SMRTONOSNO BIJELO, Robert Galbraith

Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.

4. roman o Cormoranu Strikeu

[eng. Lethal white] 

Prijevod: Mirna Čubranić

Četvrta knjiga u serijalu o Cormoranu Strikeu najopsežnija je i najkompleksnija do sada.

Sinulo mi je, čitajući, da je upravo četvrta knjiga i u Harry Potter serijalu bila najopsežnija i najkompleksnija nakon prve tri. Slučajnost? A i obje su zelene! :D

Šalu na stranu, bez obzira na njenih 680 stranica i na doista zamršen i kompleksan slučaj političkih intriga, ucjena i igara moći oko kojih se vrti centralni slučaj u ovoj knjizi, nijedna od spomenutih 680 stranica nije mi bila dosadna. Priča slijedi različite komadiće slagalice, svaki tek maglovito povezan s onim idućim, i vrlo je detaljno razrađena, uzimajući u obzir svaki detalj o svakom liku koji se ovdje pojavljuje, ali ništa od svega toga nije mi bilo nimalo teško pratiti. J.K. Rowling još mi se jednom dokazala kao sjajna pripovjedačica, bez obzira pisala u ulozi J.K. ili Roberta Galbraitha.

Ovo je prva knjiga u kojoj se radnja djelomice naslanja na radnju iz prethodne knjige, odnosno vuče repove iz Strikeova i Robinina posljednjeg slučaja ('Karijera zla'). Ne kažem da ju nije moguće čitati i bez da ste pročitali prethodnu, ali da jeste, bilo bi vam puno lakše razumjeti odnos Strikea i Robin, kao i zašto je prošli slučaj na svakoga od njih ostavio posljedice koje tek u ovom romanu izlaze na vidjelo.

Slučaj ovog romana započinje kada u Strikeov ured uleti Billy Knight, psihotičan mladić koji ne prestaje pričati o zadavljenom djetetu, čijem je davljenju svjedočio, i koji očajnički zahtijeva od Cormorana da istraži tko je bilo to dijete i je li se sve ono što mu ne da mira u sjećanjima zaista dogodilo. Billy pobjegne prije no što Strike uspije išta učiniti, ali Billyev slučaj ne prestaje mu se motati po glavi, čak i uz sve druge slučajeve na kojima trenutno radi.

A jedan od tih drugih slučajeva ujedno je i slučaj velikog kalibra, da ga tako nazovem, budući da se radi o potencijalnoj ucjeni jednog ministra, koji angažira Strikea da dozna tko su i što točno znaju njegovi ucjenjivači. Strike se uskoro nađe u mutnim vodama političkih intriga, ucjena, podmetanja i tajni, pri čemu mu niti jedna od ribica upetljanih u tu priču ne želi reći cijelu istinu. Uz Robininu pomoć, Strike polako hvata komadiće informacija pokušavajući ih spojiti u smislenu cjelinu, cijelo se vrijeme upličući u slučaj koji je puno zamršeniji od jednostavne izravne ucjene.

Usporedo sa slučajem, odnos Strikea i Robin nailazi na svoje vlastite komplikacije, pomake i odmake, ostavljajući ih oboje u moru nerazriješenih i neizrečenih osjećaja kojih su oboje svjesni, ali ih namjerno ignoriraju. Dodatnu komplikaciju čine i privatni odnosi Strikea i Robin s ljudima oko njih, koji svi zajedno ovu priču mrse u jedno komplicirano, kompleksno klupko. Will they, won't they? Vidjet ćete. ;)

Sad kad o tome promislim, mislim da ovaj serijal ne mogu više nazivati samo serijalom o Cormoranu Strikeu, jer Robin je zapravo već od prve knjige postala - i ostala - njegov bitan dio, s Cormoranom čineći sjajan tandem koji upravo zajedno najviše briljira. Cormoran je briljantan privatni detektiv, ali upravo je Robin bila ta koja je primijetila i otkrila neke ključne stvari u ovom slučaju (a i prijašnjima). I sam Cormoran ne libi se pripisati joj zasluženo, pa zašto bismo se libili mi? Odsad nadalje, ovo je serijal o Cormoranu i Robin. Jedno bez drugoga ne ide!

Robert Galbraith sjajno piše i majstorski je pripovjedač, pa je tako majstorski ispripovijedao i ovu priču. Već sam spomenula da mi ni njen obujam niti kompleksnost nisu stvarali ni najmanje problema pri čitanju, dapače. A nije mi sjajna samo priča, niti samo njeni likovi, koje doista volim, već mi je sjajno i to što se ispod ovog kompleksnog slučaja proteže i nimalo laskava problematika položaja žena u politici i društvu općenito, problem rasizma, činjenice da bogati i utjecajni lako prolaze kroz život (gotovo nimalo) ne odgovarajući za svoje postupke. Nije isto kada zločin počini jedan stolar ili jedan ministar, jedan siromašni građanin ili sin bogatog ministra.

