IZGUBLJENA U PRIJEVODU, Jean Kwok

Izdavač: Profil, 2012.
[eng. Girl in translation]

Dijelom autobiografska, ovo je priča o djevojčici koja je primorana, nakon smrti oca, iz svog rodnog grada Hong Konga, zajedno s majkom, preseliti se u Ameriku, 'u bolji život'. Nakon što Kimberly i njena majka, uz pomoć majčine sestre, stignu u New York, u svoj novi život, ono što ih tamo dočeka daleko je od 'boljeg života' koji su zamišljale. Stan koji im je majčina sestra, teta Paula, osigurala, nalazi se u zgradi predodređenoj za rušenje, vrvi žoharima i štakorima, nema grijanja, niti stakla na prozorima. U svojoj velikodušnosti, majčina sestra osigurala je Kimberlynoj majci i posao u tvornici tekstila čiji je vlasnik njen muž - posao pakiranja robe koji se plaća 50 centi po komadu (i to samo ako se uspije izvršiti na vrijeme za isporuku), a nakon kojeg, tek što im dobiveni ček od plaće unovče, teta Paula i tetak Bill odmah odbiju svotu za stanarinu i za otplatu duga za avionske karte i putovanje kojim su ih doveli u SAD. Da bi posao bio dovršen na vrijeme, Kimberly mora svakog dana nakon škole majci doći pomoći u tvornici, kao što to čine i druga djeca kineskih imigranata, od kojih nemaju svi tu 'sreću', poput Kimberly, da budu ovdje i legalno prijavljeni.

Odlučne da vrate svoje dugove, Kimberly i njena majka nekako se snalaze, grijući se na kuhinjsku peć, zalijepivši vreće za smeće na prozore bez stakala i radeći do sitnih sati u tvornici kako bi sve isporuke dovršile na vrijeme. Jedina je svijetla točka u njihovim životima to što Kimberly odlično ide u školi, iako je isprva imala malo problema s prilagodbom. Kimberly je prirodno inteligentna, brzo uči, a neki joj predmeti, poput matematike i fizike, jednostavno idu od ruke. Dodavši na to činjenicu da školu, tj. naobrazbu, vidi kao jedini spas koji nju i njenu majku može izbaviti iz teškog života u kojem su se našle po dolasku u New York, Kimberly u školi daje sve od sebe i uskoro joj sav taj trud donese i željeni rezultat: ponudu za prijam u privatnu srednju školu, sa punom stipendijom.

Iako joj u školi odlično ide, Kimberly na svojoj koži svejedno cijelo vrijeme osjeća kako je to biti dijete imigranta, stranac u stranoj sredini, koji će samo zbog toga što je stranac često morati iskusiti nepravdu, poniženje i ljubomoru drugih. No, s druge strane, Kimberly će odrastajući u stranoj zemlji iskusiti i kako je to kad te netko posve drugačiji od tebe iskreno prihvati za prijatelja, te će susresti i dobrotu, i prijateljstvo, i ljubav. I ono gorko, i ono slatko, izmijenjivat će se u Kimberlynoj priči koja nam daje izravan uvid u stvaran život imigranata u SAD-u.

Umotavši u priču dijelove iz svog vlastitog života, Kwok se ne libi prikazati svu surovost i težinu života američkih imigranata, koji su u potrazi za 'američkim snom' i 'boljim životom' naišli na sve samo ne to što im 'američki san' po svojoj definiciji obećava. Kwok nam ovom pričom pokazuje ono što zapravo svi mi već znamo: da 'američki san', osim blještavog lica,  ima i (više ili manje) skriveno naličje koje se ne voli baš pokazivati.

Govoreći o problemima imigranata, posebno onih koji su u SAD pristigli iz dalekih istočnih zemalja, vidimo da je siromaštvo tek jedan od problema s kojima se ti ljudi susreću. Puno veći im je problem, u biti, golemi jaz između istočne i zapadne kulture, velike poteškoće u učenju posve drugačijeg jezika i općenito prilagodbe posve drugačijem načinu života. Upravo zbog nerazumijevanja i nesnalaženja u stranoj zemlji i kulturi, većina imigranata, zbog potrebe za novcem, upadne u zamku oportunističkih vlasnika tvornica kojima je cilj što više  iskoristiti ih za slabo plaćenu radnu snagu, koju ne moraju (odnosno ne žele) legalno prijaviti, te kojima stoga ne moraju osigurati plaćanje doprinosa, humane radne uvjete, niti fer plaću za (itekako prekovremeni) rad.

