlasti, jer svi znaju da žene nisu sposobne za vladanje.

Pogađate o kojoj se Penelopi radi, zar ne?

Ispričana od same Here, vrhovne božice, ujedno i boginje braka, kojeg sama Hera toliko prezire, ova je priča pravi dragulj ženskog sarkazma, oda ženama i njihovoj pameti, posveta feminizmu, i to bez dlake na jeziku.

Hera je fantastična pripovjedačica, oporog stila pripovijedanja, u kojem se nimalo ne suzdržava kritike, što muškaraca, što drugih bogova, što vlastitog muža. Drska je, energična i žestoka i baš je gušt bio čitati kako priča o svima nam poznatim događajima, ali s naglaskom na ono što se stvarno dogodilo, pogledom u pozadinu i zakulisne igre, i uz sarkastični komentar i osudu (često zlostavljačkog) tiranskog ponašanja (većinom prilično narcisoidnih) muškaraca. Herin stil pripovijedanja je brutalan - i brutalno dobar.

Dajući ženama prostor koji im je u pričama u kojima su sudjelovale uskraćen, Hera slavi žene i njihovu snalažljivost, obožavajući one koje su se usudile pobuniti protiv svojih očeva, supruga, sinova, i ostalih zlostavljača, bilo otvoreno, bilo fino smišljenim podvalama. I sama nezadovoljna onime na što ju je sveo Zeus, i to samo iz ljubomore i posesivnosti, Hera se trudi pružiti ruku svim ženama koje se osjećaju isto kao i ona sama, zbog čega ovaj roman nije samo priča o Penelopi, već o ženskim savezima i sestrinstvu općenito, i baš je moćan u tom smislu.

"Nekoć sam bila kraljica žena, prije nego što me muž okovao lancima i pretvorio u kraljicu supruga."

Penelopa je centralni lik priče, koja se odvija na Itaci, ali Hera je ta koja priču drži živom, i koja je, po mom mišljenju, ovdje prava heroina. Iako, sve su žene ovdje, kakvi god im bili postupci, također genijalni likovi. Snažne, pametne, snalažljive, borbene - ne trebaju im oružja i avanture da bi dokazale svoje junaštvo, već ga imaju napretek.

Možda bih ovu knjigu mogla nazvati feminističkom Odisejom, pričom o tome kako jedna žena štiti i održava kraljevstvo dok joj se muž okolo provodi - što je nešto što mnogo žena svakodnevno radi i u čemu će se sigurno prepoznati. Odiseja su pjesnici opjevali i zbog njega je možda Itaka mjesto koje je svima poznato, ali Penelopa je ta zbog koje je Itaka preživjela i opstala. No, pjesme se ne pišu o održavanju kućanstva i pametnoj trgovini, lukavoj obrani i zaradi na izvozu. Nije li vrijeme da počnu? 

 

__________________________________________

 

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/itaka/ 

NEZABORAVNO LJETO MARY JANE, Jessica Anya Blau

Znanje, 2022.

[orig. Mary Jane] 

Prijevod: Marija Perica 

Mary Jane ima 14 godina i živi savršeno urednim životom, u urednoj kući, sa urednim roditeljima, urednim odlascima nedjeljom u crkvu i na zbor. Vrijeme provodi u urednim druženjima, urednim razgovorima, urednim obiteljskim odnosima.

Kada nakon telefonskog razgovora dobije posao čuvanja jedne djevojčice - Izzy Cone - preko ljeta, Mary Jane prvi puta upoznaje Coneove i susreće se s tipom života koji, iz njene perspektive, izgleda kao totalni nered. Osim Coneovih, u njihovoj kući preko ljeta obitavaju i jedna rock zvijezda i njegova supruga, budući da spomenutu rock zvijezdu doktor Cone liječi od ovisnosti, za što je potrebna stanovita anonimnost.

Susrevši se s obitelji čiji život, navike i međusobno ophođenje je najbolje opisati rječju kaos, Mary Jane se pruža posve nov pogled na svijet i ljude oko sebe - svijet potpune otvorenosti, prihvaćanja svih mogućih osjećaja i - slobode koju to sa sobom nosi. Neobična obitelj Cone uvući će ju u svoju neobičnost i prihvatiti ju kao člana obitelji, a Mary Jane će to promijeniti na sve moguće načine i obilježiti joj to ljeto kao ljeto koje nikada neće zaboraviti.

Pomalo 'Daisy Jones & The Six', pomalo 'Lude 70-e', ovaj je roman putovanje u šaroliko razdoblje 1970-ih, popraćeno glazbom toga vremena - što stvarnom, što fikcionalnom. Ovo je svojevrsni roman o sazrijevanju jedne mlade djevojke, koja je tek na početku svojih tinejdžerskih godina, a koja po prvi put upoznaje život neopterećen pravilima i tuđim mišljenjima o onome što je prikladno i pravilno. Mary Jane, koja je sve do sada bila uvjerena kako živi u tipičnoj sretnoj obitelji, otkriva koliko se zapravo zarobljenom i ograničenom u toj obitelji osjećala i, na neočekivanom mjestu i među neočekivanim ljudima, pronalazi svoju sreću, osjećaj pripadnosti, a - i svoj glas.

"U mojoj je kući svaki dan bio savršena mala nakupina sati u kojima se nikad nije razgovaralo ni o čemu neobičnom ili uznemirujućem. Kod obitelji Cone nije bilo takvog suzdržavanja. Ponekad su znali jedni pred drugima izbacivati osjećaje intenzitetom vatrogasnog šmrka. Bojala sam se toga što bih večeras mogla vidjeti ili čuti. Ali zajedno s tim strahom, moja ljubav prema Coneima samo je rasla. Osjećajući nešto, bilo što, napokon sam se osjećala živom. I polako sam se počela zaljubljivati u taj osjećaj života u sebi."

