Izdavač: Lumen, 2017.
1. knjiga serijala Kula tmine
[eng. The Dark Tower: The Gunslinger]
Mislim da ne postoji knjiga koja me tako potpuno zaintrigirala i uvukla u
sebe, a istovremeno i tako potpuno isfrustrirala dok sam je čitala, kao
što je to 'Revolveraš'.
Početak Kingovog epskog serijala 'Kula tmine' nije kao niti jedna njegova knjiga koju ste možda pročitali. 'Kralj horora' i u drugim je svojim djelima znao zaći na područje fantastike, mistike i raznih drugih žanrova, ali svijet koji je stvorio u ovom serijalu nije nalik ni na što što je prije ili poslije njega napisao. Originalan i intrigantan svijet u koji ulazimo 'Revolverašem' nešto je posve posebno, ne samo kod Kinga, već i u žanru fantastike općenito.
Priča prati Rolanda, posljednjeg Revolveraša, u njegovoj potjeri za misterioznim Čovjekom u crnom i putu prema tajanstvenoj Kuli Tmine. Kroz zaboravljeni gradić pun što čudnih, što očajnih ljudi, preko surove pustinje, planinskog lanca i mračnih tunela, Roland se malo-pomalo približava svojem plijenu. Usput on susreće razne misteriozne likove, pronalazi suputnika u obliku jednog dječaka, bori se protiv sablasti, prisjeća prošlosti i svladava jednu prepreku za drugom, ustrajan da dođe do cilja. Što se na tom cilju nalazi - kraj ili tek početak Rolandovog puta, a možda i njegova sudbina ili nešto posve drugo - Roland ni sam ne zna, ali će saznati kad onamo stigne.
Rolandova priča (odnosno početak Rolandove priče) fantastična je avantura koja postavlja puno više pitanja no što daje odgovora. To je taj frustrirajući faktor koji se pronosi kroz čitav roman: gomila upitnika koji vam, jedan za drugim, iskaču u glavi dok čitate, za koje se nadate da ćete negdje na idućim stranicama pronaći odgovor, ali ono što pronalazite samo je još više pitanja. Nedovoljno je informacija i o Rolandu i o čitavom svijetu u kojem se on nalazi da bismo ga uopće mogli pojmiti; saznajemo tek dijeliće čitave priče ispričane kroz Rolandove izlete u prošlost i povremene asocijacije na ljude i događaje o kojima još ne znamo ništa - ali i više smo no željni nešto otkriti.
Fascinantna je stvar ta da, unatoč svim tim pitanjima koja se roje bez kraja i konca, ova priča izaziva ovisnost. Ona sadrži 'ono nešto' što pronalazimo samo u onim najboljim serijalima, onima koje luđački pratimo i za koje postajemo emotivno vezani u tolikoj mjeri da svaku kritiku serijala koju nam uputi netko od prijatelja ili poznanika shvatimo kao smrtnu uvredu. (Znate o kakvim serijalima pričam, zar ne? Znam da znate. ;))
Svijet koji ovdje upoznajemo nije nalik na ni jedan drugi kojim smo u svijetu knjiga kročili. On je poput Zemlje čudesa - kada bi se ta Zemlja nalazila negdje na Divljem zapadu. King je ideju za ovaj serijal dobio još kao devetnaestogodišnjak, inspiriran Tolkienom, ali je čekao na pravo vrijeme da ga napiše. To je vrijeme došlo nakon što je pogledao seriju špageti vesterna Sergija Leonea, a utjecaj i Leonea i Tolkiena u serijalu je jasno vidljiv. Svoju je inspiraciju King pretočio u nešto što bismo najbolje mogli opisati kao post-apokaliptični fantastični vestern; Međuzemlje ispunjeno nekim drugačijim čarobnjacima i junacima.
Stil pisanja je fantastičan, čak rekla bih na tragu najboljih, poput Zelaznya ili Gaimana, što svakako doprinosi užitku čitanja. Vodeći nas svojim maštovito osmišljenim i često čudnovatim krajolikom, King je putem porazbacao mnogo pomalo neobično odabranih tragova modernog svijeta - poput pjesme Beatlesa 'Hey Jude' ili 'The rain in Spain' iz filma 'My fair lady'. Nekako je zabavno zamišljati svijet u kojem ljudi nikad nisu čuli za automobile ili vlakove ili struju ili vodovod, ali pjevaju popularne hitove iz 60-ih.
Ovaj je roman zapravo tek uvod, tek prolog, u sam serijal. I sam King u uvodu ovom romanu kaže da s njim treba biti strpljiv, jer stvari će postati jasnije u idućim knjigama. Čitajući druge komentare na ovaj roman, vidjela sam da većina ljudi upravo to govori: da su isprva bili zbunjeni 'Revolverašem', ali da su ga tek nakon čitanja ostatka serijala počeli iznimno cijeniti (i vraćati mu se, s vremena na vrijeme). Ovo je jedan od onih serijala koje treba pročitati čitave, serijal s kojim treba biti strpljiv i od kojeg ne smijemo odustati. Možda je prva knjiga malo zbunjujuća, možda postavlja previše pitanja, ali ako od nje prerano odustanemo, propuštamo priliku upoznati čitav književni dragulj koji se skriva u ostatku serijala, a koji ne bi bio potpun bez njegovog prvog dijela. Ja ga svakako planiram otkriti. :)
Početak Kingovog epskog serijala 'Kula tmine' nije kao niti jedna njegova knjiga koju ste možda pročitali. 'Kralj horora' i u drugim je svojim djelima znao zaći na područje fantastike, mistike i raznih drugih žanrova, ali svijet koji je stvorio u ovom serijalu nije nalik ni na što što je prije ili poslije njega napisao. Originalan i intrigantan svijet u koji ulazimo 'Revolverašem' nešto je posve posebno, ne samo kod Kinga, već i u žanru fantastike općenito.
