Izdavač: Znanje, 2016.
[eng. Luckiest Girl Alive]
[eng. Luckiest Girl Alive]
'Najsretnija cura na svijetu' - Ani Fanelli - sve je ono što bi svaka djevojka poželjela biti, samo ne baš zaista i sretna. Ani naizgled ima baš sve - uspješna je u svom poslu, zaručena za zgodnog (i bogatog) Lukea, koji ju voli i za kojeg bi se trebala uskoro udati, savršeno izgleda, ima savršenu frizuru i nosi savršenu odjeću. Dugo je i mukotrpno radila da bi sve ovo postigla i da bi se sve kockice njenog života baš tako savršeno posložile. No, ova savršena i uspješna Ani Fanelli samo je fasada ispod koje se skrivaju strahovi, nesigurnost i duboko zakopana bolna prošlost.
Kada ju pozovu da sudjeluje u snimanju dokumentarca o svojoj bivšoj srednjoj školi, Ani se, svjesna da će to itekako otvoriti neke stare rane, ali joj možda dati i mogućnost razrješenja, spremno odazove pozivu. Dok se sprema po prvi put javno progovoriti o svemu što se dogodilo, Ani se sve slike iz prošlosti vraćaju, no ovaj put ne da bi ju progonile, već da bi ih se jednom zauvijek oslobodila i možda, konačno, i ostvarila svoj cilj - da zaista postane najsretnija cura na svijetu.
Iskreno, nisam znala što očekivati od ovog romana kad sam ga po prvi put uzela u ruke. Prema naslovu, očekivala sam nekakav chick-lit, nešto zabavno i lepršavo, s primjesom romantike. Ali već je sinopsis sa stražnje strane korica knjige potpuno razbio ta moja prvotna očekivanja, jer me naveo da pomislim kako se ovdje ipak radi o nečem drugačijem - napetom trileru punom misterija, u kojem se sadašnjost i prošlost izmjenjuju kako bi otkrile neku duboko zakopanu tajnu iz prošlosti koja bi mogla čitavu radnju romana okrenuti naglavce.
Istina je, pak, da je ovaj roman, iako doista sadrži elemente trilera i mnoge misterije, nešto sasvim drugo.
Pisan je na jedan potpuno drugačiji način od ičega što sam do sada pročitala. Priču priča Ani, iz prvog lica, započevši priču u sadašnjosti, a nastavljajući ju skokovima u prošlost, pa natrag u sadašnjost, sa svakim skokom otkrivajući malo više - i o samoj priči, ali i o samoj sebi. No, to nije ono što je drugačije kod ove priče. Ono što je drugačije je način na koji ju Ani priča, odnosno način na koji se ona kao lik prema priči postavlja, iznoseći činjenice o sebi i svome životu na jedan pomalo grub i vrlo kritički način, koji bi se mogao okarakterizirati kao onaj 'bez dlake na jeziku', ali ne u smislu provokacije ili korištenja psovki i slično. U svemu što govori, Ani se koristi određenom dozom sarkazma i autoironije, što se posebno osjeti kada priča o svemu što je ostvarila, tj. o svemu onom što njen život čini savršenim - tada njen ton zna postati i podsmješljiv, pa čak i crnohumoran. No, kakav god bio ton kojim priča, ono što se ne mijenja je činjenica da uvijek pogađa u samu bit stvari.
Kao lik Ani je dosta kompleksna, tj. moglo bi se reći da je sastavljena od više slojeva. 'Savršena' Ani koju upoznamo na početku i čije tajne malo pomalo otkrivamo zapravo je samo ljuštura - pomno izgrađen oklop oko one prave Ani, koja je u prošlosti bila povrijeđena i koja taj oklop koristi kako se to više nikada ne bi ponovilo. Ta 'savršena' Ani, koju prvu upoznajemo, nije baš lik koji za kojeg je moguće razviti preveliku simpatiju (prije bi bila ono što bi vas moglo otjerati od nastavka čitanja), jer ta Ani predstavlja ono što bismo teško mogli nazvati ikako drugačije od 'prava kučka', kako često i sama Ani sebe opisuje. Također, na prvi pogled, Ani odaje i dojam strašno plitke i površne osobe, opsjednute izgledom i dojmom koji ostavlja na druge, što me znalo pomalo živcirati. No, ono što ćete otkriti ako pogledate ispod te savršene površine je puno 'dublji' lik - žena koja se s tragedijom koja joj se dogodila nije znala nositi nikako drugačije nego da oko sebe izgradi neprobojni štit kojeg nitko više nikada neće moći probiti.
Možda ste iz svega što sam do sada napisala dobili dojam da je Anina priča nekakva priča o ružnom pačetu koje se pretvara u labuda, ili barem nešto slično, ali ne, to nije to. Ova priča progovara o puno bitnijim i surovijim temama: nasilju među vršnjacima, zlostavljanju, bullyingu i seksualnim zločinima. Konkretnije, ona se bavi i danas aktualnom i gorućom temom silovanja, te, nažalost, također danas još aktualnim polemikama oko toga znači li 'ne' uvijek 'ne'.