Mary Janeina naivnost i iskrenost jako su slatke osobine, koje ju čine simpatičnom osobom i nekim s kime se lako povezati. Njena naivnost je ponekad tolika da stvara i vrlo zabavne situacije, posebno kad samu sebe uvjeri kako je seksualna ovisnica. Na ovo sam se znala baš nasmijati. Svi likovi koji obitavaju u kući Coneovih, uključujući obitelj Cone, šaroliki su, razuzdani i posebni svatko na svoj način, a Izzy mi je od svih njih, baš kao i Mary Jane, prirasla srcu.

Atmosferski, ovaj je roman pravi doživljaj 70-ih - sex, drugs & rock'n'roll i sve što uz to ide, ali ne baš onako kako si to možda zamišljate, što je ujedno i najbolja stvar kod ovog romana, to kako isporučuje nešto što baš i ne očekujete uzimajući u obzir ovaj moto. Ne postoji ovdje neka posebna radnja, temelj romana leži u odnosima između likova i Mary Janeinom otkrivanju same sebe, no roman nije zbog toga dosadan ni naporan. Ono što mi jest bilo naporno je ponašanje likova u određenim situacijama, pogotovo rock zvijezde i njegove supruge, a ima i puuuuuno previše pjevanja za moj ukus, zbog čega sam imala osjećaj kao da sam upala u jedan od mjuzikala koje Mary Jane toliko voli.

Svidjelo mi se kod Mary Jane to što je prošla preobrazbu iz plahe i poslušne djevojke u djevojku koja zna reći ono što joj leži na srcu i izboriti se za sebe i ono što voli, a da pritom ostane posve vjerna sebi. Ono što mi se također svidjelo je i način na koji roman ne prikazuje samo to koliko su Coneovi i njihovi gosti utjecali na njen život i promijenili ga, već i to koliko je i ona promijenila sve njihove živote zauzvrat. Kraj romana je u tom smislu baš fora, a i objašnjava poveznicu s originalnim naslovom romana, iako neću reći ništa više da ne spojlam. :)

Ima u ovom romanu smijeha, suza, novih iskustava, pogrešnih odluka, produbljenih odnosa, i puno previše raspjevanih trenutaka - svega onog što neko ljeto čini nezaboravnim. Mary Janeina priča baš paše za ljetno štivo, a hoće li ostati nezaboravna, provjerite sami.

"Plakala sam više ovo ljeto nego svih godina zajedno otkad sam bila Izzyne dobi. I nikad nisam bila sretnija."

__________________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/nezaboravno-ljeto-mary-jane/301608 

CRNO SUNCE, Rebecca Roanhorse

Znanje, 2023.

1. knjiga trilogije Between Earth and Sky 

[eng. Black Sun] 

Prijevod: Ana Katana  

Navikli smo na fantasy svjetove koji se naslanjaju na nasljeđe i mitologiju starih europskih kultura, od antike i Rima do nordijske i slavenske mitologije, pa dalje preko mističnih istočnjačkih legendi do, odnedavno sve rasprostranjenije, fantasy književnosti kulturološki i mitološki bogatog i raznolikog afričkog kontinenta. Rebecca Roanhorse vodi nas u nešto u fantasyu do sad dosta slabo zastupljeno - svijet izgrađen na temeljima drevnih američkih civilizacija.

Ideja, izvedba i sve ostalo u ovom romanu, prvom iz trilogije, je - wow. Fantastičan svijet, zanimljivi likovi, originalna priča - pustolovna, intrigantna, brutalna, magična. Wow.

Smještena u svijet klanova, svakog vjernom nekom svome božanstvu, ova priča nam predstavlja društvo podijeljeno u dvije glavne kategorije - obične ljude i Od Nebesa Stvorene. Ovi potonji bivaju izabrani za svećenike koji stoluju u tornju u svetom gradu Tovi, kojim vladaju i čiji poredak čuvaju, dok različiti klanovi nastanjuju različite četvrti ovog grada, kao i udaljenije predjele, različito gledajući na moć Čuvara tornja i samih svećenika, predvođenih Sunčevim svećenikom.

Odbrojavajući dane do konvergencije - značajnog nebeskog događaja koji se na poseban način obilježava, priča prati nekolicinu likova, u Tovi i na putu do nje, koji će odigrati bitne uloge u nadolazećoj konvergenciji. Serapio, mladić iznimnih sposobnosti kojega smatraju utjelovljenim bogom Vranom, čiji ponovni dolazak njegovi sljedbenici nestrpljivo iščekuju, na putu je do Tove - putu koji ovisi o kapetanici Xiali i njenim iznimnim sposobnostima, koje proizlaze iz njene pripadnosti narodu Teek, čijim se moćima ljudi dive, ali kojih se i plaše. U Tovi, pak, na pomolu je unutarnja borba za vlast, u kojoj se svećenici, potpomognuti klanovima, okreću jedni protiv drugih ne bi li s vlasti svrgnuli trenutnog Sunčevog svećenika - Naranpu, svjesni proročanstva o povratku boga Vrane, ali ne i njegove stvarne opasnosti.

Konvergencija je sve bliže, pitanje koje se postavlja je hoće li Serapio stići na vrijeme, kakva ga sudbina čeka kada se to desi, i hoće li unutarnji nemiri eskalirati prije ili poslije tog događaja, a napetost i neizvjesnost prate nas na svakom koraku.