Priča prati Rolanda, posljednjeg Revolveraša, u njegovoj potjeri za misterioznim Čovjekom u crnom i putu prema tajanstvenoj Kuli Tmine. Kroz zaboravljeni gradić pun što čudnih, što očajnih ljudi, preko surove pustinje, planinskog lanca i mračnih tunela, Roland se malo-pomalo približava svojem plijenu. Usput on susreće razne misteriozne likove, pronalazi suputnika u obliku jednog dječaka, bori se protiv sablasti, prisjeća prošlosti i svladava jednu prepreku za drugom, ustrajan da dođe do cilja. Što se na tom cilju nalazi - kraj ili tek početak Rolandovog puta, a možda i njegova sudbina ili nešto posve drugo - Roland ni sam ne zna, ali će saznati kad onamo stigne.
Rolandova priča (odnosno početak Rolandove priče) fantastična je avantura koja postavlja puno više pitanja no što daje odgovora. To je taj frustrirajući faktor koji se pronosi kroz čitav roman: gomila upitnika koji vam, jedan za drugim, iskaču u glavi dok čitate, za koje se nadate da ćete negdje na idućim stranicama pronaći odgovor, ali ono što pronalazite samo je još više pitanja. Nedovoljno je informacija i o Rolandu i o čitavom svijetu u kojem se on nalazi da bismo ga uopće mogli pojmiti; saznajemo tek dijeliće čitave priče ispričane kroz Rolandove izlete u prošlost i povremene asocijacije na ljude i događaje o kojima još ne znamo ništa - ali i više smo no željni nešto otkriti.
Fascinantna je stvar ta da, unatoč svim tim pitanjima koja se roje bez kraja i konca, ova priča izaziva ovisnost. Ona sadrži 'ono nešto' što pronalazimo samo u onim najboljim serijalima, onima koje luđački pratimo i za koje postajemo emotivno vezani u tolikoj mjeri da svaku kritiku serijala koju nam uputi netko od prijatelja ili poznanika shvatimo kao smrtnu uvredu. (Znate o kakvim serijalima pričam, zar ne? Znam da znate. ;))
Svijet koji ovdje upoznajemo nije nalik na ni jedan drugi kojim smo u svijetu knjiga kročili. On je poput Zemlje čudesa - kada bi se ta Zemlja nalazila negdje na Divljem zapadu. King je ideju za ovaj serijal dobio još kao devetnaestogodišnjak, inspiriran Tolkienom, ali je čekao na pravo vrijeme da ga napiše. To je vrijeme došlo nakon što je pogledao seriju špageti vesterna Sergija Leonea, a utjecaj i Leonea i Tolkiena u serijalu je jasno vidljiv. Svoju je inspiraciju King pretočio u nešto što bismo najbolje mogli opisati kao post-apokaliptični fantastični vestern; Međuzemlje ispunjeno nekim drugačijim čarobnjacima i junacima.
Stil pisanja je fantastičan, čak rekla bih na tragu najboljih, poput Zelaznya ili Gaimana, što svakako doprinosi užitku čitanja. Vodeći nas svojim maštovito osmišljenim i često čudnovatim krajolikom, King je putem porazbacao mnogo pomalo neobično odabranih tragova modernog svijeta - poput pjesme Beatlesa 'Hey Jude' ili 'The rain in Spain' iz filma 'My fair lady'. Nekako je zabavno zamišljati svijet u kojem ljudi nikad nisu čuli za automobile ili vlakove ili struju ili vodovod, ali pjevaju popularne hitove iz 60-ih.
Ovaj je roman zapravo tek uvod, tek prolog, u sam serijal. I sam King u uvodu ovom romanu kaže da s njim treba biti strpljiv, jer stvari će postati jasnije u idućim knjigama. Čitajući druge komentare na ovaj roman, vidjela sam da većina ljudi upravo to govori: da su isprva bili zbunjeni 'Revolverašem', ali da su ga tek nakon čitanja ostatka serijala počeli iznimno cijeniti (i vraćati mu se, s vremena na vrijeme). Ovo je jedan od onih serijala koje treba pročitati čitave, serijal s kojim treba biti strpljiv i od kojeg ne smijemo odustati. Možda je prva knjiga malo zbunjujuća, možda postavlja previše pitanja, ali ako od nje prerano odustanemo, propuštamo priliku upoznati čitav književni dragulj koji se skriva u ostatku serijala, a koji ne bi bio potpun bez njegovog prvog dijela. Ja ga svakako planiram otkriti. :)
________________________________
Kako do knjige: http://bit.ly/2VYOGsM