Što mislite, što je to naslovno bijelo koje je toliko smrtonosno? Ja sam, zaključujući samo prema naslovu, na početku imala razne ideje: droga, led (možda nekakva smrt smrzavanjem ili tako nešto), nekakav plin... Nisam bila ni blizu. Jer i naslov je, baš kao i sam roman, kompleksan i tajnovit. Nema šanse da otkrijete o čemu se radi - ne prije Cormorana i Robin. ;) 

_____________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2uAi5gW

KLUB P.S. VOLIM TE, Cecelia Ahern

Izdavač: Profil, 2019.

Nastavak romana P.S. Volim te

[eng. Postscript]

Prijevod: Davorka Herceg-Lockhart

Kad bih morala nabrojati deset romana koji govore o ljubavi na najbolji mogući način, ne znam točno kojih bi se deset našlo na toj listi, ali znam da bi 'P.S. Volim te' Cecelie Ahern definitivno bio među njima.

'P.S. Volim te' roman je koji je emotivno potpuno razoružao brojne čitatelje diljem svijeta. Svi smo mi uz njega plakali, smijali se i naučili (bar malo lakše) nositi se s gubitkom voljene osobe. Kada jedan takav roman doživi takav uspjeh, skeptična sam čak i oko njegove ekranizacije (koja me ipak uspjela oduševiti), pa kako ne bih bila skeptična oko nastavka, koji je osvanuo nakon čak 15 godina? Obično me nastavci romana (romana koji sami po sebi uopće ne vape za nastavcima) koji se pojave s tolikim vremenskim odmakom, baš kao i nastavci Disneyevih crtića, razočaraju. No, ovoga puta mi se to nije dogodilo. Ni blizu!

Ako sam prije možda mislila da romanu 'P.S. Volim te' nije potreban nastavak, nakon što sam taj nastavak pročitala, promijenila sam mišljenje: itekako mu je potreban! A nismo ni znali da nam treba! :)

Roman 'P.S. Volim te' pričao nam je o razdoblju neposredno nakon gubitka voljene osobe i kako se s tim gubitkom nositi. 'Klub P.S. Volim te' nastavlja tu priču logično i smisleno, savršeno uokvirujući priču koja je započela prije 15 godina i dajući joj neki nov život, novi smjer u kojem će se dalje razvijati, pri tome nimalo ne uništavajući dosadašnju ostavštinu Gerrya i Holly, ljudi koje smo svi mi toliko zavoljeli o njima čitajući.

Sedam je godina prošlo od Gerryeve smrti i Holly je, malo pomalo, nastavila sa životom. U zadnje joj vrijeme sve nekako dobro ide, a tuga zbog Gerrya gotovo se posve povukla. Na sestrin nagovor, Holly pristane ispričati priču o gubitku Gerrya, kao i o pismima koja joj je ostavio, u podcastu koji njena sestra snima, a koji se bavi različitim temama. Hollyn podcast, na njezino zaprepaštenje, postigne veliku popularnost, toliku da joj se počnu javljati i drugi ljudi koji bi željeli svojim najmilijima ostaviti nešto slično onome što je Gerry ostavio Holly. A sve to odvede Holly na put kojim je mislila da više neće kročiti, i otkrije joj mnogo toga o samoj sebi, ali i o Gerryu, čega do sada uopće nije bila svjesna. I samo tako, život joj se još jednom promijeni - i donese puno toga sa sobom.

Gerryeva pisma bila su ono što je Holly pomoglo da izađe iz ponora tuge i nesigurnim koracima nastavi dalje. Razmišljajući sad ponovno o tim pismima, i svemu što su ona za nju značila, Holly shvaća da ona možda nisu bila namijenjena samo njoj, već da je i Gerry zacijelo u njima pronašao određenu dozu utjehe, nešto što mu je pomoglo da se lakše s njom oprosti. I nešto da bude uz nju u onim najtežim trenucima, kada već on tamo ne može biti.

"To je samo papir, ali zapravo nije. To su samo riječi, ali zapravo nisu. Mi smo ovdje samo nakratko, a papir će nas sve nadživjeti; on će vrištati, vikati, urlati, pjevati naše misli, osjećaje, jade i sve ono što u životu inače prolazi neizrečeno. Ovaj će papir poslužiti kao glasnik njihovim najmilijima, oni će ga čitati i čuvati; riječi iz živog uma, živog srca. Riječi znače život."

Kome su zapravo namijenjena pisma, oporuke i drugi znaci pažnje koje ljudi na umoru ostavljaju svojim najmilijima, da ih pronađu nakon njihove smrti? Njima samima, da se bolje osjećaju oprostivši se na način koji im je najbolje odgovarao ili onima koji ostaju nakon njih, kako bi njima bilo lakše nositi se sa smrću voljenih? Odgovor je: i jednima i drugima.

"Ne znam koji će mi dan biti zadnji dan kvalitetnog života, ili možda zadnji dan života, ali ću se pobrinuti da budem ovdje što je dulje moguće. Želim živjeti i sve ću probati; lijekove, terapije, njegu, a sada i pisma i popise. Možda sam izgubila kontrolu nad svojim tijelom, ali još uvijek mogu upravljati događajima u svojem životu i pripremiti druge za život poslije mene. To će biti moja posljednja pobjeda."

