Postoje oni neki ljudi koji nekako uspiju imati najveći utjecaj na vaš
život, bez da ste uopće za njima tragali ili nakon susreta s njima
vjerovali da će to biti tako. Ne moraju to čak biti ni posebno vam
bliski ljudi, ali nešto ih privuče k vama, ili vas k njima, i oni na
vama ostave neizbrisivi trag.
Morrie Schwartz bio je čovjek koji je obilježio život Mitcha Alboma.
U
početku je bio profesor s fakulteta čija predavanja su ga intrigirala i
koji ga je inspirirao, a kasnije je postao dobar i drag prijatelj,
kojeg se uvijek rado sjećao i kojeg je zavolio, čak i kada se dugo
vremena nisu vidjeli.
Nakon jednog takvog dugog perioda, Mitch
sazna da Morrie boluje od neizlječive bolesti, i da mu se kraj bliži. To
ga ponuka da još jednom posjeti svojeg starog profesora, a ovaj ga
pozove da ga nastavi posjećivati - i time sudjeluje u još jednom,
posljednjem predavanju: o smrti i smislu života.
Mitch i Morrie
nastave se sastajati svakog utorka, a svaki utorak razgovaraju o
različitim temama, koje Morrie sagledava na osobit način, uzimajući u
obzir da mu je smrt sve bliže. Ono čemu Morrie želi Mitcha podučiti, i
ono što želi da on podijeli i s drugima, njegova je pouka da naučiti
kako umrijeti, tj. kako se pomiriti sa smrću, ujedno znači i naučiti
kako živjeti.
Dijeleći male životne mudrosti proizašle iz
razgovora s Morriejem, kao i zanimljivosti iz Morriejeva života, Mitch
Albom zapravo piše utješnu knjigu za suočavanje sa smrću, i ostalim
životnim nedaćama. Nije ova knjiga neko revolucionarno otkriće uz kojeg
ćete se prestati bojati smrti ili koja će vam posve promijeniti život,
ona je tek skup razmišljanja o životu i o smrti i svemu onome između,
koja želi ljudima pomoći da pažnju usmjere prema onome što je bitno, a
ne onome što ih, kada dođu do kraja svog životnog puta, neće ispuniti
onoliko koliko su mislili da bi trebalo.
Kratka i filozofski
nastrojena, ova se knjiga može pročitati odjednom, ili komadić po
komadić - kako vam se više sviđa. Ne mogu reći da me naučila nekoj
nevjerojatnoj lekciji, ili da je bila life-changing, ali upoznala me s
jednim zanimljivim starčićem, čija razmišljanja o životu - a i sam život
- je bilo lijepo upoznati. Svakog utorka po malo.
"'Ponekad,
ujutro', rekao je. 'Ujutro žalujem. Opipam si tijelo, pomaknem prste i
ruke, što god još mogu micati, i oplakujem ono što sam izgubio.
Oplakujem ovo sporo, neumitno umiranje. Ali onda prestanem žalovati.
(...) Dobro se isplačem, ako je to ono što mi treba. No onda se
usredotočim na sve one dobre stvari koje su mi još prisutne u životu. Na
ljude koji me dolaze posjetiti. Na priče koje ću od njih čuti. Na tebe -
ako je utorak. Jer mi smo ljudi od utorka.'
Nasmiješio sam se. Ljudi od utorka."
_________________________________________
Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/morrie-utorkom/
