Izdavač: Stilus, 2019.
[eng. Tangerine]
Prijevod: Mirjana Čanić
"'Maroko je vaš dom', izgovorio je te riječi polako, pritom me pomno promatrajući. 'Da, vaš. Vi ste sada Tangerina.'
Izgovorio je tangerina [eng. mandarina], kao voće. Nasmiješila sam se, pustivši da se ta misao slegne. Maroko je bio moj. I mogao bi biti, pomislila sam. Na kraju krajeva, čemu sam se imala vratiti?
(...)
Uostalom, sad jesam bila Tangerka."
Maroko, 1950-e. Plaha i bojažljiva Alice Shipley ne izlazi iz kuće koju je njen suprug unajmio u Tangeru. John obožava ovaj grad, dok ga se Alice... boji, možda? Ovdje joj je svega previše: ljudi, buke, vrućine... Mislila je da će Tanger biti pravo mjesto na kojem će zaboraviti događaje iz prošlosti koji su je još uvijek proganjali. Možda i hoće, jednom kad se na njega navikne.
No, kao što smo imali prilike već puno puta svjedočiti, prošlost uvijek pronađe načina da te dostigne. Aliceina prošlost dostiže ju u obliku njene stare prijateljice Lucy Mason. Nekoć su bile nerazdvojne, Alice i Lucy, no onda se dogodilo to što se dogodilo i nisu se vidjele niti razgovarale jedna s drugom već jako dugo. A sada je Lucy ovdje, u Tangeru, a s Lucy došla je i sumnja i onaj poznat osjećaj gušenja koji je Alice često znao obuzimati u njenoj blizini.
I samo tako, prošlost se naumila ponoviti. No s kojim ishodom ovaj put?
Ovaj roman započinje zagonetnim uvodnim poglavljem u kojem upoznajemo jednu od glavnih protagonistica i naziremo neke od duhova koji ju proganjaju. A onda nas priča vodi u prošlost, u vrući i vječno suncem okupani Tanger, ispunjen vrevom ljudi, mirisa i događaja; Tanger taman u vrijeme u kojem ondje rastu razni nemiri lokalnog stanovništva.
Već sam grad zaokupio je sva moja čitalačka osjetila. Ponesena atmosferom, pratila sam nedanani susret dviju davnih prijateljica, dok je zrak oko njih pucketao nabijen tajnama iz prošlosti. Ne doznajemo odmah puno o glavnim protagonisticama ovog romana, Alice i Lucy. Njihove se priče odmataju polako, a, budući da su obje poprilično nepouzdane pripovjedačice, cijelo se vrijeme pitamo što je zapravo istina, koje su im namjere i što se to tu, k vragu, događa?!
Atmosfera je neodoljivo hitchcockovska, zagonetna i pomalo zlokobna. Nešto je konstantno na rubu da se dogodi, ali nikako nam nije jasno što će to biti. Likovi su prepredeni i dobro skrivaju svoje naume, toliko da 'Tangerka' može bez problema stati uz bok 'Talentiranom g. Ripleyu' (a možda ga i naučiti pokojem triku). Likovi nisu osobito likeable, teško da će vam neki od njih baš prirasti srcu, ali njihovoj dovitljivosti i smicalicama, kao i izvrsnoj psihološkoj karakterizaciji, skidam kapu.
Likovi su ovdje, zapravo - pogotovo Alice i Lucy - pomalo nalik samom Tangeru. Tanger je kroz povijest bio mnogo toga i nosio je mnoga imena. Poput zmije, odbacivao je staru kožu i postajao nešto novo, opet i opet. Bio je Tingis, davno prije no što je postao Tanger, a sve kulturalne i ine promjene kroz koje je prošao učinile su ga onim što je danas. Likovi ovog romana funkcioniraju na isti način - kad se ukaže potreba za promjenom, odbacuju svoju staru kožu, prilagođavaju se promjenama i postaju netko drugi. Ponekad to čine svakodnevno, ponekad periodično. I veoma su uspješni u svojim karakternim preobrazbama.
Malo Hitchcocka, malo Patricie Highsmith, malo Gillian Flynn, malo Paule Hawkins... poput egzotičnog mediteranskog jela, ovaj roman skupio je najbolje začine kako bi na našim čitalačkim nepcima ostavio trajan okus. Za mene, taj je okus bio ugodno egzotičan, pomalo zesty, u nedostatku riječi kojom bih ga bolje opisala: zabavan, pikantan, tip okusa koji ti možda ne paše odmah isprva, ali je sve bolji svaki idući put kad ga okusiš.
Probajte - pa vidite kako će vam se svidjeti. :)
"'Uspomena, madame', rekao je uz osmijeh. 'Na trenutke u Tangeru.'
(...)