Ova priča, ipak, nije samo priča o surovosti života u bijedi na kakav su Kimberly i njena majka bile osuđene dolaskom u SAD, ona je također i priča o nadi i putu izlaska iz takvog života. Kimberly, iako i sama ima problema sa prilagodbom, u obrazovanju vidi svoj jedini spas, što ju ponuka da se nikada ne prestane truditi, makar morala danonoćno učiti, iscrpljena od pomaganja majci u tvornici. Naravno da nije svatko prirodno nadaren za učenje i matematičke predmete kao Kimberly, što joj je, dakako, puno pomoglo u napredovanju u školi, ali mislim da poruka ove knjige nije nužno baš ta da će se ustrajnošću i trudom sigurno postići uspjeh, niti ćemo tako sigurno ostvariti 'američki san'; već da nam ustrajanje i trud, kao i beskrajna i čelična volja (čak i u najgorim vremenima) pruža mogućnost za taj uspjeh; za izlaz i poboljšanje uvjeta u kojima smo primorani živjeti. Mnogi svoju priliku, nažalost, nisu u mogućnosti iskoristiti, ili ju pak uopće ne dobiju, te tako, nažalost, zauvijek završe 'izgubljeni u prijevodu'.

VITEZ SEDAM KRALJEVINA, George R.R. Martin

Izdavač: Algoritam, 2015.
[eng. A knight of the seven kingdoms]

Psst! Moram vam otkriti jednu tajnu: Naime, iako sam se ranije već susretala s Martinom (pročitala sam, između ostalog, njegovo 'Vjetrovito utočište', roman koji je napisao s Lisom Tuttle), sa svijetom Westerosa se još nisam susrela - tj. još nisam pročitala 'Pjesmu leda i vatre'. Zašto? Nije da taj serijal ne želim čitati, već sam, budući da su razni moji prijatelji i poznanici ljubitelji serijala, koji vječno mrmore oko cliffhangera na kraju svake knjige, bila odlučila pričekati da Martin napiše i izda cijeli serijal pa da onda počnem. Svatko tko je pročitao, započeo ili samo čuo za ovaj serijal zna da je TAJ proces pak nešto što već užasno dugo traje, tako da je čekanje njegovog kraja postalo maltene uzaludno (iako, sigurna sam da će taj kraj već doći. Eventualno. Jednom.). Uglavnom, uhvativši 'Viteza', zbirku od 3 priče koje se događaju u svijetu Westerosa otprilike stoljeće prije događaja iz 'Pjesme', a za koje na koricama knjige piše da "pružaju sjajan uvod u Martinovo ostvarenje onima koji ga tek trebaju upoznati", pomislila sam kako je ova knjiga idealno mjesto za započeti putovanje u Westeros.

Vitez iz naslova je Dunk, odnosno Ser Duncan Visoki, mladić siromašnog porijekla kojeg je lutajući vitez, Ser Arlan od Penidrva, uzeo za svog štitonošu i pred smrt i samog učinio vitezom.

U prvoj priči - 'Lutajućem vitezu' - nakon Ser Arlanove smrti, Dunk odlučuje nastaviti svoj život kao lutajući vitez, te si za prvi cilj postavi 'dobivanje' imena, što mu se čini da će najlakše postići ako se prijavi za neki turnir. S tim u cilju, Dunk se zaputi u Ashford, gdje će se uskoro održati viteški turnir. Na putu, pri jednom konačištu, sretne Egga, ćelavog dječaka koji mu predloži da ga uzme za štitonošu. Iako ga prvo odbije, Egg ga svejedno slijedi do Ashforda, te ga Dunk naposlijetku ipak odluči uzeti u službu. Dok čekaju da turnir službeno počne, Dunk se silom prilika uplete u okršaj princa Aeriona (princa iz vladajuće kuće Targaryen) s jednom lutkaricom, kojega, želeći obraniti lutkaricu, Dunk udari. Suočen sa kaznom zbog udaranja princa, Dunk mora odabrati želi li da mu odrežu stopalo kojim ga je udario ili ogled u borbi. Dunk, dakako, izabire borbu. Jedini je problem što za tu svrhu do jutra mora pronaći još šestoricu vitezova koji će se boriti uz njega, još nepoznatog lutajućeg viteza, u čemu će mu dobro doći novootkriveno pravo Eggovo porijeklo...

