utorak, 12. lipnja 2018.

ARTEMIS, Andy Weir

Izdavač: Profil, 2018.


Prošlogodišnji dobitnik Goodreads Choice nagrade za najbolji SF roman miks je SF-a, trilera i kriminalističke komedije u maniri 'Smrtonosnog oružja' - opasnost vreba sa svih strana, a likovi hrabro kroz nju kroče naoružani sarkazmom i šaljivim dosjetkama.

Glavni lik ovog romana je Jazz Bashara: dvadesetogodišnja švercerica koja muku muči s novcem (odnosno konstantnim nedostatkom istog). Jazz je stanovnica Artemisa - prvog ljudskog grada na Mjesecu, koji broji nekih 2000 stanovnika. Artemisova ekonomija oslanja se na industriju aluminija, koja na Mjesecu naprosto cvjeta. Ta je industrija, također, u monopolističkom vlaništvu tvrtke Sanchez Aluminij.

Jazzin san je jednostavan: želi biti bogata. Točnije, želi skupiti dovoljno novca da si osigura stan u jednom od poželjnijih područja za stanovanje u Artemisu, a njen posao dostavljačice i dodatna zarada od povremenog švercanja način su na koji Jazz planira svoj san ostvariti. Samo, to ide jako, jaaaaako sporo.

Kada od svog redovitog klijenta dobije ponudu koju naprosto ne može odbiti, a koja uključuje osigurati joj taman onoliko novca koliko joj je potrebno (a i još nešto više od toga), Jazz ne treba dugo nagovarati da pristane. Kvaka je u tome da ta ponuda uključuje i malo ozbiljniju kriminalnu aktivnost usmjerenu upravo na Sanchez Aluminij - i puno neželjenih posljedica ako Jazz uhvate. Ipak, novac će u ovoj odluci sasvim sigurno prevagnuti, a Jazz će se upustiti u najopasniji pothvat do sad. Ne trebam vam ni govoriti da stvari neće proteći onako glatko kako je zamišljala i da će se cijela situacija zakomplicirati do neviđenih razmjera - kao i opasnosti za Jazzin život.

Artemis je u Jazzinim rukama, a na njoj je da te ruke ostanu dovoljno mirne i spase stvar. (No pressure.)

Zanimljiv, napet i zabavan, ovaj je roman upravo ono što o njemu kaže citat s korica romana: predah od nemilosrdne gravitacije Zemlje. Koncept Artemisa sjajno je osmišljen i jako mi se svidio sustav kupola koje su ime dobile po prvim šetačima po Mjesecu. Način na koji grad funkcionira, industrija koja ga napaja, kao i život na gravitaciji nižoj od Zemljine jako su dobro objašnjeni, s pažnjom posvećenom baš svakom detalju. Koliko god se možda činili komplicirani, tehnički detalji su ono u čemu Andy Weir posebno briljira. Niste se stigli ni do kraja zapitati, npr. ok, kako to Jazz misli zapaliti plamen u vakuumu, a Weir vam je na to ne-dokraja-postavljeno pitanje već odgovorio. OK, mogla sam preživjeti bez svih tehničkih pojedinosti procesa varenja, ali nećemo biti sitničavi. :)

Jazz je simpatičan lik koji vam se vrlo brzo svidi, iako o njoj imam i ponešto pomiješane osjećaje. Jazz je nevjerojatno pametna i vrlo se brzo i spretno snalazi u svim mogućim (nepredviđenim) situacijama, ali je, s druge strane, i nevjerojatno nepromišljena, brzopleta i neodgovorna. Život joj nije bio lak, pa ga često ispunjava šalama i sarkastičnim primjedbama, iako su te primjedbe ponekad 'too much' i često iznesene u najneprimjerenijem mogućem trenutku. Jazz je i sebična i bahata, ali također ima i veliko srce i dat će sve od sebe da spasi svoje prijatelje (a čak i ponekog neprijatelja).

Sama priča slijedi klasični zaplet kriminalističkih trilera, uz taj dodatni začin činjenice da je njeno mjesto radnje na Mjesecu. Zanimljiva je i nepredvidiva i kako radnja dalje odmiče, tako raste i njena napetost. Najviše uzbuđenja donose događaji pred sam kraj, popraćeni i s puno neočekivanih obrata i zanimljivih rješenja gorućih problema. Kraj je, unatoč tome što sam i očekivala da će takav biti, savršen za Jazzinu priču. Da je imalo drugačiji, ne bi se uklopio.

Kriminalne aktivnosti, jurnjave po površini Mjeseca, mafija, eksplozije, ubojstva: svi provjereni sastojci napetog akcijskog trilera su tu, uklopljeni u nadrealno stvaran okoliš fiktivnog grada na Mjesecu. Kamo pobjeći od vrućeg ljeta na Zemlji? Mjesec? Zašto ne? Lansiranje spremno.