[eng. The last anniversary]
Liane Moriarty svakom me svojom knjigom sve više oduševi. Teško mi je
reći koja od njenih knjiga mi je draža: svaka je posebna na svoj način.
Neke su zagonetnije, neke uzbudljivije, neke šaljivije, neke
ozbiljnije... no svaka je priča iz tih knjiga na svoj način misteriozna i
svaka ima moć čitatelja samo tako uvući u tu priču i zainteresirati ga
da sazna sve njene tajne.
Ova knjiga priča nam priču o tajni otoka Scribbly Gum, sa kojeg su jednog dana misteriozno iščeznuli supružnici Alice i Jack Munro, ostavivši iza sebe praznu kuću i bebu u kolijevci. Nitko ih nikada više nije vidio niti za njih čuo. Sestre Connie i Rose Doughty pronašle su bebu Munro i odgojile ju kao svoju, a misterij bebe Munro od tih je dana počeo na otok privlačiti na stotine turista i postao velika atrakcija.
70 godina poslije nestanka Alice i Jacka, Connie umre i svoju kuću ostavi Sophie - bivšoj djevojci svojeg nećaka Thomasa. Neočekivan Connien čin uznemiri članove njene obitelji i posve iznenadi Sophie, koja s Connie nije bila baš bliska, ali istina je da se zaljubila u Connienu kuću kada joj je jednom bila u posjeti. Uselivši u tu kuću, Sophie će postati ne samo novi stanovnik otoka, već i pridruženi član Conniene obitelji, čije članove tek mora bolje upoznati. Također, Sophie će otkriti i ponešto o tajni bebe Munro - a istina o toj tajni bit će onakva kakvu nikada, ni u svim dotadašnjim nagađanjima, ne bi pogodila.
Liane Moriarty još jednom nas vodi u tajnovitu priču smještenu u predivne australske krajolike - a ovoga puta to je maleni otok Scribbly Gum. Sam otok fiktivno je mjesto, ali sadrži sve one ljepote koje je Moriarty opisala u drugim svojim romana, koji se odvijaju na stvarnim mjestima u Australiji.
Otok Scribbly Gum privatni je otok, dom sestara Doughty, bebe Munro (koja više nije beba nego je već i baka), njihove djece i unuka, koji ondje žive gotovo u idili. Dio obitelji na Sophie u početku gleda kao na uljeza, ali drugi dio ju gotovo odmah prihvati i prigrli kao novog člana obitelji. Za razliku od uobičajenih misterija koji članove obitelji kopkaju i razdvajaju, misterij bebe Munro ovdje je nešto što sve njih zapravo čvršće povezuje, nešto zabavno, više kao dobra stara obiteljska anegdota iz prošlosti nego kao ozbiljna tajna koja bi mogla utjecati na njihove živote.
Idila koju sam opisala, naravno, samo je privid. Svaki stanovnik otoka ima neke svoje probleme koje ili skriva ili pokušava riješiti, bez da ih oda drugima. Tako imamo Grace, nesretnu mladu majku koja pati od postporođajne depresije; Margie, dobrodušnu suprugu i majku, koja muku muči s prekomjernom težinom i zlobnim podbadanjima vlastitog supruga; Veroniku, Margienu kći, koja izgara od želje da otkrije istinu o bebi Munro; te Sophie, koja je na pragu četrdesete i žarko želi pronaći pravog muškarca i zanovati obitelj. Svi ti privatni problemi spomenutih likova isprepliću se s glavnim misterijem bebe Munro i čine ovaj roman vrlo zanimljivim štivom.
Čitajući ovaj roman, baš kao i prethodne romane Liane Moriarty, poželjela sam teleportirati se na ta predivna australska mjesta koja opisuje, i družiti se sa svim tim vrckavim likovima, koji su u ovom romanu posebno prijateljski nastrojeni i nekako pozitivni, unatoč problemima koje neki od njih imaju. Kad pogledam na sve njene romane koje sam do sada pročitala, ne mogu ne pomisliti kako je Moriarty uspjela stvoriti australsku inačicu Midsomera ili st. Mary Meada - mjesta na kojem obični ljudi, koji žive u prijateljskoj zajednici u kojoj svatko svakoga poznaje, uvijek skrivaju i pokoju tajnu, a ta tajna se uvijek nekako otkrije i istina nikada nije ono na što bismo prvo pomislili. Naravno, ovdje nema lika detektiva koji je zadužen za otkrivanje istine, već je taj zadatak raspodijeljen na različite likove.