U drugoj priči - 'Zakletom maču' - Dunk i Egg nalaze se u službi Ser Eustacea Osgreya, u njegovom zamku, koji je manje-više sve što je ostalo od njegovog, nekoć puno većeg, posjeda. Žarko je ljetno vrijeme i posvuda vlada suša, a stanje se pogorša kada potok koji protječe kroz posjed Ser Eustacea presuši. Dunk i Ser Bennis, još jedan vitez u službi Ser Eustacea, krenu izvidjeti situaciju i otkriju da je netko postavio branu na potok. Zapovjedivši ljudima koje su zatekli da rade kod brane da ju odmah sruše, oni im odgovaraju da je potok u vlasništvu njihove gospodarice Rohanne, Crvene Udovice, te da nemaju nikakvu namjeru rušiti branu. Nato Ser Bennis pobjesni i napadne jednog od ljudi, zbog čega kasnije Crvena Udovica zatraži odštetu, tj. njegovu predaju. Ser Bennisu predaja nije ni na kraj pameti, u čemu ga Ser Eustace zdušno podržava zbog još jedne nepravde koju mu je Crvena Udovica nanijela u prošlosti, te je Dunk suočen s nezahvalnom situacijom u kojoj mora obraniti zamak od vojske Crvene Udovice, imajući na raspolaganju samo Ser Bennisa i starog Ser Eustacea, te šačicu seljaka koji jedva mogu i držati oružje, a kamoli ga upotrijebiti...

U trećoj priči - 'Zagonetnom vitezu' - Dunk i Egg na putovanju na sjever sretnu nekoliko lutajućih vitezova koji su se zaputili na svadbu lorda Butterwella, te ih pozovu da pođu s njima. Isprva oklijevajući, Dunk i Egg ipak svrate u zamak lorda Butterwella, nakon što otkriju da se tamo u čast mladenaca planira održati viteško nadmetanje, čija je nagrada za pobjednika vrlo vrijedno zmajsko jaje. No, osim viteškog nadmetanja, Dunk otkrije da se u zamku sprema još nešto - urota protiv kralja Sedam Kraljevstava i preuzimanje Željeznog prijestolja. Na nesreću, čini se da zamak vrvi od urotnika, a Dunk je među malobrojnim vitezovima koji u to nisu upućeni. Da stvar bude gora, Eggovo porijeklo ovdje se pokaže kao još gora sreća, a ne spas kao što im je to bio u dosadašnjim prilikama, te se Dunk nađe u naizgled bezizlaznoj, i po život opasnoj, situaciji u kojoj mora izvući Egga i sebe iz košnice pune urotnika, ujedno se trudeći nekako spriječiti (ili barem odgoditi) i samu urotu...

Prije svega, moram reći da ova zbirka uopće nije ono što sam očekivala. Budući da Martina često uspoređuju s Tolkienom, očekivala sam priče koje sadrže puno više fantastičnih bića i stvorenja, nešto, da tako kažem, puno više 'fantastično', dok me 'Vitez' zapravo najviše podsjetio na viteške romane, pa čak i Cervantesovu parodiju na iste. Iako je u viteškom romanima glavni junak, vitez, obično neki nacionalni junak ili heroj, Dunk to nije (ili je barem tek na početku svog puta da to postane). No, Dunk također, baš poput junaka viteških romana, stvara i poštuje onaj istinski, čisti ideal viteštva, kojeg je većina već odavno zaboravila ili za kojeg ne mari, te koji u stvarnosti uopće nije ni tako čist ni idealan.

Sve tri priče iz ove zbirke pustolovne su avanture, maštovite i pune iznenađenja, te nerijetko duhovite. Iako je svaka pustolovina ujedno i priča za sebe, sve 3 su povezane, kako glavnim likovima, tako i kronološkim slijedom. U svakoj priči upoznajemo neke drugačije, ali jednako osebujne likove: od arogantnih povlaštenih prinčeva i nemilosrdnih, ali pravednih, vladara, do srčanih vitezova koji svoj poziv shvaćaju i više no ozbiljno, ali i onih koji iza svog viteštva skrivaju svoje razbojništvo i kojekakve druge poroke. Dunk i Egg u tom su društvu poput žita u kukolju, jedinstveni i različiti od sredine u kojoj se kreću: Dunk kao vitez koji još (možda i jedini) drži do časti, hrabrosti i pravde; te Egg koji je također takav, ali za kojega je biti takav još čudnije uzimajući u obzir sloj društva kojem pripada.