Kao i 'P.S. Volim te', ovo je još jednom roman o ljubavi i gubitku, s tim da se ovaj roman nosi s istim gubitkom, ali sedam godina poslije. S tolikim vremenskim odmakom, pomislili biste da su rane već dobrim dijelom zacijeljene i da je lako okrenuti novi list i nastaviti dalje. Da je upravo to ono što i treba učiniti. No, Holly nas podsjeća, a i samu sebe, da netko koga si izgubio nikada zapravo ne odlazi. Uvijek će biti dio nas, živ u našim sjećanjima i mislima.

"...na kraju krajeva, to je ono što svi mi želimo. Da se ne izgubimo, da ne zaostanemo, da nas ne zaborave, da zauvijek ostanemo dio čak i onih trenutaka koje ćemo propustiti. Da ostavimo svoj trag. Da nas se sjećaju."

Ovaj roman je tužan, izmamit će vam suze na oči, da, ali je ujedno i vrlo pozitivan: zabavit će vas, nasmijati, natjerati vas da se osjećate bar mrvicu lakše u vezi smrti i svega što s njom dolazi. Grozno je izgubiti nekoga koga voliš. Ali važno je održati tu osobu na životu kada jednom ode, sjećati se svega dobroga i nikada ne zaboraviti na ljubav koja je tijekom njenog života bila svugdje prisutna.

"Smrt razdvaja ljude, ali jednako tako nađe način međusobno povezati one koji ostaju."

Kao i 'P.S. Volim te', ovaj će vas roman emotivno posve razoružati. Baš kao i Holly kada je čitala Gerryeva pisma, čitajući ovaj roman osjećat ćete:

"...i gubitak i žalost, ali također i povezanost i ljubav, nadahnuće i tamu, crninu i bijes, svjetlo i nadu, smijeh i strah. I sve između, čitav kaleidoskop osjećaja koji se pretaču iz jednog trenutka u drugi."

O, da, 'P.S. Volim te' itekako je zaslužio nastavak! I dobio ga je, i to baš savršenog. Cecelia Ahern postala je majstorica u izbacivanju ljudi iz cipela svojim riječima. Dopustite joj da vam to još jednom napravi.

___________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/3a5JV51

LEKCIJE: MOJ PUT KA SMISLENOM ŽIVOTU, Gisele Bündchen

Izdavač: Znanje, 2019.

[eng. Lessons: My Path to a Meaningful Life]

Gisele Bündchen svjetski je poznata manekenka, žena koja se pojavila na stotinama naslovnica modnih časopisa i nastupila na stotinama modnih revija. Sedam je godina bila jedna od Victoria's Secret anđelica. Također, Gisele je žena koja je preokrenula trendove u modnoj industriji, postavši model koji je prekinuo razdoblje 'heroin-chic' mršavosti i vratio obline na modne piste.

Ako pratite modnu industriju, sve ovo o Gisele vjerojatno već znate, kao što vam je vjerojatno poznato i da je udana za napadača New England Patriotsa Toma Bradya, s kojim ima dvoje djece. No znate li puno više od toga?

Gisele je jedna od rijetkih celebritya koja svoj privatni život čuva daleko od očiju javnosti. Njeni modni uspjesi i kampanje koje je odradila poznati su svima, ali malo toga se zna o pravoj Gisele. U ovoj knjizi, sama Gisele upoznaje nas s osobom koja stoji iza slike Gisele Bündchen poznate javnosti.

Pričajući o odrastanju u malenom mjestu Horizontina u Brazilu, Gisele s ljubavlju spominje dom, svoje roditelje i svojih pet sestara, te kako joj je obitelj uvijek bila najveća podrška u životu. Vrlo je rano taj dom napustila, već s 14 godina, kako bi se okušala kao model, što je bio posao koji je od nje tražio da se preseli u tisuće kilometara udaljeni Sao Paulo i osamostali puno prije većine njenih vršnjaka.

Ulazeći u modnu industriju, Gisele priča kako se otpočetka dosta razlikovala od drugih djevojaka koje su također kretale na put u modne vode. Zbog urođene joj samodiscipline, organiziranosti i predanosti, uspjela se nositi s bilo čime što joj je stalo na put i prijeći sve izazove koje je modna industrija pred nju postavljala, bez da pred njima poklekne ili pronađe utjehu u drogi, piću i zabavama, na koje su mnoge njezine kolegice redovito odlazile.

Gisele otvoreno govori o svim poteškoćama na koje je naišla probijajući svoj put u svijetu mode, otkrivajući nam usto i nimalo glamurozne činjenice o tom svijetu - poput one da su, iza kulisa, modeli tek vješalice za odjeću koju trebaju prikazati masama koje čekaju da se te kulise rastvore i dođe vrijeme da modeli iskorače na pistu. No, Gisele niti u jednom trenutku ne pokušava zanijekati da joj je modna industrija dala i sjajnu priliku, i bez ustručavanja govori kako je zahvalna na svakoj prilici koja joj je pružena.

