Film koji se smatra začetnikom slasher horora, jedan od Hitchcockovih
najboljih, i svakako film s jednom od najkultnijih scena u filmskoj
umjetnosti ikad, nastao je iz istoimenog romana Roberta Blocha - romana
koji, iako ga je Hitchcock doista vjerno prenio na filmsko platno,
nikada nije dosegao kultni status svog filmskog pandana.
Priču
već svi dobro znamo: Mary, mlada žena u bijegu pred zakonom, na putu
prema svom ljubavniku zastane prenoćiti u jednom motelu. Motelom
upravlja samozatajni Norman Bates, koji s majkom živi u kući smještenoj
neposredno do motela. Norman inicira druženje s Mary, tijekom kojeg se
dotaknu teme njegove majke i (pomalo nezgodne) mogućnosti da ju se
smjesti u nekakvu ustanovu - teme koja ubije atmosferu, recimo to tako;
nakon čega se Mary pozdravi i ode u svoju sobu. Slijedi kultna scena pod
tušem, u kojoj Mary ugleda siluetu s nožem te biva izbodena. Norman se
trudi prikriti to što se dogodilo, ali uskoro pristignu ljudi u potrazi
za Mary, postavljajući pitanja...
Iako vjerno ekraniziran, film i knjiga mrvicu se razlikuju u atmosferi. Filmski Psiho odiše napetošću, tajanstvenošću i nekakvim neodređenim nemirom (meni barem), dok je knjiški Psiho
također takav, ali ima i tu neku zabavnu notu, koja se najviše očituje u
Normanovim promišljanjima i dijalozima između likova. Knjiški se Norman
(opisan kao debeo, pomalo čudan i naprasan), također, dosta razlikuje
od vitkog, samozatajnog i mirnog Normana kakvog je portretirao Anthony
Perkins. Više mi se svidio filmski Norman, iako je to vrlo vjerojatno
samo zato jer mi je poznatiji i jer sam na takvog navikla.
Sam je
roman zanimljiv, napet i, dakako, jeziv u određenim trenucima. Likovi
su izvrsno psihološki portretirani, posebice Norman, radnja je dosta
brza, a neki su njeni dijelovi doista zabavni. Jasno je sve vrijeme da
je Norman psihopat, i naravno da je jasno da je to što je učinio strašno
i da bi za to trebao odgovarati, ali svejedno sam nekako (bez obzira na
to što znam kako priča završava) navijala za njega da uspije u svom
naumu i izvuče se nekažnjeno. Svojom je snalažljivošću u tome gotovo i
uspio.
Žanr slasher horora od 1960-ih se godina razvio i
razgranao u raznim smjerovima, ali neke su priče s razlogom kultne. Ovo
je ono što ja očekujem od dobrog psihološkog horora. Možda je i do moje
ljubavi prema Hitchcocku, čije filmove obožavam, ne znam, ali ovaj je
filmski majstor doista znao kako odabrati predložak kojeg treba
ekranizirati. I načiniti ga još većim od njega samog.
Ovim je
romanom sve počelo, doista dobrim romanom, kojeg vrijedi pročitati. A i
uvrstiti u kućnu zbirku kultnih knjiških ostvarenja. Definitivno.
______________________________________
Kako do knjige: https://znanje.hr/product/psiho/474627