Martinov stil pisanja upoznala sam već u drugim njegovim romanima, a vjerujem da ne postoji baš mnogo ljudi koji se s njime nisu nikada susreli, tako da na to neću trošiti previše riječi. Dovoljno je reći da je on u svojim karakterizacijama detaljan, ispredanju priče maštovit i originalan, te u ubacivanju iznenađenja u priču nepredvidiv i potpuno neočekivan. Ljubitelji 'Pjesme leda i vatre' svakako bi tu imali još štošta dodati, dok sam ja, tu na početnoj stepenici, tek na putu da postanem ljubitelj spomenutog serijala (što uopće ne sumnjam da ću postati). Jer, ovo je bio itekako dobar početak.
 
[Objavljeno i na imaginarij.com]

DEMON ŠKOLSKE KNJIŽNICE, Morea Banićević

Izdavač: Algoritam, 2015.

Kad sam napokon pročitao ovu knjigu došao sam do zaključka da ovo djelo ima potencijala da postane lektira jednog dana, i to jedna od boljih lektira uz koju bi djeca zavoljela čitanje. Ovo djelo me podsjetilo na 'Tajna ogrlice sa sedam rubina' od Ivone Šajatović i 'Trojica u trnju' od Pavla Pavličića. Ta djela su mene usmjerila na čitanje, a ovo djelo me podsjetilo na djetinjstvo.

Šesteročlana ekipa sastavljena od četiri dječaka i dvije djevojčice nabasa na zagonetku u knjizi Toma Sawyera. Slova koja nestaju i pojavljuju se našu ekipu vode u pravu misteriju. Rješavanjem zagonetki oni nailaze na potpuno novi svijet: na staru knjižnicu za koju su mislili da više ne postoji. U knjižnici ih očekuje demon. Isprva, naša ekipa se boji, ali strah ne može prevladati njihovu odlučnost da izađu iz knjižnice natrag svojim obiteljima.

Ako se želite vratiti u djetinjstvo ovo je pravo djelo za vas. Svaki član ekipe ima svoju osobnost i svoje vrline, svatko ima svoje mjesto u ekipi. Djelo je napisano zabavno i lako se čita; meni je trebalo par sati da knjigu dovršim. Natprirodni elementi djela su zabavni i potpuno novi u hrvatskoj književnosti. Ako ova knjiga dospije u lektire (a trebala bi!), pokazat će djeci da knjige nisu strašne, da svaka knjiga ima ono nešto i da postoji još ovakvih knjiga koje su zabavne, zanimljive i vode vas u novi svijet.

[Josip Labaš]

Objavljeno i na imaginarij.com.

PAPER TOWNS, John Green

Izdavač: Bloomsbury, 2010.

Jednom kada udeš u grad od papira možeš se zauvijek izgubiti.

Quentin vjeruje da svako ima jedno čudo i on vjeruje da je njegovo čudo Margo Roth Spiegelman. Ona se doselila preko puta njega dok su bili djeca. Bili su nerazdvojni. Često su se igrali. Jednom su čak naišli na mrtvaca u parku. Margo je čak istražila njegovu smrt. Voljela je misterije - tako ih je voljela da je i sama postala jedna.
 

Sada, Margo i Quentin su maturanti. Margo je najpopularnija djevojka u školi, a Quentin i ona više nisu tako dobri prijatelji. Quentin ima svoju grupu prijatelja, dva najbolja, Radara i Bena (Bloody Ben mu je nadimak. Zašto? Pročitajte knjigu!) Oni imaju svoje brige. Radar je urednik na popularnoj stranici u njihovoj školi i ima djevojku i njegovi roditelji skupljaju crne djede mrazove. Čak su dospjeli u Guinessovu knjigu rekorda. Ben zbog svog nadimka ne može naći djevojku za maturalnu. Q (Quentin) ne vjeruje u maturalnu. Ideja maturalne mu ne apelira. I onda sve počinje. 

