nedjelja, 11. travnja 2021.

NAĐI ME, André Aciman

Izdavač: Sonatina naklada, 2020.
nastavak romana 'Zovi me svojim imenom' 
[eng. Find me]
Prijevod: Marko Maras

"Tata, ovo ti nikad nisam rekao, ali jedne noći bio sam mrtav pijan, ispovraćao sam se kod Pasquinova kipa i nikad u životu nisam bio tako ošamućen, ali dok sam se naslanjao na ovaj zid i dok me je Oliver držao, znao sam unatoč pijanstvu da je to moj život, da sve što je bilo prije s drugima nije čak ni gruba skica ili sjena onoga što mi se događa. A sada, deset godina kasnije, kad pogledam ovaj zid pod ovom starom uličnom svjetiljkom, opet sam s njim i kunem ti se, ništa se nije promijenilo. Za trideset, četrdeset, pedeset godina, osjećat ću se jednako. U životu sam upoznao mnogo žena i još više muškaraca, ali ono što je ostalo zapečaćeno u ovom zidu zasjenjuje svakoga. Kad dođem ovamo, mogu biti sam ili s drugima, na primjer s tobom, ali uvijek sam s njim. Ako bih jedan sat stajao zagledan u ovaj zid, jedan sat bih proveo s njim. Ako bih se obratio ovom zidu, on bi mi odgovorio.

-Što bi ti rekao? - pitala je Miranda, posve očarana Eliom i zidom.
-Što bi rekao? Jednostavno: 'Potraži me, nađi me.'
-A što ti kažeš?
-Kažem isto. 'Potraži me, nađi me.'"


U romanu 'Zovi me svojim imenom' André Aciman opisao nam je jednu od najljepših ljubavnih priča suvremene književnosti. S Eliom i Oliverom smo voljeli, patili, disali. Imali su nešto posebno, nešto što se ne zaboravlja, ljubav kakvu nađeš samo jednom u životu, i to ako imaš sreće. Nije im bilo suđeno svoju ljetnu romansu nastaviti, ispriječio se život, odrastanje, (pogrešne) odluke. Ova je knjiga postavila pitanje može li prva ljubav biti ona prava, trajati zauvijek?

Sada, u ovom nastavku Elijeve i Oliverove priče, Aciman nam daje potpuni odgovor na to pitanje, postavljajući još jedno: može li prava ljubav ikada umrijeti?

Knjiga se sastoji od četiri priče muzikalnih naslova: tempo, cadenza, capriccio, da capo, a osim o ljubavi, priča nam i o glazbi, koja je uvijek imala snažnu ulogu i u Elijevu i Oliverovu životu.

Priče su ispričane iz različitih perspektiva, preko različitih likova. U prvoj, Elijev otac putuje u posjet Eliju, a na tom putu upozna ženu koja će mu promijeniti život. U drugoj, Elio upoznaje Michela, nekoga s kim ponovno upoznaje ljubav, ali tko ga na svoj način podsjeća i na onu ljubav koju je imao s Oliverom, a koja ga nikada nije napustila. U trećoj, Oliver i njegova supruga priređuju oproštajnu zabavu u svom njujorškom stanu, koja će Olivera potaknuti na promišljanja o vlastitom životu i svim onim nikad prežaljenim i nikad učinjenim koracima, posebno jednom, koji uključuje i Elija. U četvrtoj, Elio i Oliver se konačno ponovno susreću - i dobivaju kraj kakav su oduvijek trebali dobiti.

Nekako sam očekivala da će Elio i Oliver odmah biti u središtu radnje ove knjige, ali, u prvoj priči, Elio je tek sporedan lik, dok je Oliver poput duha o kojem se govori, ali koji nije ondje i prisutan. U drugoj priči, Oliver ostaje duh, a Elio postaje centralni lik, dok se u trećoj te uloge obrću. Tek u četvrtoj dobivamo ono što nam je ova knjiga i obećala: ponovni susret dvojice ljubavnika, nastavak - i završetak njihove priče. Sviđa mi se ovaj način na koji je Aciman ovaj nastavak konstruirao, dajući nam uvid u živote obojice nam dragih likova, na početku posredno, malo po malo im se približavajući, prateći glazbeno-ljubavni koncert u naslovnom ritmu svake od četiriju priča: tempo, cadenza, capriccio, da capo.

U sve četiri priče Aciman istražuje značenje prave ljubavi, snagu osjećaja, sve boje strasti i svu dubinu ljudske intime i emocija, propitujući kolika je zapravo snaga prave ljubavi. Može li takva ljubav ikada umrijeti? Mislim da je odgovor na ovo pitanje očit, no, najbolje će vam ga dati upravo Elio i Oliver.

"Ako upita koliko ostajem, reći ću mu istinu.
Ako upita gdje mislim spavati, reći ću mu istinu.
Ako upita.
Ali neće pitati. Neće morati. On zna."

________________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3s8L0B1