Izdavač: Mozaik knjiga, 2012.
Prvi slučaj koji je spojio Piu Kirchhoff i
Olivera von Bodensteina kreće od dva naizgled nepovezana samoubojstva.
Prvo tijelo pronađeno je u vinogradu pokraj
Hochheima, a drugo u podnožju izletničkog tornja u Tauernu. Međutim,
dok je kod prvog tijela nedvojbeno riječ o samoubojstvu: ugledni
frankfurtski državni odvjetnik Joachim Hardenbach lovačkom si je puškom
pucao u usta; kod drugog tijela slučaj samo na prvi pogled izgleda kao
samoubojstvo, dok je zapravo riječ o savršeno isplaniranom prikrivenom
hladnokrvnom ubojstvu.
Istraga Bodensteina i Kirchhoff odvodi do konjičkog kluba Waldhof, gdje saznaju da je žrtva, Isabel Kerstner - lijepa, mlada supruga veterinara za konje, zapravo bila upletena u mnogostruke ljubavne veze, mrzili su je gotovi svi koje je poznavala, a ispada da je poznavala i pokojnog državnog odvjetnika – čak i predobro, kako pokazuje jedna pikantna videosnimka. Slučaj dobiva jednu potpuno novu dimenziju, a istraga izvlači na vidjelo isprepletenu mrežu ucjena i kriminala, koju Oliver i Pia tek trebaju razmrsiti.
Zahvaljujući tome da je i sama odrasla u njemačkoj pokrajini Taunus, koju je odabrala kao poprište za događaje iz svojeg romana, Nele Neuhaus nam pruža jedan gotovo intimni uvid u način funkcioniranja ljudi i same sredine u kojoj se radnja odvija. U naizgled mirnoj seoskoj idili, Neuhaus nam pokazuje da stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine, te da nitko nije cijepljen od nasilja i kriminala, samo neki to bolje skrivaju od drugih.
Ono što je drugačije kod Nele Neuhaus (u usporedbi s drugim piscima kriminalističkih romana), i ono što se meni osobno jako svidjelo, je to da radnju njenih romana ne pratimo isključivo kroz policijsku istragu, niti samo preko likova glavnih istražitelja. Uz Bodensteina i Kirchhoff, radnja prati baš sve povezane likove koji se u priči pojavljuju, od sporednih promatrača, do sumnjivaca i onih izravno upletenih u sam zločin, pa čak i samog počinitelja, s tim da joj ipak uspijeva do samog kraja ne otkriti njegov identitet, čime dozvoljava čitatelju da svojim sumnjama i razmišljanjima na neki način sam sudjeluje u istrazi. Također, ono što održava radnju neprestano napetom, je to da kad dođemo do trenutka u kojem smo sigurni da ćemo otkriti nešto od elementarne važnosti za slučaj (i otkrivanje počinitelja), ono što otkrijemo u priču donese novi obrat, koji nas povede u nekom sasvim novom smjeru. Roman obiluje tim iznenadnim obratima, održavajući napetost do samoga kraja, čineći ga ne samo odličnim krimićem, već i vrhunskim trilerom.
Istraga Bodensteina i Kirchhoff odvodi do konjičkog kluba Waldhof, gdje saznaju da je žrtva, Isabel Kerstner - lijepa, mlada supruga veterinara za konje, zapravo bila upletena u mnogostruke ljubavne veze, mrzili su je gotovi svi koje je poznavala, a ispada da je poznavala i pokojnog državnog odvjetnika – čak i predobro, kako pokazuje jedna pikantna videosnimka. Slučaj dobiva jednu potpuno novu dimenziju, a istraga izvlači na vidjelo isprepletenu mrežu ucjena i kriminala, koju Oliver i Pia tek trebaju razmrsiti.
Zahvaljujući tome da je i sama odrasla u njemačkoj pokrajini Taunus, koju je odabrala kao poprište za događaje iz svojeg romana, Nele Neuhaus nam pruža jedan gotovo intimni uvid u način funkcioniranja ljudi i same sredine u kojoj se radnja odvija. U naizgled mirnoj seoskoj idili, Neuhaus nam pokazuje da stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine, te da nitko nije cijepljen od nasilja i kriminala, samo neki to bolje skrivaju od drugih.
Ono što je drugačije kod Nele Neuhaus (u usporedbi s drugim piscima kriminalističkih romana), i ono što se meni osobno jako svidjelo, je to da radnju njenih romana ne pratimo isključivo kroz policijsku istragu, niti samo preko likova glavnih istražitelja. Uz Bodensteina i Kirchhoff, radnja prati baš sve povezane likove koji se u priči pojavljuju, od sporednih promatrača, do sumnjivaca i onih izravno upletenih u sam zločin, pa čak i samog počinitelja, s tim da joj ipak uspijeva do samog kraja ne otkriti njegov identitet, čime dozvoljava čitatelju da svojim sumnjama i razmišljanjima na neki način sam sudjeluje u istrazi. Također, ono što održava radnju neprestano napetom, je to da kad dođemo do trenutka u kojem smo sigurni da ćemo otkriti nešto od elementarne važnosti za slučaj (i otkrivanje počinitelja), ono što otkrijemo u priču donese novi obrat, koji nas povede u nekom sasvim novom smjeru. Roman obiluje tim iznenadnim obratima, održavajući napetost do samoga kraja, čineći ga ne samo odličnim krimićem, već i vrhunskim trilerom.