Oko ponoći Margo se pojavi na Quentinovom prozoru obučena kao ninja. Izabrala je Quentina za avanturu u 4 dijela. Margo je saznala da ju je dečko prevario i vrijeme je bilo za osvetu. Niz spački koje potraju cijelu noć zbliže Quentina i Margo. On se radovao njihovom novom odnosu drugi dan, ali Margo se ne pojavi u školi. Margo je otišla. Nestala. Ona je znala to i prije raditi. Otići i ostaviti tragove kao mrvice kruha da ju se pronađe. Njezini roditelji više to ne trpe. Margo ima 18 godina, neka radi što hoće. Ali Quentin ne odustaje. Margo mu je ostavila niz tragova da ju pronađe. I on ju želi pronaći. On ju mora pronaći. Ali što ako Margo ne želi biti pronađena? Velika istraga odvodi Quentina, Bena i Radara plus Lacey (Margoinu prijateljicu) na nevjerojatno putovanje. Svi su odustali od Margo, ali Quentin neće. 

Ova knjiga će vas nasmijati. I to više puta. Dijalozi su iskreni. Likovi se doimaju stvarnim. Poželjet ćete da ste sa njima. Da sudjelujete u njihovom putovanju. Gradova od papira ima mnogo, ljudi od papira još više. Nemojte se izgubiti u svemu tome. Gradovi možda jesu od papira, ali uspomene nisu.

[Josip Labaš]

ARGENTINAC, Ernesto Mallo

Izdavač: Znanje, 2014.

2. knjiga u serijalu o inspektoru Lascanu
[španj. Delincuente Argentino]

Inspektor Lascano budi se u bolnici, shvativši da je nekako uspio preživjeti pokušaj ubojstva. Istovremeno se prisjeća Eve, te se nada da je uspjela pobjeći. Uskoro ga posjećuje novoizabrani šef policije Turcheli, koji mu nudi zaštitu, ali nakon što Turchelija nedugo zatim ubiju, Lascano se vraća svojoj prvobitnoj zamisli da što prije napusti Buenos Aires, ako misli i dalje ostati na životu.

Istovremeno, poznati lopov "Krtica" Miranda izlazi iz zatvora, sa željom da započne novi život, bez kriminala. U tome će mu svakako pomoći novac koji je ostavio svom suradniku prije no što su ga strpali u zatvor, ali za koji se ispostavi da ga je ovaj potrošio na raznovrsne tretmane kojima je pokušao pomoći svojoj kćeri oboljeloj od raka. Ne mogavši mu to uzeti za zlo, Miranda oprašta svom suradniku, ali sada sebe nalazi u malom problemu - bez novca ipak neće moći započeti svoj novi život, bez kriminala. Stoga se odlučuje za još jednu, posljednju pljačku.

Igrom slučaja, Mirandina pljačka ne prođe baš onako kako je zamislio, kao što ni Lascanovim ubojicama ne uspije dovršiti svoj naum, pa se Lascanovi i Mirandini putevi neplanirano ukrste, a izgleda da se oba ta puta u svom nastavku pružaju u istom smjeru...

Druga knjiga o Mallovom inspektoru Lascanu nastavlja u istom tonu kao prva: to je vrlo dobar noir u svom najčišćem obliku, s onom mračnom atmosferom nalik na dimnu zavjesu kakvu inače možemo susresti u romanima ovog žanra. Likovi su, također, tipični 'noirovski', a predvodi ih  Lascano - lik na strani pravde, ali koji ne zazire od povremenog kročenja i 'onom stranom zakona' kako bi postigao svoj cilj; cinik kojega prate sjene iz prošlosti i koji je netom izgubio svoju femme fatale, Evu, za koju se ipak nada da je još živa i da će ju s vremenom pronaći. S druge je strane 'Krtica' Miranda, kriminalac s vjerom u bolju budućnost i željom da se promjeni i nastavi svoj život s prave strane zakona, ali kojemu nikako da prestanu na put padati 'problemi' koji ga u tom njegovom naumu sprečavaju.