Nisam to znala dok sam čitala, ali autorica ove knjige, Jessica Knoll, temelje je za Aninu priču uzela iz svog vlastitog bolnog iskustva, budući da je i sama, baš kao Ani, bila grupno silovana u dobi od 15 godina. Kako je ispričala u jednom intervjuu, trebalo joj je 17 godina da skupi hrabrosti i javno progovori o onome što joj se dogodilo, a pri tome nije mislila samo na čin silovanja, već i na to da joj drugi - liječnici, psiholozi, prijatelji, poznanici - nakon što se to dogodilo jednostavno nisu vjerovali; da su smatrali da silovanje nije silovanje ako si pio ili bio pijan tijekom tog čina ili da to 'ne' nije bilo 'pravo ne' ili stotinu drugih takvih groznih besmislica. Upravo je iz tog razloga, po mom mišljenju, bitno pročitati ovu knjigu: jer ona podiže svijest o žrtvama silovanja, podiže svijest o tome da je 'ne' uvijek 'ne' bez obzira na okolnosti u kojima se izreklo i da je silovanje uvijek silovanje ako osoba nije i fizički i mentalno prisutna i voljna tijekom seksualnog čina.
Druga, ali ne i manje bitna, stvar o kojoj ova knjiga progovara i o čemu podiže svijest je to da sva naša djela usmjerena prema drugoj osobi, koliko god ona bila učinjena u šali ili bila ne namjerno zla, snose posljedice. To se pogotovo odnosi na klince, prvenstveno tinejdžere, čija društva se nerijetko sastoje od popularnih i manje popularnih grupica, pri čemu one popularne često tiraniziraju one nepopularne i zlostavljaju ih, i verbalno i fizički. Ova knjiga nam pruža maleni uvid u to što se može dogoditi kada to zlostavljanje prevrši svaku granicu i kakve točno tragične posljedice to može izazvati. U svijetu u kojem smo svjedočili brojnim incidentima u brojnim školama širom svijeta, u kojima su se vršnjaci okrenuli protiv kolega vršnjaka, podizanje svijesti o posljedicama koje mogu izazvati naša djela vrlo je bitno, i sjajno je da je postoje ovakva djela u kojima o tome možemo čitati.
Ova je knjiga idealan primjer onoga kad očekuješ jednu stvar, a dobiješ nešto sasvim drugo. Nadam se da vam nisam previše toga otkrila o samoj radnji (mislim da nisam), a da sam vas istovremeno u dovoljnoj mjeri zaintrigirala za ovu knjigu da ju poželite pročitati. Neobična je, govori o bitnim i ozbiljnim temama, i skriva puno više toga od onoga što možete naslutiti na prvi pogled. Mislim da ovo nije knjiga za koju se jednostavno može odrediti da li vam se sviđa ili ne. Ali ono što je sigurno, je to da će ona u vama potaknuti razna pitanja i razna razmišljanja, nakon što ju dovršite. Pročitajte i javite mi jesam li bila u pravu.
Kada ju pozovu da sudjeluje u snimanju dokumentarca o svojoj bivšoj srednjoj školi, Ani se, svjesna da će to itekako otvoriti neke stare rane, ali joj možda dati i mogućnost razrješenja, spremno odazove pozivu. Dok se sprema po prvi put javno progovoriti o svemu što se dogodilo, Ani se sve slike iz prošlosti vraćaju, no ovaj put ne da bi ju progonile, već da bi ih se jednom zauvijek oslobodila i možda, konačno, i ostvarila svoj cilj - da zaista postane najsretnija cura na svijetu.
Iskreno, nisam znala što očekivati od ovog romana kad sam ga po prvi put uzela u ruke. Prema naslovu, očekivala sam nekakav chick-lit, nešto zabavno i lepršavo, s primjesom romantike. Ali već je sinopsis sa stražnje strane korica knjige potpuno razbio ta moja prvotna očekivanja, jer me naveo da pomislim kako se ovdje ipak radi o nečem drugačijem - napetom trileru punom misterija, u kojem se sadašnjost i prošlost izmjenjuju kako bi otkrile neku duboko zakopanu tajnu iz prošlosti koja bi mogla čitavu radnju romana okrenuti naglavce.
Istina je, pak, da je ovaj roman, iako doista sadrži elemente trilera i mnoge misterije, nešto sasvim drugo.
Pisan je na jedan potpuno drugačiji način od ičega što sam do sada pročitala. Priču priča Ani, iz prvog lica, započevši priču u sadašnjosti, a nastavljajući ju skokovima u prošlost, pa natrag u sadašnjost, sa svakim skokom otkrivajući malo više - i o samoj priči, ali i o samoj sebi. No, to nije ono što je drugačije kod ove priče. Ono što je drugačije je način na koji ju Ani priča, odnosno način na koji se ona kao lik prema priči postavlja, iznoseći činjenice o sebi i svome životu na jedan pomalo grub i vrlo kritički način, koji bi se mogao okarakterizirati kao onaj 'bez dlake na jeziku', ali ne u smislu provokacije ili korištenja psovki i slično. U svemu što govori, Ani se koristi određenom dozom sarkazma i autoironije, što se posebno osjeti kada priča o svemu što je ostvarila, tj. o svemu onom što njen život čini savršenim - tada njen ton zna postati i podsmješljiv, pa čak i crnohumoran. No, kakav god bio ton kojim priča, ono što se ne mijenja je činjenica da uvijek pogađa u samu bit stvari.