Već me prvo poglavlje ovog romana brutalno šokiralo, izbilo iz cipela i prikovalo me za njegove stranice (iako je neke scene, baš na tom početku, bilo teško čitati koliko su - iako i jako dobro! - živopisno groteskno opisane. Brr).

Likovi su genijalni. Tajanstveni, zanimljivi, raznoliki, magični. I baš svaki je na neki način misfit. Serapio, Xiala, Naranpa, svatko je od njih u biti izbjeglica iz vlastite sredine, u koju se nikada nije uklopio, možda upravo zbog sudbine koja je svakoga od njih čekala, a za koju nismo još posve sigurni kakva je točno. Ono što sa sigurnošću mogu reći je da je pravi užitak pratiti svakog od ovih likova i vidjeti kamo nas to njegova odnosno njezina priča vodi.

Pretkolumbovska Amerika (a posebno drevne civilizacije Južne Amerike) udahnula je život svijetu koji je ovdje opisan, i to se divno vidi na primjeru opisanih gradova i građevina, funkcioniranja društva, priča o proročanstvima i samim nazivima mjesta i likova. Svijet ovdje opisan bogat je, šaren, duhovan, ispunjen magijom, čudesnim bićima (poput predivnih divovskih vrana ili pak čudnovatih vodenih kukaca koji vuku brodove), opasnim bogovima i začuđujućim sposobnostima. Utopila sam se u ovom svijetu, i nije me bilo briga kako ću isplivati van.

Fantasy mi je jedan od najdražih žanrova, i baš se razveselim kad naletim na neki novi serijal, koji me uspije ovako oduševiti, kao što je to napravio ovaj. Pročitala sam tek prvu knjigu, istina, ali, kako je krenulo, ne vjerujem da će uslijediti išta manje dobro.

Sakrijte se od onog ljetnog sunca negdje u hlad i upijte zrake ovog crnog - ostavit će vam samo one dobre čitalačke opekline. 

_______________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/crno-sunce/425023 

SESTRE BLUE, Coco Mellors

Stilus, 2025.

[eng. Blue sisters] 

Prijevod: Andrea Marić  

Ako bi neku knjigu trebalo prozvati knjigom ljeta 2025., onda bi to definitivno bila ova. Možda je do naslova, koji podsjeća na boju mora, obojanih rubova stranica koji vrište za plažom, ili pak jednostavne činjenice da - kud god da ovo ljeto pogledaš - ovu knjigu baš svi čitaju. Obilježila je cijelo ljeto, iako joj priča nije baš nimalo 'ljetna'.

Priča o gubitku, boli, pokušajima nošenja s tim gubitkom i razdorom koji je taj gubitak prouzročio, sve je samo ne bezbrižna i lagana, onakva kakve obično smatramo knjigama za plažu.

Priča prati naslovne sestre Blue - pouzdanu i trezvenu Avery, čvrstu i smirenu Bonnie, i nepredvidivu i lakomislenu Lucky - koje od boli nakon smrti četvrte sestre, Nicky, bježe svaka u svoju ovisnost. Nickyna smrt nije ih samo pogodila, na neki ih je način i razdvojila, jer niti jedna od njih ne zna što da radi sa praznom stranicom četverokuta kojeg su njih četiri uvijek činile, a koji se sada sveo samo na trokut.

"Ovisnost je kroz sve njih strujala poput elektriciteta kroz strujni krug."

Doznavši da im roditelji planiraju prodati stan u kojem su odrasle, sestre Blue pomalo će se neplanirano naći u zajedničkoj misiji - za Avery ta je misija sačuvati stan od prodaje, za Bonnie pregledati i odlučiti što s Nickynim stvarima koje su još u stanu, netaknute, a za Lucky pokušati se suočiti s vlastitim životom i shvatiti što s njim. Također, ovaj će događaj potaknuti sestre da ponovno pronađu put jedna do druge.

Kroz borbu s raznim ovisnostima i pokušajima umrtvljivanja osjetila - što je nešto što svaka sestra Blue radi na svoj način, iako Lucky ovdje debelo prednjači pred svima - ova priča oslikava svu ljepotu i grozotu sestrinskih odnosa, kao i svu bol uslijed pucanja tih odnosa. Možeš pokušati ispuniti život različitim stvarima, romantičnim odnosima i prijateljstvima, ali sestrinska povezanost nešto je posebno, što ni s kim drugim ne možeš osjetiti.

"Mi smo ti sestre. Što god napraviš, mi smo uvijek na tvojoj strani. Možeš ubiti nekoga i ja bih ti pomogla da odvučemo tijelo k nama i napunila bih kadu solnom kiselinom da ga se diskretno riješimo. (...) Ne bi mi se to svidjelo, a ni ovo sad mi se ne sviđa. Ali ja bih to napravila."

Gubitak bliske osobe uvijek je težak. Nickyna smrt bila je detonacija koja je cijelu obitelj Blue razorila do temelja, raštrkavši ih poput razbijenih krhotina na sve strane i naoštrivši im rubove toliko da je ponovno se približiti jedni drugima bilo gotovo nepodnošljivo. Umjesto da budu tu jedni za druge, sestre Blue i njihovi roditelji zatvorili su se svatko u svoju čahuru tuge, pokušavajući ispuniti prazninu koja je ostala iza Nicky potpuno pogrešnim stvarima.

"Ona mi nedostaje i nedostaje i nedostaje. I čekam da taj osjećaj prođe jer svaki drugi osjećaj je prošao, ma kako bio jak, ma kako težak - ali ovaj neće i neće. Jednostavno nema kraja tom nedostajanju. Život mi se dijeli na onaj prije i ovaj sad. I čini se da to nisam u stanju prihvatiti. Ne mogu prihvatiti da će mi morati nedostajati zauvijek. Nikad neće doći olakšanje. Nikad se nećemo ponovno sresti. I tako bih voljela da bar imam Boga. Voljela bih da mogu vjerovati u zagrobni život ili što god. Ali kad pokušam razgovarati s njom u glavi, nema odgovora. Ne mogu je čuti. Ne mogu je osjetiti. Sve što imam samo je to nedostajanje."

