Izdavač: Fokus, 2019.
[šved. Britt-Marie var här]
Prijevod: Tamara Kunić
Kad voliš čitati knjige, očito je da ćeš se u neke likove o kojima čitaš
zaljubiti. Neke ćeš mrziti. Neki će te ostaviti ravnodušnom. Neke ćeš
zaboraviti, nekih ćeš se zauvijek sjećati. A neki će biti jednostavno
posebni. Da, i njih ćeš voljeti, ali voljet ćeš ih na neki poseban
način. Smiješit ćeš se kad ih se sjetiš i željeti ćeš se njima ponovno
sresti. Ti će te likovi zarobiti, i bit će ti posebno dragi.
Takva je Britt-Marie.
Fredrik Backman ima tu neku posebnu spisateljsku supermoć, koja mu omogućuje ne samo da stvara sjajne priče i likove, već i da čitatelje natjera da se s tim pričama i likovima zbliže i zavole ih do krajnjih granica. A likovi o kojima pričam nisu neki superjunaci u doslovnom smislu te riječi, već obični, često isprva nevidljivi (pa čak i pomalo teški) ljudi, koji te svojim osebujnostima, osobnošću i stavom posve osvoje.
Britt-Marie većinu je svojeg života bila nevidljiva. Osoba koju su uzimali zdravo za gotovo, koja je uvijek bila tu, ali rijetko primijećena. Brinula se za svog supruga i održavala kuću onakvom kakva treba biti, a to znači da su sve vilice i žlice uvijek bile na svom mjestu, odjeća na pravi način izglačana, sve čaše na pripadajućim podmetačima, svi prozori kristalno čisti, sva posteljina uvijek svježa i besprijekorna. I sve je funkcioniralo onako kako treba, dok Britt-Mariein suprug nije odlučio biti nevjeran, a preko nekih stvari jednostavno ne možeš samo tako prijeći.
Prvi put u posljednjih 40 godina, Britt-Marie odlučuje okrenuti novi list u svojem životu - i zaposliti se. Potrebno joj je da se osjeti potrebnom, da dokaže sebi i drugima da postoji. No, zaposliti se u šezdeset i osmoj nije baš mačji kašalj, ali Britt-Marie ipak uspije pronaći posao - u malenom gradu Borgu. Borg je mjesto od svih zaboravljeno, jedno od onih mjesta koja polako propadaju i iz kojih ljudi jedva čekaju da što prije odu. Jedino što je još živahno u Borgu je grupa klinaca koja voli igrati nogomet i sanja o tome da se priključi lokalnom natjecanju juniora. No, za to im treba igralište i trener, a Borg nema niti jedno niti drugo.
Kako se u cijelu tu priču uklapa Britt-Marie? E, pa, na najnevjerojatniji i najbolji mogući način koji postoji.
Prije Britt-Marie, ni Britt-Marie ni Borg nisu znali da su jedno drugome potrebni, a nakon Britt-Marie, ni jedno ni drugo neće jedno drugo moći zaboraviti.
Kad zamišljate snažnu žensku heroinu, zamišljate li 68-godišnju ženu pomalo opsjednutu čišćenjem i nesklonu promjenama? Možda biste trebali! Britt-Marie je genijalna. Ne mogu niti zamisliti koliko hrabrosti i odvažnosti je potrebno nekome tko čak do svoje 68. godine života nikada nije bio samostalan i prepušten samo sebi. Ne želim reći da je Britt-Marie cijelog života bila neki neodlučni nježni cvjetić kojeg su svi tetošili, ali brigu oko gotovo svih stvari poput financija i plaćanja računa cijelog je njenog života vodio njen suprug. Imati hrabrosti odlučiti zakoračiti izvan svega što ti je poznato i otisnuti se u nepoznate vode, kojima tek učiš plivati, djelo je u rangu superjunaka. A Britt-Marie nije ništa ako nije odlučna. I vjerujte, ono što Britt-Marie odluči napraviti, to će i sprovesti do kraja.
Britt-Marieina priča beskrajno je zabavna, duhovita i simpatična, ali ujedno i ozbiljna i odvažna. Ima stanovitu dozu šarma, kakvu imaju sve Backmanove priče. Koliko sjajno ovaj čovjek piše može vam reći i činjenica da, iako ja ne volim sport, a još manje o njemu čitati, Backman ga toliko dobro ušije u svoje romane (hokej u 'Medvedgradu', nogomet ovdje), da mi se ne samo svidi, već se gotovo poželim pridružiti skupini navijača za ekipe koje u romanima igraju. Gotovo. ;)
Britt-Mariena priča četvrti je Backmanov roman koji sam pročitala - i četvrti je koji me oduševio. Da, svaki me Backmanov roman na svoj način oduševio, i teško bi mi bilo izabrati koji mi je najdraži - kako roman, tako i lik iz nekog od tih romana. To je čar Backmanovog pisanja: natjera te da zavoliš male gradove i njihove ljude, bili oni djeca, odrasli ili gunđavi starci (a osobito ovi potonji). Zavoljela sam i Britt-Marie, svim srcem. A zavoljet ćete ju i vi, vjerujte mi.
