Izdavač: Fokus, 2018.
[eng. Final girls]
Ove sam godine pročitala već povelik broj trilera, mnoge od njih na
preporuku jednog i jedinog - Stephena Kinga. Neki su bili dobri, neki
sjajni, neki odlični, a neki pomalo od svega, ovisno o trenutku radnje u
kojem sam se nalazila dok sam čitala. Za ovaj je triler Mr. King rekao
kako je on "prvi pravi triler godine" (jes da se radi o godini
2017., ali kužite što vam hoću reći), što ga je kod mene automatski
svrstalo među obavezne must-read romane.
Roman prati Quincy Carpenter, djevojku koja je prije deset godina preživjela masakr u kojem su stradali svi njeni prijatelji. Zbog činjenice da je preživjela, Quincy su mediji svrstali u veoma malu skupinu djevojaka kojoj je uspjelo to isto, prikrpavši im naziv "posljednje djevojke". Svaka se od posljednjih djevojaka sa svojom traumom nosi na svoj način, a Quincyn način je bio potisnuti sve što joj se dogodilo iz sjećanja i, uz malu pomoć Xanaxa, preuzeti kontrolu nad ostatkom svog života.
A onda jedna od posljednjih djevojaka završi mrtva. I premda se nikada nisu upoznale, ta smrt pogodit će i Quincy - i pokrenuti niz događaja koji su potpuno izvan njene kontrole.
Iako je prvenstveno triler, ovaj bih roman svrstala i pod žanr horora - ne onih jezivih horora od kojih vas podilaze žmarci, već onih 'guilty pleasure' vrste. Znate koji su to: slasher horori u kojima grupa mladih ljudi odlazi nekamo u divljinu, gdje nabasaju na nekog luđaka koji ih na kraju sve potamani - sve osim jednog. Ovaj se roman bavi upravo tim jednim, tj. jednom - i prati nastavak njene priče deset godina poslije.
Sama se priča većinu vremena odvija u sadašnjosti, koju tek povremeno presijecaju poglavlja iz razdoblja u kojem se odvio masakr koji je Quincy preživjela. Radnja je, unatoč povremenoj sporosti, zanimljiva i postavlja puno pitanja, dobar dio njih zahvaljujući samoj Quincy, koja se, zbog potisnutih sjećanja, povremeno nalazi i u ulozi nepouzdane pripovjedačice. Komadići Quincyna sjećanja i druge tajne polako isplivavaju na površinu, a apsolutno niti jedan lik, uključujući Quincy, nije baš otvorena knjiga i za svakog imate dojam da nešto skriva.
Tempo je većinom spor do umjeren, sve do posljednje trećine romana, u kojoj se taj tempo znatno ubrza. Kad dođete do tog dijela, samo nastavite čitati, jer teško da ćete otada nadalje negdje uspjeti napraviti pauzu (ili to uopće poželjeti). Hoće li vas kraj iznenaditi? Možda - ako ste dugogodišnji čitatelj trilera, postoji mogućnost da ćete pogoditi tko stoji iza svega i prije no što vam se to samo otkrije. To ipak nimalo ne umanjuje napetost ove priče. :)
Zbog svoje tematike, likova i same priče ovaj je roman nešto drugačiji od ostalih trilera koji su trenutno popularni, i kao takav je neobično osvježavajuć. On je koktel smiješan od psihološkog trilera, krimića i horora, doziranih baš u pravoj mjeri. I nekako je savršen baš za ove vruće ljetne dane. Ne znam zašto, ali jednostavno jest. Ponesite ga sa sobom na godišnji, bit će vam izvrsno društvo. Pogotovo ako ste naumili s grupom prijatelja kampirati negdje u divljini. ;)
Roman prati Quincy Carpenter, djevojku koja je prije deset godina preživjela masakr u kojem su stradali svi njeni prijatelji. Zbog činjenice da je preživjela, Quincy su mediji svrstali u veoma malu skupinu djevojaka kojoj je uspjelo to isto, prikrpavši im naziv "posljednje djevojke". Svaka se od posljednjih djevojaka sa svojom traumom nosi na svoj način, a Quincyn način je bio potisnuti sve što joj se dogodilo iz sjećanja i, uz malu pomoć Xanaxa, preuzeti kontrolu nad ostatkom svog života.
A onda jedna od posljednjih djevojaka završi mrtva. I premda se nikada nisu upoznale, ta smrt pogodit će i Quincy - i pokrenuti niz događaja koji su potpuno izvan njene kontrole.
Iako je prvenstveno triler, ovaj bih roman svrstala i pod žanr horora - ne onih jezivih horora od kojih vas podilaze žmarci, već onih 'guilty pleasure' vrste. Znate koji su to: slasher horori u kojima grupa mladih ljudi odlazi nekamo u divljinu, gdje nabasaju na nekog luđaka koji ih na kraju sve potamani - sve osim jednog. Ovaj se roman bavi upravo tim jednim, tj. jednom - i prati nastavak njene priče deset godina poslije.
Sama se priča većinu vremena odvija u sadašnjosti, koju tek povremeno presijecaju poglavlja iz razdoblja u kojem se odvio masakr koji je Quincy preživjela. Radnja je, unatoč povremenoj sporosti, zanimljiva i postavlja puno pitanja, dobar dio njih zahvaljujući samoj Quincy, koja se, zbog potisnutih sjećanja, povremeno nalazi i u ulozi nepouzdane pripovjedačice. Komadići Quincyna sjećanja i druge tajne polako isplivavaju na površinu, a apsolutno niti jedan lik, uključujući Quincy, nije baš otvorena knjiga i za svakog imate dojam da nešto skriva.
Tempo je većinom spor do umjeren, sve do posljednje trećine romana, u kojoj se taj tempo znatno ubrza. Kad dođete do tog dijela, samo nastavite čitati, jer teško da ćete otada nadalje negdje uspjeti napraviti pauzu (ili to uopće poželjeti). Hoće li vas kraj iznenaditi? Možda - ako ste dugogodišnji čitatelj trilera, postoji mogućnost da ćete pogoditi tko stoji iza svega i prije no što vam se to samo otkrije. To ipak nimalo ne umanjuje napetost ove priče. :)
Zbog svoje tematike, likova i same priče ovaj je roman nešto drugačiji od ostalih trilera koji su trenutno popularni, i kao takav je neobično osvježavajuć. On je koktel smiješan od psihološkog trilera, krimića i horora, doziranih baš u pravoj mjeri. I nekako je savršen baš za ove vruće ljetne dane. Ne znam zašto, ali jednostavno jest. Ponesite ga sa sobom na godišnji, bit će vam izvrsno društvo. Pogotovo ako ste naumili s grupom prijatelja kampirati negdje u divljini. ;)