Giseline 'Lekcije' nisu samo knjiga memoara, već i knjiga doslovnih lekcija koje je, tijekom svog puta k smislenom životu u i nakon svijeta mode, naučila. Pričajući o gradnji svoje karijere i napredovanju kroz ono što je izgradila, Gisele otvoreno dijeli sve ono što je naučila, što ju je na tom putu usmjeravalo i što ju je držalo prizemljenom i usredotočenom, čak i u teškim trenucima. A prenoseći nam te lekcije, Gisele govori i o nadi da će iste te lekcije uspjeti prenijeti i na svoju djecu, kako bi i ona naučila živjeti svoj život smisleno i u svoj njegovoj punini.

Iskreno, voljela bih da je ova knjiga više autobiografska no što je filozofska, jer ona puno više naginje na ovu drugu stranu, ali svejedno sam se iznenadila koliko me zainteresirala. Ne mogu reći da sam puno toga znala o Gisele, izuzev činjenice da je ona poznata manekenka, prije no što sam krenula čitati njenu knjigu. Modna industrija i njene ikone ne zanimaju me baš previše, ali Gisele mi se zbilja svidjela. Možda zato što je doista jednostavna, što je riječ koju bi i ona sama, kako kaže, upotrijebila da samu sebe opiše. Sviđa mi se i njen altruizam i briga za svijet u kojem živi: Gisele je, naime, odlučila svoj utjecaj upotrijebiti kako bi podigla svjesnost o problemima zaštite okoliša i ostalih gorućih problema vezanih uz klimatske promjene. S tim ciljem, Gisele sudjeluje i pokreće brojne projekte koji brinu o zaštiti okoliša, očuvanju prirode i njenih raznolikosti, kako u Brazilu, tako i u ostatku svijeta. Spremno će izaći i podići svoj glas kako bi govorila o ovom problemu, čak i kada to znači da mora prevladati strah od govorenja pred milijunima ljudi, što je nešto što nam je svima blisko i poznato.

Gisele u ovoj knjizi često govori i o svojoj obitelji, ne samo onoj iz koje je potekla, već i onoj koju je stvorila s Tomom, a kada priča o njima, iz svake njene rečenice možete vidjeti koliko im je predana i koliko joj znače. U ovoj se knjizi Gisele prvi puta otvorila prema javnosti, dopustila da čitatelji vide pravu Gisele, u svoj njenoj ranjivosti i iskrenosti. Možda je baš zato ovu knjigu tako lako pročitati, i s njom se povezati.

Ukoliko ste ikada željeli doznati više o osobi iza lica koje je krasilo tolike svjetske naslovnice, imate priliku. Mogli biste se iznenaditi koliko je ta osoba jednostavna i - možda - vrlo vam slična.

________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2sYuLxV

TEŽAK SLUČAJ U BLAGDANGRADU, Cody McClain Brown

Izdavač: Vorto Palabra, 2019.

[eng. A hard case in Holiday City] 

Prijevod: Ivana Banović

 

Kako bi 'Nightmare before Christmas' izgledao kao pravi kriminalistički noir? Pa, prilično kao 'Težak slučaj u Blagdangradu', rekla bih. S tim da bi cijeli NBC ondje bio tek jedna gradska četvrt.

Zamislite grad u kojem obitavaju baš svi blagdani i sva stvorenja s njima povezana. Svaki blagdan na čelu sa svojom glavnom maskotom ondje vodi svoju vlastitu industriju, s različitim utjecajem i moći. Najmoćniji je, dakako, Mraz i njegov Božić. Da, ima u ovome gradu i ljudi, onih običnih, a ima i onih neobičnih: čokoladnih zečeva, djedičinih vilenjaka, halloweenskih kostura... Sva ova čudnovata stvorenja u Blagdangradu se nazivaju Blagospodom i Blagodamama, a, baš kao i među ljudima, i među njima ima onih običnih, dobrih, poštenih, i onih ogrezlih u zločine.

Neki su toliko ogrezli u zločin da bez problema uspiju masakrirati na desetine uskršnjih jaja, i to usred njihovog vlastitog skrovišta - Kutije Jaja. I to uoči Dana Zahvalnosti. Istražiti Pokolj u Kutiji Jaja slučaj je kojem na čelo staje detektiv Max Martin, uz pomoć svog partnera Gusa Gunderstonea.

Nešto što isprva izgleda kao okršaj različitih blagdanskih bandi uskoro postane nešto puno zamršenije, a izgleda da bi u cijelu stvar mogao biti upleten i sam Debeljko, glavom i bradom. Ali zašto? Radi li se ovdje jednostavno o borbi za prevlast određenog blagdana (ili više njih) ili je riječ o nečem puno zamršenijem? I kako se u sve to skupa uklapa priča o novoj drogi na tržištu, drogi koja Blagospodu i Blagodame može učiniti - makar privremeno - običnim ljudskim bićima? Slagalica je to koju samo Max može složiti (ako usput ne bude ubijen ili tko zna što još gore).

