Ovaj roman najnovije je izdanje tzv. young
adult žanra, prvi dio trilogije 'Half life'. To je knjiga za koju se
može reći da je zaludila kako čitatelje, tako i
izdavače diljem svijeta. Čak je ušla i u Guinessovu knjigu rekorda kao
najprevođenija debitantska knjiga prije objavljivanja. Drugi dio je u
nastanku (trebao bi izaći iduće godine), a za sva tri dijela već su
otkupljena i filmska prava.
Pisana uglavnom u prvom licu, knjiga nas uvodi u svijet vještica i vještaca moderne Engleske, istodobno pričajući priču šesnaestogodišnjeg vješca Nathana, jedinog djeteta crnog vješca i bijele vještice. Na početku romana Nathana nalazimo u kavezu, zatočenog i čuvanog od strane Vijeća bijelih vještica, daleko od bilo čega i bilo koga tko bi mu mogao pomoći. Prisiljen je na svakodnevne treninge, često popraćene batinama i kaznama, premda Nathan ne zna za što ga to točno treniraju. Dok smišlja svoj plan i sanja o slobodi, Nathan se na trenutke vraća u prošlost i priča kako je ovamo dospio.
Budući da mu je majka umrla 'pod nerazjašnjenim okolnostima', a otac mu je najmoćniji i najzloglasniji crni vještac kojeg Vijeće bijelih vještica želi mrtvog, Nathan odrasta uz baku, te polubrata i polusestru s one 'bijele' strane svoje obitelji. U mjestu u kojem već stoljećima traje rat između bijelih i crnih vještica, Nathan predstavlja ono nemoguće - uniju dviju suprotstavljenih strana, zbog čega je pod stalnim nadzorom Vijeća bijelih vještica i zbog čega se nerijetko osjeća isključenim i otuđenim od svoje obitelji i ostalih bijelih vještica. Iako ima podršku svoje obitelji (s iznimkom njegove polusestre), odrastati u takvoj sredini nije mu nimalo lako: bez obzira na njegovu 'bijelu' polovicu, većina ga vještica smatra crnim i prema njemu se odnosi izrazito neprijateljski. Iščekujući svoj sedamnaesti rođendan, kada bi trebao dobiti svoje vještičje moći i ujedno saznati koja će ga njegova strana, ona 'bijela' ili ona 'crna' prisvojiti za sebe, Nathan se pita zašto ga Vijeće (poznato po tome da se onih koje smatraju neprijateljima Vijeća rješavaju po kratkom postupku) već nije ubilo, te polako otkriva neke stvari o sebi i svojim sposobnostima, kao i događajima iz svoje prošlosti koji bi mu mogli dati odgovor na to pitanje. No, prije nego što dobije mogućnost saznati sve odgovore, Vijeće ga odvodi i smješta u kavez, gdje za Nathana počinju prave muke.
'Tama u meni' je prije svega priča o odrastanju. Nathan odrasta u teškoj sredini, okružen predrasudama od strane drugih vještica, čestim neprijateljstvom i neshvaćanjem. Lako je povući paralele s njegovom pričom i poistovjetiti se s njom, bez obzira na elemente fantastike koje sadrži. Svatko tko se ikada osjećao odbačen, neprihvaćen, obilježen ili etiketiran na neki način, bez da mu je dana mogućnost da sam shvati tko je i što želi u životu, može se pronaći u Nathanovoj priči. Glavna poanta koja se provlači kroz cijeli roman, u obliku likova koji ponekad urade nešto loše ili donesu lošu odluku, ali s dobrim ciljem; je ta da nije svatko 'bijel' uvijek i dobar, te sukladno tome ni svatko 'crn' nije uvijek nužno i loš. Stvari (i ljudi) su uvijek puno kompleksnije i zamršenije no što se na prvi pogled čine.
Mnogi su ovu knjigu uspoređivali s Harry Potter serijalom, Sumrak sagom, pa čak i knjigama Markusa Zusaka. Zbog svojevrsnog 'prisvajanja' na 17. rođendan, moglo bi se reći da priča dijelom podsjeća i na 'Divna stvorenja' Margaret Stohl i Kami Garcie, također puno se sličnosti može naći i sa serijalom 'Instrumentarij smrtnika' Cassandre Clare. Bilo kako bilo, iako ima elemenata za usporedbu sa sličnim naslovima young adult žanra, ovaj roman je zapravo nešto novo i uzbudljivo, čija radnja će vas zaokupiti sve dok ga ne dovršite.