Kao lik Ani je dosta kompleksna, tj. moglo bi se reći da je sastavljena od više slojeva. 'Savršena' Ani koju upoznamo na početku i čije tajne malo pomalo otkrivamo zapravo je samo ljuštura - pomno izgrađen oklop oko one prave Ani, koja je u prošlosti bila povrijeđena i koja taj oklop koristi kako se to više nikada ne bi ponovilo. Ta 'savršena' Ani, koju prvu upoznajemo, nije baš lik koji za kojeg je moguće razviti preveliku simpatiju (prije bi bila ono što bi vas moglo otjerati od nastavka čitanja), jer ta Ani predstavlja ono što bismo teško mogli nazvati ikako drugačije od 'prava kučka', kako često i sama Ani sebe opisuje. Također, na prvi pogled, Ani odaje i dojam strašno plitke i površne osobe, opsjednute izgledom i dojmom koji ostavlja na druge, što me znalo pomalo živcirati. No, ono što ćete otkriti ako pogledate ispod te savršene površine je puno 'dublji' lik - žena koja se s tragedijom koja joj se dogodila nije znala nositi nikako drugačije nego da oko sebe izgradi neprobojni štit kojeg nitko više nikada neće moći probiti.
Možda ste iz svega što sam do sada napisala dobili dojam da je Anina priča nekakva priča o ružnom pačetu koje se pretvara u labuda, ili barem nešto slično, ali ne, to nije to. Ova priča progovara o puno bitnijim i surovijim temama: nasilju među vršnjacima, zlostavljanju, bullyingu i seksualnim zločinima. Konkretnije, ona se bavi i danas aktualnom i gorućom temom silovanja, te, nažalost, također danas još aktualnim polemikama oko toga znači li 'ne' uvijek 'ne'.
Nisam to znala dok sam čitala, ali autorica ove knjige, Jessica Knoll, temelje je za Aninu priču uzela iz svog vlastitog bolnog iskustva, budući da je i sama, baš kao Ani, bila grupno silovana u dobi od 15 godina. Kako je ispričala u jednom intervjuu, trebalo joj je 17 godina da skupi hrabrosti i javno progovori o onome što joj se dogodilo, a pri tome nije mislila samo na čin silovanja, već i na to da joj drugi - liječnici, psiholozi, prijatelji, poznanici - nakon što se to dogodilo jednostavno nisu vjerovali; da su smatrali da silovanje nije silovanje ako si pio ili bio pijan tijekom tog čina ili da to 'ne' nije bilo 'pravo ne' ili stotinu drugih takvih groznih besmislica. Upravo je iz tog razloga, po mom mišljenju, bitno pročitati ovu knjigu: jer ona podiže svijest o žrtvama silovanja, podiže svijest o tome da je 'ne' uvijek 'ne' bez obzira na okolnosti u kojima se izreklo i da je silovanje uvijek silovanje ako osoba nije i fizički i mentalno prisutna i voljna tijekom seksualnog čina.
Druga, ali ne i manje bitna, stvar o kojoj ova knjiga progovara i o čemu podiže svijest je to da sva naša djela usmjerena prema drugoj osobi, koliko god ona bila učinjena u šali ili bila ne namjerno zla, snose posljedice. To se pogotovo odnosi na klince, prvenstveno tinejdžere, čija društva se nerijetko sastoje od popularnih i manje popularnih grupica, pri čemu one popularne često tiraniziraju one nepopularne i zlostavljaju ih, i verbalno i fizički. Ova knjiga nam pruža maleni uvid u to što se može dogoditi kada to zlostavljanje prevrši svaku granicu i kakve točno tragične posljedice to može izazvati. U svijetu u kojem smo svjedočili brojnim incidentima u brojnim školama širom svijeta, u kojima su se vršnjaci okrenuli protiv kolega vršnjaka, podizanje svijesti o posljedicama koje mogu izazvati naša djela vrlo je bitno, i sjajno je da je postoje ovakva djela u kojima o tome možemo čitati.
Ova je knjiga idealan primjer onoga kad očekuješ jednu stvar, a dobiješ nešto sasvim drugo. Nadam se da vam nisam previše toga otkrila o samoj radnji (mislim da nisam), a da sam vas istovremeno u dovoljnoj mjeri zaintrigirala za ovu knjigu da ju poželite pročitati. Neobična je, govori o bitnim i ozbiljnim temama, i skriva puno više toga od onoga što možete naslutiti na prvi pogled. Mislim da ovo nije knjiga za koju se jednostavno može odrediti da li vam se sviđa ili ne. Ali ono što je sigurno, je to da će ona u vama potaknuti razna pitanja i razna razmišljanja, nakon što ju dovršite. Pročitajte i javite mi jesam li bila u pravu.