Nije mi trebao podsjetnik na Tanger, na nju.
Izgovorio je tangerina [eng. mandarina], kao voće. Nasmiješila sam se, pustivši da se ta misao slegne. Maroko je bio moj. I mogao bi biti, pomislila sam. Na kraju krajeva, čemu sam se imala vratiti?
(...)
Uostalom, sad jesam bila Tangerka."
Maroko, 1950-e. Plaha i bojažljiva Alice Shipley ne izlazi iz kuće koju je njen suprug unajmio u Tangeru. John obožava ovaj grad, dok ga se Alice... boji, možda? Ovdje joj je svega previše: ljudi, buke, vrućine... Mislila je da će Tanger biti pravo mjesto na kojem će zaboraviti događaje iz prošlosti koji su je još uvijek proganjali. Možda i hoće, jednom kad se na njega navikne.
No, kao što smo imali prilike već puno puta svjedočiti, prošlost uvijek pronađe načina da te dostigne. Aliceina prošlost dostiže ju u obliku njene stare prijateljice Lucy Mason. Nekoć su bile nerazdvojne, Alice i Lucy, no onda se dogodilo to što se dogodilo i nisu se vidjele niti razgovarale jedna s drugom već jako dugo. A sada je Lucy ovdje, u Tangeru, a s Lucy došla je i sumnja i onaj poznat osjećaj gušenja koji je Alice često znao obuzimati u njenoj blizini.
I samo tako, prošlost se naumila ponoviti. No s kojim ishodom ovaj put?
Ovaj roman započinje zagonetnim uvodnim poglavljem u kojem upoznajemo jednu od glavnih protagonistica i naziremo neke od duhova koji ju proganjaju. A onda nas priča vodi u prošlost, u vrući i vječno suncem okupani Tanger, ispunjen vrevom ljudi, mirisa i događaja; Tanger taman u vrijeme u kojem ondje rastu razni nemiri lokalnog stanovništva.
Već sam grad zaokupio je sva moja čitalačka osjetila. Ponesena atmosferom, pratila sam nedanani susret dviju davnih prijateljica, dok je zrak oko njih pucketao nabijen tajnama iz prošlosti. Ne doznajemo odmah puno o glavnim protagonisticama ovog romana, Alice i Lucy. Njihove se priče odmataju polako, a, budući da su obje poprilično nepouzdane pripovjedačice, cijelo se vrijeme pitamo što je zapravo istina, koje su im namjere i što se to tu, k vragu, događa?!
Atmosfera je neodoljivo hitchcockovska, zagonetna i pomalo zlokobna. Nešto je konstantno na rubu da se dogodi, ali nikako nam nije jasno što će to biti. Likovi su prepredeni i dobro skrivaju svoje naume, toliko da 'Tangerka' može bez problema stati uz bok 'Talentiranom g. Ripleyu' (a možda ga i naučiti pokojem triku). Likovi nisu osobito likeable, teško da će vam neki od njih baš prirasti srcu, ali njihovoj dovitljivosti i smicalicama, kao i izvrsnoj psihološkoj karakterizaciji, skidam kapu.
Likovi su ovdje, zapravo - pogotovo Alice i Lucy - pomalo nalik samom Tangeru. Tanger je kroz povijest bio mnogo toga i nosio je mnoga imena. Poput zmije, odbacivao je staru kožu i postajao nešto novo, opet i opet. Bio je Tingis, davno prije no što je postao Tanger, a sve kulturalne i ine promjene kroz koje je prošao učinile su ga onim što je danas. Likovi ovog romana funkcioniraju na isti način - kad se ukaže potreba za promjenom, odbacuju svoju staru kožu, prilagođavaju se promjenama i postaju netko drugi. Ponekad to čine svakodnevno, ponekad periodično. I veoma su uspješni u svojim karakternim preobrazbama.
Malo Hitchcocka, malo Patricie Highsmith, malo Gillian Flynn, malo Paule Hawkins... poput egzotičnog mediteranskog jela, ovaj roman skupio je najbolje začine kako bi na našim čitalačkim nepcima ostavio trajan okus. Za mene, taj je okus bio ugodno egzotičan, pomalo zesty, u nedostatku riječi kojom bih ga bolje opisala: zabavan, pikantan, tip okusa koji ti možda ne paše odmah isprva, ali je sve bolji svaki idući put kad ga okusiš.
Probajte - pa vidite kako će vam se svidjeti. :)
"'Uspomena, madame', rekao je uz osmijeh. 'Na trenutke u Tangeru.'
(...)
Nije mi trebao podsjetnik na Tanger, na nju.
Na kraju krajeva, bila sam Tangerka.
Nikad neću zaboraviti."
__________________________________
Kako do knjige: http://bit.ly/2RwgK4l
