Igrom slučaja, krenula sam s čitanjem ove knjige u isto vrijeme u kojem sam krenula i s gledanjem mini serije 'Združena braća'.
Oboje se bavi sjećanjima na događaje iz 2. svjetskog rata - serija
sjećanjima jedne satnije na njihov ratni put, a knjiga sjećanjima
preživjelih iz koncentracijskih logora, koji godinama kasnije ta
sjećanja iznose na suđenju ratnim zločincima, u pokušaju da ovi zadobiju
kaznu koju zaslužuju.
2. svjetski rat nepresušna je tema i na
papiru i na ekranima, koja, iako mnogo puta ispričana, uvijek pronalazi
nove načine da dopre do ljudi, natjera ih da se prisjete, da shvate u
kolikoj su mjeri događaji koje je rat izazvao bili strašni, i da požele i
zavjetuju se da se takvo što više nikada ne smije ponoviti.
Ova
priča prati mladu prevoditeljicu koja preuzme posao prevođenja iskaza
poljskih svjedoka na suđenju nacističkim časnicima za zločine počinjene u
najokrutnijem od svih logora - Auschwitzu. Eva je bila tek djevojčica
kada se sve to odvijalo, ali, slušajući potresne priče preživjelih i
gledajući nadmene reakcije optuženih, Eva se nađe osobno uvučena u
slučaj, pogotovo kada joj se počnu javljati nepovezana sjećanja na
ljude, mjesta i događaje povezane s logorom. Eva uskoro počne sumnjati u
to da je i njena obitelj - njeni roditelji tako puni ljubavi i pošteni -
na neki način bila povezana s logorima smrti, i - prešutno ili ne -
sudjelovala u zvjerstvima koja su se ondje događala.
Njemačka
kuća naziv je gostionice u vlasništvu Evinog oca, a za Evu ona je uvijek
bila mjesto puno ljubavi, pripadanja i obiteljske idile. No,
iskopavajući zastrašujuće kosture iz ormara, članovi ove obitelji
postaju sve šutljiviji, oprezniji jedni s drugima, povučeniji. Eva se u
jednom trenu osjeti poput stranca u svojoj vlastitoj kući, među
članovima svoje obitelji.
Ovaj roman postavlja neka dosta teška
pitanja, progovarajući o osjećaju kolektivne krivnje i pravednoj kazni.
Postoji li uopće nešto što možemo opisati 'pravednim' kad se radi o
kazni za zločine koji su toliko strašni da je preživjelima teško o njima
govoriti, pogotovo kada to moraju činiti koristeći se jezikom kojim su
se koristili i ljudi koji su im naudili? Možda najteži dio romana, za
mene svakako, bio je taj u kojem se prikazuju časnici optuženi za ratne
zločine - ugledni liječnici, trgovci, poštovani članovi društva - koji
svoju krivnju odbacuju s takvom nonšalantnošću i prezirom, kao da im je
iznimna gnjavaža što to sad netko dovodi u pitanje.
A pitanje
koje se u ovom romanu također postavlja jest ovo: jesu li krivi i oni
koji nisu direktno sudjelovali u ratnim zločinima, ali su za njih znali i
nisu učinili ništa? Teško je to pitanje, i jedna velika siva zona. Može
li se kroz olakotne okolnosti promatrati nekoga tko je samo izvršavao
zapovjedi ili se držao po strani iz straha za vlastiti život i kako od
takvih razlučiti one koji su urođena zvjerstva samo još jasnije
ispoljili kroz danu im priliku?
Ova knjiga ne zauzima jasan stav
po tom pitanju, već ostavlja čitatelju da odluči sam. Također, i sam
kraj knjige nije posve jasan, u smislu da nema nekog konkretnog
završetka i ne dobijemo baš sve crno-bijele odgovore. Neke odgovore,
napokon, nije ni moguće na takav način dati.
Tema ovog romana
jest teška, ali nemojte da vas to odvrati od čitanja. On nije onoliko
mučan za čitanje koliko biste možda pomislili, i ne bavi se isključivo
suđenjem. Priča se vrti oko Eve i njenog života, i toga u kolikom je
obolu suđenje i ono što je kroz njega otkrila utjecalo na njen život i
nju kao osobu, te ljude oko nje. Ovo je iznimno zanimljivo ispričana
priča, koja postavlja prava pitanja na pravim mjestima. Zapitajte ih se i
sami, i provjerite do kojih će vas odgovora ova knjiga dovesti.
__________________________________
Kako do knjige: https://bit.ly/3fIwxaE