Ovaj roman iskreno progovara o ponoru nakon gubitka voljene osobe i još većem ponoru ovisnosti u kojeg upadneš pokušavajući se iskopati iz ovog prvog ponora. Ništa ne uljepšava, i ništa ne skriva. Svaka pogrešna odluka, svaka emocija i svi oblici boli i samouništenja jasno su prikazani, koliko god ružno izgledali.

Roman je emotivan, iako je ponekad teško suosjećati s Avery, Bonnie i Lucky (pogotovo Lucky!), kad se suočite s njihovim destruktivnim ponašanjem i posljedicama koje to ponašanje ima na ljude oko njih. No, nekako je brutalno iskren, i baca vas u kovitlac emocija s kojima se njegovi likovi bore. Nije ga teško čitati, riječi se lako i brzo upijaju.

Iskreno, mislila sam da, onako kako je krenuo, ovaj roman ne može završiti nikako drugačije no tragično. Ali tu me iznenadio. Nije, dakako, čitav roman u potpunosti sumoran i crn, ima svojih silver lining trenutaka, ali taj zadnji silver lining bio je doista neočekivan i još uvijek nisam sigurna što o njemu mislim. Bi li bilo bolje da je drugačije završilo? Ne znam. Bio bi to svakako drugačiji roman, možda u nekoj drugoj nijansi plave. Bilo kako bilo, boja ovog ljeta definitivno je - plava. 

_________________________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/sestre-blue/ 

PLAVI SAT, Paula Hawkins

Profil, 2024.

[eng. The blue hour] 

Prijevod: Saša Stančin  

Nakon što mi je nekolicina ljudi čiji čitalački ukus cijenim rekla kako ih je ovaj roman Paule Hawkins razočarao, nekako sam i ja očekivala to razočaranje. Ono je, međutim, kod mene izostalo. Možda je zapravo dobra stvar kad nemaš visoka očekivanja pa te knjiga iznenadi kad ih nadvisi. A možda su samo mnogi očekivali nešto jako nalik Djevojci u vlaku, što ovaj roman nije. Žanrovski jest, iako tu ovisi što točno smatrate žanrovskim trilerom, jer i Sebastian Fitzek i Patricia Highsmith spadaju pod žanrovske pisce psiholoških trilera, a njihovi se trileri baš jako, jako razlikuju.

Kad smo već kod Patricie Highsmith, pisac John Boyne za ovaj je roman komentirao kako Paula Hawkins s Patriciom Highsmith ne dijeli tek inicijale. I to je u potpunosti točno. Sličnog stila i tona, razrade likova i njihove motivacije, pa čak i one neodređeno zloslutne atmosfere koja u romanu prevladava, Paula Hawkins u ovom romanu neodoljivo nalikuje nečemu što bi napisala Patricia.

Priča nas vodi na otok Eris, samotno mjesto poznato po tome što je ondje živjela poznata umjetnica Vanessa Chapman. Vanessa, čijom umjetnošću su svi bili zadivljeni, a čiju su osobnost svi doživljavali teškom, nakon svoje je smrti neočekivano sva svoja djela ostavila na brigu zakladi bivšeg kustosa, s kojim nije bila u dobrim odnosima, umjesto prijateljici koja je bila uz Vanessu do samog kraja, Grace.

Trenutni kustos, James Becker, pripremajući prvu Vanessinu posmrtnu izložbu, dobije šokantnu vijest iz londonske galerije, u kojoj je na posudbi jedno od Vanessinih djela, zbog koje je primoran kontaktirati Grace, ne bi li od nje saznao više o Vamessi i njenom životu te tako otklonio, ili barem donekle rasvijetlio, onaj šokantni dio iz vijesti koju je primio (rekla bih vam o čem se radi, but where's the fun in that?).

Iako Grace nije baš voljna surađivati, ona i James ipak će, oboje fascinirani Vanessom, nekako pronaći zajednički jezik, a time i zagrebati površinu ispod koje leže mnoge, prilično uznemirujuće, tajne, među kojima je i ona o tajanstvenom nestanku Vanessinog supruga Juliana.

Ovo je vrlo atmosferičan triler, ćudljiv i nepredvidiv poput plime koja otok Eris iznenada odsječe od svakog kontakta s kopnom. Likovi su poput mora koje okružuje otok, magloviti i puni tajni koje skrivaju u mračnim dubinama. Nitko nije posve onakav kakvim se čini: požrtvovna prijateljica, ohola umjetnica, nevjerni plejboj. (Dobro, ovaj zadnji možda ipak jest. :))

Ono što ova priča istražuje su dubine veza između ljudi, značaj tih veza i sve ono što su ljudi njima povezani spremni učiniti ne samo jedno za drugo, već i za to da osiguraju pažnju - i ljubav - tog drugog. Poseban naglasak priča stavlja na prijateljstvo, onu posebnu vezu koju stvoriš s nekim s kim se uspiješ posve povezati, kao i izazovima koje ta veza sa sobom nosi te pitanjem međuodnosa potrebe za drugom osobom i uzvraćanja te potrebe, koje često nisu jednakog intenziteta.

