četvrtak, 6. travnja 2017.

KARIJERA ZLA, Robert Galbraith

Izdavač: Mozaik knjiga, 2016.
3. roman o Cormoranu Strikeu
[eng. Career of evil]


Osvojio me u 'Zovu kukavice', potvrdio da bi mogao postati jedan od omiljenih mi detektiva u 'Dudovom svilcu', a sada, u 'Karijeri zla', ponovno mi je jednako dobar. Radi se, dakako, o Cormoranu Strikeu.

Treći roman o Cormoranu Strikeu vodi nas kroz najzamršeniji njegov slučaj dosad.

Nakon što Cormoranova partnerica, Robin, u paketu naslovljenom na nju dobije odrezanu žensku nogu, Cormoran i Robin bacaju se u potragu za pošiljateljem tog morbidnog paketa i razlozima koji su ga naveli da paket uopće pošalje. Istodobno, Londonom hara serijski ubojica čiji je modus operandi taj da pomoću noža uzima suvenire sa svojih žrtava, a sve je izglednije da je ubojica i pošiljatelj noge jedna te ista osoba. Cormoran pokušava shvatiti je li taj neznani počinitelj odabrao Robin za metu kako bi preko nje napao Cormorana ili cilja baš nju. Bilo kako bilo, potencijalnih sumnjivaca je i više nego dovoljno, a Cormoran mora otkriti koji od njih je (i je li uopće netko od njih) onaj kojeg traže - i sve to prije nego što ovaj odluči među svoje žrtve uvrstiti i Robin.

Ovaj nam roman donosi najzapetljaniji i najbizarniji Cormoranov slučaj do sada, u koji je upetljano i najviše potencijalnih sumnjivaca (a i drugih likova) dosad. Moram priznati da sam se u par navrata uspjela i pogubiti u čitavoj toj zavrzlami, ali sam također i vrlo brzo uspjela svaki put ponovno pohvatati sve konce ove priče.

Priča je zamršena i ne odvija se brzo, već ide svojim tempom, istražujući pomno svaki trag i svaki smjer zagonetnog slučaja oko kojega se vrti. Takav tempo mi je u potpunosti odgovarao i s užitkom sam se prepuštala čitanju. Sam slučaj je zanimljiv i napet - ne konstantno, ali da u pravim trenucima. Možete li pogoditi ubojicu? Mogli biste, no nemojte misliti da ste sve otkrili prije no što dođete do samoga kraja, jer krije se tu i par neočekivanih obrata na koje možda niste računali da bi se mogli desiti.

Dodatnu zanimljivost (ili pak dodatni napor, kako za koga ;)) ovom romanu daju privatne drame glavnih likova - Cormorana i Robin, i njihov toplo-hladni odnos, koji se u ovom romanu malo zahukta. Osobno, taj mi je dio ostao nedorečen, kao da je Galbraith pomislio: ok, idem pokušati istražiti što bi bilo kad bi bilo, ali nije imao pravu ideju kako da to sprovede do kraja - ili barem do nečega smislenog.

Odabirom teme za slučaj kojim se ovdje Cormoran bavi, Galbraith je u fokus zbivanja stavio probleme s kojima se nose žrtve silovanja i nasilja, pogotovo žene. Nemoć, strah, očaj, činjenicu da si u ma koliko kratkom trenutku svedena na seksualni objekt, običan predmet kojim je netko namjeravao zadovoljiti svoje potrebe - o svemu tome se ovdje podiže svijest, iako bih voljela da se tom temom pisac nastavio baviti malo duže i podrobnije, pogotovo u dijelu koji se odnosi na zlostavljanje djece - dio slučaja koji mi je ostao ne dovoljno razjašnjen, ne sproveden do kraja, kao put kojim se pokušalo ići, ali se negdje tijekom putovanja od njega odustalo.

Gledajući ovaj roman u cjelini, ne mogu reći da sam ostala razočarana. Sve ono što mi se kod Cormorana svidjelo u prva dva romana pronašla sam i u ovom. Slučaj me zainteresirao, likovi su mi ostali dragi i stil pisanja mi je bio baš po ukusu. Čak i prijevod je na mjestu (unatoč prevoditeljici Mirni Čubranić čije me sakaćenje glagola obično baci u očaj - možda ipak nije do nje, možda je do lektora/korektora/koga god tko inače njene glagole kasapi ili im dozvoljava da ostanu iskasapljeni :)). Što da vam kažem, volim Cormorana - i veselim se nastavku čitanja o njemu.