Osim što je misteriozan, ovaj roman je i vrlo zabavan i vrlo ga je ugodno čitati, daje vam taj neki ugodan, smiren, lijep osjećaj. Stilom kojim piše Moriarty me očarala već u prethodnim romanima, a ovdje je to samo nastavila. Liane Moriarty za mene je posebna autorica, čije ću knjige uvijek rado čitati i uvijek, bez sumnje, njima biti oduševljena. Baš kao ovom.
Ova knjiga priča nam priču o tajni otoka Scribbly Gum, sa kojeg su jednog dana misteriozno iščeznuli supružnici Alice i Jack Munro, ostavivši iza sebe praznu kuću i bebu u kolijevci. Nitko ih nikada više nije vidio niti za njih čuo. Sestre Connie i Rose Doughty pronašle su bebu Munro i odgojile ju kao svoju, a misterij bebe Munro od tih je dana počeo na otok privlačiti na stotine turista i postao velika atrakcija.
70 godina poslije nestanka Alice i Jacka, Connie umre i svoju kuću ostavi Sophie - bivšoj djevojci svojeg nećaka Thomasa. Neočekivan Connien čin uznemiri članove njene obitelji i posve iznenadi Sophie, koja s Connie nije bila baš bliska, ali istina je da se zaljubila u Connienu kuću kada joj je jednom bila u posjeti. Uselivši u tu kuću, Sophie će postati ne samo novi stanovnik otoka, već i pridruženi član Conniene obitelji, čije članove tek mora bolje upoznati. Također, Sophie će otkriti i ponešto o tajni bebe Munro - a istina o toj tajni bit će onakva kakvu nikada, ni u svim dotadašnjim nagađanjima, ne bi pogodila.
Liane Moriarty još jednom nas vodi u tajnovitu priču smještenu u predivne australske krajolike - a ovoga puta to je maleni otok Scribbly Gum. Sam otok fiktivno je mjesto, ali sadrži sve one ljepote koje je Moriarty opisala u drugim svojim romana, koji se odvijaju na stvarnim mjestima u Australiji.
Otok Scribbly Gum privatni je otok, dom sestara Doughty, bebe Munro (koja više nije beba nego je već i baka), njihove djece i unuka, koji ondje žive gotovo u idili. Dio obitelji na Sophie u početku gleda kao na uljeza, ali drugi dio ju gotovo odmah prihvati i prigrli kao novog člana obitelji. Za razliku od uobičajenih misterija koji članove obitelji kopkaju i razdvajaju, misterij bebe Munro ovdje je nešto što sve njih zapravo čvršće povezuje, nešto zabavno, više kao dobra stara obiteljska anegdota iz prošlosti nego kao ozbiljna tajna koja bi mogla utjecati na njihove živote.
Idila koju sam opisala, naravno, samo je privid. Svaki stanovnik otoka ima neke svoje probleme koje ili skriva ili pokušava riješiti, bez da ih oda drugima. Tako imamo Grace, nesretnu mladu majku koja pati od postporođajne depresije; Margie, dobrodušnu suprugu i majku, koja muku muči s prekomjernom težinom i zlobnim podbadanjima vlastitog supruga; Veroniku, Margienu kći, koja izgara od želje da otkrije istinu o bebi Munro; te Sophie, koja je na pragu četrdesete i žarko želi pronaći pravog muškarca i zanovati obitelj. Svi ti privatni problemi spomenutih likova isprepliću se s glavnim misterijem bebe Munro i čine ovaj roman vrlo zanimljivim štivom.
Čitajući ovaj roman, baš kao i prethodne romane Liane Moriarty, poželjela sam teleportirati se na ta predivna australska mjesta koja opisuje, i družiti se sa svim tim vrckavim likovima, koji su u ovom romanu posebno prijateljski nastrojeni i nekako pozitivni, unatoč problemima koje neki od njih imaju. Kad pogledam na sve njene romane koje sam do sada pročitala, ne mogu ne pomisliti kako je Moriarty uspjela stvoriti australsku inačicu Midsomera ili st. Mary Meada - mjesta na kojem obični ljudi, koji žive u prijateljskoj zajednici u kojoj svatko svakoga poznaje, uvijek skrivaju i pokoju tajnu, a ta tajna se uvijek nekako otkrije i istina nikada nije ono na što bismo prvo pomislili. Naravno, ovdje nema lika detektiva koji je zadužen za otkrivanje istine, već je taj zadatak raspodijeljen na različite likove.
Osim što je misteriozan, ovaj roman je i vrlo zabavan i vrlo ga je ugodno čitati, daje vam taj neki ugodan, smiren, lijep osjećaj. Stilom kojim piše Moriarty me očarala već u prethodnim romanima, a ovdje je to samo nastavila. Liane Moriarty za mene je posebna autorica, čije ću knjige uvijek rado čitati i uvijek, bez sumnje, njima biti oduševljena. Baš kao ovom.
