Izdavač: Algoritam, 2015.
[eng. Not that kind of girl]
Lena Dunham autorica je HBO-ove TV serije 'Djevojke' (eng. Girls), u
kojoj i glumi, te u kojoj često prenosi neke događaje iz vlastitog
života. Lena se ne srami svog tijela i nije joj problem skinuti se pred
kamerama - nešto što, budimo realni, nije problem ni mnogim drugim
glumicama - ali Leni zbog toga nerijetko čestitaju na hrabrosti. Zašto?
Jer Lena nema vitku i savršenu figuru fotošopanu do besprijekornosti
(ili barem onoga što naše društvo smatra takvim). Iako fizički ne spada u
tip djevojke za kakav je uvriježeno mišljenje da je san (i cilj?) svake
djevojke, Lena voli svoje tijelo, ne srami se njegovih nesavršenosti i s
ponosom ga prikazuje takvo kakvo jest. Njen odnos prema svom tijelu
samo je jedna od tema o kojima Lena progovara u svojoj knjizi, 'Drukčija
od drugih', a čini to duhovito, odvažno, te nerijetko s dozom ironije.
Ova zbirka njenih osobnih eseja obuhvaća svu šarolikost života i
odrastanja jedne mlade djevojke. Lena nam priča o svom djetinjstvu,
svojim dječjim mušicama, prijateljstvu, prvim ljubavima, ali i o svim
onim važnim i nevažnim flertovima, seksu, svojim strahovima i
nedoumicama, ne ustručavajući se pri tome hrabro iznijeti i sve ono što
se većina nas srami izreći (ili nedajbože priznati pred drugima).
Od svog ranog djetinjstva, preko škole i studentskih dana, pa sve do
pokretanja i snimanja 'Djevojaka', Lena nam iznosti svoju priču, za koju
kaže da ju vrijedi ispričati, jer je netipična, jer je stvarna (osim
onih dijelova koje je, priznaje, 'posudila' od prijatelja ili članova
obitelji), te jer iskreno prikazuje odrastanje jedne žene, sa svim
njenim vrlinama i manama, svime čime se (ne)ponosi. U svom
pripovijedanju, Lena je brutalno iskrena, duhovita, vrckava i 'bez dlake
na jeziku'; ona kaže točno ono što misli, baš u trenutku kada to
pomisli, koliko god taj trenutak bio neprimjeren za njenu primjedbu.
Nije Lena hrabra samo po pitanju tematike o kojoj priča, već i načina na
koji to čini: slobodno, odvažno, neuvijeno i (ponekad) neumjereno.
Ipak, ne bih rekla da je Lena baš toliko 'drukčija od drugih', u smislu
sličnih priča o odrastanju i uspjehu, koliko god te priče bile
fikcijske. Jer Lenina priča ima i sve elemente jednog tipičnog zabavnog
chick-lita, u kojem glavna protagonistica prolazi put od nepoznatosti
(nepriznatosti) do uspjeha, uključujući i one možda mrvicu nerealne,
'bajkovite' dijelove. Kao npr. Lenin prvi pravi posao, u dućanu koji
prodaje markiranu dječju odjeću 'Peach and the Babke', na kojem su joj
odmah nakon razgovora ponudili posao, na kojem radi zajedno s još dvije
prijateljice, na koji može doći i otići po želji i na kojem ju plaćaju
stotinu dolara po danu a da zapravo ne radi ništa.
Malo je ljudi
kojima uspije postići tako fenomenalan uspjeh kao što je to uspjelo
Leni s 'Djevojkama', zbog čega se u njenoj priči u cjelini neće baš
mnogi prepoznati. No to nije ni bio cilj Lenine priče. Ono u čemu će se
mnoge (mnogi?) od nas svakako prepoznati su upravo te situacije i
događaji koji čine odrastanje, a koje je Lena iznijela u svoj njihovoj
neuljepšanoj slavi. Jer tko od nas nije prošao kroz zaljubljenost u
posve pogrešnu osobu, odbijanje zbog želje da 'budemo samo prijatelji',
nespretan 'prvi put', nedoumice u vezi vlastitog izgleda, želju da
povučemo ono što smo upravo izgovorili, te sve ostale pogreške za koje
bismo radije da se nisu ni dogodile? Lena nam svojom knjigom želi reći
da se ne treba sramiti tih pogrešaka, i da nam treba biti drago da smo
ih napravili, te da se, na kraju, oko svega toga ne bi ni dizala tolika
frka kada bi više ljudi bez srama govorilo o svemu što ih muči, svemu
čega se srame i općenito o svemu o čemu radije ne bi ništa rekli.
Lenina priča miks je sastojaka koji nasmijavaju, i onih koji užasavaju,
nekih koje ćete prepoznati i nekih koje nećete, ali svi ti sastojci
čine jedno prilično zabavno štivo, popraćeno jednako tako zabavnim
ilustracijama. Koliko je točno ova priča 'drukčija od drugih',
procijenite sami.