Kad sam tek primila ovu knjigu u ruke, očekivala sam da će se raditi o još jednoj vrckavoj, duhovitoj priči kakve je Cody ispisao u svojim prethodnim knjigama. No, u svom romanu prvijencu, koji doista zna biti i vrckav i duhovit, Cody nam je predstavio pravi kriminalistički noir roman, koji je dodatno začinio postavivši ga u fantastično okruženje i ispunivši ga fantastičnim likovima.

Kao što ste mogli zaključiti iz onoga što sam spomenula na početku ove recenzije, ovaj me roman strašno podsjetio na 'Nightmare before Christmas', doduše, njegovu mračniju, ozbiljniju i malo širu verziju. Umjesto Jacka Skellingtona koji je u potrazi za nečim novim, novim smislom blagdana, ovdje imamo Maxa Martina koji je u potrazi za istinom i krivcem iza niza gadnih zločina. Maxova Sally ovdje je vilenjakinja Marline, a Oogie Boogieja i Locka, Shocka i Barrella ovdje zamjenjuje čitav niz šarolikih zlikovaca i mutnih likova, od glavnog vilenjaka Pixela i Uskršnjeg Zeke do samog Mraza glavom i bradom. Needles to say, da se ovog romana uhvati Tim Burton, završni proizvod izgledao bi, bez sumnje, spektakularno!

Blagdangrad je zanimljivo mjesto za život, njegovi stanovnici još su zanimljiviji, a niz zločina u ovom gradu zagonetni su, brutalni i opasni po život. Max to zna bolje od svih: svaka nova situacija u kojoj se nađe u svojoj istrazi daje mu sve bolje šanse da iz nje izađe pretučen, prebijen ili nešto još gore. No, Max sve to podnosi baš kao oni najbolji detektivi noir romana: stoički, hrabro, stisne zube i ide dalje. Teško je ne simpatizirati ga, doista teško. :)

Ovaj roman objedinjuje sve čari blagdana s jedne strane, i sve brutalnosti koje bladgani jedni prema drugima iskazuju, s druge. Krv, pištolji i droga izmjenjuju se s šećernim ukrasima, medenjacima i zvončićima. Rezultat je kaotičan, šarolik, jedinstven grad i njegova jedinstvena populacija, čije podzemlje i ruke pravde vode iste borbe kao i bilo gdje drugdje - samo možda ne s toliko blagdanskog duha kao ovdje.

'Težak slučaj u Blagdangradu' nije nimalo teško pročitati. Kul je ovaj roman, baš kul. Neobičan je, zabavan, mračno-noirovski taman koliko treba biti. Savršen izbor za čitanje u ovo blagdansko vrijeme, bilo da ste blagdanski Grinch ili veseli Djedičin pomoćnik. Ho ho ho! Merry reading! ;) 

 

___________________________

 

Kako do knjige: http://bit.ly/2tfNSTU

ŽIVOLIKI, Jay Kristoff

Izdavač: Lumen, 2019. 

1. knjiga istoimenog serijala

[eng. Lifel1k3]

Prijevod: Ana Briški Đurđevac

 

"Djevojka se našla na koljenima i rukama ispod površine crnoga mora. Pokraj nje čovječuljak sastavljen od rezervnih dijelova i zbunjenih plastičnih očiju.
Prekrasan dečko, koji uopće nije bio dečko, promatrao ju je u tišini.
Spustila je glavu.
Okusila pepeo.
Pepeo i laži."

"Romeo i Julija spojili su se s Mad Maxom i X-menom, a s tribina za njih navija Blade Runner." Čim sam pročitala ovu rečenicu o ovoj knjizi, već sam napola bila zaljubljena u nju. S druge strane, spoj ovakvih referenci na ovakva književna i filmska djela stvara nevjerojatno visoka očekivanja od djela s kojim ih se uspoređuje. Srećom, 'Živoliki' ta očekivanja uspijeva prilično dobro ispuniti.

Priča prati djevojku koju svi zovu Eva, iako se ona ne sjeća točno kada je i kako dobila to ime. Naime, Eva je jedva preživjela strašnu nesreću u kojoj je izgubila čitavu svoju obitelj, a od smrti ju je spasio djed, vješt mehaničar i robotičar, koji joj je svojom vještinom, i uz pomoć par memorijskih čipova, podario novi život.

No, Evin djed je bolestan, a, kako bi mu mogla nabaviti novac za prijeko potrebne lijekove, Eva sudjeluje u borbama s mašinama - i vrlo je dobra u tome. Naime, svijet u kojem Eva živi uništile su borbe između korporacija koje razvijaju umjetnu inteligenciju, konkretnije mašine, robote i androide s umjetnom inteligencijom, a umjetna inteligencija koju su stvorili toliko je uznapredovala da je i sama zbacila okove svojih stvoritelja i pobunila se protiv njih, povevši svijet u bespoštedni rat za opstanak. Borbe s mašinama ljudski su ispušni ventil u kojem, bar nakratko, uzvraćaju udarac. No, tijekom jedne borbe, Eva učini nešto - nešto nevjerojatno - što ju učini metom, i to metom u koju ciljaju baš svi: lokalne bande, vjerski fanatici, korporacije. Svi oni krenu u lov na nju, a u pomoć joj priskoči netko posve neočekivan.

