utorak, 31. prosinca 2019.

ŽIVOLIKI, Jay Kristoff

Izdavač: Lumen, 2019. 
1. knjiga istoimenog serijala
[eng. Lifel1k3]
Prijevod: Ana Briški Đurđevac

 
"Djevojka se našla na koljenima i rukama ispod površine crnoga mora. Pokraj nje čovječuljak sastavljen od rezervnih dijelova i zbunjenih plastičnih očiju.
Prekrasan dečko, koji uopće nije bio dečko, promatrao ju je u tišini.
Spustila je glavu.
Okusila pepeo.
Pepeo i laži."


"Romeo i Julija spojili su se s Mad Maxom i X-menom, a s tribina za njih navija Blade Runner." Čim sam pročitala ovu rečenicu o ovoj knjizi, već sam napola bila zaljubljena u nju. S druge strane, spoj ovakvih referenci na ovakva književna i filmska djela stvara nevjerojatno visoka očekivanja od djela s kojim ih se uspoređuje. Srećom, 'Živoliki' ta očekivanja uspijeva prilično dobro ispuniti.

Priča prati djevojku koju svi zovu Eva, iako se ona ne sjeća točno kada je i kako dobila to ime. Naime, Eva je jedva preživjela strašnu nesreću u kojoj je izgubila čitavu svoju obitelj, a od smrti ju je spasio djed, vješt mehaničar i robotičar, koji joj je svojom vještinom, i uz pomoć par memorijskih čipova, podario novi život.

No, Evin djed je bolestan, a, kako bi mu mogla nabaviti novac za prijeko potrebne lijekove, Eva sudjeluje u borbama s mašinama - i vrlo je dobra u tome. Naime, svijet u kojem Eva živi uništile su borbe između korporacija koje razvijaju umjetnu inteligenciju, konkretnije mašine, robote i androide s umjetnom inteligencijom, a umjetna inteligencija koju su stvorili toliko je uznapredovala da je i sama zbacila okove svojih stvoritelja i pobunila se protiv njih, povevši svijet u bespoštedni rat za opstanak. Borbe s mašinama ljudski su ispušni ventil u kojem, bar nakratko, uzvraćaju udarac. No, tijekom jedne borbe, Eva učini nešto - nešto nevjerojatno - što ju učini metom, i to metom u koju ciljaju baš svi: lokalne bande, vjerski fanatici, korporacije. Svi oni krenu u lov na nju, a u pomoć joj priskoči netko posve neočekivan.

Ta posve neočekivana osoba najsavršeniji je dečko na svijetu, "očiju plavih poput neba kakvo je nekoć bilo". No, ovaj dečko uopće nije dečko, već vrsta najsavršenijih robota na svijetu, koji toliko nalikuju ljudima da ih nazivaju 'živolikima' - istim živolikima koji su se pobunili protiv svojih stvoritelja i hladnokrvno ih uništili. Može li Eva prihvatiti pomoć od nekoga tko pripada rasi koja je ljudima objavila rat, najopasnijeg bića na planetu, i bića koje ju uporno zove nekim drugim imenom, imenom koje nenadano povlači sjećanja na prošlost i tajne duboko zakopane u Evinoj svijesti? Tajne koje bi mogle promijeniti sve.

Jay Kristoff ovim je romanom započeo nevjerojatno uzbudljivu znanstveno-fantastičnu sagu, ispunjenu najrazličitijim ljudskim, polu-ljudskim i mehaničkim likovima, smještenu u kaotičan, iako tehnološki vrlo napredan, postapokaliptični svijet. U sve to ubacio je još i dobru dozu humora, napetih akcijskih scena i nježne romantične priče.

Na mirne trenutke u ovoj ćete knjizi naići tek na kapaljku, jer ova priča juri svojim pravcem vrtoglavom brzinom, ludo, često nesmotreno, uz bezbroj iznenadnih oštrih skretanja. Također, ova priča vrvi tajnama, lažima i iskrivljenim istinama kojima treba neko vrijeme da dospiju do površine, a, jednom kada im to uspije, preokrenu sve - doslovno - naglavce. I onda opet, i opet. Taman kad pomislite da ste sve pokopčali, novo otkriće natjerat će vas da još jednom zinete u čudu. I tako do samog kraja.

Posebnost je ove priče i u tehno-slengu kojim govore njeni likovi, kao i u likovima samim: ljudi i roboti ispremiješani su na razne načine, a pojedini od njih posjeduju i dodatne fantastične moći. I svi do jednoga na svoj su način intrigantni, zanimljivi i posebni. I oni dobri i oni loši.

No, tko je zapravo dobar, a tko loš i gdje je granica koja odvaja jedno od drugog samo su neka od pitanja koja ovaj roman hrabro postavlja. Samo zato što je netko robot, mašina, smijemo li ga iskorištavati da služi svojim stvoriteljima, čak i po cijenu vlastitog uništenja? Do koje je granice dozvoljeno 'igrati se Boga'? Što znači biti čovjek i može li ljudskost posjedovati i netko tko to nužno nije? Ako su osjećaji unaprijed programirani, znači li to da ne postoje, ne zapravo? I zašto ti netko ne bi mogao biti prijatelj, čak i ako nije živ? Kad ga izgubiš, boli li manje?

Ovaj roman povest će vas na ludu jurnjavu jednim uništenim svijetom, tijekom koje ćete vrtoglavo juriti iz jedne opasnosti u drugu, jedne borbe u sljedeću, jednog života u neki sasvim drugačiji. Pri tome, sve što mislite da znate promijenit će se, ne jednom, već čak nekoliko puta, a vi ćete nastaviti gutati stranice ovog romana baš kao što staklena oluja na pustopoljini guta sve pred sobom.

& the good news? Ima još! Ovo je tek prvi roman ovog serijala i priča se tek zagrijala. Treba se samo strpiti i pričekati nastavke. :)

Za kraj, još jedan citat, koji nisam nikako uspjela uklopiti u ovu recenziju, ali koji mi se jako, jako svidio:

"Babilon je jedino mjesto na svijetu gdje još ima pravih knjiga. Majka šalje ekipe po Staklu da donesu sve što mogu pronaći u ruševinama staroga svijeta i skuplja ih u velikoj knjižnici Babilona. Većina ih već postoji u arhivama naših računala, no to nije isto kao sjediti s pravom knjigom u rukama. Udahnuti tiskarsku boju i osjetiti sve te prekrasne živote pod prstima. Dok ih čitam, ja sam carica, istraživačica, ratnica i lutalica. Dok ih čitam, ja nisam ja - a opet sam više ja nego bilo gdje drugdje na svijetu."
 
___________________________
 
Kako do knjige:  http://bit.ly/359KRBW