Jedna od knjiga s najvećim hypeom (i to puno prije samog izlaska) dobila je svoj - vrlo iščekivani - nastavak. Nakon izlaska Djece krvi i kosti
dio je čitatelja oduševljeno potvrdio kako je hype bio posve opravdan,
dok je dio bio razočaran - tako je, u biti, uvijek - koja god knjiga
bila u pitanju. Ja sam u ovom prvom taboru, a iako sam imala par sitnih
zamjerki, dijelim oduševljenje. :)
Nakon krvi i kosti, djecu
Orishe u ovom nastavku čekaju vrline i osvete. Zelie - odabranica bogova
čija je misija vratiti magiju u Orishu, u tom će poduzetnom planu, uz
pomoć princeze Amari, i uspjeti, no, ako su Zelie i Amari mislile da će
povratak magije za Orishu automatski značiti i to da će se stanje u
Orishi popraviti, obje su se prevarile. Dug je put do mira između
klanova magova i vladajuće obitelji, a vraćanje magije prouzročilo je,
osim povratka moći pripadnicima klanova, i (neželjenu) nuspojavu: pojavu
magijskih moći kod pripadnika vojske i plemstva, koji su u sebi imali
skrivenu crtu za magiju.
Nakon svega kroz što su prošle, svih
izdaja i žrtvi i gubitka voljenih, sve do pobjede i povratka magije,
čini se da bitka za Orishu nije ni približno gotova. Bitka za Orishu tek
počinje.
S puno više događaja, bržim tempom i sve napetijim
odnosima između glavnih likova, ovaj mi je nastavak bio zanimljiviji i
bolji od prethodnog. Tomi Adeyemi nastavila je prikazivati nam široki
dijapazon diversificiranih likova, gradeći priču i strukturu Orishe na
čvrstim temeljima afričke kulture i nasljeđa.
Jedan je sitni
problem ostao isti kao u prvoj knjizi. Naime, posebnost ovog serijala,
osim velike diversifikacije likova, čini upravo inspiracija mitologijom i
nasljeđem afričkog naroda Joruba, čiji je jezik pretočen u jezik magova
Orishe. Nažalost, taj jezik magova nema nikakvog prijevoda, niti ikakve
fusnote autorice ili sl., zbog čega sva magijska zazivanja u knjizi
predstavljaju tek zanimljive nizove slova, čije nam značenje ostaje
nepoznato. Pomalo me to podsjetilo na one filmove u kojima su titlovi s,
primjerice engleskog, prevedeni tek djelomično, pa na dijelovima u
kojima se govori drugačiji jezik, samo u uglatim zagradama stoji
[speaking Japanese] ili nešto slično. Okej, [speaking Joruba], nastavimo
dalje.
Priču i dalje pratimo iz nekoliko kuteva, a svi likovi
preko kojih to činimo, rastu i nadilaze svoje početne karakterizacije.
Iznimka je ovdje jedino Zelie, koja kao da tvrdoglavo stagnira i sve je
nesnosnija u svojoj ideji onoga što je ispravno za Orishu. Autorica je
ovdje zanimljivo ocrtala točke gledišta svakog od likova, koje se
međusobno razlikuju upravo u svojim mišljenjima o tome što je ispravno
učiniti za dobrobit čitave zemlje, bez ikakvog interesa za kritiku ili
raspravu ili pomoć oko te svoje ideje. Dvije suprotstavljene strane
ovdje jedna drugu promatraju kao zlikovce, dok svaka od njih zapravo
misli da čini baš ono što je ispravno. Kao i toliko puta do sada,
prijenos moći s jedne na drugu stranu nije nikakvo rješenje, samo
prevaga na drugačiji oblik represije, što će i Zelie i Amari ubrzo
shvatiti.
Mogu li vrlina i osveta ići ruku pod ruku i rezultirati
ciljem koji će spasiti sve? Dug je još put do tog cilja, a što je točno
iza ciljne crte nije još posve jasno. Jasno je jedino da na tom putu
možemo očekivati još uzbuđenja, izdaja, prevrata, avanture i - konačno -
magije. Magija se vratila u Orishu. Pitanje je kamo će ju njen povratak
odvesti.
___________________________________________
Kako do knjige: https://bit.ly/3NqxIMH