"A što je i mogla reći da ju je tko upitao? Kako bi mogla objasniti kad se sve druge ljubavi drži manje vrijednima od romantične? Ono što su ona i Vanessa dijelile nije bilo romantično, ali nije bilo ni manje vrijedno od toga. Samo prijateljica, tako su ljudi govorili. O, ona je samo prijateljica. Kao da je biti prijatelj nešto obično, kao da ti prijateljica ne može značiti sve na svijetu."

Naslovni plavi sat odnosi se na period vremena netom nakon sumraka, odnosno netom prije svitanja, u kojem svjetlost poprimi karakterističnu plavu notu. To je ujedno i sat u kojem se odvije značajan događaj u ovom romanu, onaj koji iscrta putanju za sve događaje nakon njega. Baš kao i plima, more i sve vezano uz posebnost otoka Eris, ovo karakteristično vrijeme također je jedan od elemenata koji upotpunjuje atmosferu ovog romana.

"U tom plavom satu u kojem je sa svih strana polako prodirala noć, nebo se počelo polako puniti zvijezdama, a Grace je nakratko zaplakala, preplašena onim što je učinila i što još mora učiniti."

Po pitanju ozračja, ovaj me roman podsjetio na Esešku zmiju Sarah Perry. Ima to nešto sumorno, ne baš posve mračno, ali opet nekako zlokobno i tajnovito, što ga čini baš takvim kakav jest. Također, odvija se sporo, tajne se jako polako otkrivaju, a društvo likova koji roman nastavaju često nije najugodnije. Mene je zaintrigirao, uvukao me u tu svoju atmosferu i podsjetio na Patriciu Highsmith. Možda nisu posve kao gospodin Ripley, ali pojedini likovi ovdje itekako imaju svojih talenata. A ima ih definitivno i Paula Hawkins. 

_________________________________________

Kako do knjige: https://www.profil.hr/proizvod/plavi-sat/ 

ŠPIJUNSKA OBALA, Tess Gerritsen

Mozaik knjiga, 2025.

1. knjiga u serijalu Klub Martini

[eng. The Spy Coast] 

Prijevod: Mladen Jurčić  

Krimići i trileri su žanr koji je uvijek popularan, a u svijetu krimića i trilera (i onih knjiških i onih televizijskih) u zadnje vrijeme sve popularniji postaju oni s protagonistima treće životne dobi. Okej, nije da ih nije bilo i prije, sjetimo se samo gospođice Marple ili pak oca Browna, ali i relativno nedavni serijal romana (uskoro ekraniziranog!) 'Kluba istražitelja ubojstava četvrtkom' ili pak serija 'Only murders in the building' rado su čitani i gledani.

Tess Gerritsen ubacila se u ovaj penzionerski svijet trilera, da ga tako nazovem, predstavivši nam novi set umirovljenika u akciji, samo što njeni umirovljenici nisu samo obični amaterski detektivi ili true crime entuzijasti, već umirovljeni bivši špijuni.

Ideja za roman nastala je prema stvarnoj zanimljivosti - naime, u gradiću u kojem i sama živi, Tess je naišla na zanimljivi podatak kako ondje živi popriličan broj umirovljenih bivših agenata CIA-e, a tu je zanimljivost prenijela i u fiktivni gradić Purity u svom romanu, poigravši se razlozima zbog kojih se umirovljeni agenti okupljaju na istom mjestu kako bi uživali u zasluženoj mirovini.

Glavna junakinja ovog romana, Maggie, umirovljena je špijunka koja je svoje špijunske dane zamijenila za miran život uzgajivačice pilića. Nekolicina njenih bivših kolega također živi u istom gradu i svatko od njih u mirovini uživa na vlastiti način, običnim, povučenim životom. Sve dok jednog dana na Maggienom pragu ne osvane truplo, koje za sobom povuče razna pitanja o tome tko ga je ostavio i s kojom porukom, a uskoro postane jasno kako bi i Maggie i njenim kolegama brižno izgrađen identitet običnih umirovljenika i uživanje u zasluženoj mirovini - a nekima i život - mogli biti ozbiljno ugroženi.

Iako je ispunjen i akcijom i ubojstvima i ostalim strašnim stvarima koje prate trilere, ovaj mi je špijunski triler zapravo bio jako zabavan i nekako puno 'lakši', da to tako kažem, od uobičajenih Tessinih romana. Možda je do toga što su umirovljeni špijuni o kojima se ovdje radi naprosto jako karizmatični i nekako simpatični (posebno bračni par Slocum). Možda je i do toga što, iz nekog razloga, Tess gotovo svako poglavlje završi usklikom (ponekad prilično duhovitim). Što god bilo, mene je baš zabavilo, i uživala sam čitajući.

Špijunski dio trilera prilično je zapetljan, ima tu i Rusa, i podmetnutih ubojstava, i krtica u najvišim slojevima vlade, i izdaja i još puno toga čega se ne bi posramio ni slavni agent 007. Ali zapravo je zanimljivo bilo vidjeti kako Maggie pokušava izbalansirati svoj poslovni i privatni život, stavljajući dužnost uvijek na prvo mjesto, te vidjeti i kako joj je pošlo za rukom nastaviti živjeti nakon svega toga, u penziji, sa svim žaljenjima i odlukama koje je donijela, a koje su je dovele tu gdje je sada.

Iako umirovljeni, ima u ovim špijunima penzionerima još elana i vještina koje nikako nisu za baciti. Zato hrabro preuzimaju stvari u svoje ruke (nervirajući time šeficu lokalne policije i nazivajući se klubom amaterskih detektiva Martini) i još jednom rješavaju nastali problem, čuvajući leđa jedni drugima i pazeći da svi skupa ostanu na životu.

I inače jako volim Tess i sve što napiše, a ovaj njen iskorak u špijunske trilere također se pokazao vrlo uspješnim. Svakako ću nastaviti čitati o ekipi špijuna u penziji, mislim da će imati još štošta za pokazati. 