Eh, da, još jedna stvar. Ovaj će vam roman odgovoriti na ono najvažnije pitanje: pitanje života, svemira i svega ostalog. Ne, odgovor ipak nije 42. Odgovor je: soda bikarbona.
Takva je Britt-Marie.
Fredrik Backman ima tu neku posebnu spisateljsku supermoć, koja mu omogućuje ne samo da stvara sjajne priče i likove, već i da čitatelje natjera da se s tim pričama i likovima zbliže i zavole ih do krajnjih granica. A likovi o kojima pričam nisu neki superjunaci u doslovnom smislu te riječi, već obični, često isprva nevidljivi (pa čak i pomalo teški) ljudi, koji te svojim osebujnostima, osobnošću i stavom posve osvoje.
Britt-Marie većinu je svojeg života bila nevidljiva. Osoba koju su uzimali zdravo za gotovo, koja je uvijek bila tu, ali rijetko primijećena. Brinula se za svog supruga i održavala kuću onakvom kakva treba biti, a to znači da su sve vilice i žlice uvijek bile na svom mjestu, odjeća na pravi način izglačana, sve čaše na pripadajućim podmetačima, svi prozori kristalno čisti, sva posteljina uvijek svježa i besprijekorna. I sve je funkcioniralo onako kako treba, dok Britt-Mariein suprug nije odlučio biti nevjeran, a preko nekih stvari jednostavno ne možeš samo tako prijeći.
Prvi put u posljednjih 40 godina, Britt-Marie odlučuje okrenuti novi list u svojem životu - i zaposliti se. Potrebno joj je da se osjeti potrebnom, da dokaže sebi i drugima da postoji. No, zaposliti se u šezdeset i osmoj nije baš mačji kašalj, ali Britt-Marie ipak uspije pronaći posao - u malenom gradu Borgu. Borg je mjesto od svih zaboravljeno, jedno od onih mjesta koja polako propadaju i iz kojih ljudi jedva čekaju da što prije odu. Jedino što je još živahno u Borgu je grupa klinaca koja voli igrati nogomet i sanja o tome da se priključi lokalnom natjecanju juniora. No, za to im treba igralište i trener, a Borg nema niti jedno niti drugo.
Kako se u cijelu tu priču uklapa Britt-Marie? E, pa, na najnevjerojatniji i najbolji mogući način koji postoji.
Prije Britt-Marie, ni Britt-Marie ni Borg nisu znali da su jedno drugome potrebni, a nakon Britt-Marie, ni jedno ni drugo neće jedno drugo moći zaboraviti.
Kad zamišljate snažnu žensku heroinu, zamišljate li 68-godišnju ženu pomalo opsjednutu čišćenjem i nesklonu promjenama? Možda biste trebali! Britt-Marie je genijalna. Ne mogu niti zamisliti koliko hrabrosti i odvažnosti je potrebno nekome tko čak do svoje 68. godine života nikada nije bio samostalan i prepušten samo sebi. Ne želim reći da je Britt-Marie cijelog života bila neki neodlučni nježni cvjetić kojeg su svi tetošili, ali brigu oko gotovo svih stvari poput financija i plaćanja računa cijelog je njenog života vodio njen suprug. Imati hrabrosti odlučiti zakoračiti izvan svega što ti je poznato i otisnuti se u nepoznate vode, kojima tek učiš plivati, djelo je u rangu superjunaka. A Britt-Marie nije ništa ako nije odlučna. I vjerujte, ono što Britt-Marie odluči napraviti, to će i sprovesti do kraja.
Britt-Marieina priča beskrajno je zabavna, duhovita i simpatična, ali ujedno i ozbiljna i odvažna. Ima stanovitu dozu šarma, kakvu imaju sve Backmanove priče. Koliko sjajno ovaj čovjek piše može vam reći i činjenica da, iako ja ne volim sport, a još manje o njemu čitati, Backman ga toliko dobro ušije u svoje romane (hokej u 'Medvedgradu', nogomet ovdje), da mi se ne samo svidi, već se gotovo poželim pridružiti skupini navijača za ekipe koje u romanima igraju. Gotovo. ;)
Britt-Mariena priča četvrti je Backmanov roman koji sam pročitala - i četvrti je koji me oduševio. Da, svaki me Backmanov roman na svoj način oduševio, i teško bi mi bilo izabrati koji mi je najdraži - kako roman, tako i lik iz nekog od tih romana. To je čar Backmanovog pisanja: natjera te da zavoliš male gradove i njihove ljude, bili oni djeca, odrasli ili gunđavi starci (a osobito ovi potonji). Zavoljela sam i Britt-Marie, svim srcem. A zavoljet ćete ju i vi, vjerujte mi.
Eh, da, još jedna stvar. Ovaj će vam roman odgovoriti na ono najvažnije pitanje: pitanje života, svemira i svega ostalog. Ne, odgovor ipak nije 42. Odgovor je: soda bikarbona.
____________________________
Kako do knjige: http://bit.ly/38mitze