Kako se donedavno kod nas nije baš mogao pronaći prevelik broj naslova ovog žanra, čiji sam ljubitelj, svaki naslov koji se pojavi odmah zadobije moju pažnju. Sam serijal oslikava Argentinu s početka 80-ih, u vremenu kad je vlast u zemlji bila neprestano na rubu promjene: tek što se, nakon vojne hunte, ponovno uspostavila kakva-takva civilna vlast, ostaci prethodnog razdoblja nastavili su vrebati u prikrajcima kako bi iskoristili svaku priliku za povratak na staro ili barem za zataškavanje i 'čišćenje' svega što bi ih moglo inkriminirati (bilo da se radilo o dokumentaciji ili živim svjedocima), kako bi izbjegli moguće osude i sankcije u nadolazećem procesuiranju zločina i suđenja vojnoj hunti.

Iako povijesni događaji koji su se zbivali u Argentini početkom 80-ih nisu izravno u fokusu zbivanja ovog romana, Mallo nam ipak daje prilično jasan uvid u njih. Također, iako je većina likova fikcionalna, Mallo spominje i neke stvarne povijesne ličnosti iz tog razdoblja. S tog aspekta, ovaj roman, odnosno ovaj serijal romana, mogao bi zanimati one čitatelje koji žele saznati nešto o ne tako davnoj povijesti Argentine i događanjima u zemlji, posebno Buenos Airesu, koji je glavno mjesto radnje romana.

Ako niste čitali prvi roman iz serijala o inspektoru Lascanu, 'Zločin u židovskoj četvrti', preporučam da prvo njega pročitate, jer se događaji u 'Argentincu' direktno nastavljaju na one iz 'Zločina'. Lascano ne rješava zasebne, potpuno odvojene kriminalističke slučajeve. Sumnjivci i ostali akteri njegovih istraga, kao i same istrage, ulaze i izlaze iz fokusa, mijenjaju se u nešto drugo, od saveznika postaju neprijatelji, a od neprijatelja saveznici, dok riješeni slučajevi prerastaju u nešto sasvim drugo, neki dio puno veće slike koja je Lascanu dotada bila izvan fokusa, a tek se sada počela kristalizirati. Naizgled nepovezani događaji koji se odigravaju istovremeno mogu postati tek komadići u nekoj većoj slagalici koju tek treba riješiti, ali mogu biti i upravo to - tek nepovezani niz događaja koji se igrom slučaja dogode približno u isto vrijeme.

Nemojte od ovog romana očekivati kriminalistički roman sa zagonetkom koju treba riješiti logičnim putem. Također, koliko god dobili uvid u povijesna zbivanja Argentine 1980-ih, taj dio nije onaj koji odnosi prevagu u ovom romanu. Ono što ovaj roman jest, prije svega drugog, je noir. Noir je jedan od žanrova koji se neće svidjeti baš svakom tipu čitatelja, i za njega treba razviti ukus. Ako ste ljubitelj žanra, ovaj serijal će vam se vrlo vjerojatno svidjeti. Ako još niste 'isprobali' ovaj žanr, ovaj je serijal dobro mjesto za započeti.

SUPRUGOVA TAJNA, Liane Moriarty

Izdavač: Mozaik knjiga, 2014.

[eng. The husband's secret]

U ovoj intrigantnoj knjizi, punoj brižno sakrivanih tajni, pratimo priče triju glavnih protagonistica: Cecelije, Tess i Rachel.

Cecelia Fitzpatrick ima savršen život. Savršenog supruga, tri savršene kćeri, savršen posao s prezentacijama Tupperwarea. Njen je život supruge, majke i kućanice savršeno organiziran. Ili je barem to bio sve do dana kada je pošla na tavan pronaći komadić Berlinskog zida koji je kupila kada se, putujući Europom s prijateljicom, našla u Berlinu na dan rušenja Zida, a koji sada želi darovati kćeri Esther, kojoj je Berlinski zid jedna od najnovijih opsesija. Slučajno srušivši hrpu kutija od cipela s računima, Cecelia, osim komadića Zida, među poispadalim računima pronalazi i pismo od njenog supruga John-Paula, naslovljeno na nju, sa naznakom "otvoriti u slučaju moje smrti". Iako neko vrijeme oklijeva, na kraju njena znatiželja prevlada i Cecelia pročita pismo, koje joj otkrije strašnu tajnu koju njen suprug nosi u sebi već dugi niz godina...