Ta posve neočekivana osoba najsavršeniji je dečko na svijetu, "očiju plavih poput neba kakvo je nekoć bilo". No, ovaj dečko uopće nije dečko, već vrsta najsavršenijih robota na svijetu, koji toliko nalikuju ljudima da ih nazivaju 'živolikima' - istim živolikima koji su se pobunili protiv svojih stvoritelja i hladnokrvno ih uništili. Može li Eva prihvatiti pomoć od nekoga tko pripada rasi koja je ljudima objavila rat, najopasnijeg bića na planetu, i bića koje ju uporno zove nekim drugim imenom, imenom koje nenadano povlači sjećanja na prošlost i tajne duboko zakopane u Evinoj svijesti? Tajne koje bi mogle promijeniti sve.

Jay Kristoff ovim je romanom započeo nevjerojatno uzbudljivu znanstveno-fantastičnu sagu, ispunjenu najrazličitijim ljudskim, polu-ljudskim i mehaničkim likovima, smještenu u kaotičan, iako tehnološki vrlo napredan, postapokaliptični svijet. U sve to ubacio je još i dobru dozu humora, napetih akcijskih scena i nježne romantične priče.

Na mirne trenutke u ovoj ćete knjizi naići tek na kapaljku, jer ova priča juri svojim pravcem vrtoglavom brzinom, ludo, često nesmotreno, uz bezbroj iznenadnih oštrih skretanja. Također, ova priča vrvi tajnama, lažima i iskrivljenim istinama kojima treba neko vrijeme da dospiju do površine, a, jednom kada im to uspije, preokrenu sve - doslovno - naglavce. I onda opet, i opet. Taman kad pomislite da ste sve pokopčali, novo otkriće natjerat će vas da još jednom zinete u čudu. I tako do samog kraja.

Posebnost je ove priče i u tehno-slengu kojim govore njeni likovi, kao i u likovima samim: ljudi i roboti ispremiješani su na razne načine, a pojedini od njih posjeduju i dodatne fantastične moći. I svi do jednoga na svoj su način intrigantni, zanimljivi i posebni. I oni dobri i oni loši.

No, tko je zapravo dobar, a tko loš i gdje je granica koja odvaja jedno od drugog samo su neka od pitanja koja ovaj roman hrabro postavlja. Samo zato što je netko robot, mašina, smijemo li ga iskorištavati da služi svojim stvoriteljima, čak i po cijenu vlastitog uništenja? Do koje je granice dozvoljeno 'igrati se Boga'? Što znači biti čovjek i može li ljudskost posjedovati i netko tko to nužno nije? Ako su osjećaji unaprijed programirani, znači li to da ne postoje, ne zapravo? I zašto ti netko ne bi mogao biti prijatelj, čak i ako nije živ? Kad ga izgubiš, boli li manje?

Ovaj roman povest će vas na ludu jurnjavu jednim uništenim svijetom, tijekom koje ćete vrtoglavo juriti iz jedne opasnosti u drugu, jedne borbe u sljedeću, jednog života u neki sasvim drugačiji. Pri tome, sve što mislite da znate promijenit će se, ne jednom, već čak nekoliko puta, a vi ćete nastaviti gutati stranice ovog romana baš kao što staklena oluja na pustopoljini guta sve pred sobom.

& the good news? Ima još! Ovo je tek prvi roman ovog serijala i priča se tek zagrijala. Treba se samo strpiti i pričekati nastavke. :)

Za kraj, još jedan citat, koji nisam nikako uspjela uklopiti u ovu recenziju, ali koji mi se jako, jako svidio:

"Babilon je jedino mjesto na svijetu gdje još ima pravih knjiga. Majka šalje ekipe po Staklu da donesu sve što mogu pronaći u ruševinama staroga svijeta i skuplja ih u velikoj knjižnici Babilona. Većina ih već postoji u arhivama naših računala, no to nije isto kao sjediti s pravom knjigom u rukama. Udahnuti tiskarsku boju i osjetiti sve te prekrasne živote pod prstima. Dok ih čitam, ja sam carica, istraživačica, ratnica i lutalica. Dok ih čitam, ja nisam ja - a opet sam više ja nego bilo gdje drugdje na svijetu."

 

___________________________

 

Kako do knjige:  http://bit.ly/359KRBW

BRITT-MARIE JE BILA OVDJE, Fredrik Backman

Izdavač: Fokus, 2019.

[šved. Britt-Marie var här] 

Prijevod: Tamara Kunić

 

Kad voliš čitati knjige, očito je da ćeš se u neke likove o kojima čitaš zaljubiti. Neke ćeš mrziti. Neki će te ostaviti ravnodušnom. Neke ćeš zaboraviti, nekih ćeš se zauvijek sjećati. A neki će biti jednostavno posebni. Da, i njih ćeš voljeti, ali voljet ćeš ih na neki poseban način. Smiješit ćeš se kad ih se sjetiš i željeti ćeš se njima ponovno sresti. Ti će te likovi zarobiti, i bit će ti posebno dragi.