_________________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/spijunska-obala/ 

SRETNO MJESTO, Emily Henry

Egmont, 2023.

[eng. Happy place] 

Prijevod: Tanja Jelinić  

Nakon 'Ti i ja na odmoru', 'Sretno mjesto' druga je knjiga Emily Henry koju sam ponijela da mi pravi društvo na ljetovanju, i još jednom se to pokazalo kao izvrstan odabir. Mogla bi mi to ubuduće biti tradicija. :)

Naslovno sretno mjesto odnosi se na jednu vikendicu u Knott's Harboru, Maine, u kojoj u početku troje, a kasnije šestero prijatelja (zapravo tri para) dolazi provesti odmor i biti zajedno. To je uvijek bilo mjesto opuštanja, zabave i druženja s onima koje najviše voliš, samo što bi se ovoga puta to moglo promijeniti.

Naime, Harriet i Wyn, jedan od spomenuta tri para, prije nekog su vremena prekinuli, ali nisu to još rekli svojim prijateljima. Njihovu namjeru da im ovom prilikom kažu omest će činjenica da će ovaj put ujedno biti i posljednji put da se svi zajedno nalaze na svom sretnom mjestu, budući da vikendica ide na prodaju. Odlučivši pričekati s vijestima za koje misle da bi mogle raskoliti čitavu njihovu grupu, Harriet i Wyn pokušat će do kraja odmora glumiti kako se ništa nije promijenilo, trudeći se sakriti istinu - i od svojih prijatelja i od sebe samih - samo što ni sami nisu sigurni što točno ta istina jest.

Urnebesno zabavan, ovaj roman nije samo romantična priča, već i priča o prijateljstvu i svemu onome što zapravo neko mjesto čini sretnim. Igrom slučaja, čitala sam ju upravo na svom vlastitom sretnom mjestu, pa mi se bilo lako povezati s time koliko sretno mjesto iz knjige svim likovima u toj knjizi znači.

Roman je prepun duhovitih dijaloga i šašavih situacija, svega onoga na što sam kod Emily Henry već navikla i što njene romane čini neizmjerno zabavnima. No, ispod sve te zabave, ovaj roman priča o tome kako sreću nikada nećeš pronaći u drugoj osobi, ako ju nisi najprije pronašla sama u sebi, što se u odnosu Harriet i Wyna baš sjajno vidi.

U početku prijatelji, Wyn i Harriet primjer su one veze kakvoj svi težimo - pronalaska osobe s kojom se osjećaš sigurno i opušteno, koju poznaješ skoro bolje nego sebe samu, i s kojom se fantastično razumiješ. Nekoga tko ti je i najbolji prijatelj i ljubav tvog života, sve u jednom.

"Postao mi je najbolji prijatelj onako kako su mi to postali i ostali: malo-pomalo, kao pijesak koji tako polako curi u pješčanom satu da je nemoguće točno odrediti trenutak kad se to dogodilo."

Sva tri para u ovoj knjizi zapravo su takva, ljudi koji se međusobno baš savršeno poklapaju, a svi skupa divno nadopunjuju čitavu tu prijateljsku šestorku. Bilo se baš lijepo sa svima njima družiti, čak i u trenucima u kojima sam pojedinu osobu poželjela ošamariti zbog neke naočigled glupe odluke koju je naumila donijeti. Nema sretnog kraja bez bar malo drame, a Emily uvijek zna kako taj sretan kraj na najbolji mogući način ostvariti.

Ono zbog čega se također bilo lako pronaći u ovoj priči su teme životnih promjena i rasta, koji ponekad prijatelje odvode u različitim smjerovima, te problem kako održati prijateljstvo tim promjenama unatoč. Osim toga, ova priča govori i o pronalasku samog sebe i vlastite sreće unutar nekog odnosa, ali na način da ne ovisiš isključivo o tom odnosu, te problemu kada usred vječnog udovoljavanja drugima i njihovim očekivanjima izgubiš iz vida vlastitu sreću i ono što je tebi bitno.

Nasmijao me ovaj roman, još kako, ali me uspio čak i rasplakati. Možda jer sam ga čitala u posebno emotivnom stanju, možda zbog sretnog mjesta, možda jer sam se s određenim likovima baš povezala i u njima pronašla, možda jer sam i sama suočena s promjenama kroz koje likovi ovdje prolaze, nisam sigurna koji je točno razlog. Ali svidio mi se, u to jesam sigurna, kao i poruka koju šalje:

"Sve se mijenja. Mora se mijenjati. Ne možeš zaustaviti vrijeme. Možeš samo krenuti u jednom smjeru i nadati se da će te vjetar pustiti da tamo i doploviš."

Sretno mjesto s početka i kraja romana možda neće biti isto, ali ono što ga je činilo sretnim i dalje je tu. Samo je možda svaki put malo drugačije.

__________________________________________________ 

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/sretno-mjesto/476742 

ZMIJA I NOĆNA KRILA, Carissa Broadbent

Egmont, 2024. 