Tess O'Leary misli da ima savršen život. U sretnom je braku s Willom, s kojim ima sina Liama, te je vrlo uspješna u vođenju marketinške agencije koju je osnovala zajedno sa suprugom i svojom sestričnom i najboljom prijateljicom Felicity. Tess uživa u provođenju vremena s Willom i Felicity, i naprosto je presretna što se njen suprug tako dobro slaže s njenom najboljom prijateljicom i što zajedno svi oni tako dobro funkcioniraju. Zato ju još i više šokira kad joj Will i Felicity objave kako su zaljubljeni jedno u drugo. Izdana i povrijeđena, Tess odluči na neko vrijeme s Liamom otići k majci u Sidney, kako bi se mogla distancirati od Willa i Felicity i odlučiti kako 'popraviti' tu novonastalu situaciju. Ipak, odvojenost od Willa i susret s bivšim dečkom Connorom potaknu je da se zapita želi li uopće da se situacija popravi...

Život Rachel Crowley na neki je način stao prije dvadeset i osam godina, kad joj je ubijena kći Janie. Janieno ubojstvo nikada nije riješeno, ali cijelo ovo vrijeme Rachel je uvjerena da zna tko ju je ubio, i rado bi učinila sve što može da tog čovjeka strpa iza rešetaka. Rachelin suprug, Ed, također je umro, a njen sin, Rob, oženio se i odselio, te Rachel već godinama živi sama. Zaposlena je u mjesnoj katoličkoj školi na mjestu školske tajnice, a najviše uživa u posjetima svog unuka Jacoba. No, i ta će radost, čini se, nestati iz njenog života, jer su joj Rob i njegova žena Lauren upravo bili objavili da se, zajedno s Jacobom, sele na 2 godine u New York...

Iako priče ovih triju žena pratimo donekle zasebno, obiteljske tajne i 'kosturi iz ormara' prošlosti koji polako isplivavaju na površinu na najnevjerojatnije će načine povezati njihove priče, a vrtlog događaja koji će se time pokrenuti posve će im izmijeniti živote. Jednom pokrenuta, lavina događaja ne usporava do samog kraja, čime je napetost i dramatičnost pojedinih situacija dok čitamo neprestano prisutna, zbog čega je, pak, teško ovu knjigu ispustiti iz ruku jer neprestano želimo saznati više o tome što se događa.

Likovi variraju od simpatičnih i ugodnih do blago iritantnih (u mom slučaju, to je Cecelia), a njihova razmišljanja o onome što im se trenutno događa u životima mogli biste u pojedinom trenutku prepoznati i kao vlastita. Knjiga nam savršeno ocrtava čak nekoliko problema koji se kriju ispod površine u naizgled savršenim obiteljima, problema kao što su prevara, izdaja, čuvanje tajni i gubitak člana obitelji s kojim se nismo u mogućnosti pomiriti. Radnja se cijelo vrijeme sve više zapliće, te skreće u iznenađujućim smjerovima, a njen konačni rasplet, vjerujte mi, neće biti ni blizu onog što ste vjerojatno očekivali. Suprugova tajna iz naslova tek je jedna od tajni koje skriva ova vješto napisana triler-drama.

Glavna je poanta koju ova knjiga otkriva, po mom mišljenju, to da nitko nije savršen - ljudi s naizgled besprijekornim savršenim životima mogu u njima skrivati tajne kojih možda čak nisu još ni svjesni, a zbog kojih će im se, kad ih otkriju, život nepovratno promijeniti. Promjena je, također, nešto što lebdi između stranica ovog romana i 'vreba' uskočiti u najnepoželjnijem trenutku. Kako nam ovaj roman vješto prikazuje, (iznenadna) promjena zbog nepredviđene okolnosti može se dogoditi baš bilo kada, možda već u sljedećem trenutku, i izbaciti nas is sigurnog kolosjeka za koji smo mislili da je naš život. A ono što je također portretirano u ovom romanu je i to kako se onda s tom promjenom dalje nositi. Nije lako, ali je - moguće.

DRUKČIJA OD DRUGIH, Lena Dunham

Izdavač: Algoritam, 2015.

