Jednom kada udeš u grad od papira možeš se zauvijek izgubiti.
Quentin vjeruje da svako ima jedno čudo i on vjeruje da je njegovo čudo Margo Roth Spiegelman. Ona se doselila preko puta njega dok su bili djeca. Bili su nerazdvojni. Često su se igrali. Jednom su čak naišli na mrtvaca u parku. Margo je čak istražila njegovu smrt. Voljela je misterije - tako ih je voljela da je i sama postala jedna.
Sada, Margo i Quentin su maturanti. Margo je najpopularnija djevojka u školi, a Quentin i ona više nisu tako dobri prijatelji. Quentin ima svoju grupu prijatelja, dva najbolja, Radara i Bena (Bloody Ben mu je nadimak. Zašto? Pročitajte knjigu!) Oni imaju svoje brige. Radar je urednik na popularnoj stranici u njihovoj školi i ima djevojku i njegovi roditelji skupljaju crne djede mrazove. Čak su dospjeli u Guinessovu knjigu rekorda. Ben zbog svog nadimka ne može naći djevojku za maturalnu. Q (Quentin) ne vjeruje u maturalnu. Ideja maturalne mu ne apelira. I onda sve počinje.
Oko ponoći Margo se pojavi na Quentinovom prozoru obučena kao ninja. Izabrala je Quentina za avanturu u 4 dijela. Margo je saznala da ju je dečko prevario i vrijeme je bilo za osvetu. Niz spački koje potraju cijelu noć zbliže Quentina i Margo. On se radovao njihovom novom odnosu drugi dan, ali Margo se ne pojavi u školi. Margo je otišla. Nestala. Ona je znala to i prije raditi. Otići i ostaviti tragove kao mrvice kruha da ju se pronađe. Njezini roditelji više to ne trpe. Margo ima 18 godina, neka radi što hoće. Ali Quentin ne odustaje. Margo mu je ostavila niz tragova da ju pronađe. I on ju želi pronaći. On ju mora pronaći. Ali što ako Margo ne želi biti pronađena? Velika istraga odvodi Quentina, Bena i Radara plus Lacey (Margoinu prijateljicu) na nevjerojatno putovanje. Svi su odustali od Margo, ali Quentin neće.
Ova knjiga će vas nasmijati. I to više puta. Dijalozi su iskreni. Likovi se doimaju stvarnim. Poželjet ćete da ste sa njima. Da sudjelujete u njihovom putovanju. Gradova od papira ima mnogo, ljudi od papira još više. Nemojte se izgubiti u svemu tome. Gradovi možda jesu od papira, ali uspomene nisu.
[Josip Labaš]
