Početak ove knjige je poput uvoda u glazbeni dokumentarac. Ako ste ikada
voljeli neki bend, ono, stvarno voljeli, onda je cjelovita priča o tom
bendu sve ono što ste ikada željeli vidjeti i čuti. A iako se ovdje ne
radi o stvarnom bendu (premda je TJR inspiraciju za Daisy & The Six
pronašla u Stevie Nicks i Fleetwood Macu), priča tog benda grabi vas i
ne pušta - dok i sami ne postanete fanovi.
(Osobno, ne volim
Fleetwood Mac, a ni sedamdesete mi nisu baš najdraže glazbeno doba, ali
svemu tome usprkos... Daisy & The Six? Feel free to call me a
groupie. :D)
Priča o Daisy & The Six priča je o usponu i padu
jednog ludo popularnog fiktivnog benda koji je svoj vrhunac dosegnuo u
ludom razdoblju seksa, droge i rock'n'rolla, koje neki nazivaju i 'samo'
1970-ima. The Six (tj. u početku: The Dunne brothers) je bend koji su osnovala dvojica braće Billy i Graham
Dunne s prijateljima, a iako su i sami bili jako dobri (i popularni),
problematična i kaotična Daisy Jones bila je upravo ono što im je
trebalo (a da to nisu ni znali) da dosegnu onaj zvjezdani, legendarni,
*rockstar* status.
Kako najbolje opisati Daisy Jones? Daisy je
utjelovljeni kaos: vrtlog emocija, genijalnosti i inspiracije. Daisy je
mušičava, impulzivna, emotivna, ponekad posve nesnosna. Ali Daisy je
sasvim svjesna toga koliko je kreativna i što može, i nikako ne želi
biti nečija lutka na koncu, netko tko stoji u pozadini dok njene pjesme
izvodi netko drugi. Daisy je stvorena za pozornicu, i mjesto joj je na
vrhu - s kojeg će pasti isključivo vlastitim postupcima.
Između
Daisy i Billya već se od prvog trena rađa kemija, iako ju u različitim
trenucima oboje različito interpretiraju. Vole li se ili mrze, podnose
li se uopće? Ovisi o danu i trenutku. Jedno je ipak sigurno: u glazbenom
smislu, Daisy i Billy izvlače ono najbolje jedno iz drugog, a svaka
pjesma koju napišu je potpuni hit.
Neki bendovi polako grade
svoju karijeru, dođu do određene razine i na njoj opstaju dugi niz
godina, neki nakratko bljesnu i nestanu, neki titraju tik do vrha ali
nikada taj vrh ne dosegnu. The Six, s Daisy na čelu, u tom su smislu
bili poput kometa: dugo su putovali onamo kamo su željeli stići, sve
blještaviji i veći, da bi u jednom trenu samo nestali na nasumičnoj
točki obzora. Ovaj roman priča nam priču o cijeloj toj putanji, od
početnog bljeska do finalnog praska.
Progutala sam ovu knjigu u
trenu. Zarobila me i nije me puštala, i iako su me likovi, na čelu s
Daisy, u nekim dijelovima toliko živcirali da sam im poželjela počupati
svu kosu, nešto je nevjerojatno očaravajuće, čak opojno, u načinu na
koji TJR piše i na koji uvlači čitatelja u priču. Postala sam fan benda
koji ne postoji, toliko angažirana u priču o njihovoj propasti da nisam
mogla prestati čitati.
Način pisanja - dokumentaristički, poput
intervjua - bio mi je čudan isprva, ali savršeno funkcionira i baš je
savršen za ispričati ovu priču. Na kraju knjige nalaze se i tekstovi
pjesama, o čijem dolasku na svijet i značenju koje su imale kod članova
benda čitate. Je li moguće zaljubiti se u bend koji je u potpunosti
fiktivan i čija glazba je bila stvar prošlosti prije no što sam uopće
znala da postoji? I guess it is. Hah.
Seriju sam pogledala odmah
nakon čitanja i, iako je bila malo drugačija (Daisy je, npr., malo blaža
u seriji no u knjizi (a pod tim mislim manje iritantna)), baš sam se
navukla. Pjesme su skroz različite, iz razloga što su ih za potrebe
snimanja serije dali pravim tekstopiscima i glazbenicima koji su iz njih
napravili i pravi pravcati album - Auroru. Ne bih rekla da je najbolji
album ikad snimljen, ali ima nekoliko pjesama koje su baš genijalne, i
baš dobro zvuče, a sjajno zvuče i Sam Claflin i Riley Keough - odnosno
Billy i Daisy - dok ih izvode.
Ovo mi je, btw, prvi roman TJR i
baš sam oduševljena. Istražit ću svakako i kakvi su joj ostali, a što se
tiče Daisy - moja preporuka. I za čitanje, i za gledanje, i za
slušanje. Može i sve istodobno. ;)
_________________________________________
Kako do knjige: https://bit.ly/3PoMMxa
