Izdavač: Stilus, 2018.
[eng. The perfect girlfriend]
Juliette i Nate savršen
su par. Savršeno nadopunjuju jedno drugo, savršeno si odgovaraju.
Njihova budućnost (i savršen život koji ih u njoj čeka) izgleda
blistavo. Juliette je savršena djevojka. Žena iz snova.
Kad bi samo Nate to konačno shvatio!
Juliettein život išao je savršeno prema planu sve dok ju Nate nije napucao. Nije kraj svijeta, ali to je uzrokovalo manji setback Juliettienih planova. Jer, Juliette će dobiti svoj happyend i ona i Nate živjet će sretno do kraja života. Čim se njen plan da se Nate opameti i shvati da ju zapravo voli, ostvari.
'Žena iz snova' mind-gripping je priča o opsesiji. Križanac trilera i nešto mračnijeg chick-lita, ovaj roman slijedi opsesiju jedne žene da natjera čovjeka kojeg želi da i on poželi nju. Pri tome, Juliette je svoj akcijski plan razradila do najsitnijih detalja i čini sve što može kako bi bila savršena žena za Natea. Problem je, dakako, u tome što srcu ne možeš zapovijediti koga će voljeti, čak i ako je ta osoba naprosto savršena za tebe.
Možete se čuditi Julietteinom ponašanju, zgražati nad njenim postupcima i u nevjerici odmahivati glavom na njene odluke, ali postoji nešto kod Juliette zbog čega sam, unatoč svemu, navijala da joj plan uspije. Možda zato jer ni Nate niti svi likovi s kojima je povezan nisu osobito likeable: radi se o grupi napuhanih i snishodljivih snobova, koji, iako nisu zaslužili da ih netko uhodi i spletkari protiv njih, zaslužuju bar poneki zluradi osmijeh na račun Julietteine spačke koja je polučila uspjeh i napakostila im.
Način na koji je Karen Hamilton opisala funkcioniranje jednog opsesivnog uma me se baš dojmio. Juliette ništa ne radi impulzivno (ili se barem izrazito trudi ne biti impulzivna), ona djeluje metodično, gotovo mehanički. Zacrtala si je određen cilj i korake koje mora proći da bi do tog cilja došla i te korake, koliko god oni bili suludi, ona marljivo provodi, jedan po jedan. Ponekad joj dođe da ubrza stvari ili da načini nešto u žaru trenutka, ali svaki put kad joj se to dogodi ona uspije prepoznati taj trenutak i sama sebe smiriti i vratiti na 'pravi' put. Super mi je bilo opisano i to kako Juliette na sve ljude koji joj stanu na put gleda kao na smetnje koje je potrebno ukloniti, kao da su kukci koji joj dosađuju svojim besmislenim zujanjem.
Ovaj roman naginje više k chick-litu nego psihološkom trileru, ali to ga ne čini ništa manje napetim. Nasuprot laganim i prpošnim chick-lit romanima, ovaj je puno intenzivniji i mračniji, no nije ništa manje zabavan. Ne u smislu da vrvi humorom, već u smislu da me čitanje ovog romana baš zabavilo. Tema opsesije, luđački likovi, nepredvidivost i iznenađenja koja sadrži nisu mi dali da ga ispustim iz ruku. A kraj me, iako sam tako nešto i očekivala, baš oduševio.
Juliette je mnogo toga, sadržanog u jednom liku. Žena iz snova ili žena iz noćnih mora? Provjerite sami.
Kad bi samo Nate to konačno shvatio!
Juliettein život išao je savršeno prema planu sve dok ju Nate nije napucao. Nije kraj svijeta, ali to je uzrokovalo manji setback Juliettienih planova. Jer, Juliette će dobiti svoj happyend i ona i Nate živjet će sretno do kraja života. Čim se njen plan da se Nate opameti i shvati da ju zapravo voli, ostvari.
'Žena iz snova' mind-gripping je priča o opsesiji. Križanac trilera i nešto mračnijeg chick-lita, ovaj roman slijedi opsesiju jedne žene da natjera čovjeka kojeg želi da i on poželi nju. Pri tome, Juliette je svoj akcijski plan razradila do najsitnijih detalja i čini sve što može kako bi bila savršena žena za Natea. Problem je, dakako, u tome što srcu ne možeš zapovijediti koga će voljeti, čak i ako je ta osoba naprosto savršena za tebe.
Možete se čuditi Julietteinom ponašanju, zgražati nad njenim postupcima i u nevjerici odmahivati glavom na njene odluke, ali postoji nešto kod Juliette zbog čega sam, unatoč svemu, navijala da joj plan uspije. Možda zato jer ni Nate niti svi likovi s kojima je povezan nisu osobito likeable: radi se o grupi napuhanih i snishodljivih snobova, koji, iako nisu zaslužili da ih netko uhodi i spletkari protiv njih, zaslužuju bar poneki zluradi osmijeh na račun Julietteine spačke koja je polučila uspjeh i napakostila im.
Način na koji je Karen Hamilton opisala funkcioniranje jednog opsesivnog uma me se baš dojmio. Juliette ništa ne radi impulzivno (ili se barem izrazito trudi ne biti impulzivna), ona djeluje metodično, gotovo mehanički. Zacrtala si je određen cilj i korake koje mora proći da bi do tog cilja došla i te korake, koliko god oni bili suludi, ona marljivo provodi, jedan po jedan. Ponekad joj dođe da ubrza stvari ili da načini nešto u žaru trenutka, ali svaki put kad joj se to dogodi ona uspije prepoznati taj trenutak i sama sebe smiriti i vratiti na 'pravi' put. Super mi je bilo opisano i to kako Juliette na sve ljude koji joj stanu na put gleda kao na smetnje koje je potrebno ukloniti, kao da su kukci koji joj dosađuju svojim besmislenim zujanjem.
Ovaj roman naginje više k chick-litu nego psihološkom trileru, ali to ga ne čini ništa manje napetim. Nasuprot laganim i prpošnim chick-lit romanima, ovaj je puno intenzivniji i mračniji, no nije ništa manje zabavan. Ne u smislu da vrvi humorom, već u smislu da me čitanje ovog romana baš zabavilo. Tema opsesije, luđački likovi, nepredvidivost i iznenađenja koja sadrži nisu mi dali da ga ispustim iz ruku. A kraj me, iako sam tako nešto i očekivala, baš oduševio.
Juliette je mnogo toga, sadržanog u jednom liku. Žena iz snova ili žena iz noćnih mora? Provjerite sami.