[eng. Not that kind of girl]

Lena Dunham autorica je HBO-ove TV serije 'Djevojke' (eng. Girls), u kojoj i glumi, te u kojoj često prenosi neke događaje iz vlastitog života. Lena se ne srami svog tijela i nije joj problem skinuti se pred kamerama - nešto što, budimo realni, nije problem ni mnogim drugim glumicama - ali Leni zbog toga nerijetko čestitaju na hrabrosti. Zašto? Jer Lena nema vitku i savršenu figuru fotošopanu do besprijekornosti (ili barem onoga što naše društvo smatra takvim). Iako fizički ne spada u tip djevojke za kakav je uvriježeno mišljenje da je san (i cilj?) svake djevojke, Lena voli svoje tijelo, ne srami se njegovih nesavršenosti i s ponosom ga prikazuje takvo kakvo jest. Njen odnos prema svom tijelu samo je jedna od tema o kojima Lena progovara u svojoj knjizi, 'Drukčija od drugih', a čini to duhovito, odvažno, te nerijetko s dozom ironije.

Ova zbirka njenih osobnih eseja obuhvaća svu šarolikost života i odrastanja jedne mlade djevojke. Lena nam priča o svom djetinjstvu, svojim dječjim mušicama, prijateljstvu, prvim ljubavima, ali i o svim onim važnim i nevažnim flertovima, seksu, svojim strahovima i nedoumicama, ne ustručavajući se pri tome hrabro iznijeti i sve ono što se većina nas srami izreći (ili nedajbože priznati pred drugima).

Od svog ranog djetinjstva, preko škole i studentskih dana, pa sve do pokretanja i snimanja 'Djevojaka', Lena nam iznosti svoju priču, za koju kaže da ju vrijedi ispričati, jer je netipična, jer je stvarna (osim onih dijelova koje je, priznaje, 'posudila' od prijatelja ili članova obitelji), te jer iskreno prikazuje odrastanje jedne žene, sa svim njenim vrlinama i manama, svime čime se (ne)ponosi. U svom pripovijedanju, Lena je brutalno iskrena, duhovita, vrckava i 'bez dlake na jeziku'; ona kaže točno ono što misli, baš u trenutku kada to pomisli, koliko god taj trenutak bio neprimjeren za njenu primjedbu. Nije Lena hrabra samo po pitanju tematike o kojoj priča, već i načina na koji to čini: slobodno, odvažno, neuvijeno i (ponekad) neumjereno.

Ipak, ne bih rekla da je Lena baš toliko 'drukčija od drugih', u smislu sličnih priča o odrastanju i uspjehu, koliko god te priče bile fikcijske. Jer Lenina priča ima i sve elemente jednog tipičnog zabavnog chick-lita, u kojem glavna protagonistica prolazi put od nepoznatosti (nepriznatosti) do uspjeha, uključujući i one možda mrvicu nerealne, 'bajkovite' dijelove. Kao npr. Lenin prvi pravi posao, u dućanu koji prodaje markiranu dječju odjeću 'Peach and the Babke', na kojem su joj odmah nakon razgovora ponudili posao, na kojem radi zajedno s još dvije prijateljice, na koji može doći i otići po želji i na kojem ju plaćaju stotinu dolara po danu a da zapravo ne radi ništa. 

Malo je ljudi kojima uspije postići tako fenomenalan uspjeh kao što je to uspjelo Leni s 'Djevojkama', zbog čega se u njenoj priči u cjelini neće baš mnogi prepoznati. No to nije ni bio cilj Lenine priče. Ono u čemu će se mnoge (mnogi?) od nas svakako prepoznati su upravo te situacije i događaji koji čine odrastanje, a koje je Lena iznijela u svoj njihovoj neuljepšanoj slavi. Jer tko od nas nije prošao kroz zaljubljenost u posve pogrešnu osobu, odbijanje zbog želje da 'budemo samo prijatelji', nespretan 'prvi put', nedoumice u vezi vlastitog izgleda, želju da povučemo ono što smo upravo izgovorili, te sve ostale pogreške za koje bismo radije da se nisu ni dogodile? Lena nam svojom knjigom želi reći da se ne treba sramiti tih pogrešaka, i da nam treba biti drago da smo ih napravili, te da se, na kraju, oko svega toga ne bi ni dizala tolika frka kada bi više ljudi bez srama govorilo o svemu što ih muči, svemu čega se srame i općenito o svemu o čemu radije ne bi ništa rekli.

Lenina priča miks je sastojaka koji nasmijavaju, i onih koji užasavaju, nekih koje ćete prepoznati i nekih koje nećete, ali svi ti sastojci čine jedno prilično zabavno štivo, popraćeno jednako tako zabavnim ilustracijama. Koliko je točno ova priča 'drukčija od drugih', procijenite sami.