Pisana uglavnom u prvom licu, knjiga nas uvodi u svijet vještica i vještaca moderne Engleske, istodobno pričajući priču šesnaestogodišnjeg vješca Nathana, jedinog djeteta crnog vješca i bijele vještice. Na početku romana Nathana nalazimo u kavezu, zatočenog i čuvanog od strane Vijeća bijelih vještica, daleko od bilo čega i bilo koga tko bi mu mogao pomoći. Prisiljen je na svakodnevne treninge, često popraćene batinama i kaznama, premda Nathan ne zna za što ga to točno treniraju. Dok smišlja svoj plan i sanja o slobodi, Nathan se na trenutke vraća u prošlost i priča kako je ovamo dospio.
Budući da mu je majka umrla 'pod nerazjašnjenim okolnostima', a otac mu je najmoćniji i najzloglasniji crni vještac kojeg Vijeće bijelih vještica želi mrtvog, Nathan odrasta uz baku, te polubrata i polusestru s one 'bijele' strane svoje obitelji. U mjestu u kojem već stoljećima traje rat između bijelih i crnih vještica, Nathan predstavlja ono nemoguće - uniju dviju suprotstavljenih strana, zbog čega je pod stalnim nadzorom Vijeća bijelih vještica i zbog čega se nerijetko osjeća isključenim i otuđenim od svoje obitelji i ostalih bijelih vještica. Iako ima podršku svoje obitelji (s iznimkom njegove polusestre), odrastati u takvoj sredini nije mu nimalo lako: bez obzira na njegovu 'bijelu' polovicu, većina ga vještica smatra crnim i prema njemu se odnosi izrazito neprijateljski. Iščekujući svoj sedamnaesti rođendan, kada bi trebao dobiti svoje vještičje moći i ujedno saznati koja će ga njegova strana, ona 'bijela' ili ona 'crna' prisvojiti za sebe, Nathan se pita zašto ga Vijeće (poznato po tome da se onih koje smatraju neprijateljima Vijeća rješavaju po kratkom postupku) već nije ubilo, te polako otkriva neke stvari o sebi i svojim sposobnostima, kao i događajima iz svoje prošlosti koji bi mu mogli dati odgovor na to pitanje. No, prije nego što dobije mogućnost saznati sve odgovore, Vijeće ga odvodi i smješta u kavez, gdje za Nathana počinju prave muke.
'Tama u meni' je prije svega priča o odrastanju. Nathan odrasta u teškoj sredini, okružen predrasudama od strane drugih vještica, čestim neprijateljstvom i neshvaćanjem. Lako je povući paralele s njegovom pričom i poistovjetiti se s njom, bez obzira na elemente fantastike koje sadrži. Svatko tko se ikada osjećao odbačen, neprihvaćen, obilježen ili etiketiran na neki način, bez da mu je dana mogućnost da sam shvati tko je i što želi u životu, može se pronaći u Nathanovoj priči. Glavna poanta koja se provlači kroz cijeli roman, u obliku likova koji ponekad urade nešto loše ili donesu lošu odluku, ali s dobrim ciljem; je ta da nije svatko 'bijel' uvijek i dobar, te sukladno tome ni svatko 'crn' nije uvijek nužno i loš. Stvari (i ljudi) su uvijek puno kompleksnije i zamršenije no što se na prvi pogled čine.
Mnogi su ovu knjigu uspoređivali s Harry Potter serijalom, Sumrak sagom, pa čak i knjigama Markusa Zusaka. Zbog svojevrsnog 'prisvajanja' na 17. rođendan, moglo bi se reći da priča dijelom podsjeća i na 'Divna stvorenja' Margaret Stohl i Kami Garcie, također puno se sličnosti može naći i sa serijalom 'Instrumentarij smrtnika' Cassandre Clare. Bilo kako bilo, iako ima elemenata za usporedbu sa sličnim naslovima young adult žanra, ovaj roman je zapravo nešto novo i uzbudljivo, čija radnja će vas zaokupiti sve dok ga ne dovršite.