1. knjiga duologije Noćorodi i serijala Krune Nyaxije 

[eng. The Serpent and the Wings of Night] 

Prijevod: Jelena Pataki Šumiga 

 

Ne znam jeste li i vi to primijetili, ali meni se sve više čini kako prema žanru romantasya u zadnje vrijeme vlada neki snobovski snishodljivi stav. Općenito me živcira i to generaliziranje prema kojem je svaki fantasy roman (i to uvijek samo ženskih autorica) u kojem postoji neki par automatski romantasy, iako romansa uopće nije u centru priče. Po toj bismo logici onda apsolutno SVE mogli nazvati romantasyem. No, svejedno bio to romantasy ili ne, ako je priča dobra, ako su likovi zanimljivi, ako je svijet originalan i maštovit, i, najbitnije, ako je gušt o svemu tome čitati... well, haters gonna hate, but we'll read it off. :)

Zmija i Noćna Krila mračni je fantastični roman o preživljavanju u nemilosrdnom vampirskom svijetu. Heroina ovog romana, Oraya, mlada je žena koju je još kao djevojčicu pod svoje okrilje uzeo kralj vampira iz klana Noćoroda, Vincent, i odgojio ju kao svoju kćer. Nakon što je čitav život provela učeći kako da očvrsne i preživi u okrutnom vampirskom svijetu, Oraya se prijavljuje na Kejari, smrtonosni turnir u kojem pobjednik, ako preživi i ubije sve druge natjecatelje, kao nagradu dobiva poseban dar Nyaxije, vampirske božice, u čiju se čast turnir održava.

Iako se od njih na koncu očekuje da jedni druge poubijaju, za vrijeme Kejarija potrebno je proći kroz nekoliko faza, u kojima je korisno stvoriti privremena savezništva. Oraya se tako poveže s Raihnom, vampirom iz klana Rishana, istog onog klana koji iz dna duše mrzi njenog oca i najveća mu je želja svrgnuti ga s prijestolja, i Raihnovom neobičnom prijateljicom Mische. Koliko god se trudila držati na distanci, veza koju Oraya stvori s Raihnom i Mische, oboma jednako neuklopljenima u vampirski svijet i njegova očekivanja kao što je to i sama Oraya, postat će njezina najveća snaga, ali i propast - kada dođe vrijeme da se okrene protiv njih i preživi Kejari.

Vampirski svijet predstavljen u ovoj knjizi brutalan je, mračan i krvoločan. To je svijet prepun nemilosrdnih vampira gladnih moći, vampira koji na ljude gledaju kao na stoku, surov svijet u kojem ljudi imaju vrlo male šanse za preživljavanje. Upravo u takvom svijetu, jedinom kojeg je ikada upoznala, Oraya uporno ne samo da preživljava, već se bori, uzvraća udarce i postaje i sama sve moćnijom, unatoč i usprkos tome što joj sama činjenica da je čovjek predstavlja hendikep.

Oraya je fascinantan lik, sjajna heroina, utjelovljenje badass žene, koja je sposobna sve svoje slabosti pretvoriti u ono što ju zapravo jača, i koja svoje suosjećanje, i to što je čovjek, brusi u oštricu kojom želi probosti svijet i promijeniti ga na bolje. Jako mi se svidjela kao lik, mislim da me već dugo jedna heroina nije u toj mjeri iznenadila kao ovdje Oraya, u potpuno pozitivnom smislu. Čak i u romantičnom dijelu priče, Oraya čuva hladnu glavu i bira svoje bitke, uči na pogreškama i odmah razmišlja o tome kako da uzvrati udarac, što mi se jako svidjelo pri samom kraju romana.

Usput, Raihn i Mische jednako su fascinantni likovi, a posebno mi se sviđa način na koji njih oboje, baš kao i Oraya, predstavljaju misfitse u društvu u kojem žive. Raihn na pomalo predvidiv - mračan i tajnovit, a Mische na posve neobičan način - kada bi se nekoga moglo opisati kao sunshine u svijetu vampira, što je nekakav oksimoron sam po sebi, to bi bila Mische. Genijalna je.

Romantični dio priče, kojeg čine Oraya i Raihn, ne čini okosnicu radnje, ali se u nju dobro uklapa. Također, do tog romantičnog dijela doći će tek kad radnja već dosta poodmakne, tako da sve skupa ima smisla i slaže se s pričom. Nije mi, doduše, jasno, kako ti romantični dijelovi u ovakvim romanima uvijek, baš uvijek, rezultiraju bar jednom smiješno lošom scenom seksa. Možeš izmaštati cijeli jedan fantastični svijet vampira i njihove bespoštedne borbe za preživljavanjem prikazati do u najsitniji detalj, ali ovo smatraš seksi, Carissa? Uzbudljivim!? Jao... Ne. Ipak, osim seksa, Oraya i Raihn zapravo se savršeno poklapaju, baš zbog toga što se ni jedno ni drugo ne uklapaju u svijet u kojem žive, samo na različite načine.

"Imala sam ljudsku krv i vampirsko srce. On je imao ljudsko srce i vampirsku krv. Na svijetu nije bilo mjesta ni za jedno ni za drugo."

Roman je uzbudljiv, napet i prepun akcije. Brutalne borbe i teški i opasni izazovi izmjenjuju se s tek pokojim trenutkom za predah, a priča je ispresijecana i izletima u prošlost, u kojima doznajemo više o Orayi i njenom odrastanju u ulozi ljudskog djeteta vampirskog kralja. Mitologija i priče o božanstvima i samoj Nyaxiji, koje su nadahnule i sam Kejari, bile su mi izvor dodatne zanimljivosti, a zbilja mi se svidjelo i na koji je način sama Nyaxija na kraju utkana u priču. Kad smo već kod kraja, jesam očekivala nekakav obrat događaja, ali nisam očekivala onakav! Iznenadio me smjer u kojem je Carissa Broadbent odlučila krenuti i baš me jako zanima kako će se radnja dalje odvijati.

Već dugo nisam naišla na ovako dobar vampirski serijal, s ovako dobrom glavnom junakinjom. Jako mi se svidio i jedva čekam nastavak! 

__________________________________________

Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/zmija-i-nocna-krila/ 

DVOR TRNJA I RUŽA, Sarah J. Maas

Fokus, 2024.