Takva je Britt-Marie.

Fredrik Backman ima tu neku posebnu spisateljsku supermoć, koja mu omogućuje ne samo da stvara sjajne priče i likove, već i da čitatelje natjera da se s tim pričama i likovima zbliže i zavole ih do krajnjih granica. A likovi o kojima pričam nisu neki superjunaci u doslovnom smislu te riječi, već obični, često isprva nevidljivi (pa čak i pomalo teški) ljudi, koji te svojim osebujnostima, osobnošću i stavom posve osvoje.

Britt-Marie većinu je svojeg života bila nevidljiva. Osoba koju su uzimali zdravo za gotovo, koja je uvijek bila tu, ali rijetko primijećena. Brinula se za svog supruga i održavala kuću onakvom kakva treba biti, a to znači da su sve vilice i žlice uvijek bile na svom mjestu, odjeća na pravi način izglačana, sve čaše na pripadajućim podmetačima, svi prozori kristalno čisti, sva posteljina uvijek svježa i besprijekorna. I sve je funkcioniralo onako kako treba, dok Britt-Mariein suprug nije odlučio biti nevjeran, a preko nekih stvari jednostavno ne možeš samo tako prijeći.

Prvi put u posljednjih 40 godina, Britt-Marie odlučuje okrenuti novi list u svojem životu - i zaposliti se. Potrebno joj je da se osjeti potrebnom, da dokaže sebi i drugima da postoji. No, zaposliti se u šezdeset i osmoj nije baš mačji kašalj, ali Britt-Marie ipak uspije pronaći posao - u malenom gradu Borgu. Borg je mjesto od svih zaboravljeno, jedno od onih mjesta koja polako propadaju i iz kojih ljudi jedva čekaju da što prije odu. Jedino što je još živahno u Borgu je grupa klinaca koja voli igrati nogomet i sanja o tome da se priključi lokalnom natjecanju juniora. No, za to im treba igralište i trener, a Borg nema niti jedno niti drugo.

Kako se u cijelu tu priču uklapa Britt-Marie? E, pa, na najnevjerojatniji i najbolji mogući način koji postoji.

Prije Britt-Marie, ni Britt-Marie ni Borg nisu znali da su jedno drugome potrebni, a nakon Britt-Marie, ni jedno ni drugo neće jedno drugo moći zaboraviti.

Kad zamišljate snažnu žensku heroinu, zamišljate li 68-godišnju ženu pomalo opsjednutu čišćenjem i nesklonu promjenama? Možda biste trebali! Britt-Marie je genijalna. Ne mogu niti zamisliti koliko hrabrosti i odvažnosti je potrebno nekome tko čak do svoje 68. godine života nikada nije bio samostalan i prepušten samo sebi. Ne želim reći da je Britt-Marie cijelog života bila neki neodlučni nježni cvjetić kojeg su svi tetošili, ali brigu oko gotovo svih stvari poput financija i plaćanja računa cijelog je njenog života vodio njen suprug. Imati hrabrosti odlučiti zakoračiti izvan svega što ti je poznato i otisnuti se u nepoznate vode, kojima tek učiš plivati, djelo je u rangu superjunaka. A Britt-Marie nije ništa ako nije odlučna. I vjerujte, ono što Britt-Marie odluči napraviti, to će i sprovesti do kraja.

Britt-Marieina priča beskrajno je zabavna, duhovita i simpatična, ali ujedno i ozbiljna i odvažna. Ima stanovitu dozu šarma, kakvu imaju sve Backmanove priče. Koliko sjajno ovaj čovjek piše može vam reći i činjenica da, iako ja ne volim sport, a još manje o njemu čitati, Backman ga toliko dobro ušije u svoje romane (hokej u 'Medvedgradu', nogomet ovdje), da mi se ne samo svidi, već se gotovo poželim pridružiti skupini navijača za ekipe koje u romanima igraju. Gotovo. ;)

Britt-Mariena priča četvrti je Backmanov roman koji sam pročitala - i četvrti je koji me oduševio. Da, svaki me Backmanov roman na svoj način oduševio, i teško bi mi bilo izabrati koji mi je najdraži - kako roman, tako i lik iz nekog od tih romana. To je čar Backmanovog pisanja: natjera te da zavoliš male gradove i njihove ljude, bili oni djeca, odrasli ili gunđavi starci (a osobito ovi potonji). Zavoljela sam i Britt-Marie, svim srcem. A zavoljet ćete ju i vi, vjerujte mi.

Eh, da, još jedna stvar. Ovaj će vam roman odgovoriti na ono najvažnije pitanje: pitanje života, svemira i svega ostalog. Ne, odgovor ipak nije 42. Odgovor je: soda bikarbona. 