1. knjiga istoimenog serijala

[eng. A Court of Thorns and Roses] 

Prijevod: Maks Bruno Hercigonja  

Kao i velikom broju knjigoljupki, Ljepotica i Zvijer i meni je jedan od najdražih Disneyevih crtića. Moguće da je stvar u onoj divnoj biblioteci. Ili je stvar, ako je suditi prema popularnosti romantasya slične tematike, u Zvijeri. :) Budimo iskrene, skoro svaka žena sanja o vlastitoj Zvijeri (ne doslovno, naravno, znate na što mislim) koju samo ona može ukrotiti. I could be wrong, but... here we are.

SJM odlučila je uroniti u ovu a tale as old as time i ispričati je na svoj način.

Ljepotica u ovoj priči je Feyre, koja se na početku priče više nalazi u ulozi Pepeljuge, brinući o svom ocu i dvjema sestrama, od kojih su sve troje posve beskorisni. Nekoć bogata, Feyrina obitelj izgubila je svo bogatstvo, a nedugo potom Feyre je majci na samrtnoj postelji obećala da će se brinuti za oca i sestre. I dok ostatak njene obitelji doslovno sjedi u trošnoj kolibi i ne radi ništa, Feyre svakoga dana odlazi u šumu u lov, ne bi li ih prehranila i sačuvala od smrti, a svaki novčić koji uspije zaraditi prodajom viška od onoga što ulovi također odlazi na njih. A onda jednoga dana Feyre u šumi ubije ogromnog vuka i sve se promijeni.

Zvijer u ovoj priči je Tamlin, Visoki vilenjak, čiji je narod, i on sam, zarobljen pod tajanstvenom kletvom. Nakon što Feyre ubije onog vuka, koji je zapravo bio pripadnik vilinskog naroda, Tamlin dolazi po odštetu. No, umjesto da u zamjenu uzme njen život, on joj ponudi da ostatak života provede na njegovom dvoru, bez mogućnosti povratka. Nemajući druge mogućnosti, osim smrti, Feyre pristane, ne znajući ni sama što ju čeka u tajanstvenim zemljama vilenjaka, o kojima je čitav život slušala strašne priče.

Re-telling Ljepotice i Zvijeri poslužio je ovdje kao zanimljiv uvod u svijet vilenjaka, kojim haraju opasne kletve, vladari gladni moći, opaka stvorenja i, iznad svega - moćna magija. SJM nas dosta brzo uvodi u priču i oslikava njene obrise, ali dosta toga uporno drži zamagljenim. Kao i Feyre, imala sam milijun pitanja o tome kako funkcioniraju vilenjački dvorovi, kakva je to tajanstvena bolest koja napada magiju, odakle dolaze opasna stvorenja koja napadaju Tamlinov dvor i zašto to rade, ali pitanja su se samo množila, a odgovori ostajali oskudni. Postoji logičan razlog zašto je tome tako, ali na njega ćete naletjeti tek malo kasnije u knjizi. Do tada se treba malo strpjeti i žrtvovati pokoji živac. :)

Iako su posve različiti, upoznajući jedno drugo Feyre i Tamlin shvatit će da su sličniji no što su to mislili, oboje s teretom odgovornosti za druge koju nisu tražili, i osjećajem samoće dok taj teret nose. Jasno je odmah da je ovdje na pomolu ljubavna priča, ali ima u njoj još pokoji twist & turn da ne bude dosadno. Malo jest dosadan bio srednji dio romana, moram priznati, sve one šetnje po livadama i divljenja svakoj travki, bez kojih sam mogla preživjeti, ali slavna ljubavna izjava "Volim te. Trnje i sve." (awwww) popravila je ukupan dojam.

Feyre, kao heroina ovog serijala, nije baš ono što biste od te heroine očekivali. Umjesto da djeluje, Feyre se više prepušta događajima da ju nose, ljuteći se na Tamlina i ostale vilenjake što ju smatraju krhkim ljudskim bićem, ali ponašajući se upravo kao krhko (i nesmotreno!) ljudsko biće. Ne može se reći da joj nedostaje snalažljivosti, pa čak ni hrabrosti, ali fali joj neke... akcije. Dobar dio romana Feyre je pasivna, što nije baš vrhunska odlika glavnog protagonista priče, koji još tu priču iznosi u prvom licu. No, kao i kod već spomenutih odgovora na tajne vilenjaka, i Feyre je trebalo samo malo pričekati da procvjeta.

Zadnja trećina romana jako ubrzava tempo i priča postaje sve zanimljivija. Otkrivaju se tajne, ali i opasnosti koje s njima idu, a Feyre konačno pokazuje zube i preuzima inicijativu. Upoznajemo mnoštvo novih i opakih likova, od kojih je jedan jaaako zanimljiv - Rhys - i ovdje je da ostane još duuugo. :D Priča se iz nježne vilinske romanse odjednom pretvara u pravo krvoproliće, ishod kojeg je i neizvjestan i smrtonosan, ne samo za Feyre, već i čitav vilenjački svijet.

Zaključak? I liked it.

Kad sam počela čitati Throne of glass, iako sam se zaljubila u priču i bila mi je dobra, mučila me prva knjiga. Ali ona je bila tek uvod u sve ono što slijedi, što je ispalo jedan od najdražih mi serijala ikad. Mislim da će tako biti i ovdje. SJM definitivno nije samo one series wonder. Jedva čekam vidjeti što me - i ovdje, i u svakom idućem serijalu koji napiše - dalje čeka. 

____________________________________

Kako do knjige: https://fokusnahit.com/proizvod/dvor-trnja-i-ruza/