 

____________________________

 

Kako do knjige: http://bit.ly/38mitze

TANGERKA, Christine Mangan

Izdavač: Stilus, 2019.

[eng. Tangerine]

Prijevod: Mirjana Čanić

"'Maroko je vaš dom', izgovorio je te riječi polako, pritom me pomno promatrajući. 'Da, vaš. Vi ste sada Tangerina.'

Izgovorio je tangerina [eng. mandarina], kao voće. Nasmiješila sam se, pustivši da se ta misao slegne. Maroko je bio moj. I mogao bi biti, pomislila sam. Na kraju krajeva, čemu sam se imala vratiti?

(...)

Uostalom, sad jesam bila Tangerka."

Maroko, 1950-e. Plaha i bojažljiva Alice Shipley ne izlazi iz kuće koju je njen suprug unajmio u Tangeru. John obožava ovaj grad, dok ga se Alice... boji, možda? Ovdje joj je svega previše: ljudi, buke, vrućine... Mislila je da će Tanger biti pravo mjesto na kojem će zaboraviti događaje iz prošlosti koji su je još uvijek proganjali. Možda i hoće, jednom kad se na njega navikne.

No, kao što smo imali prilike već puno puta svjedočiti, prošlost uvijek pronađe načina da te dostigne. Aliceina prošlost dostiže ju u obliku njene stare prijateljice Lucy Mason. Nekoć su bile nerazdvojne, Alice i Lucy, no onda se dogodilo to što se dogodilo i nisu se vidjele niti razgovarale jedna s drugom već jako dugo. A sada je Lucy ovdje, u Tangeru, a s Lucy došla je i sumnja i onaj poznat osjećaj gušenja koji je Alice često znao obuzimati u njenoj blizini.

I samo tako, prošlost se naumila ponoviti. No s kojim ishodom ovaj put?

Ovaj roman započinje zagonetnim uvodnim poglavljem u kojem upoznajemo jednu od glavnih protagonistica i naziremo neke od duhova koji ju proganjaju. A onda nas priča vodi u prošlost, u vrući i vječno suncem okupani Tanger, ispunjen vrevom ljudi, mirisa i događaja; Tanger taman u vrijeme u kojem ondje rastu razni nemiri lokalnog stanovništva.

Već sam grad zaokupio je sva moja čitalačka osjetila. Ponesena atmosferom, pratila sam nedanani susret dviju davnih prijateljica, dok je zrak oko njih pucketao nabijen tajnama iz prošlosti. Ne doznajemo odmah puno o glavnim protagonisticama ovog romana, Alice i Lucy. Njihove se priče odmataju polako, a, budući da su obje poprilično nepouzdane pripovjedačice, cijelo se vrijeme pitamo što je zapravo istina, koje su im namjere i što se to tu, k vragu, događa?!

Atmosfera je neodoljivo hitchcockovska, zagonetna i pomalo zlokobna. Nešto je konstantno na rubu da se dogodi, ali nikako nam nije jasno što će to biti. Likovi su prepredeni i dobro skrivaju svoje naume, toliko da 'Tangerka' može bez problema stati uz bok 'Talentiranom g. Ripleyu' (a možda ga i naučiti pokojem triku). Likovi nisu osobito likeable, teško da će vam neki od njih baš prirasti srcu, ali njihovoj dovitljivosti i smicalicama, kao i izvrsnoj psihološkoj karakterizaciji, skidam kapu.

Likovi su ovdje, zapravo - pogotovo Alice i Lucy - pomalo nalik samom Tangeru. Tanger je kroz povijest bio mnogo toga i nosio je mnoga imena. Poput zmije, odbacivao je staru kožu i postajao nešto novo, opet i opet. Bio je Tingis, davno prije no što je postao Tanger, a sve kulturalne i ine promjene kroz koje je prošao učinile su ga onim što je danas. Likovi ovog romana funkcioniraju na isti način - kad se ukaže potreba za promjenom, odbacuju svoju staru kožu, prilagođavaju se promjenama i postaju netko drugi. Ponekad to čine svakodnevno, ponekad periodično. I veoma su uspješni u svojim karakternim preobrazbama.

Malo Hitchcocka, malo Patricie Highsmith, malo Gillian Flynn, malo Paule Hawkins... poput egzotičnog mediteranskog jela, ovaj roman skupio je najbolje začine kako bi na našim čitalačkim nepcima ostavio trajan okus. Za mene, taj je okus bio ugodno egzotičan, pomalo zesty, u nedostatku riječi kojom bih ga bolje opisala: zabavan, pikantan, tip okusa koji ti možda ne paše odmah isprva, ali je sve bolji svaki idući put kad ga okusiš.

Probajte - pa vidite kako će vam se svidjeti. :)

"'Uspomena, madame', rekao je uz osmijeh. 'Na trenutke u Tangeru.'

(...)

Nije mi trebao podsjetnik na Tanger, na nju.
 

Na kraju krajeva, bila sam Tangerka.
 

Nikad neću zaboraviti."

__________________________________

Kako do knjige:  http://bit.ly/2RwgK4l